Muhamed VELIĆ: I dok se nadomak Sarajeva, na Palama, pjevaju četničke pjesme, pune prijetnji bošnjačkoj egzistenciji, dok se u Bratuncu pjevaju pjesme, u narodnim sveopćim kolima koja se igraju, što je još značajnije i opasnije, jer to sada već predstavlja kulturološku ravan, u kojima se poziva na novi Genocid i novu Srebrenicu, dok se u Mostaru ponovo razvijaju ratne zastave, mi se brojimo na različitim i suprostavljenim stranama, mi se svrstavamo, jedni protiv drugih, po pravilu smo i po automatizmu isključivi i to uvijek na svoju štetu.

Doista, užasnut sam i nemam riječi kad vidim tu našu svekoliku podijeljenost, ali prije svega tu spremnost da se dijelimo, da se okrećemo jedni protiv drugih, da tražimo razloge jednih protiv drugih, da jedne druge denunciramo, nipodaštavamo, uništavamo, da čekamo pravi čas jednih protiv drugih, da uživamo u tome, da trošimo svoje vrijeme na sve to, i ne samo vrijeme nego da se i sami bezuvjetno trošimo, do zadnjeg i posljednjeg.

I dok se nadomak Sarajeva, na Palama, pjevaju četničke pjesme, pune prijetnji bošnjačkoj egzistenciji, dok se u Bratuncu pjevaju pjesme, u narodnim sveopćim kolima koja se igraju, što je još značajnije i opasnije, jer to sada već predstavlja kulturološku ravan, u kojima se poziva na novi Genocid i novu Srebrenicu, dok se u Mostaru ponovo razvijaju ratne zastave, mi se brojimo na različitim i suprostavljenim stranama, mi se svrstavamo, jedni protiv drugih, po pravilu smo i po automatizmu isključivi i to uvijek na svoju štetu.

Jer, ako smo za profesora Hafizovića onda smo protiv hafiza Halilovića, ako smo za reisa Kavazovića onda smo protiv predsjednika SBK-a dr. Cerića, ako smo za Bakira onda smo protiv Sulejmana, ako smo za SBB onda smo protiv SDA, ako smo za SDP onda smo protiv vjeronauke, ako smo za Aliju onda smo protiv Harisa, ako smo za sunije onda smo protiv šija, ako smo za vehabije onda smo protiv sufija, i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje, i ima li kraja našoj isključivosti i našoj podjeli?!

Ne treba prozivati nikoga, ni reisa Kavazovića, ni ovoga ni onoga, da urade nešto i da to zaustave, jer tu su svi oni nemoćni, treba se Allahu iskreno obratiti i Njega pozvati da nas On popravi i okrene jedne prema drugima i jedne s drugima.

I zbog svih tih navirućih egzistencijalnih prijetnji, treba biti budan, ne treba spavati. I stalno govoriti, o tome i na to ukazivati i upućivati, sve dok budemo imali snage i glasa i sve dok to bude imalo smisla.

A imat će i morat će imati.