ELMEDINA MUFTIĆ: Okorjeli ateisti, umišljeni vjernici su sebi uzeli za pravo da pišu otvorena pisma reisu, instituciji koja sto pedeset godina odolijeva udarima raznih bolesnih umova, islamofoba, križara i opstaje, svoja na svome, okupljajući narod u vjeri koju svjedoči. Svi koji su se drznuli i svi koji se kane drznuti na Islamsku zajednicu, na instituciju reisa, na lik i djelo Huseina ef. Kavazovića, treba da znaju da udaraju na čitavu armiju onih koji su se prebrojali i spremni su životima braniti ove svetinje. Svima njima koji rade po instrukcijama SANU-a, pa u otvorenom pismu spominju pravljenje nekih para zajednica, treba biti jasno, da smo ih prezreli i njih i mentor im, i da smo spremni braniti jedinstvo IZ u BiH, kao što smo branili i odbranili jedinstvenu, suverenu BiH.

„Ko gubi ima pravo da se ljuti“, vrijedilo je dok smo se igrali između dvije vatre.
Međutim, odavno smo postali zreli, više se ne igramo između dvije vatre, sada živimo između njih, a i to bi se dalo izdržati da među nama nema ovih koji te vatre nagrću na nas. Glad za vlasti, nadjačala je sve obzire, pregazila sve crvene linije, porušila sve autoritete, dovela do spremnosti na izdaju, prijetnje vjerskom poglavaru.

Naime, ovih dana u javnom prostoru Bosne i Hercegovine, vrši se nezapamćen napad na reisu-l-ulemu u Bosni i Hercegovini, Huseina ef. Kavazovića. Na instituciju reisu-l-uleme obrušile su se političke kvazi vođe, u narodu se to kaže điljkoši, kojima je zasmetao govor reisefendije Kavazovića na obilježavanju Dana bosanske duhovnosti, na dovištu Karići, a koji očito nije bio po mjeri politika koje zastupaju.

Nečuveno je da se sa ovoliko bahatosti, bezobrazluka i prijetnji političari obraćaju reisu, da oni koji ne znaju ni Rabijesir proučiti drže lekcije lideru Islamske zajednice BiH, da mu govore šta i kako treba raditi.

Ni u vremenu komunizma se nije javno prijetilo vjerskim poglavarom, a još manje im se javno sugerisalo šta će govoriti. Ali eto desilo da u vremenu demokratije Elmedin Konaković, Nermin Nikšić, Fuad Kasumović, uzmu toliko slobode sebi, da se drznu udariti na reisa Kavazovića, jer je isti rekao „prebrojavat ćemo se, nego šta“. Svaki građanin ove zemlje koji je svjestan stanja u kojem se nalazimo, da Hrvatska i Srbija neprestano kidišu na suverenitet i integritet BiH, da unutar BiH srpsko-hrvatski faktor radi na destabilizaciji stanja i širenju beznađa, da se svako malo Bošnjacima prijeti nestankom, da se o našoj prekobrojnosti raspravlja u Vatikanu, da nas zbog ezana, namaza smatraju radikalnim islamistima, da se slave i veličaju ratni zločinci koji su upravo nad Bošnjacima izvršili genocid i zločine protiv čovječnosti, te kao takav će razumjeti bitnost prebrojavanja kao spremnosti na odbranu, shvatit će svi osim onih koji rade za interese velikosrpske i velikohrvatske politike u BiH, takvima govor reisa smeta, takvi ga napadaju, prijete mu i pokušavaju da ga ušute.

Okorjeli ateisti, umišljeni vjernici su sebi uzeli za pravo da pišu otvorena pisma reisu, instituciji koja sto pedeset godina odolijeva udarima raznih bolesnih umova, islamofoba, križara i opstaje, svoja na svome, okupljajući narod u vjeri koju svjedoči.

Svi koji su se drznuli i svi koji se kane drznuti na Islamsku zajednicu, na instituciju reisa, na lik i djelo Huseina ef. Kavazovića, treba da znaju da udaraju na čitavu armiju onih koji su se prebrojali i spremni su životima braniti ove svetinje.

Svima njima koji rade po instrukcijama SANU-a, pa u otvorenom pismu spominju pravljenje nekih para zajednica, treba biti jasno, da smo ih prezreli i njih i mentor im, i da smo spremni braniti jedinstvo IZ u BiH, kao što smo branili i odbranili jedinstvenu, suverenu BiH.

Pošto reisu pisma pišu oni koji od vjere imaju prolazak pored Begove džamije, trebali bi znati, da je reis zadužen da se brine o vjernicima, a ne da misli kako će se osjećati neko.
Ne znam zašto se Nermin Nikšić obraća reisu s pitanjem kako se zbog „prebrojavanja“ osjećaju Srbi i Hrvati koji su ostali vjerni Domovini, za to pitanje nije zadužen reis, to pitanje je trebao postaviti kardinalu koji svakog takvog Hrvata i patrijarhu koji svakog takvog Srbina proglase nelegitimnim.

Ne znam na šta bi se i imali požaliti ini spomenuti u otvorenom pismu Nermina Nikšića, reisu Kavazoviću, šta im to dugujemo, na kraju borili su se za Domovinu što im je dužnost, kao što je bila dužnost i reisu Kavazoviću, koju je on časno obavio kao vojnik ARBiH.

Napadi na instituciju reisa su pokazatelj Bošnjacima o kakvim se bolesnim politikama radi, i kakvi bolesni umovi bi da nas vode. Šta bi nas čekalo da ovakvi dođu na vlast.

Odgovor je jednostavan, svi bi bili vraćeni u sistem jednoumlja, reisu bi se pisale hudbe u centrali stranaka čiji lideri kidišu na reisa, onima koji bi se usudili misliti svojom glavom, skidali bi glave. Bošnjak bi bio građanin drugog reda, koji ne bi smio reći da je nad nama izvršen genocid, a tek da smo spremni da se branimo značilo bi put u nepovrat, heroji bi nam postali Save i Mladenu, a Safeti i Izeti ne bi se smjeli pominjati.

Poslije genocida, niko Bošnjacima neće držati pridike o tome kako da se ponašaju, niko više nikad neće vrhovnom poglavaru IZ BiH određivati šta će govoriti, to vrijeme je prošlo, i nikad se više neće vratiti.

Za slobodu Bosne i naroda i reis je nosio pušku i borio se, da nam polusvijeti ne određuju sudbinu.
Bošnjak bi bio kriminalac, lopov i primitivan, za razliku od komunizma gdje smo bili bolje pozicionirani, bili smo likovi iz vica.

Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da su pomenuti pisaći otvorenih pisama i dijelu govora reisa Kavazovića, o osobinama koje bi Bošnjake trebale odrediti kome da daju povjerenje, prepoznali Bakira, a ne Denisa, što govori o njima, a ne o reisu, koji je govorio o osobinama, a ne o liku.

Nije reis kriv, što njihov kandidat ne odgovara parametrima koji su postavljeni, nije im reis birao kandidata nego oni.