Ponosno i dostojanstveno podignimo bošnjački bajrak slobode i dostojanstva!
Nacionalna zastava je od izuzetne važnosti kako za državu tako i za narod koji simbolizuje svoju državu, odnosno sebe u region u kojem živi.
Nacionalni bajrak se čuva na poseban i dostojanstve način, ali i sa ponosom se nosi, ističe, čuva i nedopušta da je bilo ko skrnavi.
Bošnjački narod je autohton u Bosni, Sandžaku, CG, Srbiji i nekim djelovima Kosova i Makedonije.
Sve od Berlinskog kongresa 1878. g. velikodržavne i velikonacionalističke politike, cijelo stoljeće, Bošnjacima su osporavale pravo na nacionalno ime, bosanski jezik, kulturu, bajrak, sve to u cilju da se ospori pravo na postojanje, na državu, političko djelovanje, sa zacrtanim ciljem kroz Garšaninovo ,,Načrtanje” i Memorandume SANU 1 i 2, nasilno masovno pokrštavanje, progon, istrebljenje i potpuno uništenje tj. genocid.

Nakon svega…

Promjene su uslijedile '90-tih, posebno u jeku najžešće agresije Srbije i Crne Gore i Hrvatske na državu Bosnu i policijskih represalija u Sandžaku.

U toku odbrambeno-oslobodilačkog rata i časne i viteške borbe najboljih bošnjačkih i bosanskih sinova 1992. – 1995., Bošnjaci su napokon vratili svoje historijsko nacionalno ime, bosanski jezik, bajrak i sve što je pripadalo i pripada jednom starom autohtonom narodu na Balkanu.

Naši najbolji sinovi u tenama i džinsu, u hodu su formirali Armiju i MUP RBiH, te pod čistim bijelim bajrakom sa zlatnim ljiljanima na štitu plave boje, više goloruki ali divovski su branili narod i državu.

Istovremeno su nad Bošnjacima u Sandžaku trajale policijske represalije, podmetanja, montiranje procesa, hapšenja, zatvaranja, zlostavljanja, prebijanja, ubijanja, prognanstva, raseljavanja, deportacije, kulturocid, urbicidi i elitocidi, ipak i u takvom ambijentu obnavljane su, stvarane i podizane nacionalne, vjerske, kulturne i obrazovne institucije.
Jes, bilo je teško…!

...
U Sandžaku, 11. maj se obilježava – kao blagdan Dan bošnjačke nacionalne zastave. Ustvari Bošnjaci Sandžaka ma gdje živjeli 11. maj ponosno obilježavaju blagdan, Dan nacionalnog bajraka i ponosa. I zaista imaju razloga za ponos.

Jer ljiljani i polumjeseci na štitu i bijelom platnu simboliziraju poštenje, gordost, čestitost i plemenitost jednog naroda koji kroz hiljadugodišnje postojanje nikada nije okrvavio ruke na druge i drugačije, nisu vršili genocide, progone, istrebljenje, istrage… niti su ikada imali pretenzije prema teritorijama drugih naroda. Dok naši komšije i susjedi - jesu! Preko tri stoljeća njihove politike i crkve planski i sistematski nastoje uništiti bošnjački narod, Bosnu, Sandžak… dokaza je previše, od sistematskog uništenja našeg naroda do rušenja džamija, mezarja... trebaju li podaci i dokazi, pogledajte dokumentarni film Bošnjaci – genocid u kontinuitetu, puno toga će vam odagnati maglu sa vidika.

...
Ipak, pozivamo vas da iskoristimo priliku da na najdostojanstveniji način obilježimo Dan bošnjačke nacionalne zastave kao najznačajniji i najveći nacionalni dan Bošnjaka.
Sretan nam Dan nacionalne zastave!

Naglašavamo, onog ili one koga ne interesira pitanje bošnjačkog naroda, nacionalnog identiteta, kulture, jezika, bajraka, a istovremeno nariču, podvriskuju ili urlauču tuđe himne i pjesme, veličajući dželate naroda svog, gurajući u svatovima i na svadbama takve bajrake, podlo skrnaveći bošnjačkim porodicama veselja njihove djece koju su dostojanstveno podizali i školovali, za svaku je osudu. Istovremeno po ulicama i skupovima ogrćući se sa takvim zastavama, iako dobro znaju da su im pod njima preci masakrirani, strijeljani, nasilno pokrštavani, silovani… Zar nije sramno i žalosno da oni koji imaju porodično veselje, žene i udaju svoju djecu, ili grade porodične kuće, da to bilo ko njima nameće i podmeće da urade pod tuđim bajrakom, osim svoga. Logično bi bilo da ih zapitaju za čiji hajtar to rade?!? I da li bi oni čiji je to bajrak stavili na svoju kuću i pjevali njihove nacionalne pjesme za njihov hajtar?!

Najzad oni koji to rade svjesno, sa takvim nedoličnim činom doslovno su odabrali da ne pripadaju časnom bošnjačkom narodu već onom sa čijim bajrakom šenluče. Zar nisu svjesni da time svojoj djeci i potomstvu ostavljaju crnu mrlju da se srame, jer su neodgovornošću i ne znanjem roditelja ili nekog njima bliskog, nameću im da ustvari pripadaju nekome drugom i rade svjesno na asimilaciji svoje a i druge djece, omladine i svog bošnjačkog naroda koji je kroz historiju propatio.
Ovdje spadaju i oni koji bošnjačko nacionalno ime, bajrak i grb koriste samo iz uskih deklarativnih interesa, a u suštini lukavo dezavuišu naš narod, neka znaju da su pročitani te da im više to neće prolaziti nezapaženo i bit će i kao pojedinci i grupacije, označeni za licemjere. U izbor homodupleksa se ne treba miješati.

Zato, Bošnjakinjo i Bošnjače, ponosno drži do svoga identiteta i podigni svoj bajrak svuda gdje je potrebno.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA)