Primijetivši da je moguće iz „neupućenosti“ dignuti ruku na čast i ugled njegovog mu profesora Husejn ef. Đozu bez sankcija, dönmek Begović se osokolio da ciljano digne svoje crno pero na čast i ugled Đozinog studenta akademika Enesa Karića. Kad mogu oni, zašto ne bi mogao i on, Filip Mursel Begović, udariti na čast jednog ili više uglednika u Bošnjaka poput Mirnesa Kovača i Faruka Vele.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Ne, ne branim ja dr. Karića. Nije me osobno ničim zadužio da to činim, već branim našu vjeru islam i našu bošnjačku kulturu od dönmeka poput Filipa Mursela Begovića, koji se već dobrano uvukao pod kožu Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” tako što nameće svoj protokol o tome ko može a ko ne može stati ispred ili pod zastavu bošnjačke kulture. A ne može niko u Bošnjaka stati ni ispred ni pod zastavu Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” dok je tamo dönmek Begović, koji sebi daje pravo da ocjenjuje da je taj i taj u Bošnjaka "proračunati beskičmenjak", "duhovni snob", "bljedunjavi oportunist i konformist", "književnik-amater", pisac "proljeva", kojem "nedostaje obraz i islamski moral", poput crnog obraza i sumnjivog morala dönmeka Begovića, koji je došao u Sarajevo da među Bošnjacima širi „hrvatsku uljudbu“, na način da kod Hrvata – katolika izaziva strah i odbojnost prema islamu i muslimanima – Bošnjacima.

Dragi moji,
Ako vam se gadi ovo što danas pišem, nemojte čitati. Meni se gadi, ali moram iz higijenskih i moralnih razloga ukazati na pojavu ili obnovu virusa zvanog dönmeh - 17 u nas u Bosni.

Ovaj virus potječe iz 17. stoljeća osmanske carevine. Uobičajeni simptomi ovog virusa uključuju upalu mozga i alergiju duše na islam. Mnogo češći simptomi su strast za vlast i pohlepa za mast.

Neki slučajevi pokazuju samo blage simptome, dok neki napreduju do upale vjere na način fanatične retorike za islam uz vješto skrivanje antiislamskih osjećaja, namjera i akcija.

Sa sigurnošću se može reći da je virus dönmeh-17 bio jedan od glavnih uzroka propasti osmanskog careva, gdje su se dönmeci raznih fela, poput otrovnih crva, uvlačili sultanu pod kožu pod sloganom odbrane islama od dušmana – muslimanskih otpadnika i kršćanskih ustanika.

Najeklatantniji primjer jednog dönmeka bio je Mihajlo Latas, koji je 1827. god. prebjegao u Bosnu i prešao na islam.

Od tada je postao poznat kao Omer-paša Latas, koji je u Bosni gušio ustanak (1850-51) tako što je hametice ubijao bosanske age i begove – muslimane od čega se Bosna nije nikad skroz oporavila.

Latasov virus dönmeh-17 bio je, zaista, smrtonosan za bosansku intelektualnu, kulturnu, političku i ekonomsku elitu.

Dakako, vjerovao sam, kao i vi, da nam se virus dönmeh-17 nikad više neće ponoviti u Bosni, da neće mutirati tako da na njega nijedna vakcina neće djelovati.

Međutim, virus dönmeh-17 je poznat i kao virus koji sporo mutira, ali ipak mutira samo što te mutacije ne mijenjaju opće karakteristike virusa i uzrokuju samo manje promjene prilagodljive mjestu, vremenu i ličnom interesu.

No, jedna karakteristika se nikad ne mijenja, a to je da dönmek, naročito u Bosni, gazi hametice svakoga i sve što u Bošnjaka ne liči na one koji imaju potrebu da svojom riječju i svojim postupkom izazivaju ili uznemiravaju bosanske komšije/susjede.

Dönmek, o kojem je ovdje riječ došao je u Bosnu iz Hrvatske. Ne zove se Mihajlo Omer Latas, već se zove Filip Mursel Begović. Ova dvojica se razlikuju po mnogo čemu, ali ih jedna osobina čini sličnim ili istim, a to je osobina odanosti sultanu ne po svaku, već po njihovu im osobnu korist.

Primijetivši da je moguće iz „neupućenosti“ dignuti ruku na čast i ugled njegovog mu profesora Husejn ef. Đozu bez sankcija, dönmek Begović se osokolio da ciljano digne svoje crno pero na čast i ugled Đozinog studenta akademika Enesa Karića.

Kad mogu oni, zašto ne bi mogao i on, Filip Mursel Begović, udariti na čast jednog ili više uglednika u Bošnjaka poput Mirnesa Kovača i Faruka Vele.

Otvori link ovdje.

Zaista nemam snage ponoviti ogavne kvalifikacije kojima je dönmek Begović oklevetao dr. Karića zato što je osudio postupke oko katoličkog blagdana u Bužimu. Možda je mjesto čestitke tim povodom bilo provokativno za načelnika Bužima, ali reakcija na tu provokaciju nije bila ni u kojem slučaju primjerena.

Također, nije bio primjeren ni bilbord u Zenici oko proslave „Božića“ i Nove godine.

To nije izraz ni bosanskog duha ni bošnjačke kulture.

Dr. Karić je, uistinu, bio i ostao glasnogovornik svih nas, kojima ne smetaju ni vjerski ni kulturni simboli drugog i drugačijeg.

Onaj koji je čvrst u svom vjerskom i kulturnom identitetu ne može biti poljuljan ili zbunjen zbog prisustva vjerskih i kulturnih simbola drugoga i drugačijeg.

Samo duhovnim slabićima smeta pluralnost u vjeri i kulturi.

Pa pluralnost je matrica na kojoj je Bosna skovana otkad zna za sebe. Prozivana je kao zemlja heretika, ali Bosna nije nikad nikoga nazivala heretikom.

Alas, dönmek Begović je dobio zadatak da brani „čisti“ islam u Bošnjaka i tradicionalnu kulturu Bošnjaka od profesora na FIN-u dr. Enesa Karića.

Ne, ne branim ja dr. Karića. Nije me osobno ničim zadužio da to činim, već branim našu vjeru islam i našu bošnjačku kulturu od dönmeka poput Filipa Mursela Begovića, koji se već dobrano uvukao pod kožu Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” tako što nameće svoj protokol o tome ko može a ko ne može stati ispred ili pod zastavu bošnjačke kulture.

A ne može niko u Bošnjaka stati ni ispred ni pod zastavu Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” dok je tamo dönmek Begović, koji sebi daje pravo da ocjenjuje da je taj i taj u Bošnjaka "proračunati beskičmenjak", "duhovni snob", "bljedunjavi oportunist i konformist", "književnik-amater", pisac "proljeva", kojem "nedostaje obraz i islamski moral", poput crnog obraza i sumnjivog morala dönmeka Begovića, koji je došao u Sarajevo da među Bošnjacima širi „hrvatsku uljudbu“, na način da kod Hrvata – katolika izaziva strah i odbojnost prema islamu i muslimanima – Bošnjacima.

Znam to iz osobnog iskustva. Naime, onomad sam bio pozvan od jedne sarajevske TV-kuće da u Vijećnici grada Sarajeva na Dan Bošnjaka dam izjavu o Prvom Bošnjačkom saboru iz 1993. god.

Nisam znao da je to bilo u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod“. No, saznao sam to kad je, niko drugi već dönmek Begović, prišao novinarki da joj saopći da je meni zabranjeno da nenajavljeno dajem izjavu ispred zastave Bošnjačke zajednice kulture “Preporod“.

Nisam se ni iznenadio ni uvrijedio, već sam se rastužio kad sam vidio na što su moji Bošnjaci spali da im dönmek Filip Mursel Begović postavlja mjeru vrijednosti u kulturi ponašanja.

Samo zbog novinarke, koja je ostala zatečena Begovićevim odnosom prema reisu-l-ulemi, bivšem ili sadašnjem svejedno je, u Bošnjaka na Dan Bošnjaka u Vijećnici grada Sarajeva, prihvatio sam da dam izjavu uživo za tu TV-kuću.

No, nisam imao ni volje ni snage da ostanem na obilježavanju Dana Bošnjaka unatoč Begovićevom inzistiranju nakon što su mu rekli da nije fer njegov odnos prema nekome ko je branio Sarajevo dok je on hvatao muhe po Zagrebu.

Rekoh, opet bih branio i odbranio Sarajevo kako biše ovi, poput dönmeka Begovića i drugih, mogli vladati Sarajevom.

(Imao sam volju da me primi na razgovor sadašnja gradonačelnica grada Sarajeva, ali, nakon pristanka, javili su mi iz njezinog kabineta da nema vremena za mene u zakazanom terminu te da će me naknadno pozvati. Ni nakon više mjeseci nisam dobio poziv za susret sa gradonačlnicom grada Srajeva. A zašto bi gradonačelnica trošila svoje dragocjeno vrijeme sa bivšim reisu-l-ulemom u Bošnjak? Ali, neka opet ako zatreba bit ćemo na pravoj liniji u odbrani Sarajeva - samo za one koji će nakon što obranimo grad Sarajevo opet vladati gradom).

Napuštajući prostorije Vijećnice govorio sam u sebi: - To je nama naša borba dala da imamo dönmeka Begovića za kulturnog maršala.

Ne bih ovo nikad javno ispričao da dönmek Begović nije digao pero na čast i ugled akademika Enesa Karića, koji to nije zaslužio.

Štoviše, sve ogavne kvalifikacije koje je, ničim izazvan, izrekao dönmek Begović, na račun dr. Karića, su ogavne kvalifikacije na sve profesore na FIN-u.

I na mene osobno!

Tako ja to osjećam!

Ne treba očekivati da će neki od Karićevih kolega ili studenata sa FIN-a ustati u obranu i zaštitu časti i ugleda prof. Karića. Jer da postoji ta vrsta kolegijalne solidarnosti među profesorima i studentima FIN-a, ne bi dönmek Begović smio ni pomisliti a kamoli mahnuti svojim prljavim perom po licu Karića.

Nije čudno, jer ni Đozini studenti nisu se mnogo uznemirili kada su čuli da je i Đozino ime stavljeno na listu fašista.

Zlo se uvijek vraća zlim, a dobro se ponekad vrati dobrim.

Poznata je ona drevna priča iz Burse u kojoj se priča kako je jedan dobrotvor podigao česmu, gdje je napisao da svi mogu sa nje piti osim muslimana.

Ova je svojevrsna blasfemija došla do ušiju sultana, koji je pozvao dobrotvora da mu objasni zašto je to napisao.

Kao odgovor, dobrotvor je sugerirao sultanu da uhapsi na bigajri hak jevrejskog rabina i kršćanskog svećenika pa da vidi kako će svi ustati u njihovu odbrano.

A onda da uhapsi i jednog hodžu na bigajri hak pa da sultan vidi da niko neće ni prstom maknuti, već da će sve njegove kolege, hodže, u jedan glas viknuti – kriv je.

Tako je i bilo - hodža je na bigajri hak uhapšen a da niko od hodža nije stao u njegovu odbranu!

Tako je danas naše stanje, dragi moji Bošnjaci!

Nismo spremni braniti ni pravo ni čast ni ugled jedni drugih!

Naprotiv, skloni smo jedni drugima tovariti na leđe i što nije istina!

To nije dobar znak za naš duhovni i moralni oporavak!

Moramo se mijenjati jer Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok sam narod ne promijeni samoga sebe duhovno i moralno!

Nažalost, dönmeci domaći i naručeni uzimaju maha i vladaju našom kulturom ponašanja.

Nije kriv Dönmek Filip Murseln Begović!

On radi samo ono što je u njegovom ličnom interesu, a to je da se dopadne padišahu!

Krivi su oni koji su ga doveli da nam soli pamet i postavlja mjeru našem kulturnom ponašanju u Bosni.

Nije mu dosta to, već hoće da bude i mjera vjere i morala u Bošnjaka.

Očito da i to može jer po vlastitom priznanju s islamom se upoznao dosta davno – 2007. god.

Zašto se onda pitamo šta se to dešava s nama, u nama i oko nas?

Zašto smo izgubili poštovanje, koje smo imali, kod naših susjeda/komšija?

Zašto naše komšije/susjedi ne žele da žive zajedno s nama?

Je li baš da je sva krivica u njima a ne poneka krivica i u nama?

Smijemo li sami sebi pogledati u oči?

Koga se više stidimo - Boga ili samih sebe?
Očito, na sva pitanja Filipa Mursela Begovića ima odgovore, kojem evo dajem povod da se još više raspiše kako bi u nas usadio „hrvatsku uljudbu“ kao Filip i „bošnjački ahmakluk“ kao Mursel.