Kada su 8. decembra 1991. šefovi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine – Boris Jeljcin, Stanislav S. Šuškevič i Leonid Kravčuk – definitivno razmontirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika u mestu Viskuli u Bjeloveškoj šumi u Belorusiji, niko nije mogao ni slutiti da će tridesetak godina poslije krenuti nova drama upravo sa prostora bivših sovjetskih zemalja. Predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Sergejevič Gorbačov, koji je preživio državni udar 19.8.1991.,ali je iz njega izašao veoma oslabljen, pojavio se posljednji put na televiziji tokom Božića 25. decembra da bi saopćio kraj Sovjetskog Saveza. Sljedećeg dana spuštena je crvena komunistička zastava a zalepršala je današnja trobojka. U toj povijesnoj drami pratimo pokušaj stvaranja nove geopolitičke arhitekture svijeta koju provodi bez milosti „vladar“ ruske države Vladimir Putin. On je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemalja Ukrajine i Bjelurusije, a u planu su mu ostale Gruzija i Moldavije dok su centralnoazijske republike Kazahstan, Kirgistan, Turkemenistan, Tadžikistan, Uzbekistan – i tako već njegove marionete. Baltičke države – Litvanija, Latvija i Estonija – koje su sada ugrađene u zapadnoevropsku konstelaciju snaga, izazivaju kod Putinu osjećaj najveće nervoze i bijesa. U feljtonu Putinova geometrija – Obnova ili propast povijesne Rusije prof. dr. Adamir Jerković piše o agresiji Rusije na Ukrajinu. Autor govori o događajima bez presedana koji su potresli svijet i još uvijek nema naznaka o kraju ove postsovjetske drame. Feljton prati sve učesnice sukoba u Ukrajini, kako direktne tako i potencijalne. Ovo će, po svemu sudeći, biti dugotrajan rat. Ako je suditi prema Putinovom ludilu nije isključen ni nuklearni rat.

Kasim Tokajev, predsjednik ikebana, iskoristio je situaciju da učvrsti svoju krhku vlast na referendumu o izmjenama Ustava i ovlaštenjima predsjednika. Ukinuta je titula elbasija koju je nosio „sultan“ zemlje prvi predsjednik Nazarbajev.
Operativna moć Nur Sultan Nazarbajeva se usklađivala u štabu „elbasija“, što je titula „vođe nacije“ koju je vršio Nazarbajev do ustavnih amandmana izglasanih početkom juna 2022. godine. Kasim Tokajev je iskoristio situaciju da učvrsti svoju krhku vlast na referendumu o izmjenama Ustava i ovlašenjima predsjednika države. Sa izlaznošću od 68 posto zadobio je podršku naroda za reforme. Korupcija bivše vlasti bila je označena kao velika rana društva. Predsjednik Tokajev je posmjenjivao rođake bivšeg predsjednika koji su vodili značajne kompanije. Primjetno je da se Tokajev odvojio od svog mecene i zbog činjenice da je zauzeo čelnu poziciju u vladajućoj partiji Nur Otan koju je preimenovao u Amanet, što nagovještava promijenjeni karakter funkcioniranja vlasti. Posebno je značajno što je među 56 usvojenih amandmana onaj o predsjedniku države koji neće moći biti član neke političke stranke a niti će rođaci biti na ključnim pozicijama u javnom sektoru. Istina, predsjednik Tokajev je zadržao značajna ovlašćenja, jer imenuje premijera, članove vlade, državnog tužioca, guvernera Narodne banke i članove CIK-a, ali su mu sužene ingerencije u postavljanju članova senata sa 15 na deset. Senat će zatim potvrđivati zakone koje je usvojio Medžlis, a neće ih moći predlagati. Tako je ojačana pozicija Kasima Tokajeva, koji više neće biti ikebana vladajućih krugova oko Nur Sultan Nazarbajeva, koji je definitivno gurnut na političku marginu kazaške historije. Kako će na sve reagirati Moskva?

Sada se osluškuju sve promene iz Nur Sultana. Još se čeka. Ali, ukoliko nije riječ o vješto odigranom potezu, buđenje velike petrolejske nacije (3% svjetskih zaliha) i zemlje prebogate mineralima (uran 41%) mogao bi izazvati pometnju. Ruska reakcija na ponižavanje Vladimira Putina pred njegovim pristalicama, bila je pomalo prijeteća. Suptilno je rečeno Kazahstanu kroz Putinov monolog: “Šta je Sovjetski Savez?“ Odgovorio je skoro za sebe: „Povijesna Rusija“, i uz „pohvale“ Kazahstanu rekao: „Ista stvar se mogla dogoditi s Ukrajinom, ali oni nam nisu htjeli biti saveznici“. Može se protumačiti Putinova poruka - ako ste „dobri“ susjedi, koji se u svemu saglašavaju sa nama, to je u redu, ali ako počnete misliti drugačije, svojom glavom, po zapadnoj matrici, onda ćemo vas uništiti, jer je to ruska zemlja. S obzirom da je odbrambena sposobnost Kazahstana ograničena, pa nije nemoguća dilema s početka ove priče da je „sukob“ izmontiran uz rusko dopuštenje predsjedniku Kasimu Tokajevu da se razračuna sa naslijeđem Nur Sultan Nazarbajeva. Sada ćemo vidjeti stvarne konsekvence. Na tlu Kazahstana postoje zapadne bušotine nafte, počev od Chevron-a i Exxon Mobil-a. Ove kompanije nude probuđenoj zemlji sredstva za građenje novih bušotina i diverzifikaciju alternativnih pravaca za plasman nafte koji bi zaobišli teritoriju Rusije, jer je Moskva polovinom 2022. zaustavila naftovod domaće CPC kojima se doprema tečno zlato iz bogatog polja Tengiz do Crnog mora i luke Novorisijsk. Rusi su naveli „ekološke nedostatke“ izazvane izlijevanjem nafte. Samo dan prije toga Kasim Tokajev je obećao Charlesu Michelu, predsjedniku Evropske komisije, da će povećati izvoz domaćeg energenta za potrebe Evrope. Ruski gospodari koji kontroliraju istočno tržište su odgovorili na jednostavan način – zavrtanjem naftnih ventila. Ne treba zaboraviti da kroz ovaj naftovod godišnje teče prema Evropi 67 miliona tona tečnog zlata i da je dopremanje samo 27 miliona tona nafte kroz Azerbejdžan, Gruziju i Tursku, mnogo skuplje. Ponude moćnih kompanija da traže nove puteve za dopremenja kazaške nafte preko Azerbejdžana, Gruzije i Turske na tragu su predsjednika Tokajeva koji je naredio sljedećeg dana po ruskom zatvaranja naftovoda da se diverzificiraju opskrbni putevi. Ovakvog raspleta se Moskva pribojava, jer bi se time oslabio glavni adut Ruske Federacije koja energentima ucjenjuje evropsko tržište. Da li ovo nagovještava kraj višegodišnje ljubavi između Moskve i Kazahstana? Tokajev ne bi smio potcijeniti podlost svog sjevernog susjeda koji je vješt strateg u pravljenju i izmišljanju neprijatelja. Rusi imaju dugogodišnje iskustvo unutar bivših sovjetskih zemalja, a i u Kazahstanu od prije nekoliko mjeseci kada su ruske jedinice gušile pobunu protiv (tadašnjeg) saveznika Kasima Tokajeva. Ne treba zanemariti da u sjevernom Kazahstanu živi jaka ruska zajednica od 3,5 miliona ljudi. Lahko je dakle stvoriti priču o diskrimnaciji Rusa, može se u sve uključiti priča o povijesnoj Rusiji, a sjeverni dio te zemlje pripada „njoj“. Jer, kako je rekao Vladimir Putin Kazahstan nikada nije imao državnost, a dobio je državu. To se da promijeniti ako komšija ne sluša.

(Sutra: Kraljevski status Nazarbajeva)