DVADESET SEDAM GODINA OD SRPSKOG GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA U SREBRENICI
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 12. Jul 2022. 14:07:29
Dragi moji,
Jučer, 11. jula, 2022/12. zu-l-hidždže, 1443. godine obilježili smo dvadeset sedam godina od srpskog genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice.

Klanjali smo dženazu-namaz pred duše pedeset žrtava genocida.

Dženazu-namaz je imamio, dovu proučio i halal tražio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Dženazu je klanjao rekordni broj Bošnjaka i njihovih prijatelja iz domovine, regije i svijeta.

Pamtit ćemo jedanaesti juli 2022. godine po nekoliko poruka:

1) Povijesno izvinjenje ministrice odbrane Kraljevine Nizozemske Kasje Ollongern: - Ono što se desilo u julu 1995. godine je proizvelo duboku patnju koja se ovdje i danas osjeća. Mi tu patnju ne možemo ukloniti ali ono što možemo učiniti je pogledati historiju pravo u oči. Krivac za strašni genocid je vojska bosanskih Srba. Zahvaljujući Međunarodnom sudu u Haagu, većina odgovornih za te zločine je procesuirana. No, međunarodna zajednica je zakazala da pruži adekvatnu zaštitu ljudima iz Srebrenice. Kao dio te zajednice, Vlada Nizozemske dijeli odgovornost za taj neuspjeh. Zbog toga, nudimo vam svoje najdublje izvinjenje. Sjećanje na juli je povezalo zauvijek Bosnu i Hercegovinu i Nizozemsku. Zajedno smo prošli kroz ove najmračnije dane, kazala je Ollongern.

Dugo smo čekali ovo nizozemsko izvinjenje i dočekali ga. Čekat ćemo još dugo srbijansko ili srpsko izvinjenje, ali sigurno ćemo ga dočekati, kad-tad – ako Bog da.


2) Povijesno prisustvo u ime žrtava Holokausta potpredsjednika Svjetskog jevrejskog kongresa Menachema Rosensafta. Kao sin dvoje preživjelih Jevreja iz nacističkih logora, Rosensaft je kazao da je teško reći nešto što preživjeli i porodice stradalih u genocidu u Srebrenici već ne znaju, dodavši da razumije koliko su ove godišnjice potresne za preživjele, ali da je i da su ove godišnjice veoma važne za sve ljude kojima je stalo do ljudskih prava i savjesti čovječanstva. - Kada je dobio Nobelovu nagradu za mir, Elie Wiesel je u svom govoru rekao da gdje god muškarci i žene budu proganjani zbog svoje rase, religije ili političkih stavova, to mjesto mora istog trena postati centar svemira. U julu 1995. godine Srebrenica je stvarno postala centar svemira, a međunarodna zajednica mora biti primorana da se prisjeća zločina protiv čovječnosti, genocida koji je dozvolila da se tamo dogodi zbog svog apsolutnog neuspjeha i odbijanja da spriječi da se desi ono što se desilo. Ne može se reći da svijet nije imao dovoljno upozorenja. Nino Ćatić nije bio jedini u pokušaju alarmiranja javnosti. Samantha Power, David Rohde i drugi ratni dopisnici su izvještavali o jezivom razvoju rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, njihove riječi nisu uzbunile svijet, baš kao što se nisu slušali ni izvještaju o sistematskom uništavanju evropskog jevrejstva u Drugom svjetskom ratu, rekao je Rosensaft.

Prisustvo i svjedočanstvo podpredsjednika Svjetskog jevrejskog kongresa Menachema Rosensafta je od povijesnog značaja ne sama za Bošnjake, već za cijeli svijet da se zna da je u Srebrenici prekršen zavjet „Nikad više“ (“Never Again“), koji se, nažalost, ovoga trenutka krši i u Ukrajini – Buča.

Važno je, također, da se zna da se ovim svjedočenjem poništava revizija srpskog genocida u Srebrenici i Sarajevu, koju je inicirao Darko Tansković iz Beograda uz političku podršku Milorada Dodika iz Banja Luke sa dva zalutala izraelska kvazhistoričara Gideonom Greifom i Rafaelom Israelijem.


3) Kao nikad dosada „Cvijet sjećanja“ na srpski genocid nad Bošnjacima u i oko Srebrenice bio je prisutan na svim meridijanima svijeta.

Bošnjaci su vrlo dobro razumjeli poruku "cvijeta sjećanja" na genocid, poruku koju Bošnjaci šire u domovini i svijetu.

Imam potrebu da pohvalim novinare i voditelje dnevnika RTV Sarajevo i RTV Federacije što su dosljedno nosili prirodni Cvijet sjećanja na genocid za razliku od novinara i voditelja TV Hayat, koji su, ne znam zašto, nosili vještački srebreni broš, koji ne liči na prirodni „cvijet sjećanja“ na genocid, kao plagijat Mensura Bektića. To nije ni uvjerljivo ni dostojno bosanskog brenda TV Hayat.

4) Jedanaesti juli ove godine ostat će upamćen i po skandaloznom pokušaju relativizacije srpskog genocida u i oko Srebrenice Dritana Abazovića, koji je, ničim izazvan, izazivao gnjev žrtava genocida svojom skandaloznom izjavom da u Srebrenici nisu ubijeni Bošnjaci, već ljudi te da za genocid nisu odgovorne nikakve vojske, već politike.

Ovo je, nakon Vučićevog skandaloznog cirkusa u Potočarima 2015, najgnusnije što se dogodilo na dan sjećanja na srpski genocid u i oko Srebrenice u Potočarima.

Nakon ovoga Dritana treba proglasiti personom non grata u Potočarima za sva vremena, kao pouku i poruku drugima kako se ne smije govoriti u Potočarima pred žrtvama genocida.


5) Ne mogu ne primijetiti da je jučer u Potočarima bio viđen i naglašeni kandidat od sedam ili osam stranaka nove „Alijanse“ za Predsjedništvo bosanske države Denis Bećirović, ali ga se nije vidjelo, kako mi je rečeno, da je bio u saffu za dženazu-namaz žrtvama genocida.

Naravno dženaza-namaz je farz-i kifaje, to jeste kolektivni a ne osobni farz-i ajn, ali onaj koji pretenduje da bude na čelu države u kojoj su većina onih kojima je važno da kandidat za najvišu funkciju u državi, bude s njima u saffu, makar koliko jedna kolektivna dženaza-namaz žrtvama genocida, mora to znati i poštovati.

Sjećam se da mi je, uz Viktora Jakoviča, bivši najbolji američki ambasador Clifford Bond prigovorio što ga se u protokolu smiješata među one koji ne klanjaju dženazu. „Želim da budem s vama u prvom redu“, rekao mi je ambasador Bond.

Naravno, ispoštovali smo želju ambasadora Bonda.

Vjera je privatna stvar srca svakog čovjeka, ali je, isto tako, važno to što je u srcu da se manifestira javno pogotovo nakon našeg bošnjačkog iskustva kada su partijski drugovi stajali sa strane dok smo mi hodže, sa malim brojem vjernika, klanjali dženazu-namaz njihovim roditeljima, rodbini i prijateljima.

Da li Denis Bećirević pripada tom vremenu naše bošnjačke/bosanske neslobode ili ovom vremenu naše slobode?

Denis Bećirević bi trebao znati da su prizori distanciranja od bošnjačkog saffa na dženazi-namazu kako se ne bi povrijedila osjećanja njegovih partijskih drugova podsjetnik na neslobodu Bošnjaka uz osjećaj da Denisu nije važno kako se osjećaju Bošnjaci – vjernici.

Allahu Svemogući, osnaži nas u vjeri i istini! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo sve ljude dobre volje! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje! Amin!