„Volio bih da te koljem uz svirku gusala.“ Ovu rečenicu o njegovom strašnom mučenju i zlostavljanju svjedočio je po izlasku iz srpskog logora Kula kod Sarajeva, Vladimir Srebrov, rođen kao Milan Nikolić 1954. godine u Požarevcu. Bio je pjesnik, književnik i političar. Sin oficira JNA, školovao se u Travniku i Banjoj Luci. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a magistrirao u Sovjetskom Savezu. Ponesen idejom panslavizma, mijenja ime u Vladimir Srebrov. Prije rata radio je kao bibliotekar u Sarajevu. Jedan je od osnivača SDS-a 1990. godine. Kada shvata u šta se pretvara, vrlo brzo napušta tu stranku i biva zatvoren i mučen u srpskom logoru Kula kod Sarajeva. Oslobođen je 1995. godine u razmjeni zarobljenika. Umire u Sarajevu 1999. godine u četrdeset petoj godini života. Istina!

39 mjeseci zatočenik zloglasnih srpskih logora: Vladimir Srebrov

Da povijest nije historija koju obično pišu “jači”, evo još jedan častan i svijetao primjer iz prošlosti.

Fra Ante Knežević piše i adresira “Predstavku” na Benjamina Kalaja, drugog upravitelja Bosne i Hercegovine, koja se u to vrijeme nalazila pod okupacijom Austro-Ugarske monarhije: “Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove ‘zemaljskim’ i dopušta da se njeki Bošnjaci zovu ‘Srbi’ a njeki ‘Hrvati’, umjesto da pravedno i iskreno rekne ‘zemlja Bosna’, žitelji ‘Bošnjaci’, a njihov jezik ‘bosanski’.“ Podsjećam čitaoce zbog zaboravnosti, da prvi “Rječnik bosanskog jezika” štampan je 187 godina prije prvog rječnika srpskog jezika (Vuk Karadžić, Beč) i 199 godina prije prvog rječnika hrvatskog jezika (Ljudevit Gaj, Budim). Istina!

Fra Ante Knežević i Benjamin Kalaj

Nakon otvorene agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu koja je potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Dejtonu 1995.godine samo zaustavila granate i metke, pa time zaustavila masovna ubijanja, nešto kasnije nastavljena istom municijom, od istih “hrabrih” junaka, da bi se ovo vrijeme sad intezivirala na diplomatskom planu, onih istih, jer su ostali na pozicijama koje im je dao rat, zlo se nastavlja.
- Ja ne vidim recept bez ponovnih sukoba...

Reći će sa strahom, zabrinuto, nakon objavljene moje kolumne jedan fini insan koji u svojim korijenima nije nikada imao ni trun mržnje. Osim istinske vjere i ljubavi za sve i prema svakom, pita. Potaknut ovim, kao i prije koju godinu kada me u neka doba noći zvala kćerka zabrinuta za svoju djecu a moje unuke. Istu noć su me zvali i dragi prijatelji iz Njemačke, junaci moje priče po kojoj se i knjiga zove, isto u strahu od rata jer Banja Lukom maršira nekakva policija. Tada sam napisao da je to prostatitis koji maršira Banja Lukom i potvrdilo se. Da ne dužim sa odgovorom, reći ću u samo jednoj riječi, Istina!

Naoko jednostavno. Svako će reći da govori istinu. Izraziti ljubav prema najrođenijem traži samo i samo istinu. Izraziti poštovanje drugom za rad i uspjeh, također traži istinu. U traganju za rješenjem problema, jedino istina će nas umiriti, čak i kada naizgled gubimo. O sebi progovorimo ogledalu!

Iako svi volimo istinu, ipak je zarad mrvu ugode, nekog ličnog promaknuća, materijalne ili neke druge koristi u ovom prolaznom svijetu, makar to bila samo ruka ispod suknje, istina se gurne iza zavjese, uvjereni da neće izaći. I nije lahko. Istina traži odricanja. Hoće žrtvu! Ne nudi skupi auto, stan kod “vječne vatre,” Maldive ko da su u Neumu. Odlazak na umru ko u Trst po farmerice. Da se sa haram parama može obaviti hadž, dovoljno je samo otići u Meku i već si hadžija. To ISTINA ne nudi.

Prije više od dvadeset godina, kada me sinov razrednik zovnuo na razgovor na kraju osnovne škole, razočaran sa mnom jer sam bio jedini roditelj koji je zabranio odlazak djetetu na takozvanu malu maturu, uvidio sam laž u obrazovnom sistemu. Zabavu u toaletama i frakovima, sa puno kiča, djeci sa nimalo odgoja, tankog obrazovanje, lažući ih da su sazreli, na što se i danas gnušam. A laž je, da se može sazrijevati po nekoliko puta do punoljetstva. Istina je da mnogi umiru nezreli. Nešto kasnije, kada sam po službenoj dužnosti pisao inspektoratu o najezdi kupljenih diploma sa “visokoškolskih trgovina” završio sam na ulici. Ti su “diplomanti” dogurali do generala i visokih pozicija u vlasti i društvu. Da se ovo ne shvati kao moja zavist, ne dao Bog, ja nisam nesretan sa ovim što imam, samo sam tužen do bola onim što oni nemaju. Istina!

Onda nije čudo što takvim pristupom imamo u vlasti i na pozicijama one, a i oni su nečija djeca, makar bili začeti u kurvalucima, koji svoj “intelektualni domet” tu žabokrečinu razuma, lahko stavljaju pod noge svakom drzniku samo da dobace do ekrana vidljivosti. Ekrana, kojeg oni zovu moć. Ekrana, za koji će dati rođenu mater, djecu i na kraju državu Bosnu i Hercegovinu. O identitetu ne bih, nemaju. Neodgojeni, neobrazovani, korumpirani, duhovno zahrđali i moralno potonuli, oni su idealni saveznici rušiteljima države Bosne i Hercegovine a sa njom i bosanskog identiteta. Da bosanskog! Znam da će se ibretiti sveznajuća profesorica i samozvani akademici, ali ja ovdje izričito mislim na identitet države Bosne i Hercegovine i svih njenih građana, ma kojem narodu oni pripadali a koji državu kao takvu čine. Istina!

Neznanje će ubiti muslimane! Ponovim često i sve glasnije, da me čuju razumom obdareni. Ako je musliman davno shvatio da svjetlost ulazi u njegove oči, suprotno Grcima koji su mislili da oči emituju zrake, te stoga izumio kameru na osnovu ovog otkrića, zašto se gušimo mrakom? Muslimani su otkrili stanje i kretanje Zemlje petsto godina prije Galileja kojeg će “napredni svijet” zbog tog otkrića spaliti na lomači. Džaba dostignuća prvih muslimana u medicini, robotici, astronomiji, hemiji, matematici i fizici, kada po “taze naučenim lekcijama” koje su mahom uvozne, sadašnji muslimani bi da jašu na devi. I to ne onoj dvogrboj, nego od bar dvije do tri hiljade kubika, a da se plaho ne znoje. Muslimani uopće, ovdje u Bosni izraženije, bave se trivijalnostima za što imamo na stotine znalaca. Istina!

Muslimani danas, ponašaju se kao pubertetlije, ali ne samo u onom seksualnom smislu. Oni žive trenutak, makar to značilo hodati po krvi najčasnijih sinova ove zemlje, pa i svojih očeva. Za taj trenutak ugode, dozvolit će sve što pametnom, moralnom, odgojenom i obrazovanom čovjeku predstavlja zid preko kojeg se ne prelazi. Njima je to tek debljina crvenog tepiha na koji će zakoračiti sa svojim izabranikom, izabranicom, ne da bi osjetili ljepotu življenja, nego očekivali nečije divljenje. Očekivanje je produkt neznanja a sa neznanjem slijedi se put muhe a odredište je jasno. Istina!

Moje je znanje samo kap u moru neznanja, rekoh davno dragom prijatelju kada me, vjerujem u šali, kitio titulama. Kasnije mu pokušam objasniti, da sam ja za taj svijet samo blijeda haljinka. Koristim ovo spoznaje što mi Bog dao, pa ne dozvolim biti otirač. A sve što uguraš pored svog imena, ako nema temelja i vidljive građevine, nije vrijedno ni paučine u rosna jutra koju i kap rose lahko pokida. Istina!

Ovdje se nazire i odgovor dragom insanu, ima li recept za ovo stanje kontinuiranog nasrtanja na državu Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake kao najbrojniji narod? Ima! Potkrijepit ću to primjerom. U opkoljenoj i razrušenoj Gazi, dvadesetdvogodišnja Palestinska studentica, Amani Marwan Abu Al-Qumsan, izumila je lijek protiv bolova bez nus pojava. U Sarajevu i cijeloj BiH pola metra snijega je kijamet za koji trebaju doći marsovci da ga očiste. Da žalost bude veća, lopate u ruke uzimaju starlete, ali samo da se slikaju, ne da čiste. Baš kao nekoliko godina prije, budaletina Omer, inače lik iz političkog kupleraja, kada se sa lopatom u snijegu slikao ispred općine u gradu gdje ovo pišem. Neznanje je iz pelena stanje! Istina nema roka trajanja, ISTINA je vječna!

Počinjem istinom iz skorije povijesti da bi ponovio i onom nešto dalje. Istina se živi baš kao i vjera. Ogolio sam istinu kojoj svjedočimo svaki dan ali nam lakše da zatvorimo oči. Kao djeca koja se boje mraka pa naivno stavljaju ruke na oči. Mi smo odavno odrasli ljudi. Ne svi sazreli na tom putu ali učenje je cjeloživotni proces. Znanje utemeljeno na istini, ne ono kupljeno kakvo još imamo na sceni, i ponavljanje istine o počinjenom zlu kroz povijest ali i istine o tome šta su Bošnjaci bili i šta smo sad, najbolji je odgovor. Vidite, kada god se spomene bosanski jezik i Bošnjaci kao narod, pale se alarmi komšija i susjeda. Teško im pada činjenica da su, gle čuda, progovorili na našem, bosanskom jeziku. Istina je sablja najoštrija! Ona je kroz povijest branila i odbranila Bosnu od mnogo većih zvijeri a da neće od hijena kojima je zalogaj strvina.