Šta se ovo dešava sa našim narodom? Otkud ovoliki lopovluci, kriminal, korupcija, laž, licemjerstvo, amoral i poroci svih vrsta, među nama? Čemu sva ova zla vode? Ima li ovoj pošasti kraja?! Jesmo li mi zaista tako loš narod? Postoji li način da se izađe iz svega ovoga? Gdje je ključ rješavanja svih ovih moralnih devijacija i postoji li on uopće? Šta čeka našu djecu, u kakvoj će državi živjeti i kakav će im život biti?

Rahmetli Nedžad Ibrišimović je svojevremeno, za Kur'an, rekao:

- Musliman ima Knjigu. Što god ne zna, uzme knjigu i pročita. U njoj sve piše!

Musa a.s., je od svih Božijih poslanika, u Kur'anu najviše pominjan. Tačno sto trideset i šest puta! Taj broj govori, sam po sebi, koliko je njegova misija bila zahtjevna. Analiziranje njegovog životnog puta nam nudi obilje primjera prevladavanja problema na način kojim je naš Tvorac zadovoljan. Prije svega, fascinantna je njegova uloga u spašavanju bezkrupulozno obespravljenog jevrejskog naroda iz kandži ropstva okrutnog faraona. Dovoljno je samo reći da su u tom vremenu, odmah po porodu neke od jevrejskih žena, vladarevi vojnici dolazili na kućna vrata i na licu mjesta klali tek rođenu mušku djecu! Fizičku slobodu Jevreji su pod njegovim vođstvom ostvarili čudesnim bijegom, prelaskom mora, ali duševnu slobodu, koja je kroz mnoge generacije ljudi odraslih u ropstvu izgubljena, nisu odmah mogli vratiti. Četrdeset godina su lutali pustinjom da bi se na kraju naselili u Jerusalem, mada im je to bilo naređeno da odmah učine. U tom vremenskom periodu je Musa a.s. otišao sa ovog svijeta. Znači da je četrdeset godina period koji je potreban da prođe da bi jedan narod doživio svoje moralno proćišćenje, svoju katarzu i prepoznao slobodu. Ujedno, četrdeseta godina života čovjeka je naznačena kao granica njegovog sazrijevanja i momenat donošenja konačne odluke, kojim putem će u životu ići dalje. Putem vjere ili kufra. I spuštanje Kur'ana Muhammedu a.s. je započelo u njegovoj četrdesetoj godini života!

Bošnjaci su narod za koga ne postoji logično pojašnjenje njegovog, još uvijek, fizičkog bitisanja na ovim prostorima. Zvaničnom krvavom okupacijom 1878. godine je izgubio svoj jezik, svoju naciju i svoju slobodu. Takav je kasnije uvučen silom u nekakve Jugoslavije gdje mu je oduzeto vlasništvo nad njegovom zemljom, tokom dvije ozakonjene državne pljačke, nazvane agrarnim reformama. Takozvani Balkanski ratovi su u stvari bili genicid nad muslimanima Balkana. Izginuli su Bošnjaci i kao topovsko meso braneći granice Austro-ugarske monarhije. U odnosu na ostale narode procentualno su najviše stradali tokom Drugog svjetskog rata. Ubijali su ih četnici, ustaše, Nijemci, Talijani i partizani! Grozan pokolj su doživjeli i tokom genocida koji je trajao od 1992. do 1996. godine. Treba li napominjati da su se goloruki borili protiv tri komšijska, do zuba naoružana, naroda. Zaista je tegobno nabrajati stradanja kroz koja je sve prošao bošnjački narod. I u miru i u ratu. Njegova vjera je skršena, a sloboda postala misaona imenica. Ni danas, još uvijek, mnogi njegovi pripadnici nisu svjesni robovske pozicije koju su imali u prethodnim sistemima. Ogromna većina se bila navikla i prihvatila robovsku ulogu čiji je vrhunac bio da Bošnjaci postanu loša kopija vladajućeg naroda. Alkohol, paganstvo i njemu svojstven amoral, zamijenili su želju za ravnopravnošću. Davno rekoše da je zadovoljan rob, najveći protivnik slobode!

A, na kraju, ono obavezno, šta je pisac želio da kaže. Želio je da sebe i druge napomene da je sloboda osvojena okončanjem agresije i da je ovo što živimo proces naše moralnog pročišćenja. On je zaista bolan kao što je bolan svaki porođaj. Da bi se došlo do tog cilja, jedni moraju biološki da odu, a drugi, oni kojima zahvaljujući slobodi režim nije zapoganio pamet, dođu i u svojim četrdesetim godinam života, moralno čisti, povedu Bošnjake naprijed. Tim putem će Gospodar svih svjetova sigurno biti zadovoljan!