Veliki Halidov prijatelj Osman Džiho
Otišao je s osmijehom na licu, takav čovjek se više ne rađa
Autor: B.net
Objavljeno: 10. Oct 2025. 14:10:59
Jedan od najbližih i najvećih prijatelja Halida Bešlića Osman Džiho posljednje dane proveo je uz bolesnički krevet naše legende.
Kakva je to ljudina bila
Njih dvojica prošla su mnogo toga zajedno, sve scene svijeta, uspone, padove, lijepe trenutke... Halid je Osmanu bio i kum. Tuga u Džihinom srcu je duboka i iskrena i kroz suze govorio o čovjeku kojem, kako kaže, "duguje sve".
"Život mi je promijenio... Kakvog sam ga upoznao takav je i otišao. Ponedjeljak sam proveo s njim i nastojao sam da ga probudim, da ga nasmijem i uspio sam u jednom momentu. Oblačim mu ja one šlape i kažem mu: 'Vunene, čista runska vuna sa Romanije'. Kaže on kroz osmijeh: 'Jeste', govori Džiho za Raport kroz duboki uzdah.
Osman Džiho i Halid Bešlić prije koncerta u februaru u Istanbulu
Sjeća se njihovih dana, a uspomene same naviru…
"Kakva je to ljudina bila. Sjećaš li se ti one njegove rečenice i naslova, ti si ga napisala 'Zetra mi je važnija od Holivuda'.
Kad sam dogovorio taj nastup nisam njega uopšte pitao. Nedjelja je bila .htio sam da ga obradujem, ja sam dao tebi tu prvu informaciju da je Halid Bešlić s prostora Jugoslavije prvi koji pjeva u 'Henry Fond' teatru. Njega je ta informacija zatekla u Olovu, bio je kod babe. I pitaju ga tamo: 'Je li ti to pjevaš u Holivudu?' On mene zove u Njemačku i pita: 'Šta je ovo.' Ja kažem: 'Evo Halide htio sam da te obradujem.' Kaže on: 'Semizovac i Zetra su mi važniji od Holivuda.'Takav je bio, sjeća se Džiho i dodaje da je to bio septembar 2005. godine.
Kad bih ja njega hvalio, govori bi mi: 'De ne pregoni'
Priča nam i da su smijali kada su se razgovarali, kako Džiho kaže, tog četvrtka.
"Videopoziv je bio. Ja stavio naočale i kaže on meni: 'Eto te sada isto doktor Etker.' I on je volio mene nasmijati, kao što sam i ja njega volio. I onda kad bih ja njega hvalio, govori bi mi: 'De ne pregoni.' To se nikad više neće roditi, on je bio viši od svih nas", kaže Džiho.
Na kraju govori nam da je otišao s osmijehom, kako je i živio:
"Kada je preminuo, kada je otišao na drugi svijet prišao sam da ga poljubim. Imao je osmijeh na licu, onaj njegov osmijeh i njegovo čisto lice romanijsko. Pošteno. To se ne rađa više."
Iyvor: raport.ba
Njih dvojica prošla su mnogo toga zajedno, sve scene svijeta, uspone, padove, lijepe trenutke... Halid je Osmanu bio i kum. Tuga u Džihinom srcu je duboka i iskrena i kroz suze govorio o čovjeku kojem, kako kaže, "duguje sve".
"Život mi je promijenio... Kakvog sam ga upoznao takav je i otišao. Ponedjeljak sam proveo s njim i nastojao sam da ga probudim, da ga nasmijem i uspio sam u jednom momentu. Oblačim mu ja one šlape i kažem mu: 'Vunene, čista runska vuna sa Romanije'. Kaže on kroz osmijeh: 'Jeste', govori Džiho za Raport kroz duboki uzdah.
Osman Džiho i Halid Bešlić prije koncerta u februaru u Istanbulu
Sjeća se njihovih dana, a uspomene same naviru…
"Kakva je to ljudina bila. Sjećaš li se ti one njegove rečenice i naslova, ti si ga napisala 'Zetra mi je važnija od Holivuda'.
 Osman Džiho i Halid Bešlić prije koncerta u februaru u Istanbulu |
Kad sam dogovorio taj nastup nisam njega uopšte pitao. Nedjelja je bila .htio sam da ga obradujem, ja sam dao tebi tu prvu informaciju da je Halid Bešlić s prostora Jugoslavije prvi koji pjeva u 'Henry Fond' teatru. Njega je ta informacija zatekla u Olovu, bio je kod babe. I pitaju ga tamo: 'Je li ti to pjevaš u Holivudu?' On mene zove u Njemačku i pita: 'Šta je ovo.' Ja kažem: 'Evo Halide htio sam da te obradujem.' Kaže on: 'Semizovac i Zetra su mi važniji od Holivuda.'Takav je bio, sjeća se Džiho i dodaje da je to bio septembar 2005. godine.
Priča nam i da su smijali kada su se razgovarali, kako Džiho kaže, tog četvrtka.
"Videopoziv je bio. Ja stavio naočale i kaže on meni: 'Eto te sada isto doktor Etker.' I on je volio mene nasmijati, kao što sam i ja njega volio. I onda kad bih ja njega hvalio, govori bi mi: 'De ne pregoni.' To se nikad više neće roditi, on je bio viši od svih nas", kaže Džiho.
Na kraju govori nam da je otišao s osmijehom, kako je i živio:
"Kada je preminuo, kada je otišao na drugi svijet prišao sam da ga poljubim. Imao je osmijeh na licu, onaj njegov osmijeh i njegovo čisto lice romanijsko. Pošteno. To se ne rađa više."
Iyvor: raport.ba