Dobri Bosnjani
IMAMOVIC, Zaim - Komandant
Rodjen je u selu Poratak kod Ilovace (oko 15 kilometara od Gorazda uz rijeku Drinu ). Ljubav prema zavicaju, odmah na pocetku rata u BiH, vraca ga njegovim istocnobosanskim vrletima. Jedan je od glavnih ljudi koji su omogucili radjanje Armije Bosne i Hercegovine na ovim prostorima.
Jugoslovensku Narodnu Armiju napustio je u cinu kapetana prve klase. Sluzbovao je u Sloveniji, koju cista obraza napusta, onih dana kada je tamo zapoceo rat. Prekomandovan je u Sarajevo. Kada je doznao za strahote koje se zbivaju u focanskom kraju ni trena nije oklijeveo, iskrao se iz kasarne sa istomisljenicima i posao u pomoc napadnutom narodu.
Hrabrost Strucnost i ogromno zalaganje u borbi dovode Zaima Imamovica u januaru 1995 godine na odgovornu duznost komandanta 14 divizije Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Do tada 4 puta ranjavan u borbi, on ce i na ovoj duznosti stati hrabro i odlucno na celo svojih saboraca. Zaim Imamovic je uvijek bitke dobijao tamo gdje je to najteze, na prvoj borbenoj liniji.
Legendarni komandant Zaim Imamovic poginu je 9. oktobra 1995. godine u borbi na Rogojskoj gredi, na prvoj borbennoj liniji. A dani ispred njegove pogibije obiljezeni su blistavom pobijedom jedinaca Bosansko- hercegovacke Armije na padinama Treskavice i visovima ispred Trnova. Smioni plan napada podrazumijevao je i da se Zaim sa jedinicam ubaci u neprijeteljsku dubinu. Herojski kao i uvijek on izvrsava i ovaj smjeli zadatak. Rezultat je jedna od najblistavih pobijeda Armije Republike Bosne i Hercegovine u oslobodilackom ratu protiv srpsko-crnogosrkog agresora. Ovom pobijedom konacno je nasa armija izbila na istocne padine Treskavice i zaustavila se nad samim ulazom u Trnovo.
Jos rijec dvije o gaziji...
Znaš, život ima, smrt ima…
Na treskavickom visu Celina, 9. oktobra 1995. godine, odmah iznad prijevoja Rogoj, poginuo je legendarni Zaim Imamovic, komandant 14. divizije i simbol herojske odbrane Goražda. Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki covjek, patriot, istinski gazija i heroj oslobodilackog rata, poginuo je od gelera. Za njim tuguje Podrinje. I Bosna i Hercegovina.
Pocetak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradicu Vipava u Sloveniji, s cinom kapetana. Prozreo je majere srbocetnicke JNA, ali i gotovo karikutaturalni karakter rata u Sloveniji, gdje gine više turskih vozaca kamiona negoli vojnika. Povlacenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihac, ali se «zamjenjuje» sa svojim kolegom Adilom Bešicem, takodjer poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do pocetka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovacu, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Zaimova kova, pripreme i nije krio od cetnickih kolega.
Sa prvim pucnjima u Foci, krece prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovicem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Nije ni slutio da ce Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, na kojima ce skoncati svoj životni i ratni put. U Ustikolinu je stigao polovicom aprila, u trenucima kad su cetnici zauzeli Focu, sa namjerom da sprijeci napredovanje cetnika dolinom Drine. Odsudnu odbranu goražda organizirao je u rejonu Preljuce, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postace najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju cetnici nikada nisu pomjerili, a izginulo ih je više od 500.
Vec 1992. godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada, sa pet bataljona, na cijem celu je bio rahmetli Zaim Imamovic. Bio je vojskovodja posebnog kova (Zaim i znaci vodja) i nevjerovatnog smisla za motivaciju suboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika. Fajter koji ne priznaje frontalni nacin ratovanja i ne ceka poteze dušmana, vec organizira upade u dubinu privremeno zauzete teritorije i nanosi gubitke neprijatelju. Redjaju se bitke i njegove pobjede: na releju Zebina šuma, Stogu, Crnom vrhu, Jabuckom sedlu, Trovrhu, ... Redjaju se bitke, ali i Zaimova ranjavanja... Najteže je ono u centru Goražda. Da bi operaciju «Krug» što bolje proveo u djelo, licno izlazi na Igman, da prikupi MTS koji mu je nedostajao. Njegova operacija za oslobadjanje Ustikoline (na cemu je radio zajedno sa Feridom Buljubašicem, u decembru 1992. godine), sa dva uspješna forsiranja Drine, sigurno ce se proucavati u školama za oficire. Što nije uspjela, nije kriv Zaim. Vrijeme ce pokazati.
Branio je i odbranio rodnu grudu, svoje Goražde i Podrinje, koje je volio gotovo podjednako kao svoje sinove Denisa i Ernesta.
Pocetkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašicem, izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritorij BiH, kako bi pomogao da se obruc probije izvana.
Preuzima komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarcinu i svakim danom bliži je svom cilju, svome Goraždu. Postaje gospodar Treskavice i njenih visova, na kojima se povlaci prema Foci i Kalinoviku. Pred njegovim gazijama, cetnici gube Malu cabu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajacice, Klanac, Hum, Lupoc ... U trenucima kad je lomio icposljednju odbranu agresora, na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler zalutale cetnicke granate. Baš kao što mi je znao reci:
-Znaš, život ima, smrt ima…
Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put. Nije cekao da se oporavi. Naprosto, ukrao se svojim pratiocima i doktoru Muratu Ðuderiji i otišao na prvu liniju, medju svoje borce, s kojima se uvijek i najbolje osjecao. Nije docekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža od želje da stigne do Drine. Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja, komandanta brifade bosanske armije, rahmetli Zaima Imamovica. U znak sjecanja na njegovo herojsko djelo, kasarna u Pazaricu, u kojoj je trenutno smještena prva akademija vojske federacije BiH, nsiæe njegovo ime, ali i Osnovna škola u rodnoj Ilovaci...
Legenda sa Drine ostace vjecno u srcima svih Bošnjaka Podrinja.
Ukoliko se nadjete u Sarajevu, ne propustite da proucite El-Fatihu ovom istinskom gaziji Podrinja i Bosne i Hercegovine, koji leži u mezaristanu ispred Ali-pašine džamije (raskrsnica Skenderija, Marijin Dvor, Koševo - pored zgrade Predsjedništva BiH) zajedno sa odabranim gazijama koji su zadužili našu zemlju i narod, kao što su nase rahmetlije: potpredsjednik Vlade R BiH Hakija Turajlic, Mustafa Hajrulahovic Talijan, Zamo Ducic...
(Za ovaj prilog koristeni su materijali sa www.foca.cjb.net)
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Rodjen je u selu Poratak kod Ilovace (oko 15 kilometara od Gorazda uz rijeku Drinu ). Ljubav prema zavicaju, odmah na pocetku rata u BiH, vraca ga njegovim istocnobosanskim vrletima. Jedan je od glavnih ljudi koji su omogucili radjanje Armije Bosne i Hercegovine na ovim prostorima.Jugoslovensku Narodnu Armiju napustio je u cinu kapetana prve klase. Sluzbovao je u Sloveniji, koju cista obraza napusta, onih dana kada je tamo zapoceo rat. Prekomandovan je u Sarajevo. Kada je doznao za strahote koje se zbivaju u focanskom kraju ni trena nije oklijeveo, iskrao se iz kasarne sa istomisljenicima i posao u pomoc napadnutom narodu.
Hrabrost Strucnost i ogromno zalaganje u borbi dovode Zaima Imamovica u januaru 1995 godine na odgovornu duznost komandanta 14 divizije Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Do tada 4 puta ranjavan u borbi, on ce i na ovoj duznosti stati hrabro i odlucno na celo svojih saboraca. Zaim Imamovic je uvijek bitke dobijao tamo gdje je to najteze, na prvoj borbenoj liniji.
Legendarni komandant Zaim Imamovic poginu je 9. oktobra 1995. godine u borbi na Rogojskoj gredi, na prvoj borbennoj liniji. A dani ispred njegove pogibije obiljezeni su blistavom pobijedom jedinaca Bosansko- hercegovacke Armije na padinama Treskavice i visovima ispred Trnova. Smioni plan napada podrazumijevao je i da se Zaim sa jedinicam ubaci u neprijeteljsku dubinu. Herojski kao i uvijek on izvrsava i ovaj smjeli zadatak. Rezultat je jedna od najblistavih pobijeda Armije Republike Bosne i Hercegovine u oslobodilackom ratu protiv srpsko-crnogosrkog agresora. Ovom pobijedom konacno je nasa armija izbila na istocne padine Treskavice i zaustavila se nad samim ulazom u Trnovo.
Jos rijec dvije o gaziji...
Na treskavickom visu Celina, 9. oktobra 1995. godine, odmah iznad prijevoja Rogoj, poginuo je legendarni Zaim Imamovic, komandant 14. divizije i simbol herojske odbrane Goražda. Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki covjek, patriot, istinski gazija i heroj oslobodilackog rata, poginuo je od gelera. Za njim tuguje Podrinje. I Bosna i Hercegovina.
Pocetak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradicu Vipava u Sloveniji, s cinom kapetana. Prozreo je majere srbocetnicke JNA, ali i gotovo karikutaturalni karakter rata u Sloveniji, gdje gine više turskih vozaca kamiona negoli vojnika. Povlacenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihac, ali se «zamjenjuje» sa svojim kolegom Adilom Bešicem, takodjer poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do pocetka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovacu, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Zaimova kova, pripreme i nije krio od cetnickih kolega.
Sa prvim pucnjima u Foci, krece prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovicem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Nije ni slutio da ce Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, na kojima ce skoncati svoj životni i ratni put. U Ustikolinu je stigao polovicom aprila, u trenucima kad su cetnici zauzeli Focu, sa namjerom da sprijeci napredovanje cetnika dolinom Drine. Odsudnu odbranu goražda organizirao je u rejonu Preljuce, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postace najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju cetnici nikada nisu pomjerili, a izginulo ih je više od 500.
Vec 1992. godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada, sa pet bataljona, na cijem celu je bio rahmetli Zaim Imamovic. Bio je vojskovodja posebnog kova (Zaim i znaci vodja) i nevjerovatnog smisla za motivaciju suboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika. Fajter koji ne priznaje frontalni nacin ratovanja i ne ceka poteze dušmana, vec organizira upade u dubinu privremeno zauzete teritorije i nanosi gubitke neprijatelju. Redjaju se bitke i njegove pobjede: na releju Zebina šuma, Stogu, Crnom vrhu, Jabuckom sedlu, Trovrhu, ... Redjaju se bitke, ali i Zaimova ranjavanja... Najteže je ono u centru Goražda. Da bi operaciju «Krug» što bolje proveo u djelo, licno izlazi na Igman, da prikupi MTS koji mu je nedostajao. Njegova operacija za oslobadjanje Ustikoline (na cemu je radio zajedno sa Feridom Buljubašicem, u decembru 1992. godine), sa dva uspješna forsiranja Drine, sigurno ce se proucavati u školama za oficire. Što nije uspjela, nije kriv Zaim. Vrijeme ce pokazati.
Branio je i odbranio rodnu grudu, svoje Goražde i Podrinje, koje je volio gotovo podjednako kao svoje sinove Denisa i Ernesta.
Pocetkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašicem, izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritorij BiH, kako bi pomogao da se obruc probije izvana.
Preuzima komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarcinu i svakim danom bliži je svom cilju, svome Goraždu. Postaje gospodar Treskavice i njenih visova, na kojima se povlaci prema Foci i Kalinoviku. Pred njegovim gazijama, cetnici gube Malu cabu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajacice, Klanac, Hum, Lupoc ... U trenucima kad je lomio icposljednju odbranu agresora, na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler zalutale cetnicke granate. Baš kao što mi je znao reci:
-Znaš, život ima, smrt ima…
Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put. Nije cekao da se oporavi. Naprosto, ukrao se svojim pratiocima i doktoru Muratu Ðuderiji i otišao na prvu liniju, medju svoje borce, s kojima se uvijek i najbolje osjecao. Nije docekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža od želje da stigne do Drine. Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja, komandanta brifade bosanske armije, rahmetli Zaima Imamovica. U znak sjecanja na njegovo herojsko djelo, kasarna u Pazaricu, u kojoj je trenutno smještena prva akademija vojske federacije BiH, nsiæe njegovo ime, ali i Osnovna škola u rodnoj Ilovaci...
Legenda sa Drine ostace vjecno u srcima svih Bošnjaka Podrinja.
Ukoliko se nadjete u Sarajevu, ne propustite da proucite El-Fatihu ovom istinskom gaziji Podrinja i Bosne i Hercegovine, koji leži u mezaristanu ispred Ali-pašine džamije (raskrsnica Skenderija, Marijin Dvor, Koševo - pored zgrade Predsjedništva BiH) zajedno sa odabranim gazijama koji su zadužili našu zemlju i narod, kao što su nase rahmetlije: potpredsjednik Vlade R BiH Hakija Turajlic, Mustafa Hajrulahovic Talijan, Zamo Ducic...
(Za ovaj prilog koristeni su materijali sa www.foca.cjb.net)
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
