Često,
Ako ne i vrlo često,
Desi se jaki udar nekog uzvika;
“I život ćemo dati...”
Stavljajući možda naglasak,
Na svoj život iznad života ostalih,
Ili kako bi valjda ubjedio sebe,
Da je i on živ medju ostalima.

Mora da sam ja neka vrsta bijede,
Jer sve mi se čini,
Da pored ovakvih odlučnih uzvika,
Ispada da sam od onih,
Koji nebi dali život,
Za nešto znatno manje od života,
Što može iza ledja ostati,
Što se može koracima pregaziti,
Što je možeš u snovima izgraditi,
I da bude ljepša no što jeste,
A što je tako surove gradje,
Da se snovi i želje u prah pretvore.

Moram odmah priznati,
Da nisam i neki patriota,
Jer ne bih dao svoj život,
Ni kad bi mi cijelu Bosnu poklonili,
A ni kad bi mi cjelu Bosnu uzeli,
I da u teškom rasporedu događaja,
Ja bih možda prvi požurio,
U nekom dalekom skrovištu,
I sakrio se negdje u tišini svijesti,
Dok se ponovo ne pojavi,
Priča o životu i vječnosti.

Samo da se zna,
Niti sam bio a i nisam neki patriota,
Jer evo priznajem,
Ja ne volim Bosnu,
Ono što ja zapravo volim,
Za neke ljude jeste možda,
Skroz pa prazna priča,
I ne može se nipošto nazvati “ljubav”,
Jer takve sam građe potrefio,
Zaljubljujem se uvjek u sitnice,
Te takvim sitnicama,
Nadograđujem opet neke sitnice života,
Čime pokušavam shvatiti vječnost,
Što jeste vrijedno za mnogo toga,
Ali neću i ne umijem to da kažem.

Ali sigurno je da ja ne volim Bosnu,
Samo volim onako bez veze,
Neke male puteve po Bosni,
Koje najčešće nitko ne primjećuje,
Jer većina njih blistaju u lijepoti,
Samo u mojoj mašti,
Volim i neke pravedne,
Skromne i tihe Bošnjake,
Koje većina Bošnjaka ne voli,
Ili ih uopće ne poznaje,
Volim i jednu ženu Bošnjakinju,
Koja ne zna da je volim,
Ali i nema ni razloga da me voli,
A možda i ne treba.

Ne volim plač odraslih kukavica,
Ali zato volim lijepi plač i osmijehe,
Veselje i pjesmu djece,
Bilo u Bosni ili bilo gdje,
Jeste, volim i nebo Bosne,
Koje ponekad poprskam snovima,
Volim i ezan kad se nebom raztalasa,
Volim i poneko ni lijepo ni veliko drveće,
Na raznim mjestima po Bosni,
Gdje sam namaz obavio,
Volim i šuštanje rijeka po Bosni,
Miris cvijeća po čaršijama Bosne
I miris sviježe pečene kahve volim,
Ali Bosnu ne,
Bosnu ne volim.