Ako niko od nas nije spreman da umre za slobodu, onda nas čeka zajednica smrt pod tiranijom! (Timotey Schnider)

U većini slučajeva autoritarismus dobija svoju moć, kada pojedinac počne da razmišlja, šta to jedan represivni režim eventalno želi, pa počne da se udvara ili da se integriše u taj model vladavine čak i onda kada nije upitan, da li to želi.
Ali svaki taj, prije ili kasnije, upoznaće koliko dugo takva vlast može ići, jer svaka brzopleta poslušnost vodi ka političkoj tragediji.

Ima tu istorijskih primjera, i treba spomenuti Austriju, a koja je u martu 1938. baš zbog te slijepe i ishitrene poslušnosti omogućila jednom Adolfu Ajhmanu, da u Beču otvori glavnu centralu za iseljavanje Jevreja. Nakon toga već u novembru iste godine događa se "kristalna noć"i progon Jevreja u čitavoj zemlji.

Rezultat takve krvave diktature imao je za posljedicu da odmah nakon što su njemačke trupe 1941. umarširale u Sovjetski Savez, SS jedinice na svoju ruku razviju tehniku za masovne likvidacije, bez konkretnih naredbi za to. Ti SS-ovci su mislili da znaju, šta njihovom viskom rukovodstvu odgovara i šta oni hoće, pa su time i predočili šta je sve moguće.
To je bilo nešto više, nego je Hitler mogao da zamisli.

Ista stvar se desila i u Bosni i Hrecegovini gdje je užasna propaganda protiv Bošnjaka otišla tako daleko, da su paravojne jedinice Bijelih Orlova, jedinice zločinca Željka Raznjatovića Arkana, Braće Lukić i ostalih krvnika osokoljeni tim izmišljenim lažima u centralama SANU-a, SPC i vlade u Beogradu bile glavni uzročnik pokolja i genocida nad Bošnjacima, a koji je po svojoj okrutnosti. zaprepastio svjet. Samo tri godine prije, Evrope je progutala taj propagandni mamac i uhvatilo se na udicu srpsko hrvatskih fašita, a koji su je isprepadali pričom o najezdi Islama i stvaranje islamskih država na evropskoj kapiji.

Taj pokolj nije slučajno okarakterisan kao najgori zločin poslije Drugog svjetskog rata, baš zbog sličnosti paravojnih srpskih jedinica, a koje su kao SS-ovci u Sovjetskom savezu bez obevezne naredbe izmšiljali razna zvjerstva u mučenju Bošnjaka, kao što je masovno silovanje Bošnjakinja i bošnjačkih mladića u koncenttracionim logorima, te razna sadistička zvjerstva, a što je sa blagoslovom srpske i srbijanske vojne i političke vrhuške ma kraju završilo genocidom širokih ramjera, i pokušajem fizičke likvidacije cijelog bošnjačkog naroda.

Bošnjake je od totalnog nestanka spasila Armija Republike Bosne i Hrecegovine, a koja se brzo sabrala i ustanovila platformu za odbranu. U najtežim uslovima ona je ipak zauzela položaje i počela je braniti svoj narod i svoju napadnutu domovinu. To osnivanje Armije RBiH neprijatelji nisu predvidjeli, pa je to izazvalo kratkotrajnu konfuziju u njhovim planovima, a što je za našu Armiju šansa, da se dokopaju oružja, i u prvi mah nanesu orgomnu štetu neprijateljima. Da nije bilo međunarodnih mešetara i neprijateljstva kršćanske Evrope prema Bošnjacima muslimanima, Bošnjaci bi danas posjedovali najamnje 2/3 Bosne i Hercegovine, a koja je bila oslobođena, za manje od godinu dana. Ali nije ostalo tako. Bosanska vojska je morala pod prijetnjom Nato snaga da se povuče, sa onih dijelova zemlje u kojima su Srbi i Hrvati činili većinu.

Danas, nakon trideset godina poslije agresije i Daytona, sve se vratilo na početak ili produžetak drugog poluvremana onog što su bosanski Hrvati i bosanski Srbi ranije učinili Bošnjacima.
I kako neko već reče, u prekompoziciji zapadnog Balkana, koja još uvijek ne podrazumijeva i teritorijalne promjene, ali i te kako podrazumijeva političku intervenciju, koja je zamišljena kao ono što će izazvati efekat jednako teritorijalnoj prekompoziciji, Bošnjacima i čini mi se Crnogorcima, pripala je osobna cast, da dobiju zahtjevnu ulogu balkanskih Palestinaca.
A za tu ulogu, ma kako je dobro odigrali, ne dobija se Oskar nego se dobija po leđima.
Što će reći, da vrhuska bosanskih Srba uz istu podršku velikosrpskih sanjara i bivših ratnih aktera sa sarajevskog ratišta, kao i u nešto bliskijoj savezničkoj klamaturi nego u vrijeme rata sa bosanskim Hrvatima, opet razmišljaju o progonu ili čak o uništenju bošnjaćkog bića na prostoru Bosne i Hercegovine.
Ustaški poglavnik pod krinkom evropske uglađenosti sa kojom ulazi u najveće političke centre Evrope i šire, a riječ je o hrvatskom premijeru Plenkoviću, Bošnjake predstavlja kao islamsku opasnost po Evropu, a naročito po hravtasko pučanstvo u Bosni u Hercegovini. Glavni problem Plenković vidi u porastu bošnajćkog nataliteta, a koji se uprkos genocidu regeneriše i raste dok drugi u tome stagniraju. Zbog toga je kamuflirani ustaški poglavnik aktivirao sve hrvatske viskorangirane diplomate i vrhunsku bogatog ustaškog lobija Njemačke i Amerike a koji djeluje s vana, i koji su zaduženi da sa svojim lobijem izboksaju makar i minimalnu podršku kao bi evropska i američka adminstracija odobrile, da se posebnim programom kojeg hrvatski poglavnik ima i kojeg je preko hrvatskih lobista izvolio predati vladama Evropske zajednice i američke administracije oko "konačnog rješavanja bošnjačkog pitanja", a koje bi po tvrdnji poglavara, moglo da se riješi bez prolivanja krvi, a da se uprkos tome taj problem nataliteta spriječi mirnim putem. Ako ničim drugim, a ono prepuštanjem bosanskim Hrvatima slobodu diskriminacije i pritiska, te tihog ugnjetavanja Bošnjaka, kao što je totalna uzurpacija institucija, sudstva, i obrazovnog resora na prostoru Federacije, gdje Bošnjaci predstavljau većinu. U poseban fokus bi spadalo Ministrastvo obrazovanja a čime bi bilo moguće Bošnjacima otežati pristup visokoškolskim obrazovnim ustanovama kao što su više škole i fakulteti, a samim tim, otežan put do zaposlenja. To bi u mnogima onemogćilo sigurnu egzistenciju i osnivanja porodične zajednice u koje spada i rađanja djece, (ovakav program je postojao u nacističkoj Njemačkoj) obuhvaćen specijalnim zakonom za Jevreje.

S druge strane trebalo bi odobriti diskrimnaciju islamskih ustanova kao što su islamski fakulteti i srednje škole tj. mederse, čime bi se spriječilo širenje i izučavanje Islama i islamske doktrine koja zagovara bračnu zajednicu kao jednu od vjerskih obaveza svakog muslimana i muslimanke, kao socijalne politike sa predmetom rješavanja socijalnih i drugih problema unutar muslimanske populacije a koju svaka islamska zajednica nudi.

I treće, svođenjem bošnjačkih zastupnika na magrinu političke scene, montiranjem političkih procesa, kako političkim liderima, tako i vojnim bošnjačkim oficirima unutar Oruzanih snaga BiH, a koji bi kao osumnjičeni bili udaljeni sa pozicije unutar oružanih snaga, a što bi ubacivanjem hrvatskog oficirskog kadra trajno spriječilo mogućnost vojnog napada od strane Bošnjaka i eventualnog pokušaja protjerivanja Hrvata iz Federacije ili čak sa prostora Bosne i Hercegovine.

Četvrta i završna akcija, koju bi međunarodna zajednica trebala šutke podrzati, je da u slučaju aktiviranja paravojnih muslimanskih jedinica republici Hrvatskoj bude odobren krataki vojni napad na te jedinice i zauzimanja šireg prostora federacije, a sve pod krinkom suzbijanja islamskog terorizma. Time bi se opravdano mogla izvršiti razoružavanje Bošnjaka i trajna demilitararizacija, dok bi ostatak bošnjačke teritorije u kojoj bi bili strpani i dalje ostao pod nadzorom međunarodnim snaga Sfora, ukoliko bi to bilo poželjno od strane međunarodnih faktora.

Ova potražnja od strane Plenkovića i njegove vlade nije predpostavka autora ovoga teksta, nego tumačenje ili prepričavanje Non Papera, koji je nedavno doturen nekim evropskim ministrima, a koji je autoru predočen od strane jednog njemačkog političara i ličnog prijatelja, a čije ime će ostati anonimno jer se radi o zaštiti izvora.

S druge strane Bošnjaci imaju i bosanske četnike i ultra nacionaliste na čelu sa Miloradom Dodikom, a koji otvoreno i bez zadrške zagovara otcjepljenje Rs od Bosne i Hrecegovine.
Milorad Dodik troši milione budžetskih para Rs, na loboranje te secesije i upire sve snage u taj projekat, a i podpomognut novecem SPC i Aleksandra Vučića, Dodik svijetu nudi nezavisnu Republiku srpsku, bez obzira što je ona nastala na genocidu, ili kako bivši srbijasnki političar Nenad Čanak reče: Ako nije genocidna zašto je onda cijeli vojni i politički vrh bosanskih Srba osuđena za genocid?

Ako uzmemo u obzir da su Sjedinjene Američke Države i Rusija zauzele novi politički kurs, te da je nastanak novog svjetskog poretka poprilčno ljuto novoređenče, moguće je, da će doći i do teritorijalnih prekrajanja, a što je Rusija prva pokrenula agresijom na Ukrajinu.
Padom Sovjetskog saveza Amerika je izgubila svog najljućeg protvnika, a sa kojim je uvijek bila na dobitku, jer se svaka njena vlada mogla prodati svojim biračima kao čuvar i zaštitnik zemlje i naroda, od strašnog komunizma. Kao što je u obrnutom slučaju i Sovjetski Savez decenijama prodavao svoj patriotizam, i mogao se predstavljati kao neprikosoveni i jedini čuvar Sovjeta od fašizma i zapadne kapitalističke hegemonije. I to je tako trajalo sve dok na celu Sovjetskog Saveza nisu došli liberali i jednostavno pustili da se, Sovjetska, ionako bolesna ekonomija, uruši do kraja, a granice raspadnu. Nakon toga vlast je preuzela komunistička crvena buržoazija, koja će se kasnije prekrštiti u oligarhiju a koja se radi sigirnosti spanđala sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Za Pavoslavnu rusku crkvu je politika i klerikalni nacionalizam sa kandilom u ruci uvijek bio san, jer se time napokon dočepala državnih para i svakojakog ovozemaljskog luksuza.
Samo privatno bogastvo ruskog patrijaha Kirila danas se računa na famoznih 9 milijardi dolara.

Sada su ta dva najveća suparnika ostala bez neprijatelja. Rušenjem tih linija koje su razdvajale te dvije najveće vojne sile i političke idologije, nije bilo potrebno otvarati pandoriinu kutiju, jer se pokazalo da su zapravo Rusija i Amerika sama Pandora, a Izrael njena kutija koja se sama otvara i zatvara.

Dakle, živimo u vremenu u kome su sva do sadanja pravila postala upitna, dok za prava naroda i ljudska prava, nema više ni one otrcane definicije, a koju smo do sada mogli citirati.
Pa kada je to tako, logično je da Srbija ulozi sav svoj potencijal da uništi Bosnu i Hrecegovinu i to baš onom vječitom kletvom Aleksandra Vučića, da će Srbija sačuvati mir, a što mu ne treba vjerovati. Ne zbog njegove priče, nego zbog iskustva kojeg su Bošnjaci imali s njim, dok je bio ministar za propagandu u Miloševićevoj vladi, kao i jednom od učesnika i mogućeg zločinca u aferi oko Sarajevskog safarija. Čak i da nije ucestvovao u tom Safariju, Aleksandar Vucic je trebao davno odgovoriti na pitanje, šta je tražio u Bosni i Hercegovini u toku rata? I zato je iz Srbije došao na Pale. Nije valjda da bere cvijeće.

Zato svi Bošnjaci, a prvenstveno Sandžaka pa i Bosne, moraju shvatiti da u Vučiću nemaju iskrenog sugovornika, a niti u njemu mogu naći partnera za bilo šta. I zaista samo oni najokoreliji izdajnici i profiteri iz redova Bošnjaka, mogu istrajavati na toj agendi i u takvim koalicijama sa Vučićem. Tačka!

Umjesto toga Bošnjaci bi trebali sto hitnije okrenuti ploču i razmotriti nove političke poteze i saveze koji će im ako ništa garantvati osnovno ljudsko pravo na egsitenciju i život dostojan čovjeku.

Crna Gora
Crna Gora je normalno bratska zemlja Srbije, jer se radi o dva gotovo ista naroda, iste vjere i običaja, ali se ne može više reći, da su te dvije države politički imalo bliske. Srbija je izborom o samostalnosti Crne Gore ostala u šoku, od kojeg se još nije oporavila, i zato ona ulaže sve moguće napore da politički slomi Crnu Goru, jer je vojnim putem, bar za sada nije moguće slomiti, zbog članstva Crne Gore u Nato savezu.
Zbog toga je Srbija krenula sa podrivanjen Crne Gore uz pomoć svojih igraca i to metodom pomjeranja etničke slike. U taj poduhvat Srbija je uložila je mnogo truda i novca, da fiktivnom i stvarnom migracijom Srba iz Srbije u Crnu Goru, totalno poremeti i promijeni etničku sliku Crne Gore. Cilj tog poduhvata je preuzimanje Crne Gore u ruke planirane srpske većine, a koja je već sada, pa iako još etnički ne predstavlja većinsko stanovništvo, spletkarenjem uspjela da napdne Crnu Goru iznutra i da napravi duboku državu. To su postigli naporima srpskih stranaka, a koje funkcionišu na principu zmijskog klupka, naizmjenicnnim peckanjem, ali sa ciljem udruživanja na koncu čime su zaposjele nekoliko crnogorskih institucija, kao što su Specijalno tužilatvo pa i Ministarstvo pravde, predsjedničku stolicu Skupštine CG i još nekoliko drugih vitalnih državnih resora.

Sa te pozicije,ta separatistička hunta, uporno se bavi psihološkom propagandom, blateći i negirajući sve što Crnu Goru čini autentičnom. Naročito njenu istoriju, njenu kulturu, jezik i Crkvu a koju je SPC uz pomoć prosrpskih izdajnika već obezvlastila i poklopila. Takav čin predstavlja prvi stub identitetske elminacije crnogrske nacije bez ispaljenog metka.
Cilj takve propagande u konačnici znači obeshrabriti crnogorski narod pa i mogućnošću zastrašivanja silom a u cilju nametnanja srpske istine, kako Crna Gora bez Srbije nije ništa, kako ona nema nikakav poseban identitet, kako crnogorski jezik nikada nije postojao i ne postoji, i sve tako redom do tvrdnje da Crnogorci uopšte nisu nikakvi Crnogorci nego Srbi.
To mentalno trovanje i razne zavjereničke teorije, neće prestati sve dok se Crnogorci ne odreknu sami sebe i na kraju i svoje države, i dok jednoga dana predvođeni srpskom akademijom, na nekom budućem referendumu u Crnoj Gori ne izglasaju izlazak Crne Gore iz Nato saveza, a što bi predstavljalo slobodan put za ponovnu konfiskaciju Crne Gore kao 1918. pod istom krinkom navodnog saveza ili spajanja dviju država u jednu zajedničku državu. To bi posebno za Bosnjake u CG bila najveća katastrofa u zadnjih 100 godina.

Naravno da bi za Moskvu to značilo udaljavanje Nato snaga sa jednog dijela zapadnog balkanskog krila, i prednost u pogledu kontrole tih granica.

Kako će se crnogrska opozicja izboriti s tim problemom palestinizacije crnogorskog naroda, to nije poznato, zbog slabog prepoznavanja te problematike od strane samih Crnogoraca. Na isti nacin se da postaviti i pitanje, kako će Bošnjaci u Bosni i Hercegovini spriječiti sopstvenu palestinizaciju od strane Srba i Hrvata, usljed unutrašnjeg međubosnjačkog razdora i gramzivosti njihovih lidera oko viskokih funkcija i fotelja.

Ali neka se zna, da takav jedan plan palestinizacije postoji, i neka ostane istina, da Evropska zajednica zavisi od Ruskih energenata i da uprkos slatkišima koje dijeli Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, tu nema nikakve garancije, da će ona bilo šta učiniti u korist drugih, a što bi nanijelo štetu njenoj ekonimiji. Isto tako, ne treba vjerovati da će Srbija ikada odustati od plana "srpskog sveta" ili drugacije rečeno od velike Srbije.

Zato je i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini pregrupisavanje i stvaranje novog odbrambenog fronta usklađenim sa uvjetima novonastalog svjetskog poretka, prioritet svih prioriteta.
Za obje ove države ovo pitanje je u svakom slučaju, biti ili ne biti!

Poznavajući dobro stavove Evrospke zajednice, zabrinjavajuća je činjenica, da će se neke stvari po svoj prilici ipak morati rješavati vojnom intervencijom, jer je sasvim moguće da se Srbija odluči na vojni napad umjesto meke sile.

To je sa ovom retrogradnom i veoma nasilničkom vladom pod vodjstvom Aleksnadra Vučića i uz pomoć bosnskih Srba i Milorada Dodika, moguće da se desi u Bosni i Hercegovini, jer se radi o gubitnicima autokratima, a kojima prijeti kraj, i kojima je bilo kakav dobitak teritorije ili sl. prijeko potreban da bi se održali na vlasti. I naravno da Hrvati u tom slučaju ne bi propustili priliku da završe svoj dio plana u Bosni.

Sve u svemu, ´palestinizacija bilo koje od ove dvije države, ne smije se dogoditi ni pod koju cijenu, pa ni pod cijenu oružanog otpora, jer bi u suprotnom postali robovi rusko-srpske tiranije, a iz koje se ne bi izvukli ni za jedno stoljeće, a možda nikada više.