Čitaocima Bosnjaci.net je poznato da sam bio savjetnik prvog predsjednika Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića. Napisao sam nekoliko knjiga o tom vremenu. Samo tri knjige u nizu pod nazivom „Alija izbliza – Istočno od Daytona“. Ova trilogija je imala izuzetan odjek kod naših ljudi, u stranim ambasadama, a dobar broj se našao i u kabinetima njegovih nasljednika. Nažalost, niko nas poslije nije pitao nizašta. Ili, evo, da su čitali moje knjige „Alija izbliza I-III“ vidjeli bi šta je mislio i kako je govorio predsjednik Alija Izetbegović o hrvatskim traženjima u Bosni i Hercgeovini Ali, kako to biva, oni su bili najpametniji. No, evo sada prisjećanja iz moje knjige „Alija izbliza broj II“, o mišljanju Alije Izetbegovića kada su u pitanju Bošnjaci i njihov odnos prema Hrvatima... Riječ je o sastanku koji smo imali sa tadašnjim američkim ambasadorom Thomasom Millerom 27. decembra 1999. godine. Od nas su Amerikanci tražili da mudžahedini napuste Bosnu i Hercegovinu. O tome ću nekom drugom prilikom.

Tadašnji ambasador Thomas Miller je bio vrhunski diplomata kojeg se nije dao zavesti hrvatskom pričom kao njegov sadašnji nasljednik ambasador Michael J. Murphy, koji je svojim lobiranjem promijenio odnos snaga u predstavničkim organima. O tome bruji evropska štampa, ali to vam je „psi laju a karavana prolazi“. Danas je evropska parlamentarka g-đa Tineke Strik izrekla da su odluke Visokog predstavnika Christiana Schmidta od 2. oktobra 2022. pokrenuli SAD i Hrvatska i da je to bio korak unazad za BiH. Na to sam stalno ukazivao u komentarima u bh. štampi („Oslobođenje“) i prije donošenja ovakvih rješenja koja ustvari destruiraju BiH, jer su omogućila manjinskom HDZ-u nametanje etničkog terora većini u BiH. Kako je poznato donijete su odluke koje sam stalno najavljivao. To je bilo prije nekoliko mjeseci.

Sada ću se vratiti, kako sam rekao, 23 godine unazad. Predsjednik Alija Izetbegović, kojeg su Amerikanci strašno uvažavali, rekao je ambasadoru Thomasu Milleru da tri puta brojniji Bošnjaci nisu spremni dijeliti vlast sa Hrvatima. Bila je riječ o Vijeću ministara BiH. To je bila druga ključna zajednička institucija oko koje su se lomila koplja. Predsjednik je ambasadoru Milleru pokušavao objasniti srpsko-hrvatske opstrukcije.

“Ne prihvataju povećanje broja ministarstava. Hoće neku vrstu trojstva, traže konsenzus u odlučivanju da bi učinili neoperativnim jedan izvršni organ. Ante Jelavić pokušava uspostaviti jednak broj Hrvata i Bošnjaka. Pitam se, zašto će nam onda izbori, ako ćemo se brojčano izjednačiti. To je suprotno Aneksu IV Daytonskog ugovora. Mi smo tri puta brojniji od Hrvata, a hoće da budemo jednaki u vlasti.”


Predsjednik Alija Izetbegović je ovo govorio sa mnogo emocija. Američi ambasador Thomas Miller ga je pažljivo slušao. Njegov komentar sveo se na kratko pragmatično pitanje:

"Šta ćete dalje?"

“Protivit ćemo se, pa ćemo vidjeti šta dalje. To pomalo zavisi od vas i OHR-a…”

Čekao je Millerovu reakciju. Ambasador je šutio i ne skidajući pogled sa Izetbegovića i nas navodio ga je da nastavi započetu elaboraciju.

„Treba riješiti taj odnos Bošnjaci - Hrvati. Ante Jelavić (tadašnji član Predsjendištva BiH, prim. autora) hoće da popolovimo sve i zbog toga se utrostručava administracija. Jednostavno, ne možemo im dati pola vlasti u BiH!“ - kategoričan je bio Alija Izetbegović.

Bošnjački nasljednici su zarad ministarskih fotelja, direktorskih uhljebljenja i drugih privilegija, prihvatili sve ono što prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović i njegov tim nikada ne bi. Neki to smatraju rasprodajom nacionalnih interesa. Prosudite sami o čemu je ovdje riječ.