U nedavnom periodu pojačanih regionalnih tenzija, raspoređivanje udarne grupe američke mornarice na Bliski istok i iranske prijetnje "vojnim operacijama i promjenom režima" izazivaju zabrinutost da će uskoro početi novi rat koji će potresti Bliski istok.

Jedno od najčešće postavljanih pitanja u svjetskim prijestolnicama je: "Da li Trump pokušava zastrašiti Iran?" Ili zaista želi rat s Iranom?

Ako nije ni zastrašivanje ni rat, da li planira državni udar? Ili želi pregovore? ...

Zaista je vrlo teško pronaći odgovore na mnoga pitanja koja uzrokuju takvu zbunjenost.

Jer Trump djeluje strategijama "blefiranja" i "nepredvidljivosti".

Činjenica da se Trumpove izjave, koje u početku smanjuju napetost prebacivanjem u nižu brzinu, mogu iznenada pretvoriti u napad ili rat naglim preokretom, otežava njegovo razumijevanje.

Na primjer, dok su se rasprave o tome hoće li "SAD napasti", Trump je implicirao da neće biti operacije, rekavši da je obaviješten da su očekivana pogubljenja u Iranu zaustavljena i da je ubijanje civila završeno. Sada isti Trump govori o "iznenadnoj" vojnoj intervenciji koja bi dovela do "vojnih operacija i promjene režima".

S druge strane, predsjednik Trump stavlja veto na kandidaturu Nourija al-Malikija, proiranskog bivšeg premijera nominiranog za premijersku poziciju u Iraku, dok istovremeno zahtijeva "maksimalan pritisak" od evropskih zemalja da potpuno izoluju Iran.

Trumpovo nasilništvo i nepoštivanje međunarodnog prava su i žalosni i nesumnjivo sramotni.
Međutim, još je tužnija i sramotnija antiiranska politika Evropske unije.

Nažalost, dok se iz evropskih prijestolnica šalju poruke "lojalnosti" Washingtonu, EU je, klanjajući se Trumpovim uputama, proglasila Iranski revolucionarni gardijski korpus terorističkom organizacijom.

Time je EU još jednom pokazala svoje odstupanje od demokratskih vrijednosti koje tvrdi da podržava, a koje se zasnivaju na vladavini prava, i od međunarodnog prava.

Drugim riječima, EU je, pod Trumpovim vodstvom, pala pod utjecaj cionizma.

•
Ankara interveniše
Uključivanje Turske u krizu između SAD-a i Irana je vrlo ispravna i korisna, kao i časna i dostojanstvena inicijativa vanjske politike.

Nadalje, posjete predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Saudijskoj Arabiji, a zatim Egiptu 3. i 4. februara su od posebnog značaja, s obzirom na to da će se održati u vrijeme kada međusobne tenzije između SAD-a i Irana traju.
Očekuje se da će trilateralna koordinacija između Rijada, Kaira i Ankare biti efikasna u ublažavanju regionalnih kriza, s obzirom na ključne uloge ove tri zemlje na regionalnim i međunarodnim scenama u borbi protiv raznih prijetnji koje ugrožavaju suverenitet i stabilnost nacija.

•
Trumpov glavni cilj je eliminacija iranskih nuklearnih kapaciteta.

Ucjena, prijetnje i pripreme za napad koje su Trump i Netanyahu pokrenuli protiv Irana su činovi nasilništva i bandi.

Nažalost, ne postoji sila na svijetu koja može "obuzdati" ova dva saučesnika.

Budući da ne mogu utvrditi nivo iranskih nuklearnih kapaciteta, ni SAD ni cionistički Izrael se ne usuđuju napasti Iran i stoga zahtijevaju pregovore.
Trumpov pravi cilj je da namami Iran za pregovarački sto pod izgovorom pregovora, eliminiše njegove nuklearne kapacitete, a zatim pokrene razoran napad na Iran.

Razlog zašto SAD postavljaju neprihvatljive zahtjeve Iranu je stvaranje izgovora za svoje napade.

Ako Iran sjedne za sto sa SAD-om i pristane na njihove zahtjeve, to bi značilo predaju.

Jer bi za Iran ispunjavanje američkih zahtjeva značilo odricanje od svojih suverenih prava.

Na osnovu ovih činjenica, bila bi historijska greška da Iran sjedne za pregovarački sto sa SAD-om.

Prema principima međunarodnog prava, pregovori nisu mogući pod prisilom.

Jer pregovaranje ima svoje jedinstvene principe. Jednakost i međusobno poštovanje su osnovni principi. (yeniakit.com.tr)