Sjećanje na Halida Bešlića: Glas Bosne, simbol otpornosti i dobrote
Autor: Nermin Šahmanović
Objavljeno: 09. Oct 2025. 22:10:33
Cijeli Balkan ali i širom svijeta gdje živi narod u žalosti su nakon smrti Halida Bešlića, legendarnog bosanskog pjevača čiji je glas obilježio generacije i čije je su pjesme donijele radost i utjehu milionima njegovih pratilaca. Halid je bio više od pjevača—on je bio zvučna podloga bezbrojnih života, njegove pjesme utkane su u tkaninu bosanske kulture, uspomene dijaspore i svakodnevne trenutke od Sarajeva pa do svakog grada širom svijeta gdje je rado viđen, gostovao i pjesmom im razgalio dušu.

Najpoznatije pjesme Halida Bešlića—poput “Miljacka,” “Romanija,” “Ja bez tebe ne mogu da živim,” “Prvi poljubac” i “Vraćam se majci u Bosnu”, “Poljem se širi miris Ljiljana”…—postale su bezvremenski hitovi, koje se pjevaju na gotovo svim proslavama i okupljanjima širom bivše Jugoslavije. U regiji poznatoj po talentovanim muzičarima i bogatoj muzičkoj tradiciji, muzika uzivo je nezamjenljiv dio slavlja, bilo u velikim salama ili u toplini vlastitih domova. Halidove melodije i iskreni stihovi povezuju generacije, donoseći radost i emocije na svadbe, porodična okupljanja i bezbrojne noći pjevanja s prijateljima. Njegova muzika se ne samo sluša—ona se živi, dijeli i čuva kao neizostavan dio života.

Imao sam sreću da lično upoznam Halida Bešlića tokom jedne njegove posjete Sjedinjenim Američkim Državama. Uprkos svojoj slavi, Halid je bio pristupačan, ljubazan i iskreno zainteresovan za povezivanje s ljudima. Razmijenio sam samo nekoliko riječi s njim kad sam ga vidio kod Mrkija u "Mrki's Place" (mjesto okupljanja za emigrante iz Crne Gore i Bosne u Astoriji, NY). Ono što me zaista iznenadilo dogodilo se pri mojoj narednoj posjeti Sarajevu. U gradu prepunom života i uspomena, ponovo sam naišao na Halida. Sjedio je s par prijatelja "kod Bičakčića" usred bijela dana. Na moje iznenađenje, prepoznao me iz našeg kratkog susreta preko okeana i pozdravio me s osmijehom. Kaže "Ti si onaj Mrkijev jaran". Ne samo da me se sjetio, već je insistirao da me počasti pićem —jednostavna gesta koja govori mnogo o njegovom karakteru. Naravno da sam odmah pristao i tih 15 minuta u prisustvu Halida mi je ostalo u posebnom sjećanju. Moji prijatelji i rođaci su bili iznaneđeni mojim poznastvom sarajevske legende, dok ga nisam ni poznavao. Drago mi je da sam imao šansu da osjetim tu toplinu i dobrotu pa makar i na 15 minuta.

Halidove podrška mlađim generacijama muzičara je bila enormna. Uvijek je bio pristupačan i spreman pomoći onima koji su tek započinjali svoje karijere, često pristajući da pjeva duete sa mladim izvođačima kako bi im pružio priliku i pomogao im da steknu prepoznatljivost. Mnogi danas popularni pjevači duguju Halidu svoju prvu veliku priliku, a njegova velikodušnost u dijeljenju bine postala je legendarna u muzičkoj zajednici.

Život Halida Bešlića bio je obilježen i trijumfima i teškoćama. Prije šestnaest godina doživio je tešku saobraćajnu nesreću koja mu je zauvijek promijenila život. Izgubio je desno oko i proveo mjesece u oporavku, podnoseći fizičku bol i emocionalne izazove. Ipak, Halidov duh je ostao neslomljen. Vratio se na scenu, njegov glas je bio snažan i dirljiv kao i uvijek, dokazujući da otpornost i strast mogu prevazići i najveće prepreke. U intervjuima, Halid je često govorio o nesreći kao znaku života da uspori, da preispita stvari i da cijeni ono što je zaista važno.

Ova lekcija duboko odjekuje u meni dok prolazim kroz vlastiti oporavak od puknuća ahilove tetive. Kao i Halid, bio sam prisiljen da zastanem, da preispitam svoje prioritete i pronađem snagu u ranjivosti. Povrede i teškoće nas uče strpljenju, skromnosti i zahvalnosti—osobinama koje je Halid pokazivao kroz svoj život i karijeru. Njegovo putovanje nas podsjeća da padovi nisu kraj naše priče; oni su prilika za rast i transformaciju.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, velikodušnost i humanost Halida Bešlića posebno su došle do izražaja. Dok je bio u izbjeglištvu u Njemačkoj, Halid je organizovao preko 500 humanitarnih koncerata kako bi pomogao svojoj domovini, neumorno prikupljajući sredstva i podizajući svijest o patnjama ljudi zahvaćenih ratom. Osim toga, u svom domu ugostio je više od 20 izbjeglica, pružajući im utočište, utjehu i nadu u najtežim trenucima. Njegova nesebičnost tokom tih najtežih dana ostala je urezana u sjećanjima mnogih, kao dokaz njegove veličine—podsjetnik da prava veličina ne leži samo u talentu, već i u saosjećanju i solidarnosti.

Ono što je Halida Bešlića izdvajalo nije bila samo njegova nevjerovatna talentovanost, već i rijetka sposobnost da prevaziđe granice i podjele. U regiji obilježenoj ožiljcima rata, Halidova muzika ostala je ujedinjujuća snaga, voljena među ljudima svih nacionalnosti—Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i drugima iz bivše Jugoslavije. Njegove pjesme su se pjevale u gradovima i selima, od Sarajeva do Beograda, Zagreba do Ljubljane, donoseći trenutke radosti i nostalgije čak i u najtežim vremenima. Za mnoge, Halidov glas postao je most—podsjećajući nas na zajedničku prošlost, zajedničke nade i mogućnost pomirenja. U svijetu koji je često podijeljen, njegova umjetnost bila je dokaz trajne moći muzike da liječi, povezuje i inspiriše preko svih granica.

Naslijeđe (Legacy) Halida Bešlića nije samo u njegovoj nezaboravnoj muzici, već i u njegovom primjeru otpornosti, dobrote i čovječnosti. Pokazao nam je da veličina ne leži samo u talentu, već u načinu na koji postupamo prema drugima i kako prevazilazimo teškoće. Dok ga se sjećamo, proslavimo radost koju je donio u naše živote, hrabrost koju je pokazivao suočen s teškoćama i nadu koju je inspirisao u svima nama.

Počivaj u miru, Halide. Neka tvoj glas odjekuje generacijama, i neka tvoja priča nastavi inspirisati one koji se suočavaju s vlastitim izazovima i pobjedama.