Na inicijativu Izvršnog odbora (IO) Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar, danas su održani mirni protest građana zbog nastavka nezakonitih građevinskih radova na lokalitetu Lakišića harema, odnosno na lokalitetu bivše robne kuće „Hit“.

Protestno okupljanje počelo je na Trgu Musala u 11.00 sati, nakon čega su nastavljeni na lokalitetu Lakišića hareme i ispred Gradske vijećnice.

Protestnu poruku u ime Izvršnog odbora Medžlisa Mostar u kojoj je istaknuto da su protesti organizirani zbog pravnog nasilja koje se provodi nad legitimnim pravom muslimana i Islamske zajednice, nad pravom Bošnjaka, već decenijama na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, pročitao je Kenan-ef. Ovčina, pomoćnik glavnog imama MIZ Mostar.

„Već dvije decenije pojedini zvaničnici i interesne grupe unutar izvršne, zakonodavne i sudske vlasti na nivou Grada Mostara i Hercegovačko-neretvanskog kantona osporavaju i ignoriraju legitimni zahtjev i pravo Islamske zajednice da slobodno raspolaže vakufskom imovinom, da uživa Zakonom o slobodi vjere zagarantirano pravo na slobodu vjere, da štiti pravo na jednakopravan status sa drugim i drugačijim“, istakao je ef. Ovčina.

U poruci je podsjetio na historijat Lakišića harema na kojem je bez ikakve prutunaknade aktom sile okupaciona austro-ugarska vlast izgradila željezničku prugu, kao i na bezuspješne intervencije Husage Ćičića da tu nepravdu isprave vlasti bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
„Novo pravno nasilje nad ovim lokalitetom provodi se pred našim očima u naše demokratsko vrijeme. Islamska zajednica ne može ostati nijema i šutke posmatrati kako nam se oduzimaju elementarna prava na povrat vakufske imovine i kako se Gradska administracija oglušuje na naš legitimni zahtjev za izgradnju centralne džamije i Islamskog kulturnog centra, jer su to stvarne potrebe ovovremene generacije mostarskih muslimana. To nije nikakav politički zahtjev i političko pitanje, kako se uporno pokušava u javnosti predstaviti“, kazao je efendija Ovčina. /insert iz dijela objavljenog na portalima mreže/

Nedavno je i Gradimir Gojer, istaknuti naš kulturni radnik koji je obnašao i mnoge istaknute funkcije, izrekao istinu: „A BOŠNJACI SPAVAJU, “Odlukama visokog predstavnika uništena je moja domovina. Dvadeset godina mog socijaldemokratskog angažiranja propalo je. Oni koji se danas nazivaju SDP-ovcima prodali su svoje ideale (ako su ih ikada imali) dajući na pladnju FBiH sljedbenicima međunarodno presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata. Evropski križari i američki bezdušnici pomogli su iz sve snage da BiH nestane s karte svijeta. Bošnjački narod sabijen je u enklavicu,a bosanski Srbi i bosanski Hrvati iz dana u dan otimaju moju domovinu s jednim jedinim ciljem da ih pripoje Srbiji i Hrvatskoj. To više nije moja BiH. To je je neki državni improvizorij na čelu s propalitetima i banditima koji su se zarad fotelja i bogatih primanja prodali svjetskim klerofašistima i križarima. Časni ljudi na tom zemljopisnom pojmu nemaju šta više tražiti. E pa zemljaci, sretna vam tzv. nova politička realnost. Propale su decenije moga političkog angažmana na ljevici. Adio, draga domovino”, njegove su riječi.

Međutim, u svim ovim događanjima i istinitog prikazivanja za građane i našu širu javnost, svakako autentično i isključivo možemo pričati ovi priču, svi mi koji smo danas živi svjedoci napada , agresije i uzurpacije naših gradskih vrijednosti i ljudskih resursa, od strane veliko srpsko hrvatskih nacionalista, sa istoka i sa zapada.

Ovdje razlike nema, jer su to:


Naša istorija če ispisati i rasvjetliti cjelovita agresorska djelovanja na ovaj grad Mostar i njegovo stanovništvo u doživljenom period, međutim moja malenkost kao živi svjedok svih događaja, posebno u postdejtonskom period, dovoljno jasno i istinito ukazuje na istinsko pravno i svako drugo nasilje bojovnika HDZ-a i njihove oružane sile HVO-a i HV.

Dolaskom u Mostar početkom 70- tih godina kao stručnjak na izgradnju aluminijskoga kompleksa, u startu sam upoznao živo ljudsko biće u rudarskim čizmama, za kojeg su mi saopštili da je to inžinjer rudarstva, Mijo Brajković, koji je još u tome ptredagresorskom period oko Čitluka i drugih rudarskih destinacija, pjevušio ustaške pjesme.

Kako smo inače pripadali istoj partijskoj jedinici SKJ u to vrijeme, odmah sam ga upoznao po busanju u sopstvena prsa, kao velikog i dokazabog “komunističkog patriot“ na ovim prostorima.
Međutim, veoma se brzo i otkrilo njegovo porijeklo genetike sa Blajburga, njegovi ekstra nacionalistički porivi i indentitet velikog hrvatskog nacionaliste, što je posebno ispoljavao u postdejtonskom period kao director firme Aluminij i Gradonačelnik grada pod vlašću i djelovanju nacionalističkog HDZ-a.

Ovo sve, upravo ističem iz tri ključna detalja, koja ću rado prezentirati našoj javnosti.
Prvi je svakako, njegovo i HDZ-ovo nasilničko djelovanje u ovome gradu, uzurpacija državne i javne imovine, diskriminacija u svim institucijama vlasti, uzurpacija zemljišta i nelegalna gradnja u gradu sa njegovim tajkunima, koji su se bez znanja i odobrenja i Gradskoga vijeća grad ai drugih državnih institucija, vršila intezivna gradenja na nedozvoljenom privatnom vlasništvu.
Na taj način, po njegovoj direktivi i otpočela je izgradnja predmetnog “narodnog hrvatskog kazališta“ na islamskom vakufskom teritoriju.

Na prvim postdejtonskim izborima za gradsko vijeće grada Mostara, kao “jedinstvena lista kandidata građana, bili smo pobjednici, a listu HDZ-a je upravo kao čelnik prestavljao ovaj kriminalac i nacionalista Mijo Brajković, te su isti izgubili te izbore.

U to vrijeme i njegov revanšizam, bio je napad bojovnika HDZ-a na upravitelja međunarodne zajednice iz OHR-a, gospodina Hanas Košnika, koji je upravo i predložio granice nove Centralne zone u gradu, ali se ista ovim nacionalistima nije sviđala. Teško je ovom prilikom i izbjegao linč, od ovih ustaških elemenata, ali je poslije ovoga i vrlo brzo napustio grad Mostar.

Drugi događaj iz ovoga scenarija velikog nacionaliste i kriminalca Mije Brajkovića, svakako je i neposredni atak na moju ličnost, kao jedinog izabranog vijećnika sa “jedinstvene liste“ sa njihove zapadne strane, gdje sam sa porodicom imao stan u DUMU i boravili u njemu.

Dakle, po njegovoj direktivi, na scenu je stupila “Cosa nostra“ i “ Sezona lova na vijećnika“ kako je slikovito, istinito i realno opisao i lansirao, u to vrijeme najbolji hrvatski medij “Feral Tribune“ iz Split ai pera njihovog novinara.

Postao sam trostruki prognanik u svome gradu, uzurpirali su mi stan iz kojega sam protjeran na duži period, protjeran sam iz firme Aluminij kao “Bosanski Srbin“ te sam se morao skrasiti na istočnoj strain grada ili u Centralnoj zoni, uz pomoć i zaštitu visokog prestavnika i njegove administracije.