RUKE PJESNIKA
Autor: Said Šteta, književnik i novinar Objavljeno: 09. Mar 2022. 12:03:00
zagrle gnijezdo pod strehom u kojem ptići bdiju zagrle oblak crni nad gradom kišu dok sprema zagrle kuću malu iako u njoj nikoga nema zagrle noć mračnu kada na postelju liježe zagrle uzdah bolni, u zaborav da veže zagrle dvije grlice što se zanoće na jorgovanu zagrle suzu vrelu na krilo leptira što kanu Zagrle pogled hladan u očima prolaznika zagrle ram na zidu kojem nedostaje slika Zagrle kamen sivi gdje dvoje davno stali ne bi li zvijezdu ljubavi svoju ugledali Uspiju zagrliti ruke dvije velike daljine jednu što glasno priča i drugu punu tišine Zagrle proljeće rano i vlati zelene trave od plavog neba često ruke se pjesnika plave zagrle jesen zrelu, na grani jabuku rumenu zagrle pjesmu jednu k’o mladost zaljubljenu One posebno grle u jednom djetetu tugu ruke pjesnika na nebu saviju šarenu dugu Zagrle strahove kada na rame slete zagrle osmijeh, zagrle u tebi dijete Te ruke drhtave su k’o đerdan od zlatnih niti Ko li će pjesnika jednom, bar jednom zagrliti? Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda |