Izdaja je najgori oblik prevare, odnosno pronevjere povjerenja, očekivanja, lojalnosti, interesa određene grupe ili naroda i države. Izdaja je najgori čin koji jedna ili više osoba mogu učiniti prema narodu ili državi. Danas se ubistvo smatra najgorim činom koji može da učini osoba ili skupina, u prošlosti se veleizdaja ili izdaja države i naroda smatrala gorim činom od ubistva.
Sve ovo nam govori koliko je težak čin izdaje, koliko neoprostiv. Izdaja je urok čije posljedice osjećaju generacije koje dolaze poslije izdajnika.

Izdaja se pamti daleko više od drugih historijskih događaja, iz razloga što su joj posljedice dalekosežne, a rane duboke, jer izdajnik je neko od nas, neko ko je dio iste grupe, naroda i države.
Izdaja se rađa tamo gde umre čast i dostojanstvo, u onim likovima koji osim vlastitog interesa nemaju nikakav osjećaj, kod oni koji ne cijene historiju koja im govori da ono što oni izdaju, generacije su spremo branile životima. Izdajnik je najgora sorta u ljudskom obliku i najopasnija zvijer kojoj je dat razum.

Danas u Bosni svjedočimo izdaji, čije posljedice će ostati naslijeđe onima koji tek trebaju doći.
Treba li napomenuti da je Christian Schmidt nametanjem Izbornog zakona u izbornoj noći prekršio Ustav F BiH, te javno stao na stranu jednog manjiskog etnosa, odnosno jednog političkog subjekta HDZ-a, koji je idejni sljednik UZP koji je presuđen u Hagu. Ni to ne bi dosta Christianu, koji je nametnutim Izbornim zakonom pokazao širok dijapazon fašističkog djelovanja i ubjeđenja, kojim majorizira Bošnjake time što je glas jednog Srbina vrijedan deset glasova Bošnjaka, a glas jednog Hrvata vrijedi kao četiri glasa Bošnjaka. Kad islamofobu Schmidtu ni to nije bilo dovoljno, odnosno nije uspio na taj način Bošnjake pomnožiti s političkom nulom, posegao je za onim najgorim činom, izdajom. Oko sebe i ambasada koje su pokazale najveći oblik islamofobije okupio je izdajnike ove države, te uz njihovu pomoć, jednodnevnom suspenzijom Ustava Federacije BiH, odnosno stavljanjem van snage volje najbrojnijeg naroda u BiH Bošnjaka, uspostavio oktroisanu vladu u kojoj će HNS i HDZ odnosno UZP voditi glavnu riječ, a izdajnička bagra iz NIP-a, SDP-a, NS će biti i jesu egzekutori političke volje Bošnjaka, te oni koji su upalili mrak naconalističkih politika i njihovog djelovanja u BiH, ko će da upali svjetlo i kad, vidjet ćemo.

Ono što javnost treba da zna, a historija će svakako zapisati, da su NIP, SDP, NS izdali ideju Bosne, onu ideju za koju smo ginuli 1992.-1995.godine, bošnjački narod su učinili politički nebitnim, od faktora bez kojeg se nije moglo odlučivati na Balkanu, sveli su nas na obezglavljenu skupinu, kojoj neki narcisiodni Christian može suspendirati Ustav, odnosno izbornu volju četristo dvadeset hiljada građana ove države učiniti nebitnom. Izdajom su nas doveli u stanje gore nego poslije berlinskog kongresa. Za stolicu i učešće u vlasti prodaju istinu o agresiji, sjetit ćete se Konakovićevog gostovanja u emisiji „Nedjeljom u dva“ na HRT-u gdje negira presudu Međunarodnog suda i za ratne zločine u Hagu, koji je R Hrvatsku proglasio krivom za učešće u međunarodnom sukobu odnosno agresiji na R BiH, tu istinu u borbi za fotelju Elmedin Konaković je negirao. Zatim je zbog ljubavi sa Čovićem odbio biti na obelježavanju godišnjice zločina u Ahmićima koje je izvršio HVO, a čiji zapovjednik Dario Kordić je zbog ovog zločina osuđen u Hagu, a nakon odležane zatvorske kazne uz najveće počasti dočekan od strane HDZ dužnosnika, s kojima se danas „Trojka“ ponosi. „Trojka“ je izdala BiH, stavila se na stranu retrogradnih snaga kojima je jedini cilj destabilizacija BiH, njezina podjela, te neutralisanje Bošnjaka kao faktora odlučivanja, odnosno neutralisanje države na tlu Evrope čiji većinski narod su muslimani, koji predstavljaju politički faktor i imaju državu.
„Trojka“ je glavni krivac što je Christian Schmidt Bošnjake pomnožio s nulom, obezvrijedio nas,ponizio, uzeo nam osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na izbore, demokratiju, parlementarno djelovanje, slobodu volje, pravo na odlučivanje. Izdajnici su dozolili da o sudbini Bosne i Bošnjaka odluče Srbin i Hrvat, isti oni koji su nas samo prije nešto više od četvrt vijeka ubijali u genocidu i UZP, isti oni koji su nas trpali u masovne grobnice, logore, takvima je izdajnička trojka na čelu sa Konakovićem, Nikšićem, Fortom isporučila Bosnu i Bošnjake da o nama odlučuju.

Izreka kaže da svaka država ima svoju mafiju, ali čudno je da izdaja ima svoje sljedbenike koji tu izdaju žele relativizira, odnosno opravadati borbom protiv korupcije, a u vlast ulaze sa kriminalcima iza kojih su afere „Alminujum“, sa čovjekom koji je Bošnjake u vremenu agresije držao kao robove i eksplatisao ih, koji nastoje da manipulacijom vjere odnosno citiranjem hadisa i ajeta izdaju pretvore u herojstvo.

Hoćemo li kao narod ostati nijemi na izdaju? Hoćemo li dozvoliti šaki sarajevskih šibicara da nas isporuče onima koji naš nestanak žele više od vlastitog opstanka, do nas je? Izdati mogu, ali pobijediti neće.
Izdajniku svaki moralni Bošnjak, ne bi trebao klanjati dženazu, nazivati selam, ulaziti u bilo koji oblik dijaloga, sve dok se izdajnik javno ne pokaje, mada i čin pokajanja ne može ublažiti posljedice izdaje.
Izdajnik nije od nas, mi se izdajnika odričemo na oba svijeta.