Prhnuo do Amerike, umislio soko sivi
Da kaže svoje, misleći da se neko divi,
Slika se i sikće, guja iz glave viri
Sve reži, zube kezi, đavolu se mili;
Balija pravi, sve bale od dragosti liju
Napokon se outirao, četnička srca biju;
Spremte se, spremte, borba će slina da bude
Preko nebeske do Haga, čorotinje i tuge
Djeca ga magarcem zovu, za njeg i nije druge…

...ustvari lopovom ga djeca zovu.

Politička scena u Bosni i dalje po poznatom obrascu ali sad sa nadogradnjom i internacionalnim zagovaranjem rušenja države. Vaninstitucionalni nastup na međunarodnoj pozornici, šokantne fašističke izjave, laganje, potvora i izvoz destruktivne politike upakovane u misiju spašavanja bosanskih hrišćana, na žalost normalnog demokratskog svijeta, su našli neke domaćine u Vašingtonu. Junačko srce bez morala i etike, zaneseno u ekstazi fašizma kapituliralo je pred ogovornosti. Politika koja počiva na podjelama, strahu i prizivanju prošlih sukoba godi manipulatorima spremnim da pravdaju svoj fanatički fašizam. Uslijed izostanka kreativnosti i totalne političke iscrpljenosti, takvi manipulatori u raznolikom i etnički senzibiliziranom društvu predstavljaju stvarne teroriste, zrele za ukloniti iz političkog života. Ne radi se ovdje o pukom političkom gorivu nego o rušenju mira, međunarodno postojane države i sigurnosne strukture na koju je naslonjena. A ta struktura je naslonjana na bosansku djecu, na srpsku, hrvatsku i bošnjačku djecu. Ugrožavanje mira, države i sigurnosti je nešto zbog čega se građani ove zemlje napokon moraju ujediniti i odgovoriti.

Odgovor ne smije biti emotivan, niti revanšistički. Odgovor mora biti institucionalan, zakonit i strateški. Zdrave političke snage – kako god se politički profilisale – moraju jasno i nedvosmisleno stati u zaštitu države i napokon uspostaviti državničko i odgovorno partnerstvo. Bez koordinacije i strateškog jedinstva probosanskog političkog spektra nije moguće odgovoriti na izazove koji se serviraju. Dobro je što je otvorena bosanska prirodna odbrambena pozicija i dobro je da se agresor na međunarodno priznatu državu internacionalno razotkrio. Sada treba odgovoriti političkim dogovorom. Sa gospodinom Bećirovićem u Predsjedništvu, sa gosp. Konakovićem na čelu Vijeća ministara i uvođenjem gosp. Efendića u Vanjske poslove gosp. Bakir Izetbegović bi mogao oblikovati arhitekturu strateškog okvira djelovanja kao i promjene na cijeloj teritoriji države i unutar entiteta.

Također, važno je reći: religija ne smije biti instrument političkog nadmetanja. Islam, kao i druge vjere u Bosni i Hercegovini, dio je identiteta mnogih građana i zaslužuje poštovanje i zaštitu. No, budućnost zemlje ne leži u nadmetanju religijskih identiteta, nego u izgradnji društva u kojem će se svako osjećati sigurno bez obzira na svoju etničku ili vjersku pripadnost. To može osigurati samo zdrava država. Poštovanje je temelj raznolikosti i uvijek će biti rješenje. U ovom iracionalnom ambijentu treba ostati radikalno racionalan. Apsolutni Vladar je dao obećanje da će održati prisustvo ispravne vjere sve do Sudnjeg dana. Stoga se ne treba brinuti za vjeru, vjera je kao duša društva, treba se brinuti za državu koja je odijelo društva. Uredno, ugodno, čisto, kvalitetno i lijepo odijelo je potrebno bosanskom društvu a to je moguće jedino bez SNSD/APovog (i ustaškog) radikalnog krila. Sloboda vjerovanja nije prisila, to je naslijeđe koje je civilizacija izgradila i nije predmet otuđivanja. Ramazan neka je svima u zdravlju.

Dr. Mesud A. Ramić / 02-2026