Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

PROPAGANDA KLJUČ NACISTIČKOG USPJEHA (10): Propagandu je kao sistem razvio do neslućenih granica Joseph Goebbels koji se pridružio nacionalsocijalistima nešto kasnije, 1925. godine. Zanimljivo za njega da se u političkoj propagandi počeo služiti novim medijima kao što su radio i film, a ministarsku funkciju za prosvjetu i propagandu nije prestajao vršiti za cijelo vrijeme nacističke vladavine. Ovu izuzetno važnu oblast zadržaće suvereno od 1933. do 1945. godine. Bio je Hitlerov najodaniji kadar. Sve do smrti Adolfa Hitlera vjerno mu je služio. Nekoliko dana poslije samoubistva vođe Njemačkog rajha otići će za njim u smrt u istom berlinskom bunkeru, koji samo što nije bio pao u sovjetske ruke početkom maja 1945. godine.

Joseph Goebbels je imao potpunu kontrolu nad štampom, ali i kulturnim životom, koje je oblikovao u skladu s rasističkom ideologijom. Njegova uloga je bila presudna za podsticanje mržnje prema Jevrejina/Židovima. On je bio vješt mobilizator masa, čak i kada nije sve išlo kako treba. Kada su nacisti imali lošu godinu, npr. nakon katastrofalnog poraza kod Staljingrada ili u Africi, Goebbels je znao stati pred masu i pitati je da li želi totalni rat. Naravno, dobijao je potvrdan odgovor. Bio je odan do krajnjih granica svom lideru Adolfu Hitleru, koji je za njega postao oličenje neopogrešivog vođe. Kažu za njega da je izmislio floskulu: „Jedan vođa, jednako jedan narod“. Za stvaranje kulta vođe Adolfa Hitlera koristio je medijsku moć, zajedno sa Maxom Amannom, koji je do 1942. godine potpuno kontrolirao 80% svih njemačkih novina. Najprije Max Amann je imao tapiju na knjigu Mein Kampf preko izdavačke kuće Eher-Verlag. O veličini izdavačke kuće, koja se smatrala jednom od najvećih u svijetu, govori podatak da joj je prihod povećan sa 108.000 na 3.800.000 rajhsmaraka. Ne smije se zaboraviti ni stranačka Auslandsorganisation. Ona je organizirala i radila nacističku propagandu, finansirala i vodila nacističke organizacije među Nijemcima i ljudima njemačkog porijekla van Reicha.

Nacionalsocijalistička radnička partija rođena je u pokrajini Bavarskoj, a proširila se 1920-ih na ostale dijelove Njemačke. Bavarska je bila uglavnom katolička, a prema političkom profilu može se reći da je ova pokrajina ostala na desnom spektru. Uporišta nacista bila su u protestantskim ruralnim područjima u Schleswig-Holstein, Pomeraniji, Mecklenburg, Istočnoj Pruskoj, Turingiji. Na drugoj strani „crveni Berlin“ imao je jaku radničku klasu i nije podržavao naciste. Također, u Ruhru i Hamburgu su podržavali Socijaldemokratsku stranku, Komunističku partiju i Centrističku stranku koja je imala katolički profil. Od ostalih gradova, Nürnberg je ostao prevažno mjesto Hitlerove nacističke partije. On je dao veliku važnost ovom njemačkom gradu u kojem je održano prvo okupljanje nacista 1927. godine. Ovaj grad je odisao punim „nacističkim sjajem“ u kojem se pokazivala moć ideje koja će svijet odvesti u Drugi svjetski rat. Hiljade mladih Nijemaca ovdje je položilo zakletvu Trećem rajhu i Hitleru lično.

Mladost snaga nacizma
Nacistima su bili posebno važni pripadnici nižeg srednjeg staleža. Radnici su 1933. godine predstavljali 33,5% članstva, zatim zaposlenici 22,1%, poljoprivrednici i šumari 13,4%, industrijalci i zanatlije 8,4%, trgovinski radnici 7,5%, drugi 6,6%, učitelji 1,7% i. Ovo je, dakle, bilo ciljano pozivanje žrtava velike inflacije dvadesetih godina prošlog vijeka, uz stalno i organizirano plašenje naroda boljševizmom. Adolf Hitler je uspio da preokrene „pamet“ hiljada ljudi koji su počeli da veličaju antisemizizam jer je propagandna mašinerija stalno krivila Jevreje (Židove) za ekonomske nedaće koje su preživljavali. Naročito snažno djelovanje je ispoljeno prema mladima i studentima koji su bili zavedeni nacističkom pričom. Najmanje zastupljena dobna grupa kod mladih bila je od 18 do 20 godina, u 1930. svega 0,4%, a najzastupljenija je bila skupina od 21 do 30 godina sa 36,4% i to je bila udarna pesnicam nacista. Brojna je bila dobna grupa između 31 i 40 godina, 31,4%. Najmanje je bilo šezdesetogodišnjaka, zrelih ljudi, svega 6,5%. Nacistička priča je stalno usmjeravana na Prvi svjetski rat koji je prema njima izgubljen nepravedno, na prevaru i za stolom.

Postavlja se pitanje: da li je Njemačka morala pasti u ralje nacizma? Činjenica je da NSDAP vjerovatno nikada ne bi došao na vlast da Njemačka nije bila zahvaćena velikom ekonomskom krizom. Mnogo je bilo nezaposlenih, a ljevica od koje se najviše očekivalo bila je podijeljena na Socijaldemokratsku partiju (SPD) i Komunističku partiju Njemačke. Postojala je ovdje čak neskrivena mržnja između ovih stranaka tako da nije moglo biti govora o jedinstvu. Iz redova Kominterne (Komunistička internacionala sa sjedištem u Moskvi) stalno je ukazivano na pogubnu ulogu socijaldemokrata. Partijama, koje su bile članice Kominterne naređeno je da se pridržavaju beskompromisnih i radikalnih "ultra-lijevih" stavova, uz proglašavanje drugih lijevih i socijaldemokratskih stranaka "socijal-fašističkima" zbog njihove ekonomske politike i sprječavanja revolucionarnih procesa. Ni narastanje nacizma nije osvijestilo vođe ove dvije lijeve partije, socijaldemokrata i komunista, da krenu zajedno u odbranu demokratije. Hitler je dobro koristio priliku i podgrijavo je međusobni anatgonizam ljevice. Na udaru su se našli bogati Jevreji (Židovi), ustvari finansijeri i s njima boljševici, koje je vođa Trećeg rajha smatrao iskonski povezanim.

(Sutra: Posvađana ljevica)