Bošnjače – „Ne sam Safete“
Autor: Bećo Golić
Objavljeno: 08. Nov 2025. 14:11:53
Nekako, kao da samo u pero dođe, čovjek da napiše, drugi da pročitaju, da se podsjete ili da nauče. Samo ime, kao ime, obično ne biramo sami, obično ga dobijamo po rođenju. S imenom živimo, trajemo i ostanemo ubilježeni u vremenu koje dođe poslije nas. Bude tu po neki nadimak, ali ime je ipak ime. Imala je ova naša zemlja kroz svoje postojanje mnogo ljudi dosljednih svog imena. Baš jutros, odnekud mi se počeše redati ličnosti s imenom SAFET. Među mnogima vrijedi istaći: Safvet-beg Bašagić, Safet Hadžić, Safet Isović, Safet Isović, Safet Sušić, Safet Zajko, Safet Zec.

Poveden mišlju od jutros, ni sam ne znam zašto, potražih značenje, i dana 11.11.2024. godine naučih da ime Safet nosi značenje: najbolji dio, elita, čistoća, jezgra, srž.

I zaista, svi ovi naši navedeni Safeti su ličnosti za koje bi se u stilu nekadašnjeg sportskog komentarora rečeno: „Ne sam Safete!“, moglo kazati nešto od ovog: „Ne možeš sam Safete“ ili „To može samo Safet“.

Slučajnost, svakako da ne postoji; u podne ovog istog dana, prisustvujući dženazi hafiza Ismeta ef. Spahića s moje desne strane stajaše uspravljen nišan jednog od pomenutih „najboljih“, Safvet-bega Bašagića. Nije slučajnost ni to što je danas simboličnog datuma 11.11. sa dunjaluka, a uz prisustvo mnogobrojnih vjernika, poznvaoca i prijatelja, ispraćen jedan od elite, insan imena Ismet, čije je značenje: duhovna čistoća, nevinost, očuvanost.

Dragi moji, nije slučajnost ni to što sam ime i prezime Safeta Isovića napisano dva puta. Naime, bijaše jedan od njih Sajo Sarajlija, a drugi Tigar sa sarajevskog brda Žuč. Jedan je dobitnik priznanja „Zlatni mikrofon“ i komandant bosanske estrade, a drugi je dobitnik priznanja „Zlatni ljiljan“ i zamjenik komandanta brigade.
Tigar sa Žuči je dobitnik i „Orden za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima“, obavljao je dužnost zamjenika komandanta 2. viteške mmotorizovane brigade, kojom je komandovao Safet Zajko, dobitnik ratnih priznanja „Zlatni ljiljan“ i „Orden heroja oslobodilačkog rata“. Dali su svoje živote za svoju domovinu u razmaku od samo 5 (pet) dana. Ostalo je zabilježeno da je Tigar znao često isticati da „Pojedinac ne može ništa. Snaga je u armiji, u borcima“.

S perom, mikrofonom, motorolom ili s puškom u ruci; za stolom, na bini, u rovu, šumi ili ledini, elita je elita dostojna svog imena, jednostavno najbolji dio nas.

Počast, vječno spominjanje i Božiji rahmet našim prvacima; radovaćemo se ako Bog da i nekim novim Safetima kao što smo se radovali i kako se ponosimo još živim umjetnicima Sušićem i Zecom. Jednom Bog dao zlatne noge, a drugome zlatne ruke. Jedan umjetnik u kopačkama na zelenom travnjaku, drugi s kistom u rukama na bijelom platnu. Naši vitezovi u miru - vitezovi koji su pokorili Napoleonovu Francusku. Safet Zec – 2007. godine je proglašen vitezom umjetnosti i dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, Safet Sušić Pape – 2012. godine je izabran za najboljeg stranog igrača svih vremena u Francuskoj.

Završiću misao kako sam i počeo sa Safetom i Spahićem (Safvet-beg Bašagić i hfz. Ismet ef. Spahić); u malo vedrijem pogledu, sa Safetom (Sušić) i Spahićem (Emir), selektorm i njegovim kapitenom. Elitom elitne ekipe fudbalskih/nogometnih izabranika koji su prije nešto malo više od 10 godina ispisali dio sportske historije ove naše drage zemlje. Svjetsko nogometno prvenstvo 2014. u Brazilu i debitantski nastup našeg tima. Prva utakmica sa velikom Argentinom, Argentinom koja će sigurno pamtiti Safeta.

Ne znam, nisam sportski novinar, ali mislim da su rijetki fudbaleri u čijoj biografiji stoji da su postigli hettrik fudbalskim silama Argentini i Italiji, a to je pošlo za nogom najboljem (proglešenom) fudbaleru Bosne i Herceovine u prošlom vijeku, i po svim eminentnim ljudima iz svijeta jugoslovenskog fudbala najboljem fudbaleru/nogometašu SFRJ. Dizao je naciju na noge, zbog njeg nam se dizala i kosa na glavi, zbog njega će i „NE SAM SAFETE!“ ostati zabilježen u enciklopediji sportskog novinarstva.

Dakle, nemojmo sami, pa kakvi god da smo.

„Za združenje opet treba sloge i povjerenja. S toga nam je jedan od najprečih zadataka da njegujemo bratsku slogu i povjerenje; ta davno je rekao naš narod: „Od, sloge nema bolje zadruge““. („BOŠNJAK“ List za politiku, pouku i zabavu, Sarajevo 2. Jula 1891. godine).

Bećo Golić, Sarajevo, 11.11.2024. godine

(Tekst je napisan na dan dženaze rah. hafiza Ismet-ef. Spahića, te ga objavljujemo u povodu godišnjice od preseljenja našeg velikana.)