Krenimo redom!
Mlađahni jastreb, inače Miletov trojanac, kojeg su donedavno sarajevski mediji dizali do svetosti, gradonačelnik Banja Luke, multinacionalan skroz samo nek je srpsko, ovih je dana svršene osnovce, one najbolje, počastio kiselim krastavcima. Da dobro ste pročitali, teglama kiselih krastavaca za sav uspjeh koji su postigli tokom devetogodišnjeg obrazovanja. Namjerno izostavljam i odgoja jer matrica na kojoj tešu dječake i djevojčice, jeste četništvo koje se upravo demonstriralo na dječaku Osmanu M. iz Bratunca. Vijest o krastavcima prošla je ispod radara ili su dobro uštimani mrtvaci, pardon zavisni novinari, gurnuli vijest za leđa jer se nije desila u “političkom Sarajevu” gdje su šetači, aktuelni članovi pozicije proteklih dana u guzici tražili sreću. Nemaju prečeg posla! I nije vijest kada u mom Konjicu gradonačelnik Ćatić već dvije godine redovno organizuje prijem za učenike generacije i one nagrađivane na takmičenjima, gdje ih nagradi novčano ali i poklonima u vidu knjiga i sličnog, nikako krastavaca. Slučaj krastavci zorno govori o imovnom stanju.

Priča druga!
Na dvadeset imanja pored Bijeljine otkrivena je afrička svinjska kuga prvi put zabilježena na području BiH. Virusna bolest od koje obolijevaju isključivo domaće i divlje svinje nije opasna za ljude niti za druge vrste životinja. Smrtnost svinja može ići i do sto posto. I koga je to briga? U vrijeme kada su za srpstvo ispražnjene kase, toliko da poljoprivrednici malo-malo sjedaju na traktore i paradiraju “cestama srpske” nadajući se plavom dizelu dok se nebo crni, Baja iz Laktaša prodaje im jaja pod bubrege. Rekao bih marketniški učinkovito jer se svaki put navuku na istu priču. I to što im krave bleje, a svinje riču, nikom ništa! Može se i bez “hleba” ali bez priče o srpstvu, junaštvu Marka Kraljevića, onog turskog vazala i uvlačiguzice, na čijoj snazi i sada guslaju, pardon masturbiraju, jer ne mogu progutati istinu da je isti umro od srpske ruke. Finansijski posmatrano, Bajina ideološka ruka u Beogradu, (čitaj Vučić, op.a.) već je zadobio ulogu Marka Kraljevića. Baja na žalost neće sretno stići do potoka, ma koliko se to činilo izvjesnim.

Priča treća!
Isti Baja iz ove tročinke zvane RS, izjavio je u NSRS-u da je donošenje Prijedloga zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH kamen temeljac budućih odluka koje će taj entitet donositi u smislu što većeg osamostaljivanja, čitaj otcjepljenja. Zanimljivo je da je i ovog puta pozicija i opozicija pišala u istu tikvu. Beskurac! Rekao bi jedan moj dragi prijatelj kada treba odgovoriti na nebitan događaj i tako odavao značaj istom. Ne očekujem od predstavnika na štulama, je činjenično nije visoki, da napravi i jedan ozbiljan korak, i tako Baji iz Laktaša kaže HALT! Ne očekujem, jer mu je prešutio izbornu krađu i on kao takav treba da nastavi razvlačiti pamet Bošnjacima po uzoru na ovane, pardon Ovene i slične instalirane hohštaplere koji su nam od devedesetih do danas dolazili sa tom zadaćom. Čast izuzecima! Ne očekujem od OHR-a koji će opet biti zabrinut i pustiti da Baja ispod šatre pjeva “ne može nam niko ništa jači smo od sudbine...” Ne očekujem niti od tužilaštva Bosne i Hercegovine, da konačno nakupljene Bajine minuse pretvori u vlastiti plus, zakonom propisanog djelovanja protiv podrivanja i rušenja Bosne i Hercegovine, istom stazom ratnog zločinca Karadžića, samo sada drugim sredstvima. Otišao bi Baja put Srbije koliko jučer ali “prazna ne puca”. Zakačen na finansijsku infuziju BiH on svoju “republiku” održava na životu da ne rikne. Stoga priču o otcjepljenju treba privesti kraju u sistemskom cijepljenju budala koje to uporno zagovaraju i konačno staviti tačku na “i”. Ne očekujem reakciju “muslimana iz političkog Sarajeva” kako ih Baja ironično vabi, da ne govorim o reakciji doživotno ustoličenog legitimnog predstavnika, gospodara Radobolje. Nije Bosna zemlja Ukrajina, iako Bošnjake gledaju odveć zeleno, nismo dovoljno Zelensky da bi se zaustavio fašizam kakav Baja iz Laktaša provodi po uzoru na svog mecenu u Ukrajini. Onima koji još razuma imaju samo ću sugerisati da treba koliko noćas dok ovo pišem a pišem u odabranoj noći, okrenuti se sebi, posložiti se unutar sebe i tako uredan, očišćen od naivnosti i gluposti okrenuti se Bogu, jer nemamo alternativu, a to značiti učiti u ime Boga koji nas stvara. Iluzorno je tražiti sreću u tuđoj guzici jer se na tom putu ukaže kanalizacija umjesto duge, ma koliko se to po nalogu bjelosvjetskih donatora činilo in. Nakon gluposti koju smo sisali sve protekle godine ispred malih ekrana ružičaste televizije, gutajući plasirana sranja, ne bi li postali “zvezda” ili bar “zadružnik,” vrijeme je da u našoj odrednici dominira znanje a ne sranje. Sudeći po reakciji naših političkih predstavnika koji nam toliko duboko zavlače ruku u džep da više ne boli samo to što uzimaju novac nego i materijalna sredstva sa kojima bi igrali džepni bilijar, ne obećava. Samo su naivni još uvjereni da će nirvana izobilja življenja naguzove zakačiti i nas, kao i beduina što je gledao fatamorganu prije nego je potekla nafta. Malo sutra!


Inertnost međunarodne zajednice, visokih i onih puzigaća predstavnika, ali i političke, akademske, i kulturne elite Bošnjaka ako je uopće ima, najbolje se oslikava u priči o Neši, radniku prijeratne sarajevske firme. Otišao Nešo sa ženom u Libiju da zaradi američke dolare. I dok je na plus pedeset tesao grede na građevini, njegov šef je tesao mu ženu. Zatekne ih Nešo tako na kamari, pa ne vjerujući, za koji dan ponovi gledanje. Kako se nije smio zamjeriti sa šefom, treći put je upao u sobu onako ljutito i svojoj ženi zaprijetio kao da ne vidi šefa u krevetu: “Još samo jednom, ozbiljno ću se naljutiti!” Očito da će “trojka” još pimplati ispod koša. Ozbiljno!