Bili smo učenici, studenti, pa znamo da nakon svakog napornog, često dosadnog sjedenja u školiskim klupama, mučenje po fakultetskim predavaonicama, na radnim mjestima, u kućama, mladi osjećaju potrebu za razonodom. Za to im nažalost, služe kafići, kockarnice, kafane, šiša – barovi, a uvečer klubovi i diskoteke.

Kao mjesto za odmor, razgovor, susret, šalu i poneki poslić, kafana ima dugu tradiciju. Za mnoge je kafana „Biro za zapošljavanje“, tamo se okupljaju kvazi gazde i nadničari koji ugovaraju poslove i visine dnevnica. Posao nacrno cvijeta u sred bijela dana.

Međutim, klubovi, diskoteke, kafići, kockarnice, teretane, šiš-barovi su izum ovog vremena, niču u kasabama jednako kao i u velikim gradovima. Njihovom „progresu“ doprinosi reklama na radiju, televiziji, Facebok-u, Twitter-u, Instagram-u, a onda propaganda u štampi, masovna produkcija video – spotova na YouTube-u, Tik Tok-u, prepuni obnaženog ljudskog tijela i razorne šund muzike. Vlasnici i proizvođači ovih sadržaja nagurali su pune džepove. Oni ne samo da mladima isprazniše džepove, oni im isprazniše i mozgove, i srca, i duše, i ostaviše ih u praznom prostoru mladelačkih bespuća koja prave raskršća mladih bez perspektive i putokaza u budućnost. Ovo je jedna vrsta i „duhovnog nasilja“. Zato imamo neuporedivo više duhovnih nego tjelesnih bogalja.

Svijet je postao kao ogroman šareni „cirkus šator“ koji je preplavljen izazovom besposlice i dimnih zavjesa, umjesto razgovora i gledanja jednih drugih u oči gleda se na „pametne telefone“ koji sve nudi umjesto istine i svjetla opredjeljenosti na pravi put, a ne potucati po bespućima. Mnogi misle ako imaju i koriste „pametni telefon“, ili kompjuter da su svrstani u neku elitu inteligentnih. „Vještačka inteligencija“ koja je već zavladala i preuzima ulogu ljudskog uma. Ipak je ljudska inteligencija ispred „vještačke inteligencije“, oni je proizvode i umnožavaju. Ljudi su vrlo često dozivali: U pomoć! Ali kada „vještačka inteligencija“ bude isto tako pozivala, onda je nekome kraj.
A roditelji, uvjereni kako su škole teške i kako za njih treba mnogo muke i znoja, ne opterećuju svoje sinove i kćeri nikakvim obavezama. Zato oni stoga rijetko ili nikako šta rade u kući ili izvan kuće. Neka mezimci samo uče na lahak i udoban život i kako će provesti slobodno vrijeme, a kojeg imaju na pretek. Neki su pošteđeni i mekteba i džamija – dovoljno je od bajrama do bajrama, ili ni to.

Mnogi se brzo odluče, čeka ih njihova raja, nove poruke sa „pametnog telefona“, novi izlasci. Roditelji ne znaju šta im djeca u kući rade, a kamo li vani, vjeruju na „riječ“ svojim sinovima i kćerima da ništa loše neće učiniti.

Zreliji, studenti ili zaposleni, odavno su zagrizli isti kolač, oni već odavno imaju svoju stalnu raju, svoj kutak, provode vrijeme u šiša – barovima, kockarnicama, kafićima, klubovima, diskotekama, jer kada će ako ne sada – u najljepšim i najluđim godinama!

Oni uživaju u blještilu svjetla svih boja i voltaže. kroz gusti dim. Traže blizinu i dodire misleći da je to stvarna bliskost i sigurnost. Osjećaju se požude u polujasnom i dimnom prostoru gdje su svi tako slični, kao da su od istog oca i iste matere koji im usadiše svoju maštu, um i dušu.

Iluziju intenzivnog života koja se stiče u određenim prostorima i prilikama za zabavu podgrijavaju atmosferu opuštenosti mladića i djevojaka, sretni i neometani prezrivim pogledima moralista.
A zbog „pametnih telefona“ razgovor je sveden na minimum. Ako i razgovaraju jezik je oslobođen „stege“ i normi, to je jezik žargona, eufemizma, lokalizama, pa i psovki.

Možda zvuči paradoksalno, ali u svakoj ovoj gužvi mladi ljudi su – usamljeni. Provode dane, sate u nadi da će im se nešto pozitivno desiti, svaki put počinju ispočetka. Oni su opkoljeni ustanovama koje se takmiče da zadovolje njihove „nagone“ – na taj način što će ih temeljito aksploatisati. Oni se troše kao sapun.

Svi oni koji su bili na raskršću mladosti i krenuli pravim putem, a ne bespućem će nam reći: „Samoća je bolja od lošeg društva, a dobro društvo je bolje od samoće; govoriti i naređivati dobro bolje je od šutnje, a šutnja je bolja od govorenja i naređivanja nevaljaština.“