- Poezija je ono što, uistinu, volim i u njoj se najviše pronalazim, kaže Milan Kretija, pjesnik i slikar, uposlenik „Sarajevogasa“, koji je, nedavno, u izdanju „Dobre knjige“ objavio svoju prvu stihozbirku „Svjetlost kaljavih sokaka“. Radio sam mnoge poslove koji su mi išli za rukom. No, stihovi su nešto što mi, uistinu razgaljuje dušu. U svaku pjesmu unosim dio sebe, dio svog života i otuda je svaka od njih životna tako da se mnogi u mojim stihovima mogu pronaći. Pored pisanja stihova bavim se i slikanjem. Ovu stihozbrku sam ilustrovao sa nekim od svojih slika. Promociju stihozbirke „Svjetlost kaljavih sokaka“ pratit će i izložba mojih slika. Tako ću svoje dvije ljubavi-poeziju i slikanje spojiti u jedan projekat te se tako, na pravi način, predstaviti javnosti.



Je li bilo pomoći društva?
- Slabo. Sad za sada me mnogi tapšu po leđima ali konkretne pomoći nema. No, neću se predavati. Vjerujem da ovo što radim vrijedi i da će nakon ove prve biti još mnogo knjiga i izložbi slika kojima ću pokazati svoje umijeće. Svakom autoru koji želi naći svoje mjesto pod suncem vrlo je teško koračat bez toga da ga neko ne “pogura”. Prosto, takvo nešto je nemoguća misija. Naravno, među “dušebržnicima” koji obećvaju kule i gradove brojni su oni koji gledaju samo da se okoriste o tvoj talenat i autorsko umijeće, dok stvarna pomoć izostaje.

Jedna od slika Milana Kretije