Vasilj Stus ukrajinski pjesnik (1935-1985): ,,Da budem sovjetski građanin za mene znači biti rob.”

Rat u Ukrajini se nastavlja sa nesmanjenim intezitetom. Ruska federacija, njihovi plaćenici i psi rata mimo svih pravila civilizovanog svijeta pred sobom ostavljaju svoje krvave tragove na pohodu kroz Ukrajinu. Nemaju milosti prema civilima, ženama, djeci, starcima. Ubistva, masovne grobnice, pljačke, silovanja, mučenja, uništavanja svih tragova kulture, muzejsko-spomeničkih kompleksa drevne Kijivske Rusi pokazuje nam pravu sliku Putinove Velike Rusije i ,,Ruskog svijeta” protkanog nacional-šovinističkim snovima o velikima i moćnima na Međunarodnoj pozornici.

ŠTA DIKATATOR PUTIN ŽELI?
Sanjajući snove o Velikoj Rusiji, i Ruskoj Imperiji, ovaj oligarh želi da povrati odavno narušen ugled Rusije. No on odavno narušenu ,,slavu” Rusije želi da povrati samo na jedan jedini način a to je politikom rata i ratnih razaranja. Rusija je u političkom i demokratskom smislu daleko od savremenog svijeta. Glas opozicije u Rusiji je zanemarljiv i neprimjetan. Guše se sve građanske slobode i prava. Pod jakim vojno-policijskim represivnim aparatom guši se svaka slobodna misao svaki stav o ratnim pohodima na Ukrajinu. Može se samo saopštiti i čuti ono što je stav zvaničnog (mračnog) Kremlja. Nije teško zaključiti bilo šta drugo nego da Putin vidi svoj politički cilj u obnovi ,,Ruskog svijeta”, ne toliko u kulturi, već po teritoriji. Nedvosmisleno je jasno da se koncepcija ,,Ruskog svijeta” zasniva prije svega na postojanju ruskog jezika, ruske pravoslavne crkve, ruske dominacije kao opšteg načina komunikacije između različitih djelova ruske i (nekadašnje) sovjetske imperije. Pojam ,,Ruskog svijeta” mora obavezno da znači kulturnu, istorijsku, crkvenu, političku, vojnu dominaciju ruskog etnosa nad svim ostalim, ova ideja je prije svega upućena na procese političke, ekonomske i vojne (okupacije). "Ruski svijet” može biti shvaćen i kao projekat zaštite ruske nacije na čitavom postsovjetskom prostranstvu, ali se takvo partikularno shvatanje ovog pojma ne uklapa u opštu spoljnopolitičku strategiju Kremlja. Zvanični Kremlj je makar za sada u ekonomskom i političkom smislu izolovan od spoljnog svijeta. Ruska pravoslavna crkva i Patrijarh Kiril podržavaju rat u Ukrajini, pokazujući svoju mraćnu autoritarnu ulogu i snagu crkve. Za rusku pravoslavnu crkvu Kijiv je sveti grad pravoslavlja. Zlo koje vidi cijeli svijet, Kiril ne vidi. Patrijarh Kiril ovo vidi kao oslobađanje Ukrajine ne kao agresiju, ne kao napad. Iz njegove vizije svijeta ovo je nešto što Putin čini dobro jer on vraća Ukrajini onaj stari sjaj i vraća joj slobodu. Ruska pravoslavna crkva je jedan od simbola vladavine oligarha i diktatora Putina, njegov stub (srama) koja će ostati najtrajnji i najsramnji potez jednog duhovnika u XXI vijeku. Putinov mračni politički režim nastavlja da traga za ideologijom pohranjenom u tamnim koridorima i kazamatima ruske istorije i teologije, ideologijom koja počiva na raspirivanju nacionalizma, mržnje, asimilacije, destrukcije i podrške antizapadnoj retorici kroz viziji pravoslavne crkve o "svetoj Rusiji.” Putin želi ponovno nametnuti rusku sferu uticaja u istočnoj Europi, posebno u bivšim sovjetskim republikama Estoniji, Latviji, Litvi, Bjelorusiji, Gruziji. Naime, Putin je često oplakivao njihov gubitak nakon propasti Sovjetskog Saveza. Takođe, Putin se nada da će pokazati Zapadu (a i sunarodnicima) kako je Rusija još uvijek supersila, no ona je daleko od toga. Njena ratna mašinerija i fijasko koji proživljava u Ukrajini, evidentan je.

VOLODIMIR ZELENSKI NA BRANIKU EVROPE
Volodimir Zelenski pout antičkih drevnih heroja stoji na braniku Ukrajine, braneći ne samo Ukrajinu već i Evropu od uticaja ruske političko-vojne mašinerije. U jednom od ranjih izjava za njemački ,,Die Zeit” Zelenski je istakao: ,,Putin želi rasparčati Evropu, baš kao i Ukrajinu. Siguran sam da su Moldavija, Gruzija, baltičke države, pa čak i Poljska takođe ugrožene. Sve dok Rusija ima sposobnost napadati drugu državu, cijeli je kontinent u opasnosti.” Suočivši se sa dosadašnjim posljedicama rata, Zelenski i narod u Ukrajini hrabro istrajavaju u svojoj borbi. Duboko svjesni da je to jedini način odbrane od agresije Rusije. Ukrajina plaća najveću i najsukuplju cijenu stradanja, zbog fašističke politike Kremlja. Evropa i SAD moraju smoći snage da pomognu Ukrajini, na putu mučeništva i stradanja. Ne dešava se nama Ukrajina, nama se dešava Evropa. U toj Evropi moramo se solidarisati sa Ukrajinom, dajući joj bitnu podršku u svim sferama odbrane njenog državnog i nacionalnog integriteta. Kroz svoju dugu a često i bolnu istoriju Ukrajina je mnogo puta platila skupu cijenu ruskog nacional-šovinizma. Bez obzira na kratkoročne taktičke diplomatske pobjede ili gubitke, strateški fokus ostaje isti: Rusija predstavlja egzistencijalnu prijetnju po Ukrajini a ta prijetnja neće uskoro nestati. Sve dok Ukrajina postoji kao demokratska država koju ne kontroliše direktno Moskva, država će biti stalno pod prijetnjom. To su činjenice koje se ne mogu opovrgnuti. Međunarodna javnost treba da shvati da ruske planove za Ukrajinu neće odvratiti samo izgledi za ekonomske sankcije. Moskva je motivisana ideologijom i snom o obnavljanju Ruske Imperije. Ova istorijska misija nadmašuje sve potencijalne ekonomske poteškoće koje bi sankcije mogle izazvati stanovništvu ili rukovodstvu Rusije. Ukrajinci to odlično razumiju. Oni takođe shvataju da će samo Ukrajinci braniti Ukrajinu što predstavlja svojevrsan bol. SVA EVROPA JE UKRAJINA I TO MORAMO PRIHVATITI.

Za sami kraj podrške narodu Ukrajine iz moje prevedene zbirke pjesama Vasilja Stusa ,,Vrtlozi života” ukrajinskog pjesnika stradalog u ruskim gulazima smrti odabrao sam pjesmu:

SEPTEMBARSKA ZEMLJA
Zemljo moja,
velikodušna majko
Ja ću tebi doći i zaćutaću.
I ništa ti reći neću.
Zabrini me,
Zabrini -
Nježno ili žestoko, isto mi je.
Domovino moja! Sramota me je -
Čime ću doprinijeti tvome bogatstvu?
Uzalud prođoše mladi dani,
Danas me izjeda crv sumnje.
Sa jeseni zajedno dogoreh,
Sa jesenjim lišćem opadam,
I u magličasto-gorkim večerima
Ne kajući se, sam lutam.
Jesen u punom zamahu.
O, Ukrajino moja jesenja!
Zašto zafali mi umijeća
Da razveselim srce tvoje?
Plavetnilo moje, plavetnilo!
Brigo moja i muko!
Zašto dati tebi ne mogu
Svoje srce - u ruke dobre?
O, kada bih to, kada bih mogao!
Rodnu grudu, zebnjama izmučenu,
Preorao bih, kao ugar*
Brazdama radosti beskrajnim!
Rodna grudo! Tebi jedinoj
Služiti bih želio do smrti.
Da bih mogao do tvojih pradavnih vremena
Rukom makar dosegnuti.

*Ugar starinska metoda u ratarstvu

(Preveo sa ukrajinskog: B. Proročić)