Ono što bi Sanja i svi ostali ublehaši velikosrpske ideologije u BiH trebali razumjeti, je slijedeće, davno smo vas pročitali, možete si okretati stranice, ali vaš rukopis govori vaše krajnje namjere, ne možete nam prodati priču o nama, priču u kojoj nas nastojite predstaviti građanima drugog reda, nabiti nam kompleks niže vrijednosti, ponižavati nas, a da vam mi na tome budemo zahvalni.

ELMEDINA MUFTIĆ: Ne znam šta Sanja smatra kulturom dijaloga, ali znam da mi je dužnost odgovoriti joj, kako bi znala da svi nismo zavedeni, da nas ima koji znamo da nije zlato sve što ima sjaj, koji znamo čitati između redova, koji vidimo lice ispod maske, prepoznamo vuka po držanju, ne po blejanju.

Nebrojeno puta u Bosni i Hercegovini smo svjedočili licemjerstvu, gledali kako padaju maske, kako sa vukova klizi janjeća koža. Nebrojeno puta su samoproglašeni humanisti, demokrate, zaštitnici ljudskih prava, dokazali da su obični manipulatori, opsjena za narod, licemjeri čije riječi nikad nisu ispratila djela. Puno puta su nas ujedali psi koje smo hranili. A mi nikako da se opametimo, da konačno shvatimo da vuk je vuk, ma koliko blejao kao janje.

Bosna i Hercegovina je postala rasadnik licemjera na zadatku. Osoba koje jedno pričaju, a posve drugo rade. Onih koji slatkorječivošću uspijevaju ovladati umom Bošnjaka, kako bi mogli sprovesti Memorandum SANU-a u djelo.

Ovih dana je na Facebook profilu Sanje Vlaisavljević, direktorice Centra za kulturu dijaloga, svjetlo istine ugledao status u kojem se oslikava najveći stupanj primitivizma, kojim se vrijeđaju ljudi na vjerskoj, rasnoj osnovi. U kojem se očituje jasna mržnja prema migrantima, te pokušava ismijati, poniziti naša dijaspora, odnosno ljudi koji u većini slučaveja iz ove države su prognani pred naoružanom armadom genocidnog agresorska.
Naime u svom statusu na Facebook profilu, Sanja Vlaisavljević kaže, citiramo:

- „Primjena pejzaža, nema shisa, arapskih obitelji čija djeca skaču po stolovima restorana u Alti i obližnjim mjestima, migranata koji bacaju smeće, dijaspore koja popravlja zube i čeka rodbinu da je pozove na ručak. Restoran Kula, Istočno Sarajevo“.

Nevjerovatno koliko zla, mržnje, rasizma, šovinizma u jednom postu, i to kod osobe koja sebe smatra vertikalom demokratije, ljudskih prava i sloboda. Kod žene koja upravlja Centrom za kulturu dijaloga. Ako je ovo kultura dijaloga, onda ne znam šta se može nazvati mržnjom, poniženjem, rasizmom.

Ovakvi postovi su govor mržnje, ali naše ga društvo ne želi prepoznati. Odnosno zatvaraju se oči, pravimo se slijepi i gluhi, jer to je napisala Sanja, a Sanja ima pravo da raspiruje mržnju, rasizam, netrpeljivost prema migrantima, da ponižava i ismijava dijasporu. Jer to je Sanja, a kad si Sanja tad možeš sve. Ne dao Bog da si Samra, i da si ovako šta izjavila (što je nemoguće, jer Samru nisu učili da mrzi), onda bi te raskovali svi, medijski linč ne bi prestajao danima. Ali kad si Sanja i kad pozivaš na mržnju to se tumači kao kultura dijaloga.
Ne znam šta Sanja smatra kulturom dijaloga, ali znam da mi je dužnost odgovoriti joj, kako bi znala da svi nismo zavedeni, da nas ima koji znamo da nije zlato sve što ima sjaj, koji znamo čitati između redova, koji vidimo lice ispod maske, prepoznamo vuka po držanju, ne po blejanju.
Pitam se kako jednoj osobi kao Sanja, smetaju djeca Arapa po stolovima u Alti, kad su djeca radost svijeta, najveće blago koje imamo, a ne smetaju joj slike ratnih zločinaca osuđenih za genocid Ratka Mladića i Radovana Karadžica kojima je oblijepljeno Istočno Sarajevo, ali i Studentski dom na Palama. Kako Sanja primjećuje smeće koje bacaju migranti (što naravno ne odobravam), a ne primjećuje mržnju koju svakodnevno prosipaju Srbi u genocidnoj tvorevini, negirajući genocid, veličajući zločin i zločince! Kako Sanja reaguje na dijasporu koja popravlja zube ostavljajući novac u BiH, sa podozrenjem, ironijom, poniženjem, a da pri tome ne osudi čin kojim su ovi ljudi protjerani iz svoje zemlje. Nalazi Sanja mir u Istočnom Sarajevu, ne pitajući se koliko je ljudi nevinih ubijeno i koliko žrtava genocida šuti tu tišinu.
Ovakva razmišljanja bila su preteča genocida, djela ovakvih statusa još uvijek osjećamo, zbog ovakvih govora mržnje mi skoro svaki dan obilježavamo stradanja Bošnjaka, iskopavamo masovne grobnice, ukopavamo posmrtne ostatke.

Kultura dijaloga je zašutila još davno u Bosni, zašutila je sa prvim nevinim žrtvama. O kulturi dijaloga ironično je govoriti, dok se negira genocid, dok direktorica Centra za kulturu dijaloga raspiruje rasnu, nacionalnu migrantsku mržnju.

Ono što bi Sanja i svi ostali ublehaši velikosrpske ideologije u BiH trebali razumjeti, je slijedeće, davno smo vas pročitali, možete si okretati stranice, ali vaš rukopis govori vaše krajnje namjere, ne možete nam prodati priču o nama, priču u kojoj nas nastojite predstaviti građanima drugog reda, nabiti nam kompleks niže vrijednosti, ponižavati nas, a da vam mi na tome budemo zahvalni. Bosna i Hercegovina je zemlja otvorenih vrata za sve dobronamjerne ljude, u njoj će se čuti veseli smijeh djece, u njoj će se spajati različitosti kao i do sada. Oni koji su iz nje agresijom protjerani će se vratiti, na veliku žalost naših dušmana. Nikad više od vas i takvih kao vi, Bošnjaci neće tražiti pravo da budu ono što jesu, niti ćete nam vi biti bilo kakva mjera vrijednosti.

Ako vam smeta bogatstvo različitosti, harmonija ljubavi kojom odiše Sarajevo, vi mir nađite u jednoličnosti proistekloj iz genocida.