Veterani Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine
FAŠISTIČKE I SEPERATISTIČKE POLITIKE UNUTAR BOSNE I HERCEGOVINE MORAJU SE ZAUSTAVITI
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 18. Apr 2022. 19:04:42
Veterani Armije, MUP-a i patrioti Republike Bosne i Hercegovine su po drugi put ove godine, u New Yorku obilježili Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. U povodu Lejletu-l-Bedr pripremili su obilan iftar u prepunom Bošnjačkom islamskom kulturnom centru Richmond Hill. Nakon iftara veterani su pripremili program, koji je uz podsjećanja na teške dane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ostavio dojam i dao podstrek, da je doista vrijedilo, i u buduće vrijedi, njegovati tradiciju i kluturu pamćenja i sjećanja. Program je bio poseban, ne samo po porukama koje su ostavili i na neki način zadužili prisutne da se ne zaboravlja, nego i po emotivnim govorima uz vrijedne poruke.

Član Odbora Veterana Armije i MUP-a RBiH mr. Muamer Lihić je i vodio program i ispred odbora je uputio čestitku za Dan Armije i zahvalio njujorškoj IZ Plav-Gusinje na zajedničkom iftaru i ustupanju prostora Bošnjačkog islamskog kulturnog centra, te svima onima koji su učestvovali na pripremi iftara, a posebno se zahvalio prisutnima na njihovom dolasku i podršci. On je kratko podsjetio prisutne na značaj formiranja Armije Repbulike Bosne i Hercegovine i njenog ratnog puta tokom srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i rata protiv Bosne.


H. Smailje Srdanović, predsjednik Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku, u Bošnjački islamski kulturni centar Richmond Hill, uz čestitke Dana Armije zaželio je dobrodošlicu svima u naš vakuf Bošnjački islamski kulturni centar i naglasio da je za sve centar otvoren i uvijek na usluzi.
- Lokalizam je prevaziđen insistiram na jedinstvu Bošnjaka Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova... kao i Albanaca, - naglasio je Srdanović.
Ispred Odbora Veterana Armije i MUP-a RBiH Admir Ždralović je uručio prigodna priznanja Smajlu Srdanoviću, predsjedniku Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku, Esadu Krciću, gl. uredniku Bošnjaci.Net i Admiru Ekmeščiću, predsjedniku Udruženja veterana Armije i MUP-a RBiH.


Glavni urednik Bošnjaci.net Esad Krcić se zahvalio gazijama, veteranima na uručenom priznanju, ujedno njima, njihovim porodicama i svima na iftaru čestitao Dan časne i viteške Armije RBiH:
- U 17. ramazanskoj večeri kada obilježavamo Lejletu-l-Bedr, kada se dogodila prva bitka u historiji islama, mala skupina muslimana predvođena Poslanikom Muhammedom s.a.v.s., pobjedila mnogo brojnijeg neprijatelja. Tako su i pripadnici Armije RBiH, koja je tek bila u fazi formiranja, pod nametnutim embargom i bez oružja, porazili do zuba naoružane agresore. Svi borci, naše gazije i gazijke, pružili su nadljudske napore protiv do zuba naoružanog srpsko-crnogorskog i hrvatskog agresora i njihovih paravojski i paradržavnih tvorevina unutar RBuH, odbranili ustavni poredak, a svojim tijelima branili narod, cjelovitost, suverenitet i nezavisnost naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Podsjetio je, da je Armija Republike Bosne i Hercegovine bila jedina legalna i legitimna vojna sila u našoj zemlji, koji su se u srcu Europe borili protiv fašističkih hordi zla.
Krcić se zahvalio našim borcima na časnoj borbi, koji su na omogućili da svijetom koračamo uzdignute glave i pozvao prisutne da se sjetimo dovom svih šehida i odamo počast svim palim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su u godinama genocidne agresije hrabro i časno branili narod i domovinu i položili svoje živote.
Na kraju je istakao i ulogu rah. akademika Muamera Zukorlića, koji jeste bio institucija i izgrađivao vakuf i institucije od vrtića do univerziteta. Naglašavajući da je on bio “uvakufljeni vojnik” kako je znao reći svojoj mjaci. Zamolio prisutne da u ovim ramazanskim danima dove pred dušu uvakufljenog vojnika, ali u ovom teškom momentu, ne budu dio “fitne” već iskreno stanu uz njegovu porodicu i da se utvrde uzroci njegove prerane smrti, zaključio je Krcić.


Imam Bosansko-hercegovačkog islamskog centra mr. Idriz-ef. Budimlić, istakao je da su borci Armije Republike Bosne i Hercegovine, najzaslužniji za očuvanje naše države. Ali, nažalost, oni koji su bili prvi u odbrani sada su zadnji u našem društvu. U obraćanju, pored ostalog, naveo je primjer borca Rešida, nosioca „Zlatnog ljiljana“ koji je bio deložiran, kada je rah. Alija Izetbegović intervenirao kod načelnika općine da Rešidovoj četeveročlanoj porodici obezbijedi smještaj. I urađeno je... Imam Budumlić je uputio apel vlastima Bosne i Hercegovine da ne zaboravljaju one koji su branili Bosnu!


Admir Ekmeščić, predsjednik Udruženja Veterani Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine, hronološki je govorio kako je došlo do agresije na RBiH, ciljevima kako vojne, tako i civilne strukture koje su intezivno radile na formiranju velike Srbije i velike Hrvatske. Hrabrost i odlučnost političkog rukovodstva tek priznate države Republike Bosne i Hercegovine, da se suprostavi agresiji, s današnjeg gledišta izgledale su samoubilački. Prijetnja nestanka jednog naroda, je ojačala inat bosanskog insana, što je rezurtiralo formiranju Armije Republike Bosne i Hercegovine 15.aprila 1992. godine. Ekmeščić je naglasio da je rat završen prije 27 godina, borba za opstanak i dalje traje, aludirajući na profašističke i seperatističke snage unutar Bosne, kao i agresorska nasrtanja van nje. On je uputio apel svima koji mogu na bilo koji način doprinijeti što brži put prema euroatlaskim integracijama i NATO-u, jer to je jedino riješenje kako se zlo iz 1992.god, ne bi ponovilo. Zahvalio se svima koji su pomagali i pomažu Bosnu, a posebno borcima iz Sandžaka koji su učestvovali u odbrani Bosne i položili svoje živote.


Mr. Muamer Lihić je u nastavku ispričao vrlo emotivnu priču iz rata. U toku borbenuih dejstava došlo je do toga da se borci Armije Bosne moraju povući s određene linije fonte. Kad su se sabrali primjetili su da jedan nedostaje. Onda je njegov bliski prijatelj odlučio da se vrati i traži prijatelja. Saborci su uporno sugerirali da se ne vraća, plašivši se da ne izgube i njega, a bili su ubjeđeni da su već izgubili onog koji nedostaje. Mislili su zalud trud kad je opsanost prevelika. Prijatelj se nije osvrtao, niti je računao na opasnost. Otišao je. U dogledno vrijeme se vratio a i dalje žar borbe nije jenjavao, noseći prijatelja na leđima. Kad ga spustio, on sam kao i ostali saborci su vidjeli da je mrtav. Rekli su mu: Vidiš da je mrtav, mogao si i ti poginuti, nije vrijedilo. A onda je saborac uzvratio:
- Ono što sam ja doživio kad sam našao njega, ne bih mijenjao za cijeli dunjaluk. On je bio živ.
Kad sam mu prišao, pogledao me u oči i tiho izgovorio:
- “Znao sam da ćeš se vratiti”!
Moglo se primjetiti da ova emotivna priča je nagnala suze nekima od prisutnih u sali. Lihić je naveo na razmišljanje sve prisutne upitavši: imamo li mi nekog za koga bi se vratili ili imamo li nekog ko bi se vratio za nas?


Mr. Senahid Halilović je preživio genocid u Srebrenici, fokusirao je svoje obraćanje, na presudni događaj za one preživjele suborce, sunarodnike i civile Srebrenicem koji su odlučili da se neće predati dželatima, i krenuli su na stokilometarski marš smrti. Senahid je izvršio komparaciju razmišljanja insana u ratu i miru. Pošto nisu imali izbor, osim da odu u bazu UN, a znali su da odlazak u bazu im daje 0% šanse da prežive. Srebrenčani su znali da će put kojim su se odlučili da pođu, biti jako težak i da mnogi neće kročiti na slobodnu teritoriju, ali su ipak gajili nadu i davali sebi bar neki procenat za preživljavanje. Srebrenički vojnici i civili peti dan putovanja preko planina i vrleti u želji da se dokopaju Tuzle, stalno prestretani agresorskom artiljerijom i pješadijom, izgladnjeli, izranjavani, stigli su na Križevačke Njive 15. Jula 1992., mjesto u općini Zvornik sa kojeg se vidjela slobodna teritorija. Od petnaestak hiljada osoba koje su krenule put Tuzle stiglo je oko 2,5 hiljade do Križevačkih njiva. Uspostavljene su tri linije, postavljeno topništvo i izvršene sve pripreme s agresorske strane kako bi se stvorili uvjeti da Srebrenčani ne uspiju u nakani da prođu. Pokušaji za prolaz su bili bezuspiješni tokom dana. Onda je procurila vijest, da je odlučeno da se kolona vrati na Udrič planinu, koja je na općini Vlasenica, a inače je dva dana hoda, pa da se pokuša proći u pravcu Kladnja. Mnogo ranjenih, glad, iscrpljenost nisu obećavali dobro, čak kad ne bih bilo nastrtaja neprijatelja. Pred veče je počeo da pada led (grad). Najveći optimisti su izgubili nadu, za bilo kakve šanse za prolaz. Ali Božijom voljom, hrabrošću i odlučnošću Srebrenčana koje je u toj akciji predvodio rah. major Ejub Golić, dok je led padao, zarobljena su dva tenka, praga i preko 100 granata, što je totalno izmjenilo situaciju.
Mr. Halilović je potencirao važnost kolektiva i ogromnu prednost svakog pojedinca kad je u kolektivu u odnosu kad je sam. Naveo je primjer Srebrenčanina a o tome je pisao u svom romanu “Argentarija-Domavija-Srebrenica”, kako se moli Uzvišenom, dok led pada, tražeći u dovi i molbi da samo jedna osoba pređe, kako bi se saznala istina o planetarnom srpskom zločinu nad srebreničkim narodom.
Dakle, on se moli za kolektiv, radi istine i pravde. Stoga, mi moramo graditi kolektivnu svijest, gdje svaki pojedinac umjesto da se vjerom, nacijom, državom udara u svoja prsa i govori “ja”, to ja prebaci u naciju, vjeru, državu i sebe vidi u njima. Taj način je garancija uspijeha. Imamo mi vrhunske stručnjake i znalce ali kao pojedince. Sve to treba uokviriti i izgraditi državotvornu svijest, jer zaista je vrijeme za to. Mi smo kroz historiju, i u ratu i u miru bili, na dvije strane. Mada smo više gubili u miru nego u ratu. Zato nam se ne smije nikad ponoviti suprotstavljanje Husein Kapetanu, ne smije nam se ponoviti “Autonomna Zapadna Bosna“. Sad imamo neizmjernu mogućnost da govorimo, da pišemo, da snimamo filmove, da učimo buduće generacije stvarnu a ne iskrivljenu historiju. Mi Bosanci kao da imamo kolektivnu amneziju, brzo zaboravljamo mnoga razdoblja kroz historiju. Kako je moguće da da nam se dogodi jedaneast genocida?, - upitao je Halilović-, sebe i prisutne. Mi moramo razviti svijest a ujedno i izvršiti pritisak, na one koji u miru donose važne odluke, da ne srljaju i da gledaju državni i kolektivni a ne lični interes. Uz to moramo biti zahvalni i zahvaljijemo se svima koji su pomogli odbranu Bosne, a prije svih braći iz Sandžaka. Mračne sile su se nadvile ponovo nad Bosnom, moramo istrajati, da istinom, jedistveno nastupamo u njenoj odbrani, politički, diplomatski, pa ako zatreba i vojno.


Hafiz prof. dr. Haris-ef. Hadžić je pročio dovu pred duše šehida.
Na kraju poruka i pouka, Bosni 1992. godine desile dvije istine, prva da Bosna ima svoju Armiju - prvi put, druga da Bosna ima svoje izdajnike - zadnji put!

Još da naglasimo zahvalnost na bogatom iftaru koji su priredili Veterani i Patrioti Armije i MUP-a RBiH zajedno sa: Islamskom zajednicom Plav-Gusinje u New Yorku, Ermin Bektašević, Ero Beriša, braća Redžić: Salih-Saka, hadži Ago, Abidin-Dino, Hajro i Adis, pred duše naših šehida i svih umrlih, roditelja, braće i sestara širom Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Kosova, a za zdravlje i slobodu svih, Inša’Allah!








Esad, h. Ago, h. Iso i Šabo

Salko, Esed, Admir, h. Vahid, Rafet i Muamer