Autor ovoga teksta već godinama upozorava tzv. probosanske stranke da se prestane sa finansiranjem rasturača Države (Dodika i Čovića) nekorektnom raspodjelom javnih prihoda preko Jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BIH), ostvarenih po osnovu indirektnih poreza, jer se oni, posebno Dodikova politika, mogu bar malo upristojiti samo finansijski putem. Svaka druga politika, priča je za malu djecu, a ne za ozbiljne ljude. S tim u vezi naglašavao sam da je nedopustivo:

1. da na čelu Ministarstva finansija u Vijeću ministara BiH i na čelu Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIOBiH) ne budu ljudi iz iste nacije, odnosno ljudi koji striktno provode politiku M. Dodika i D. Čovića,
2. da osnova za raspodjelu javnih prihoda sa Jedinstvenog računa UIO BiH moraju biti kriteriji uplata po entitetima i Brčko distriktu i da tu ne smije biti popuštanja,
3. da se poravnanje među entitetima vrši svaka tri mjeseca ili najkasnije u rokovima koji su već definisani, a ne da se ono odlaže u beskonačnost,
4. da je nedopustivo da su danas istovremeno na čelu Ministarstva finansija u Vijeću ministara BiH (Srđan Amidžić) i na ćelu UIO BiH (Zoran Tegletija), koji su slijepi poslušnici Dodika i da za njih vrijede samo Dodikova pravila,
5. da je nedopustiva nerazumna nacionalna struktura zaposlenih u UIO BiH, gdje su Bošnjaci apsolutno inferiorni, što pokazuje zadnji slučaj kada su u ovu Upravu primljena dva Srbina i dva Hrvata, dok Bošnjaka nema ni u primisli!
6. da je nedopustivo da korektnu reviziju uplata i splata na Jedinstveni račun UIO BiH temeljito ne izvrši odgovarajuća Revizorska služba i nalaze ponudi javnosti.
Pažljivi čitalac s pravom me može upitati: zašto „jašeš“ na ovom problemu neprestano i zašto tzv. probosanske stranke o ovom uglavnom šute ili se tiho oglašavaju, prebacujući krivicu na one druge?! Odgovor je u činjenicu da svi oni žrtvuju interese bošnjačkog naroda radi zagrljaja u vlasti sa Dodikovom i Čovićevom družinom. Jer, biće zanimljivo kako će entitet RS izmiriti obaveze po osnovu:
• spora oko RITE Ugljevik po arbitraži u Beogradu od 372 miliona KM i dodatnih 770 miliona eura (sa kamatom) pred ICSID-om u Vašingtonu,
• tužbu Elektoprivrede Hrvatske za Termoelektranu Gacko u iznosu od 100 miliona eura i
• predistražni spor sa Vjetroparkom Trusina u iznosu 102 miliona eura.
Dakle, zbir ovih obaveza iznosi 1.158 miliona eura ili 2.258 miliona KM. Usto, RS moraće izmiriti obaveze po osnovu anuiteta za prodate javne obveznice na Bečkoj i Londonskoj berzi u iznosu od 700 miliona KM. Dodatni problem Dodikovoj interesnoj družini predstavljaju gubici baš svih javnih preduzeća, neizmirene obaveze prema dobavljačima, koje kasne po nekoliko mjeseci, teško stanje u domenu zdravstva, javne uprave i obrazovanja.

Zanimljivo je da su inostrani ulagači i kreditori bili upoznati sa stanjem u entitetu RS, ali su ipak ulagali sredstva u rizične plasmane. Stoga se postavlja logično pitanje: zašto su oni to činili, znajući da su ova ulaganja suviše rizična? Razumnog odgovora na ovo pitanje nemam, osim da su u samom startu računali da će dužnik (RS) doći u poziciju da neće moći vratiti preuzete obaveze, pa da će kasnije tužiti Državu i tražiti ogromne kompenzacije za kvantifikovanu i drugu (nepostojeću) štetu, znajući da ih dužnik neće moći izmiriri, pa će poklopiti najznačajnija javna dobra. Prema tome, racionalnog odgovora na ovo pitanje nemam, osim logičnog očekivanja Dodikove družine da će preko UIO BiH, bolje reći Federacije, pokušati izmiriti dio tih dugova, a dio davanjem državnih resursa strancima. Budući da će Federacija osporavati davanje državne imovine, Dodik će to iskoristiti i javnosti ponuditi „opravdanje“ da problem ne može riješiti jer mu smetaju Bošnjaci muslimani! I sada dolazimo do ključnih pitanja:

• da li će se tzv. probosanske stranke oko ovih problema u izbornoj godini ujediniti i braniti interes Države i Nacije ili će se iz kalkulantskih razloga podijeliti i radi zagrljaja u vlasti popustiti Dodiku?
• ko su subjekti koji objektivno mogu natjerati na jedinstven stav Bošnjake oko ovih, ključnih pitanja?
• hoće li se akademska zajednica i dalje zavlačiti u konfor šutnje i rješavanje problema prepustiti učenicima, koji s pravom protestvuju zbog nesreće u Sarajevu i ono što je najžalosnije: da su maloljetni učenici društveno svjesniji (i odgovorniji) od onih izvrsno plaćenih funkcionera, koji su prodavači magle narodu, trubeći mu o domoljublju, a uzmičući se pred rasturačima države Bosne i Hercegovine?