Sve što smo svjedočili ovih dana od osmorke jeste podaništvo kojim nas nastoje gurnuti u trajno ropstvo, i od nas načiniti sluge velikosrpske i velikohrvatske političke oligarhije.

Osam izdajnika, trguje državom koju nismo dobili na papiru nego smo je krvlju i životima platili. Ne pitaju se, moralna nedonoščad, kakve će biti posljedice njihovog bolesnog uzroka, želje za vlasti.

Za njih država nije ono za šta se živi, za njih je država sredstvo od kojeg se živi.
Udružili se dezerteri da krčme ono što su šehidi nam kao emanet ostavili.

Udružila se kriza identiteta, da kreira sudbinu jednog naroda, tako što će nas poniziti pred onima za koje je Međunarodni sud pravde i Međunarodni sud za ratne zločine presudio, da su krivi za genocid i UZP.

Egocentrici misle da su iznad države i naroda, pa ove dvije svetinje smatraju robom u rukama, koju mogu dati u bescjenje, a kako bi vrijednost države i naroda i spoznao onaj koji je pobjegao kad je trebalo braniti je, kako vrijednost države da spozna onaj koji svojom braćom naziva pripadnike paravojnih formacija koje su se udružile sa agresorskih vojskama u uništenju ove zemlje.

Podanička osmorka puže pred čizmama koje su gazile po tijelima ubijenih Bošnjaka, moleći ih da ih prime u vlast, jer kad osmorka bude u vlasti, neće se spominjati genocid, neće se spominjati UZP, relativizirat će se genocid, treći entitet će biti zagarantovana, jer osmorka je tu da izda, proda, da pristane biti rob, misleći da vladaju, oni će robovati. Pri tome će zločinci postat heroji, a heroji se neće smjeti spomenuti.

Jednom ćemo stati pred šehide, i pogledat se u oči, oni su živi i vide šta radimo, kako im emanet izajemo.

Treba naći odgovor i za ubijenu Fatimu Muhić i Seada Ahmića, kad budu pitali zašto ste zločince za prijatelja uzeli, s braću ste odbacili.

Izdaja nije sudbina, izdaja je izbor da budeš proklet na oba Svijeta.