Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

MEIN KAMPF PRIČA O MRŽNJI (8): Zadržat ćemo se na knjizi Adolfa Hitlera Mein Kampf, što bi u prevodu na bosanski jezik znači Moja borba. Ovu knjigu koja je i danas aktuelno štivo fašista diljem svijeta diktirao je Adolf Hitler Emilu Maurice u zatvoru Landsberg, a onda od jula 1924. Rudolfu Heßu. Zapravo, Mein Kampf je Hitlerov najvažniji programski tekst, koji je napisan između 1924. i 1926. godine u dva toma.

Prvi tom knjige Mein Kampf objavljen je 1925. godine, neposredno po izlasku Adolfa Hitlera iz zatvora, a drugi tom 1926. godine. Kako je poznato Hitler je bio osuđen na zatvorsku kaznu za veleizdaju od pet godina zbog učešća u pokušaju državnog udara u Münchenu poznatom kao Pivnički puč. Nakon spore i traljave započetne prodaje knjige, ona je u Njemačkoj postala bestseler kada je Hitler došao na vlast 1933. godine. O tome govore sljedeći podaci. Godišnja prodaja u 1932. bila je preko 90.000 primjeraka, što je najavljivalo neslućen tiraž. Ovo se pokazalo kao tačno predskazanje, jer je već u 1933. godini knjiga Mein Kampf prodata u rekordnih 900.000 primjeraka. Ovo je vrijeme uspona i stabilizacije nacionalsocijalističke vlasti pa je „razumljivo“ bilo opremanje biblioteka i čitaonica štivom novog kancelara, ali je i privatna kupovina bila velika. Zna se da je knjiga Mein Kampf do 1945. prodata u više od dvanaest miliona primjeraka.

U knjizi se Adolf Hitler predstavlja kao ekstremni desničar. Većina komentatora tumači njemačku riječ „kampf“ kao borbu, što je stvarno doslovni prevod te riječi, ali neki smatraju da u samom kontekstu knjige „kampf“ znači obračun, napad ili rat. Za vrijeme II svjetskog rata u njemačkim jedinicama tumačili su ovaj izraz kao Moj rat, a ne samo Moja borba. Zapravo, to i jeste značenje u širem smislu riječi, napravljeno u mračnom laboratoriju jednog antisemite čija knjiga sadrži autobiografske elemente, počev od njegovog djetinjstva, rane mladosti, studentskih dana u Beču i njegove ideološke svjetonazore koji će kasnije postati zvanična načela nacionalsocijalizma. To je prvi dio knjige izdan pod nazivom Obračun (Die Abrechnung) koji je Hitler izdiktirao u julu 1924. godine. Nacistički vođa u tom dijelu osim autobiografske priče govori o rasizmu i nacionalsocijalističkoj mračnoj ideologiji pri čemu posebno ističe antisemitizam kojim se on napajao dok je čitao pisce koji su pozivali na uništavanje Jevreja (Židova). Dakle u knjizi se najavljuje istrebljenje čitavog naroda pri čemu se naglašava historijska misija nordijske rase.

Drang nach Osten i lebensraum
U drugom dijelu knjige pod nazivom Nacionalsocijalistički pokret (Die Nazionalsocialistiche Bewegung), koji je napisan 1924. godine poslije Hitlerovog izlaska iz zatvora u Landsbergu, vođa njemačkih nacista pripovijeda o nacionalsocijalizmu, programu stranke, ciljevima i metodoma koje će primjeniti prilikom dolaska na vlast.

Jevrejska zavjera je temelj ove knjige, u kojoj vođa nacista piše o pokušaju Jevreja (Židova) da zauzmu svjetski prijestol i da oni vode svjetsko gospodarstvo, medije i društvene položaje... Zna se da je njegov omiljeni ideolog bio njemački kompozitor Richard Wagner, kojim se Hitler oduševljavao zbog njegovog odijuma prema Jevrejima (Židovima).

Ovo je knjiga otvorenog antisemitizma u kojoj njen autor izražava svoju mržnju prema Jevrejima (Židovima) i oživljava ideja Drang nach Osten (Težnja prema istoku). U njoj je sadržana davnašnja njemačka ideja o prodoru na istok i oblikovanje tzv. „Lebensrauma“, načelo životnog prostora za nove generacije a on se nalazi na istoku Evrope gdje živi slovensko stanovništvo. Hitler je pod „lebensraum“, ustvari, mislio na ruske teritorije.

U dijelu knjige Mein Kampf Hitler spominje upotrebu plina nad Jevrejima (Židovima) i referira se na Prvi svjetski rat kada kaže "da je početkom rata 12 ili 15 hiljada Jevreja smješteno u plinske komore i pobijeno milioni žrtava koje su zadesili Njemačku ne bi bili uzalud, već bi bili blagoslovljeni."

U knjizi je, u političkom smislu, Adolf Hitler markirao dvije opasnosti za njemački narod, a to su komunizam i jevrejstvo (židovstvo). Njemački historičar Walter Hofer navodi da je glavni Hitlerov protivnik bilo jevrejstvo. Hitler je tako pozivao Nijemce da unište, zbrišu sa lica zemlje „zle blizance“, komuniste i Jevreje. Ako se niko drugi ne angažira za to, on će prihvatiti tu svetu ulogu za njemački narod i arijevsku rasu. Adolf Hitler je okrivio vajmarsku vladu za tadašnju krizu koja je vladala u Njemačkoj. Hitler napada odluke iz Versaja, a odgovornost za poraz prebacuje na Jevreje (Židove), bolješevike-marksisite, demokratske snage i slobodne zidare. Pozivao je na zbacivanje s vlasti i da se njeni članovi smaknu na najokrutniji način. Pišući o tome 1981. godine historičar Eberhard Jäckel naglašava njenu važnost i uticaj:

„Možda nikada u povijesti vladar nije zapisao pre nego što je došao na vlast ono što je trebalo da uradi posle toga tako precizno kao Adolf Hitler. Već iz tog razloga dokument zaslužuje pažnju...“
U knjizi Hitler je pozivao na savez sa Velikom Britanijom i Musolinijevom Italijom. Tražio je zbacivanje sramote koja je proizašla iz Versajskog sporazuma.

(Sutra: Rast ljevice)