Jedini domet nas povratnika za državne praznike jeste da hodamo ulicama sa zastavama. Naša prava su totalno ugrožena - govori.

Mediha Smajić iz Srebrenice šest godina bila je žrtva sistemske diskriminacije.

Radila je kao novinarka, nakon čega joj je ponuđeno mjesto direktorice Kulturnog centra Srebrenica.

Ubrzo nakon prihvatanja tog posla, počeli su upadi policije u ovu ustanovu, te pokušaji sabotiranja njenog rada na sve moguće načine. Tražila joj se bilo kakva greška u poslovanju, jer je vlast na čelu sa Mladenom Grujičićem željela smijeniti, a to bi im bilo olakšano ako bi protiv nje bila pokrenuta neka istraga.

U svom naumu vlast je, nažalost, uspjela.

Pokrenuli su istragu za nepostojeća djela, te su je 2020. godine smijenili sa pozicije direktorice. Međutim, ta istraga je obustavljena, a već iduće godine pokrenuta je druga istraga i podignuta optužnica protiv Smajić.

Nakon višegodišnje golgote ostala bez posla i nije se više mogla zaposliti.

Jedna mala, ali za nju ogromna pobjeda, desila se prije nepunih mjesec dana, kad je kod nadležnih sudskih i policijskih institucija u Srebrenici dobila uvjerenja da nije sudski i prekršajno osuđivana, te da se protiv nje ne vodi nikakav sudski i prekršajni postupak.

O svim pravnim apsurdima, dokazivanja istine, borbi za prava i životu povratnika Mediha je govorila za Hayat.ba.

Kako kaže, sve ono što je ona prošla prolazi i veliki dio povratnika, samo na različite načine.

Određeni povratnici ovom sistemu su meta zbog javne riječi, zbog nečega što im vjerovatno narušava njihov koncept. Ono što je tužno i problematično za nas koji smo se vratili, jeste što država uopće ne vodi računa o nama, a mi smo tu zbog države. Uvjerena sam 100% da su me progonili zbog moje ljubavi prema državi. Moja nevinost nikad nije bila upitna. Sve što sam uradila bilo je u skladu sa zakonom. Također, znam i da veliki dio političara Bošnjaka radi sa ovim strukturama, i zbog te povezanosti i nebrige prema ljudima, mi imalo sve manje i manje ljudi u Srebrenici, i cijelom Podrinju, - kazala je ona.

Ugrožena prava
Kao alarmantan podatak navodi broj djece u osnovnoj školi. Kako kaže, to je stvarna slika povratka i efekta političara. Tmurna slika svakodnevnice: sve manje ljudi i skoro nikakva prava.

U suštini, što se mene lično tiče, te političke strukture i te političke stranke imaju svoje dobre ljude, a imaju i ljude koji ne bi trebali nikada biti tu. Neko od njih snosi veću odgovornost, neko manju, zavisi koliko u kom periodu su vladali ovim područjama. Jedini domet nas povratnika za državne praznike jeste da hodamo ulicama sa zastavama. Naša prava su totalno ugrožena - govori.

Dodala je da je na početku borbe vidjela i primijetila da policijske strukture nju prate. Od samog povratka u Srebrenicu imala je i određene prijetnje.

Kada sam počela da se bavim svojom profesijom postojale su prijetnje koje nikad nisu realizovane. Ravnogorski četnički pokret, kad sam radila za jedan mediji. Bio je i proces na sudu, ali to je kontinuitet. Tako to krene, i onda to ide toliko daleko da čovek dođe do te faze da napusti. Nije problem ako pojedinac napusti određenu teritoriju, ali kad tako radi veća skupina ljudi, i kad to već postane kontinuitet, šta smo dobili ovdje? Nemamo ništa. Koji je svrha efekta povratka i svih ovih procesa?, - pita se.

Povratnici bez zaštite
Ističe da su za nju svi povratnici jako hrabri. Iako nisu svi mentalno jaki, imaju različite strukture ličnosti, ali čim se neko vratio i došao u sistem u kojem žive, to predstavlja jako hrabre osobe.

Posebno je to značajno, budući da se institucije prema njima ne odnose sa poštovanjem, a nisu sposobne ili ih ne žele zaštititi.

Ja sam gradila državu kroz sve ove svoje procese i kroz cijeli ovaj rad, a mene država uopće nije zaštitila. Ovi ljudi koji sam se ja obraćala, oni predstavljaju državu. Ne predstavljam ja. U ovom procesu samo se zahvaljujem dragom Bogu na snazi, i na svemu što mi je dao. Zahvaljujem se i ženi, profesionalcu, advokatici Mirni Avdibegović. To je profesionalac koja je, između ostalog, pokazala šta znači struka i šta znači kad čovjek nešto poznaje. I iskreno još malo vjerujem u stručnost ljudi u Okružnom sudu u Bijeljini. Znači, ima još u ovom, ovakvu sistemu ljudi koji vode računa o struci, a ne političkim interesima, jer sve se ovdje svodi na politiku, - kazala je Smajić.

Novinarka Mediha iz Srebrenice preživjela progon: Ni jedna institucija me nije zaštitila!
Na pitanje da li zna konkretna imena ljudi kojima je najviše smetala, naša sagovornica ističe da je politički sistem da su svi uvezani, te da nikoga ne amnestira od političkih struktura.

Svi su oni u suštini odgovorni i svi oni duboko imaju svoje neke interese. Nažalost, novinari, ljudi koji imaju svoj stav, koji ne mogu da se potkupe, koji imaju drugačije razmišljanje su uvijek meta takvih struktura. I mislim da se to neće ni promijeniti još, još, još zadugo. Jer, nažalost, ovdje je sve pod uticaje politike, - govori.

Okupirana teritorija
Mediha podsjeća da je već tužila ranije Skupštinu opštine Srebrenica, koji su je imenovali na poziciju direktorice, dobila ih je u tom procesu i oni su bili dužni da je vrate na radno mjesto sa kojeg je nezakonito smijenjena. Ali od Skupština nije provela presudu, niti je u roku dvije godine vratila na posao.

Dobila sam ih na papiru, ali papir ovdje ništa ne znači. Sve je selektivna primjena zakona. Sve dok se tako stvari budu redale, nema napretka sve ovoj državi. I, nažalost, ovo je izgubljena teritorija. Ovdje je "okupirana teritorija". Sistem ovog entiteta upravlja cjelokupnim strukturama i ja se nigdje ne mogu zaposliti. Između ostalog, ja sam tražila da se vratim na svoje radno mjesto gdje sam ranije bila, na radio u Srebrenici. Nisu mi to omogućili. Čak mi ni sa biroa za zapošljavanje nisu dali naknadu koja se dobiva kad se ostane bez posla.

Kada su u pitanju budući planovi i očekivanja, Smajić ističe da ona vjeruje samo u Božiju pravdu.

Jeste, dođe pravda, ali prođe puno stvari koje čovjek doživi, dok se ta pravda dočeka. I ja ne znam koja je satisfakcija, osim eto te moralne. Ja sam na početku znala da ja nisam kriva. To su apsurdi. Ali sumnjam da bi oni mene vratili u ovom sistemu. Imala sam prije nekoliko mjeseci ponudu iz Memorijalnog centra od direktora, kojem se zaista zahvaljujem, ali s moje tačke gledišta, nije ni moralno, ni etički da radim u instituciji u kojoj već radi moj muž. Znači, neke stvari nekad se moraju žrtvovati, ali postoje neki principi koji čovjek ne bi baš trebao da ruši, - kazala je za kraj razgovora za Hayat.ba Mediha Smajić.