U četvrtak, 30. oktobra, navršavaju se 33 godine od pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata Hajrudina Mešića.

Riječ je o čovjeku koji je svojim borbama, djelima i riječima ponosno ispisao stranice herojstva u historiji Bosne i Hercegovine. Bio je simbol otpora i nepokolebljive vjere u slobodu.

U razgovoru za Agenciju MINA, njegov sin Zlatko kazao je da mu otac nije samo historijska ličnost i vojskovođa nego da za njega predstavlja amanet vjere, časti i služenja narodu.
– Sjećam ga se kao čovjeka koji je u najtežim trenucima znao spojiti hrabrost i smirenost, vojničku disciplinu i duboku duhovnost. Njegove riječi su često bile kratke, ali teške od odgovornosti: da se brani komšija, poštuje tuđe, čuva obraz i nikada ne zaboravi da sloboda nije poklon, nego obaveza, – kazao je Mešić.

Istakao je da posebno pamti očev bratski odnos prema borcima.

– Nikada nije tražio privilegije, a uvijek je tražio red, moral i jedinstvo. Jeo je u kantini istu hranu kao i obični vojnici, dijelio s njima i dobro i teško, pokazujući da vođa mora biti primjer, a ne izuzetak, – dodao je Zlatko.

Prisjetio se i jedne situacije iz ratnih godina, iz Vitnice, gdje je bio smješten s porodicom – ocem Hajrom, majkom i sestrom – svega 400 metara od prve borbene linije.

– Tih dana znao sam otići do magacina i krišom uzeti voćnu salatu iz konzerve. Kada je otac to saznao, jako se naljutio i zabranio da mi iko išta iz magacina daje bez njegovog potpisa, jer su te salate bile namijenjene ranjenicima. To je bila njegova škola pravednosti i reda – da se i u najtežim vremenima mora znati šta je čije pravo i da se ono što je za ranjenike ne smije dirati – kazao je Mešić.

Takva pravednost, utemeljena na bogobojaznosti, ostaje najjača lekcija, poručuje sin legendarnog kapetana Hajre.

– Vođstvo nije vlast nad ljudima, nego odgovornost pred Bogom. Neka mu dragi Allah podari najljepše deredže i široko džennetsko naselje, a nama snagu da čuvamo njegov amanet, – istakao je Mešić.

Ocijenio je da je sloboda dar šehida i gazija, poput kapetana Hajre, te da je danas živimo onoliko koliko je pretvaramo u djelo – pošten rad, pravedne institucije, odgovorno vodstvo i čuvanje sjećanja na one koji su za tu slobodu život dali.

– Ako sloboda ostane samo datum, a ne dnevna obaveza, ona blijedi. Ako je pretvorimo u kulturu zahvalnosti i zajedništva, ona jača i čini nas boljim ljudima. U tom smislu, mislim da možemo i moramo više – posebno u sistematičnom njegovanju kulture sjećanja, u obrazovanju mladih, u institucijama koje čuvaju priče naših heroja i u stalnoj, dostojanstvenoj javnoj zahvalnosti, – rekao je Mešić.

Dodao je da je sjećanje i duhovna dužnost, jer sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sa zahvalnošću – ibadet.

– Dova za šehide i borce, hatme, mevludi, čuvanje toposa sjećanja i poticanje mladih na odgoj u duhu istine, amaneta i sabura. Ne trebamo monumentalnost da bismo bili zahvalni – treba nam ustrajnost. Da svaka džamija, svaka porodica, svaka škola ima svoj mali, živući ritual sjećanjami da se iz toga rađa kultura odgovornosti. Sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sloboda sa zahvalnošću postaje ibadet, – kazao je Mešić.

Na kraju je poručio da bi riječi njegovog oca nama danas bile jasne, jednostavne i obavezujuće.

– Slobodu ne nasljeđujemo kao predmet, nego kao dužnost. Čuvajte obraz, institucije i zajedništvo – bez toga nema trajne slobode. Budite pravedni, čak i kada je teško. Pravda prema slabima i poštovanje prema drugima čine nas vrijednim pobjede. Ne trošite snagu na razdore. Razlike su prirodne, razdor je izbor. Birajte sabur i mogući dogovor. Nemojte zaboraviti dovu. Ona ne zamjenjuje djelo, ali ga oplemenjuje i usmjerava. Snaga vojske, bez snage duha, brzo se potroši. Sloboda se održava radom, znanjem i redom. Biti slobodan znači biti odgovoran, – zaključio je Zlatko Mešić, sin legendarnog kapetana Hajre.

Heroj odbrambeno-oslobodilačkog rata, Zlatni ljiljan, legendarni kapetan Hajro sa saborcima (Ratni arhiv / Foto: Amel Emrić)

Kapetan Hajrudin Mešić rođen je na Novu godinu 1959. godine u selu Srednja Trnova kod Ugljevika.

Sa saborcima je 16. septembra 1992. godine formirao 1. teočansku brigadu, koja će nakon njegove pogibije nositi njegovo ime.

Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk, općina Sapna, pri pokušaju proboja koridora prema opkoljenoj Kamenici.

Iza njega su ostali supruga Radenka, sin Zlatko i kćerka Lejla.

Kapetan Hajro Mešić odlikovan je najvećim priznanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine – Ordenom heroja oslobodilačkog rata te Zlatnim ljiljanom i Zlatnom policijskom značkom. Posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala.

Program obilježavanja 33. godišnjice pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, brigadnog generala Hajrudina Mešića, počinje sutra u 18.00 sati tribinom u BKC-u Teočak pod nazivom „Lavovi 12 Teočaka“.

Tokom narednih dana planirane su posjete porodici heroja, polaganje cvijeća u Nezuku i Sniježnici te svečana akademija s prigodnim kulturno-umjetničkim programom.
Obilježavanje će biti završeno 1. novembra malonogometnim memorijalnim turnirom „Kapetan Hajro 2025.“ u sportskoj dvorani Teočak–Centar.