"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi medju robove Moje, i uđi u Džennet Moj!" (Al- Fagr 27-30)

Moj vrli ahbab Emin Juljević iz Stuttgarta javi mi tužan haber da je u njemačkom gradu Wuppertalu, u ponedjeljak, 13.11.2023. godine, u podnevskom vaktu, u 77. godini života prestalo da kuca veliko srce našeg ahbaba, uglednog i čestitog insana Sulejmana Sulja Jarovića.

Svjedočim o posebnosti ovog plemenitog čovjeka, dobrog Bošnjanina, koji je rođen 10. jula 1947., ispod visokih Prokletija u Gusinju (Sandžak), tu nadomak Alipašinog vrela, tamo gdje se Grnčar i Vruja sjedinjuju i u Alaturko zagrljaju s Ljučom u Plavsko jezero ulijevaju.

Kasnih '60-tih Sulejman se uputio ka Njemačkoj, na privremenom radu, kao i mnogi pečalbari iz Sandžaka i Bosne, s namjerom da rade, zarade i vrate zavičaju i nastave mirniji porodični život. Međutim, ratne '90-te, planetarni genocidni zločini i pogromi nad Bošnjacima od komšijske ruke, mnogima su pokopane te nade i razmišljanja o povratku zavičaju sa porodicama, izuzev godišnjih odmora.

Naime, Sulja sam upoznao u Njemačkoj ranih i ratnih '90-tih; čestit, tih, plemenit i temeljit čovjek. On je bio skromne fizičke građe, ali kada razgovarate i dogovarate se sa njim u njega vidite prokletijski masiv Maja Karanfil. Baš tako je bio poseban i gord insan, koji je neizmjerno volio svoj narod, svoje rodno Gusinje, a ništa manje Plav, Sandžak i Bosnu.


Sulejman je jedan od osnivača i višegodišnji predsjednik Plavsko-gusinjskog humanitarnog društva „Merhamet“ u Njemačkoj. Sa članovima odbora Merhameta, organizirali su brojna sijela, pod geslom plavsko-gusinjska, ali su na njima svi bili dobrodošli, više nego bratski prihvaćeni i domaćinski ugošćeni, porijeklom baš iz svih krajeva Sandžaka, Bosne, Kosova... U to vrijeme ta sijela su bila najmasovnije posjećena i to bez ikakvog medijskog reklamiranja. Inače, Merhametovci su uradili jako puno na porodičnom i zavičajnom uvezivanju na području Njemačke, Holandije, Švedske, Švicarske, Austrije... upoznavali se, ženili, udavali i stvarali nove zdrave porodice.

Organizirali su i uradili brojne humanitarne akcije, posebno ističem za dostavljanje pomoći Plavljanima i Gusinjanima od Sarajeva pod opsadom pa u svim gradovima ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine, gdje god su čuli da žive naši zavičajci i dobili njihove adrese. U realizaciji humanitarne akcije su bili uključeni članovi odbora Zavičajnog društva Plavljana i Gusinjana u BiH sa sjedištem u Sarajevu. Da li možete zamisliti trenutak sreće onih naših porodica koji su bili ratnoj Bosni, najvećem koncetracionom logoru u Europi, da ih se neko tamo u tuđini sjeti i pošalje paket potrebština?!! E, o tome su mi govorili i svjedočili oni koji tuđe dobro ne zaboravljaju.

Naravno, članovi ove organizacije slali su pomoć i u plavsko-gusinjski zavičaj, od auta za bolnice, raznih medicinskih aparata, liječenje bolesnih, stipendiranje đaka/studenata, kao i dr. potrebština za socijalno ugrožene porodice i pojedince.

U teškom vaktu se prepoznaju insani. Baš kada je bilo najpotrebnije Sulejman Jarović se pokazao kao veliki čovjek i humanista, njegovo dobro treba trajno upamtiti. Neka ovaj moj zapis o Sulji svjedoči tome, a općine Gusinje i Plav, neka priznanjima, makar posthumno, trajno ovjekovječe dobro ovog čovjeka.

Dragi ahbabu, molim Gospodara svjetova da ti kabur osvijetli nurom i učini prostranim, olakša ispit, smiluje ti se i oprosti. Allahumme amin!
Molimo Allaha dž.š. da mu se smiluje i Sulejmanovu plemenitu dušu trajno nastani u Džennetu firdevsu. Veliki sabur njegovoj hanumi Nuki, sinu Denisu, kćerki Enisi, unučadima, sestri Ismeti i njihovim članovima porodica. Amin!

Dženaza će biti obavljena u rodnom Gusinju, u petak, 17. novembra nakon džume namaza. Polazak od Džamije Radončića.

Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un!
“Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”