Napomena: O Bošnjacima i Bosni napisano je i piše se mnogo tekstova, ispričano je i priča se bezbroj priča. Zašto je potreban ovaj tekst, koji je motiv ove priče? Svaki tekst i sve priče o Bošnjacima i Bosni izloženi su kroz neku ličnu prizmu. Neko je Bošnjake i Bosnu gledao kroz prizmu političkih interesa ili ideoloških stereotipa; neko da iskali svoj otrov mržnje prema Bošnjacima i da opravda pohlepu prema njihovoj zemlji Bosni; neko da izrazi svoju ljubav i prema Bošnjacima i prema Bosni; neko kroz prizmu kulturološke arogancije i vjerske netrpeljivosti; neko iz oholosti sopstvene neukosti ... Niko kroz prizmu činjenica! Zato je potreban ovaj tekst o Bošnjacima i Bosni kroz prizmu činjenica, to je motiv ove priče: da se jasno kaže ko su Bošnjaci i kakva je zemlja Bosna.
Da bi se omogućilo maksimalno prisustvo činjenica, izlaganje je organizovano kao interakcija tematski koncipirane Liste pitanja koja obuhvata bitne aspekte ove teme i sažetih odgovora potkrijepljenih činjenicama.

---

U nastavku akademik dr. Ferid Muhić, kroz ogodvore na pitanja uprostio je čitateljima da što više saznaju od identitetu Bošnjaka i države Bosne.

---

1. Da li je insistiranje Bošnjaka na nacionalnoj afirmaciji anahrono i u
suprotnosti sa dešavanjima po istom pitanju u susjednim zemljama?
2.Da li je EU konstituisana kao zajednica nacionalnih država?
3.Ima li nacionalna afirmacija Bošnjaka uticaja na odnose Bosne sa SAD?
4. Mjesto Bošnjaka i Bosne u konstelaciji savremenih globalnih strategija kulturne interakcije
5. Zašto je islamski kulturni i duhovni identitet Bošnjaka važan pozitivni
faktor saradnje i povezivanja Bosne, EU i SAD sa muslimanskim državama svijeta?
6. Odnosi BiH sa Rusijom – perspektive.
7. Odnosi BiH sa Turskom – pravci saradnje.

1. Da li je insistiranje Bošnjaka na nacionalnoj afirmaciji anahrono i u suprotnosti sa načinom na koji je riješeno ovo isto pitanje u susjednim zemljama?
Niti je anahrono, niti je suprotno načinu na koji je ovo pitanje riješeno u najvežeč dijelu svijeta. Naime, sve savremene države EU, uključujući tu i države nastale iz raspada SSSR-a odnosno, SFRJ, konstituisane su striktno na afirmaciji nacionalnog principa! Osim toga, procesi nacionalnog osamostaljenja koji potresaju već decenijama i neke bi-nacionalne odnosno multi-nacionalne zemlje članice EU (Katalonci i Baski u Španiji, Škotlanđani i V. Britaniji, Korzikanci u Francuskoj, Flamanci i Valonci u Belgiji, odnosno Holandiji, zatim Kurdi koji predstavljaju homogeno stanovništvo na teritoriji pet država (Turske, Sirije, Iraka, Irana, Jermenije), Palestinci., potvrđuju da tendencije afirmacije nacionalnog principa kao ključne ktegorije u formiranju i definiciji države, ne samo što nisu anahroni nego su naglašeno dominatne u svim državama u kojima postoje autohtoni, etnički, kulturno i istorijski posebni narodi. Ovo dadatno potvrđuju i procesi borbe za emancipaciju naroda u svi državama u kojima nacionalno pitanje nije rješeno na politički pravedan način.

2. Da li je EU konstituisana kao zajednica nacionalnih država?
EU jeste einentno i ekskluzivno konstituisana kao zajednica nacionalnih država čiji politički suverenitet i kulturni integritet ostaje neprikosnoven. U skladu s tim, sve razlike u stavovima svake pojedinačne države u odnosu na odluke organizacije EU rješavaju na principu konsenzusa, što znači da se ni jedna odluka kija se tiče bilo koje pojedine države članice EU, ne može nadglasavanjem nametnuti ni jednoj državi članici. Temelj ovako naglašenog suvereniteta države nalazi se upravo u nacionalnom suverenitetu država članica.

3. Ima li nacionalna afirmacija Bošnjaka uticaja na odnose Bosne sa SAD?
Činjenica da Bošnjaci to čine ne ugrožavajući ni u najmanjoj mjeri pravo ostalih naroda koji đive u BiH, predstavlja snažan pozitivan podstrek bliskim odnosima BiH sa SAD i otvara prostor za intenzivnu saradnju dviju država na svim poljima nauke, obrazovanja i kuture.

4. Mjesto Bošnjaka i Bosne u konstelaciji savremenih globalnih strategija kulturne interakcije.
U svijetu već duže vremena paralelno djeluju dvije kontradiktorno filozofije povijesti ljudskog društva i na njima zasnovane dvije suprotstavljene globalne strategije regulisanja odnosa različitih kultura:
- 1. Filozofija aksiološke ravnopravnosti svih kultura, na kojoj je utemeljena strategija multikulturne saradnje, komvivalizma, uzajamnog poštovanja svih kultura. Ovo shvatanje podrazumijeva pravo svih kulturnih tradicija i civilizacijskih tradicija da postoje simultano i da se razvijaju u skladu sa sopstvenim vrijednosnim standardima i historijskim inspiracijama;
- 2. Filozofija aksiološke superiornosti samo jedne kulture i inferiornosti svih ostalih kultura, koja promoviše strategiju monokulturne dominacije, jednostrano proglašene za historijski jedino legitimnu i autentično progresivnu opciju koju, silom ili milom, cijelo čovječanstvo mora prihvatiti kao sopstvenu kulturu, odričući se predhodno od sopstvene kulturne tradicije.
Strategija monokulturne aksiološke superiornosti je svoju najdoslijedniju antropološko-filozofsku elaboraciju dobila u koncepciji Tejar de Šardena, baziranoj na hipotezi zakonomjernog ortolinearnog razvoja ljudskog društva. Bazirana na subordinaciji kultura, ova strategija ekskluzivno promoviše samo jednu konkretnu kulturnu tradiciju kao istinsku tendenciju ukupnog istorijskog razvoja, dok sve druge marginalizira i degradira u rang povijesnih transgresija, skretnja i ćorsokak. Primijenjena u okolnostima političke realnosti, ova strategija nameđe koncept kulturne supremacije i utoliko nužno implicira prihvatanje vrijednosne superiornosti jednog konkretnog modela kulture, kao i inferiornosti svih ostalih kulturnih tradicija svijeta. Prisvajanje statusa historijski legitimisane i vrijednosno superiorne kulture, podrazumijeva i uzurpaciju prava te kulture da se nametne kao obavezni model svim kulturama svijeta. Jednostrano samoproglašenje danas dominatnog kulturnog i civilizacijskog kulturnog modela za političko i kulturno epitomiziran cilj historijskog razvoja čovječanstva, poslužilo mu je kao alibi da kulture koje ne prihvataju subordinaciju, vidi kao svoje protivnike koje ima i pravo i dužnost ili dovesti u pamet ili uništiti! Činjenica da je koncepcija Novog svjetskog poredka (Novus ordo seclorum), nedvosmisleno dominatna u savremenom neoimperijalistički i neokolonijalistički posredovanom svijetu, i da je oštrica ove koncepije najžešće usmjerena upravo protiv islamske civilizacije i kulture, jasno ukazuje da je iz perspektive hijerahijski koncipiranog mono-kulturnog modela, pripadnost islamskom duhovnom krugu stigma i praktično hipoteka.
S druge strane, višemilenijska humanistička tradicija filozofije povijesti koja isključuje sam pojam hijerahije kultura i na njoj zasnovana strategija multikulturnog razvoja ljudske historije kao rizoma kultura, bitno je obilježila glavne tokove svjetske civilizacije. Upravo ovoj tradiciji dala je islamska civilizacija ne samo ključni podsticaj nego i neprocjenjivo dragocjen doprinos kako svojom univerzalnom duhovnom inspiracijom, tako i povijeno potvrđenompolitičkom praksom islamskih država zasnovanih na principima rasne, etničke, kulturne i religijske toleranciji i ravnopravnosti.

5. Zašto je islamski kulturni i duhovni identitet Bošnjaka važan pozitivni faktor saradnje i povezivanja Bosne, EU i SAD sa muslimanskim državama svijeta?
U okolnostima globalne ideološke konfrontacije , pripadnost Bošnjaka islamskom duhovnom krugu približava i Bošnjake kao narod i Bosnu kao državu islamskim državama u svijetu, dok je istovremeno, njena geografska lociranost i povijesna povezanost sa evropskom kuturnom tradicijom, komparativna prednost prvog ranga jer omogućava Bosni da, kao vrijednosni i kulturni ekvivalent posreduje u uzajamnom razumijevanju suštinske srodnosti huanističkih ideala islama, EU i SAD, potvrđene istovjetošću izvornih inspiracija Hrišćanstva i Islama kao krunskim argumentomimperativa miroljubivog i konstruktivnog rješavanju neuralgičnih nesporazuma koji postoje između ove dvije velike civilizacijske tradicije.
Činjenica da je Bosna, najprije kao evropska država bila, a zatim kao region vijekovima opstala i do danas ostala enklava tolerancije i paradigma historijski potvrđene mogućnosti postojanja društva zasnovanog na konceptu ravnopravnosti kultura i religija u vrijeme kada je vjerska isključivost vladala u Evropi, pripadnost Bošnjaka islamskom duhovnom krugu predstavlja komparativniu prednost Bošnjaka kao naroda i Bosne kao države, jer kao pozitivni faktor od planetarne važnosti posjeduje snagu konkretnog argumenta protiv teorija o “kraju istorije” i neizbježnosti ”sukoba civilizacija” promovisanih u djelima Frensisa Fukujame i Samuela Hantigtona.

6. Odnosi BiH sa Rusijom – perspektive.
Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja u kojima je Rusija dala doprinos trupama za stabilizacijske snage pod vodstvom NATO-a. Ostali su poslati na Kosovo i u Srbiju. U kontekstu još vijek aktuelne agresije Rusije na Ukrajinu i otvorene podrške koju Rusija daje politici RS i Srbiji usmjerenoj protiv integriteta cjelovite Bosne i Hercegovine, ovi odnosi su daleko od srdačnih ali su ipak ostavili otvorena vrata za relaksiranje postojećih tenzija. U datom trenutku, ti su odnosi bez sumnje u zastoju a mogućnost njihove normalizacije ima snažnu podršku koliko u konstruktivnoj politici Bosne i Hercegovine, još više u njenoj tradiciji etničke, kulturne i vjerske tolerancije.

7. Odnosi BiH sa SAD – perspektive.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. okončan je presudnim učešćem Sjedinjenih Država u postizanju Dejtonskog sporazuma 1995. godine. Nakon vođenja diplomatskih i vojnih napora za osiguravanjem Daytonskog sporazuma, Sjedinjene Države nastavile su voditi napore u osiguravanju njegove provedbe. Sjedinjene Države održavaju komandu nad NATO-ovim sjedištem u Sarajevu. Sjedinjene Države donirale su stotine miliona dolara za pomoć u infrastrukturi, humanitarnoj pomoći, ekonomskom razvoju i vojnoj obnovi u Hercegovini i Bosni. Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) i podrška istočnoeuropskim demokratijama (SEED) igrala je veliku ulogu u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, uključujući programe ekonomskog razvoja i reformi, demokratske reforme (mediji i izbori), razvoj infrastrukture, i programi obuke za bosanske profesionalce, između ostalog. Uz to, postoje mnoge nevladine organizacije (NVO) koje su takođe igrale značajnu ulogu u obnovi ekonomskih resursa i očuvanju civilizacijskih vrijednosti tradicije poštovanja etničke, vjerske i ku,lturne tolerancije i uzajamanog uvažavanja njihovih pripadnika.

8. Odnosi Bih sa Turskom – pravci saradnje.
Nakon svesrdne pomoći Turske Bosni i Hercegovini u vrijeme agresije 1992-95 godine, kao i njene naglašeno prijateljske podrške u periodu poslije Dejtonskog Dogovora do danas, odnosi između Bosne i Hercegovine i Turske su izutetno dobri i obilježeni intenzivnom saradnjom u svim područjima društvenog života. Turska je danas jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Bosne i Hercegovine i jedan od značajnijih investitora Kulturna međuvladina saradnja je takođe intenzivna. Značajan prilog afirmaciji Bošnjaka kao naroda i naziva “bosanski jezik”, predstavlja državni projekt pod nazivom “Živi jezici i akcenti u Turskoj”, kojim je turska vlada oficijalno prihvatila bosanski jezik kao izborni predmet za svoje škole. Proijekt je započet 2016 godine a nastava je nastava počela aktivno 2018. Godine. Kao pilot područja u prvoj fazi izabran je širi region grada Izmira, naseljen stanovništvom koje vodi porijeklo sa Balkana, primarno iz Bosne, kao i iz Makedonije, Srbije i Crne Gore.
Uloga Turske kao regionalno najveće, najsnažnije i najuticajnije države, njeno neizbrisivo kulturno i duhovno naslijeđe koje je trajmo obilježilo prošlost cijelog Balkana, posebno pak Bosne i kao takvo predstavlja bitan faktor sadašnjosti i budućnosti ovog dijela Evrope, promoviše saradnju sa Turskom u svim područjima društvenog i političkog života u strateški prioritet Bosne i Hercegovine.