Članice Udruženja Žene Srebrenice i ovog 11. u mjesecu okupile su se na mirnomi protestu na Trgu slobode u Tuzli. Uputile su poruku da svi posmrtni ostaci ubijenih u genocidu u Srebrenici još nisu pronađeni i da se traga za još više od 1.000 osoba, iako je prošlo više od 30 godina. Od nadležnih traže ubrzanje procesa traženja nestalih, ali i efikasniji angažman pravosudnih organa budući da je, kako tvrde, veliki broj odgovornih za zločine još na slobodi. No, pravosuđe ostaje nijemo čak i kada se uporno negiraju zločini i slave zločinci koji su ih počinili. Da li je Zakon o zabrani negiranja genocida mrtvo slovo na papiru?

Žrtve genocida ni mrtve nemaju mira. Pogotovo njihovi članovi porodica. Svakodnevno izloženi izrugivanju negatora najstrašnijeg ratnog zločina i slavljenju onih koji su genocid organizovali i počinili. Iako prečesto usamljeni u svojoj boli, i dalje ustrajni da zahtjevaju konačnu pravdu.

"Mi ne damo da nam minimiziraju naše najmilije i da nam umanjuju zločin, hoćemo jednostavno od ovih institucija na nivou ove naše lijepe države, hoćemo pravdu. Govorimo istinu, hoćemo da se pohapse i da se odgovorni kazne. Mi znamo koga smo imale i koga su nam ubili i kako su nam ubili", rekla je Nura Begović, predsjednica Udruženja Žene Srebrenice.

Širom entiteta Republika Srpska, niču murali, spomen-ploče, grafiti s hvalospjevima najodgovornijim za genocid, pravosnažno i međunarodno osuđenim, a reakcija državnog Tužilaštva uporno izostaje. Opravdanja zvuče nevjerovatna. Nedavno je odbačena prijava protiv čelnika Istočnog Sarajeva zbog postavljanja ploče u čast zločincu Ratku Mladiću. Obrazloženje Tužilaštva je bilo: sporna ploča postavljena je 2014. kada Mladić nije bio pravosnažno osuđen, a 2022. je samo sanirana nakon oštećenja.

"Dno dna kada je u pitanju obrazloženje, kada je u pitanju pokušaj Tužilaštva da izbjegne da radi svoj posao. Ratko Mladić je presuđeni ratni zločinac i tu zavšava sva priča, možete vi postaviti njegov spomenik i prije i poslije, možete ga restaurirati raditi šta god hoćete ali to je krivično djelo prema Zakonu", istakao je Murat Tahirović, Udruženje žrtava i svjedoka genocida.

U Tužilaštvu to pak ne gledaju tako. Stoga je i većina krivičnih prijava do sada odbačena. Slučaj spomen-ploče nije jedini u kojem su javnosti data suluda opravdanja za neprocesuiranje.

"Mi smo imali neke slučajeve kada je riječ o Tužilaštvu da su evidentni, tipa mural Ratka Mladića u Banjaluci i oni kao navodno nismo dobili nijednu prijavu, a onda kada dobiju prijavu od nas kažu da izlaskom SIPA-a inspektora na teren nisu mogli da utvrde da li je to Ratko Mladić, ta igrarija politička koja dolazi iz Tužilaštva nije obećavajuća i ne garantuje građanima ove zemlje da se mogu osjećati sigurno i slobodno na cijelom njenom teritoriju. Mislim da je tu najveći problem što je politika duboko upletena u rad pravosuđa, odnosno u ovom slučaju Tužilaštva", naglasio je Ćamil Duraković, potpredsjednik RS.

Da je tako, smatra i novinar BIRN-a, Denis Džidić. Apsolutno je, kaže, poražavajući rad pravosuđa na predmetima negiranja genocida, koje je u javnom prostoru gotovo svakodnevno.

"Sve su to stvari koje su već davno prevaziđene prije 50 godina u Njemačkoj, koje su jasno presuđeme, Evropski sud za ljudska prava potvrdio, mi imamo Ustav koji nam kaže da direktno trebamo evropske standarde u kontekstu ljudskih prava uključivati i naše pravosuđe to odbija, ne zato što im to nije jasno, nego zato što je to politička odluka da se ti predmeti ne procesuiraju i mislim da mi nećemo imati bilo koje vrste odluka dalje ukoliko se stvari ozbiljno ne promijene u Tužilaštvu", naveo je Džidić.

Više u prilogu Adise Imamović.