Elifa KRIJEŠTORAC: Najperfidnije u svemu tome je personalni kult kojeg je Ben Ali izgradio posterima sa ličnim portretom, koji su ponekad i manipulisani kako bi se retuširala okrutnost kojom je ovaj diktator zračio. Nebrojene raskošne palate, koje su bile vidljive svakom obespravljenom Tunižaninu, dodatno su dolivale ulje na vatru izazivajući bijes i nemoć ujedno, jer su te palate građene od prodaje njihove slobode i državne pljačke.

Ovaj posljednji i dugo najavljivani sastanak ekonomskih moćnika u Davosu, i pored pompeznih izjava koje su kao iz rukava ručili svi „osam veličanstvenih“ o navodnom zbijanju redova i unutrašnjim reformama globalnog tržišta, prošao je skoro nezapažen u javnosti. I uprkos podizanju fenjera uvis i svijetlećeg optimizma koji se preko izvještja režimskih medija prenosio iz Davosa, taj svjetleći optimizam više nije imao snage da preskoči granice Davosa. Mahom zbog nepovjerenja u korumpirane financijske elite, i velikim dijelom zbog ZAVJERE, koja se poslije toliko godina zastrašivanja narodnih masa od navodne islamske opasnosti, naprosto ogolila, pred najnovijim događajima u Tunisu, Egiptu i Alžiru.

Na ulicama tih država čije je stanovništvo 99% muslimansko desila se revolucija, a što je najviše zabrinulo zapadne imperijaliste, jer ovaj put se na ulicama nisu pojavili 'bradati ekstremisti sa Kur’anom u ruci'. Nije se čulo 'Allahu ekber', kako se očekivalo, nije bilo paljenja američkih zastava i uzvikivanja parola 'smrt Americi', već je na ulice izašla mlada i obrazovana, ali obespravljena masa, koja se opozvala na demokratsko pravo naroda. Godinama manipulisana zapadna javnost, jednostvno je zanijemila pred tom slikom, i samo su desničarski populisti i islamofobi našli za shodno da glasno zaurlaju kao gladni vukovi kojima je neko oteo plijen ispred nosa. Svjesni da više nemaju ni jedan argument kojim bi i dalje plašili naivni narod zapada, oni tim urlanjem sada pokušavaju skrenuti pažnju javnosti na unutrašnjost evropske Unije, gdje su se navodno udomili islamski ekstremisti, a koji samo čekaju trenutak da u Tunisu, Egiptu i drugdje preuzmu vlast. No, izgleda da će i to završiti na periferiji narodnih masa, jer niko nije lud a ni ćorav da ne spozna pravu istinu, pa je samim tim i panika imperijalističke elite razumljiva. Jer kako se stvari odvijaju sve je jasnije da će proces triježnjenje javnosti ići mnogo brže nego što se to na samom početku ovih događaja mislilo.

Suviše dugo je trajalo tlačenje muslimana sjeverne Afrike, da bi taj narod dozvolio još jednu od zapada instaliranu KLEPTOKRATIJU, pa je panika i opravdana, jer niko od zapadnih vlada u svojim centrima moći nema unaprijed pripremljen plan za tako nešto. Toga su svjesni i Tunižani kao uostalom i Egipćani koji su odmah upozorili zapad da se suzdrži od miješanja sa strane, jer bi u tom slučaju posljedice bile strašne i po sami zapad, a pogotovu Evropu na čijem pragu se te zemlje nalaze.

Upitan u vezi ovih događaja, poznati historičar i veliki kritičar imperijalizma, Hajo Majer u intervjuu datom jednom londonskom listu rekao je:

„Ovo što se dogodilo i još uvijek događa u Tunisu, Egiptu, Alžiru i dalje u Darfuru, samo je dokaz, kako zapadna demokratija nije ništa drugo do ruska drvena lutka zvana Matrioška, iz čije unutrašnjosti, kada se ona otvori, iskoče tri manje lutkice. Zbog toga i ne čudi ova šutnja kapitalističke vladajuće elite, jer je svjesna da je upravo ona ta koja je u ime demokratije u istočno Africi, Blistokm Istoku i jednom dijelu Azije instalirala kleptokratiju. Nadam se da će taj narod izdržati sve izazove te da će se uspješno izboriti za svoju slobodu“.

Kako funkcioniše kleptokratija?
Kleptomanija je bolesni nagon koji tjera čovjeka da krade. Ali on ne krade zbog toga što mu stvari trebaju, već da bi samim tim činom zadovoljio svoj bolesni nagon čime se automatski oslobađa pritiska, dok jedan kleptokrat krade iz dva razloga:

a) da bi tim ukradenim bogatstvom doživotno osigurao ličnu vladavinu i naravno kako bi time financirao državni aparat koji mu osigurava apsolutnu političku moć;
b) da ostatkom opljačkanog priušti luksuz sebi i svojim najbližim srodnicima i nasljednicima.

Pogledamo li događaje u Tunisu, i sve ono što se ovih dana otkrilo poslije bjekstva Ben Alija koji je gvozdenom pesnicom tlačio i istovremeno pljačkao svoj narod i državu, neko bi se mogao upitati - kako je sve to bilo moguće u jednoj zemlji koja se nalazi na samom pragu Evrope?

No, ako pogledamo šta se desilo Avganistanu, Pakistanu, Palestini, Iraku i ako analiziramo ekonomske i strateške interese koje Amerika i Evropa zaljeva krvlju nevinog naroda u tim zemljama, onda i ne čudi Bushovo rušenja World Trade centra i plan da se se napadač legitimira kao žrtva, a onaj potlačeni koji se podigao da brani svoj vatan i život svoje djece, bude proglašen za teroristu.

'Ili ja ili Al-Kaida'! – tako se branio tuniski diktator Ben Ali, kada bi UNO reagovao na sve češće izvještaje organizacija za ljudska prava o masovnom kršenju ljudskih prava u Tunisu. Zbog te njegove krilatice evropski parlament i američka vlada odmah bi začepili usta borcima za ljudska prava, dok je Evropa i Amerika driješila kesu, pumpajući milione dolara tuniskom diktatoru, da još čvršće stegne jaram Tunižanima oko vrata. Najperfidnije u svemu tome je personalni kult kojeg je Ben Ali izgradio posterima sa ličnim portretom, koji su ponekad i manipulisani kako bi se retuširala okrutnost kojom je ovaj diktator zračio.
Nebrojene raskošne palate, koje su bile vidljive svakom obespravljenom Tunižaninu, dodatno su dolivale ulje na vatru izazivajući bijes i nemoć ujedno, jer su te palate građene od prodaje njihove slobode i državne pljačke.

„Biti rođen u ovako lijepoj i bogatoj zemlji, a odrasti gladan u njoj, ravno je zločinu koji ne prestaje da biva! - rekao mi je jednom jedan Tunižanin, nezaposleni profesor biologije i vlasnik kamile, sa kojom je zabavljao turiste vodajući ih oko hotela u kome sam boravila. Na kraju me upoznao sa svojim bratom koji je 1993. godine uhapšen od tunižanske tajne policije, kada se sa nekoliko mladića spremao da pođe braniti Bosnu. Bio je još neoženjen, ljekar bez posla i smatrao je da bi mogao biti potreban svojoj braći koja su masovno ginula i bila ranjavana u Bosni.
Uhvatili su ga pri pokušaju da ilegalno pređe granicu i nakon 4 godine strašnih mučenja u tajnim kazamatima negdje u pustinji na granici prema Libiji, koje je Amerika financirala kako bi Ben Ali daleko od javnosti mogao mučiti muslimane vjernike. Žigosan kao islamista doktor Mabruk bio je podvrgnut raznim metodama mučenja, od kojih su mu najteže pali zakucavanje dugačkih eksera u pete, lomljenje zglobova ruku i na kraju silovanje. Ovo posljednje nije mogao da preboli i kasnije on oboljeva i postaje teški psihički bolesnik.

Sve do njegove smrti slala sam mu tablete, koje mu brat nije mogao priuštiti, jer ono što bi zaradio od turista, bilo je dovoljno da ljeti prehrani familiju i nepokretnog brata, ali ne i zimi kada se nije imalo gdje zaraditi.

Egipat
Ništa bolje stanje nije u Egiptu, gdje siromašni Egipćani žive od mizernih plaća koje su tek dovoljne da se peživi nekoliko dana. Okrutni KLEPTOKRATA Mubarak, uložio je milione dolara u zatvore, policiju i naoružanje kojim je tlačio svoj narod u nastojanju da očuva svoju diktaturu i sigurnost Izraela, dok u manjim provincijama egipatski đaci umjesto u klupama sjede na podu, i umjesto svesaka služe se drvenim tablicama, kao u srednjem vijeku.
Mnoge siromašne familije su svoj krov nad glavom našle u antičkim grobnicama, gdje su se skrasili kako bi imali kakav-takav krov nad glavom i kako ne bi spavali na ulicama.

I kao što je to bio slučaj u Tunisu, tako je i u Egiptu domaćem stanovništvu zabranjen pristup turističkim centrima, jer bi to pokvarilo sliku navodne demokratije i blagostanja, u koju su se Francuska i Njemačka zaklnjale, hvaleći Ben Alija i Mubaraka prije nekoliko mjececi, i prosipajući laži, kako su ove dvije demokratije pored Izraela svijetli primjer islamskom svijetu kako se može moderno živjeti. Sada, kada je zavjesa laži pala, ti isti hvalisavci pokušavaju da se ograde od svega toga. Glume zabrinutost i iznenađenje, kao da ništa nisu znali, a ustvari samo strepe za svoje strateške interese, koje više niko ne može da im garantuje osim saudijskih i izraelskih paladina. A to je malo. Pogotovu za Izrael, koji ne može da se osloni samo na stare saveznike u Jordanu.

Politički analitičari prognoziraju da će Mubarak ipak pasti, ako ni zbog čega a ono zbog velikog broja mrtvih čija je brojka premašila 300 ubijenih ljudi i više hiljada
ranjenih, a što je previše krvi da bi se tek tako moglo oprostiti Mubaraku.

No, gdje nema pravde, tu nema ni slobode, a gdje nema slobode tu nema ni života.
Zbog toga su u prošlosti padale velike imperije i carstva, iz tog razloga je pao Hitlerov nacizam i Staljinov komunizam, pa nije ni čudo što je ovih dana pala i ova posljednja sjevernoafrička kleptokratija, i njeni diktatori.