Kao visoki intelektualac koji dospije u pozne godine poslije svoga školovanja i radnoga angažovanja, do penzionerskih dana, dođe u fazu intezivnog razmišljanja o spoznaji i svrsihodnosti i školovanja odnosno obrazovanja i radnoga iskustva.
Tema inače interesantna i za mlađe naraštaje koji trebaju veoma kvalitetno mi uspješno spoznaju i lićnu neposrednu orijentaciju u kome pravcu krenuti i čemu posvetiti svoju anklonost ili afinitet .
U svome životnom vijeku, kao učenik gimnazije, zatim kao student Elektrotehničkog fakulteta i konačno kao svršeni inžinjer i specijalista određene oblasti iz područja elektrotehnike, zatim kao višegodišnji profesor za obrazovanje elektro tehničkog kadra, imao sam prilike spoznati svrhu i jednog i drugog, sa svih aspekata znanja i iskustva.
Kao diplomirani elektro inžinjer imao sam priliku i mogućnost da istinski postanem stručnjak u oblasti automatizacije tehnoloških procesa.
Naučio sam tehnologiju proizvodnje u crnoj metalurgiji i gvožđa i čelika, u obojenoj metalurgiji i glinice i aluminija, bakra i zlata, a u termoenergetici i proizvodnje električne energije.
Dakle, kao stručnjak navedene oblasti, imao sam priliku učestvovati u izgradnji i šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugoslaviji, sa proizvodnjom upravo navedenih tehnoloških materijala.
Pored izgradnje i konkretne proizvodnje, svakako sam se u kontinuitetu usavršavao u u ličnom obrazovanju, od specijalizacija u Francuskoj, Njemačkoj i velikom Sovjetskom savezu, do magistarskoj studija i magistrature iz oblasti termo energetike.
Pored angažovanja i spoznaje uvođenja kompleksne automatizacije sa primjenom elektronskih računara, u sve procese vođenja različite tehnološke proizvodnje, koje sam već naveo,izvjesno vrijeme tj. desetak generacija elektrotehničara sam kao njihov profesor tehničkih predmeta upoznavao i obrazovao.
Sve ovo mi je veoma pomoglo, upravo sa sagledam sa dobrim i lošim sistemima školovanja naših kadrova, njihovog obrazovanja i potrebe radnoga iskustva.
Iz svega bi zaista, istinski mogao izvući i ukazati na nepobitne činjenice i realnosti svih aktivnosti i tokova u životu, školovanju i radu nućnih kadrova.
Prije svega, imao sam mogućnost u toku specijalizacija i školovanja naučiti više svjetskih jezika te mirne savjesti reći da sam poliglota.
Drugo što sam neposredno osjetio i spoznao da su bez određenog radnog i životnog iskustva , kao profesora, mnoga predavanja veoma suvoparna bez neposrednih saznanja, primjera radi ako neki peofesor iz studentske klupe upusti se u sistem obrazovanja, sa kredom u ruci i suvoparnim i dosadnim teor54etskim izlaganjam učenicima, bez prakse i primjera koji mogu veoma zainteresirati sve učenike.
Evo, primjera radi koristim moj primjer, teretske podloge i poznavanja Faradejovog zakona elektromagnetne indukcije, da primjenu i rad motora, generatora, transformatora i dr. Prikažem i ispričam učenicima na primjeru generatora u mojoj Termoelektrani za 300 MW blok, čiji je rotor izgradila velika firma u Lenjngradu / Petrogradu, gdje sam i posmatrao, a stator po istoj dokumentaciji radio je Rade Končar u Zagrebu, isto tako sam bio prisutan kao tehnički direktor ove termoelektrane u Gacku, a onda smo to sve skupa montirali i pustili u rad u ovoj istoj termoelektrani.
Dakle, ovo je i ponajbolji primjer veoma uspješnog spoja ličnog obrazovanja i radnog iskustva, kao i mogućnost istoga prenosa učenicima za njihovu spoznaju.
Nisu bez razloga često moji učenici zahtjevali od mene u toku predavanja da im kao profesor prepričam nešto praktično i iskustveno, što ih je veoma zadovoljavalo.
Kada je u pitanju i naš sistem obrazovanja, dužan sam iz iskustva prenijeti i ovu spoznaju veoma neprijatnu, a radi se o tzv. matematici.
Naime naš sistem obrazovanja je apsolutno neplanski i bez bilo kakve kontrole, jer primjera radi i ako bsam bio odličan matematičar u gimnaziji, priznajem da nas je na fakultetu matematika ugušila sa nepotrebnim gradivom, obimom i sadržajima, kao i posebnim teškim kriterijem sa brojnom doktorskom katedrom i sl.
Dakle, apsolutno se ne vodi računa o potrebi i nužnosti potrebnog obima sadržaja ovoga predmeta, kao da će svi budući svršeni studenti baviti se nekim institutskim zanimanjem ili istraživačko razvojnim i programskim sadržajima.
Zato ovom prilikom i ističem, radi saznanja široj javnosti, da mi u radnome vijeku i brojnim izgrađenim velikim industrijskim objektima, iz ove silne i ubitačne matematike sa fakulteta, apsolutno nije bilo nužno baš ništa.
Možda je i sramotno ili nezahvalno tako nešto isicati, ali neka javnost zna, kao i uticajni i zaduženi kadrovi za proces obrazovanja da se ozbiljnije pozabave sa sistemom obrazovanja i programskim sadržajima, upravo za sve predmete studija, kao i srednjeg i osnovnog nivoa obrazovanja.
U sistemu obrazovanja, veliki je nedostatak i adekvatne i redovne inspekcijske kontrole uspješnog i sistematskog rada predavačkog kadra na svim nivoima, tako da se pojedini profesori ponašaju kao slobodni strijelci sa „bauk“ kriterijima, koji im obezbjeđuju neku distancu nedodirljivih.
Nije niti slučajna pojava da pojedini studenti napuštaju taj fakultet, odlaze na druge fakultete i kada tamo polože predmetni ispit vraćaju se ponovo na matični fakultet.
Ovo je realno i istinito, sa bezbroj primjera, ali se sa ovom pojavom u našem društvu nije niko do danas pozabavio.
Zadovoljstvo je i sreća u ubrzanom i masovnom razvoju i njenim mogućnostima tzv. informatičke tehnologije sa pojavom interneta i drugih društvenih mreža, tako su nam dostupne i mnoga nužna saznanja iz svih sfera intelektualnog, društvenog i ostalog domena životnih i ljudskih aktivnosti.
Primjera radi, što često ističem mojim sagovornicima, a mojim učenicima sam to i praktično dokazivao kroz često simultano upražnjavanje šahovske igre.
S obzirom da se skoro 80 godina družim sa šahovskim fihurama, jer sam u šestoj godini učio i prve poteze, a kao profesor sam elektrotehničarima predavao i mikroelektroniku, te ih upoznavao sa ulogom, značajem i mogućnostima mikro komponeti (čipova).
Sa konkretnim saznanjima o ljudskoj memoriji i memoriji koju posjeduje jedan kompjuter, odnosno razni stvoreni šahovski programi, kao izuzetno značajno i veoma važno ljudsko dostignuće, mogao sam o istome mojim učenicima da prezentiram.
Svakako je ovo kompleksna problematika, koja je istinski dostupna izuzetnim ljudskim potencijalima, koji se bave i šahovskom igrom i drugim naučnim saznanjima i dostignućima.
Zahvaljujući nizu okolnosti, kao šahista imao sam mogućnosti susresti se i upoznati mnoga svjetska velemajistoska dostignuć i izuzetne ličnosti, zatim upoznati sistem djelovanja tzv. ruske šahovske škole, te kao profesor sa spoznajom informatičke tehnologije, često sam mogao o svemu ovome da pišem i govorim, kao i da upoznajem moje učenike.
Ovaj moj kratki osvrt na ovu problematiku, upravo sam osjetio i radim radi trenutnog bijega iz ove naše tmurne i crne društveno- političke svakodnevnice, jer kako tob jednom prilikom reče naš mugledni Nobelovac Ivo Andrić, parafrazirano, „Došlo je vrijeme kada pametni zaćute, budale progovore, a siromašni se obogate“.
Međutim, u ovom našem vremenu i našem ambijentu nacionalisti su u vlasti, te nam je svaka slogoda govora i ndjelovanja za sopstvenu bolju budućnost postala upitna i problematična.