Ovdje možete steći doživljaj potpunog mira i predah od dunjaluka.Vjerovatno su i sama „vrela“ jedan od razloga zašto se davni velinčani naseliše baš na ove predjele jer su na svakom kutku ašićare izvori i vrela vode.Posebna odlika ove mahale jeste i vrelo, a danas i spomen česma šehidima „Hajdarovac“ koju zijarete mnogi putnici i komšije iz okolnih mjesta zbog kristalno čiste vode koja izvire sa strane Kible.

Tokić je, također, otpjevao nekoliko lijepih pjesama, sevdalinki, ali i zabavnih.
Tok manifestacije tekao je skladno,slatko,a svu tu skladnost i slast svi su zasladili tortom na kojoj su bile slike bosanske i australijske zastave. Tortu je prvi zasjekao ambasador, gospodin Mirza Hajrić.

Šesnaestog decembra 1999. godine bit će ključni sastanak u sjedištu UNMIK-a u Prištini oko bošnjačkih udžbenika iz Bosne. Na taj skup dostavljeni su svi traženi dokumenti i papiri („hiljadu i jedan zahtjev“, kako ćemo kasnije (o)pisati u reviji “Selam” i listu “Kosovski avaz”). Prije tog sastanka, ponovo pokazujem sva sređena dokumenta gosp. Kristoferu; on ih kopira u nekoliko primjeraka i priprema zaebno za potpisivanje.

U daljnjem opisu događaja ispričao je kako je iz svog zaklona do njega došao Branko Trifković sa kojim se zajedno uputio u pravcu Okruglice. Dodatnu kontroverzu iznio je na samom kraju svjedočenja kada je rekao da je Trifković ipak bio ranjen, da bi na dodatnom ispitivanju vidno iznerviranog tužioca Vladimira Simovića rekao da se Trifković „samo ogrebao na ogradu“.

Njegov najdraži pozdrav na kraju “Pozdrav Domovini”!!! izazvao je buru uduševljenja.
Sljedeći gost, živi svjedok historijskih dešavanje, istinski patriota Stjepan Kljuić je pozdravljen velikim aplauzom. Pored čestitke za Dan državnosti, on je govorio da je za njega referendum o nezavisnosti još važniji datum od samog 25. novembra.

I dok se neke stvari i pojedine spoznaje mogu lahko mijenjati u životu, mnoga imena naših mladih ostaju ili se sa velikom mukom mijenjaju. Djeca za svoja imena ne snose nikakve grijehove. Njihovi roditelji su, doista, sačinili loš spisak za prozivku nas Sudnjem danu. Dječija nakaradna imena su kulturna i civilizacijska slika njihovih zabludjelih roditelja, izumitelja jednog od prvih grijehova u formiranju porodične jezgre.

Velikodržavni projekti koji su devedesetih godina izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu napali su upravo glavne vrijednosti ZAVNOBiH-a: državnost, teritorijalni integritet i naše zajedništvo. Željeli su da nema Bosne i Hercegovine, da neki narodi dominiraju. Ili da jednog naroda nestane.

Poslije nekoliko dana, povodom naprijed spomenutih problema u nekim selima Župe i Podgore iz Prištine će doći visoka delegacija Ministarstva obrazovanja sa zamjenikom ministra dr. Agimom Vincijem i direktorom Direktorijata za osnovne škole dr. Halimom Hisenijem. U njihovoj pratnji su i Sadeta Tirić i profesor Hilmi.

U jednom trenutku, dok sam pored sebe spuštao knjigu da odmorim oči, osjetio sam na sebi pogled. Nisam se prevario. Podigao sam glavu i samo nekoliko metara od sebe na platnenom prostiraču primjetio ženu srednjih godina, uz koju se sjedila dva dječaka. Bila je u kupaćem kostimu.

Za vrijeme trajanja konferencija sagledavana je uloga i mjesto arhiva u procesu digitalne transformacije. Vidjelo se da su u ovoj oblasti najdalje otišli ruski arhivi, o čemu je govorio šef Federalne arhivske agencije Rusije dr. Nikolaj Artizov, a da zapažene rezultate među slovenskim zemljama imaju Bjelorusi.

Svi oni su naglasili, kako se treba nastaviti sa ovim aktivnostima, a koristeći pozitivna iskustva iz proteklih godina, stalno unaprijeđivati rad istih.
I kako reče Ćamil Ibrahimovic, sav trud koji čovjek uloži, zaboravi se onom suzom srebreničkih majki, koje učesnike marša dočekuju kao svoje sinove.

- “Seonica je oduvijek znala biti dobar domaćin, a danas je to škola”. Manifestaciju je otvorio pomoćnik načelnika za finansije općine Konjic, Vahid Alibegović. Skupu se obratio i predstavnik “Šumarstva Konjic” Samir Alikadić, koji je upozorio o teškoj bolesti kestena, ali i naporima koje stručni ljudi ovog preduzeća zajedno sa Udruženjem “SIN Neretvica” čine.

Kroz svoju disertaciju, Islamčević je istraživao izuzetno važan fenomen, koji na područiju južne Europe, a posebno BiH i zemalja u okruženju praktično nepoznat, a radi se o fenomenu Nove misli kojem, zbog izuzetne atraktivnosti, svakodnevno prilazi sve veći broj ljudi koji svoje duhovne potrebe ne mogu zadovoljiti unutar tradicionalnih religijskih obrazaca.

Uzimajući sve to u obzir, direktori štamparija određuju minimalnu cijenu “ispod koje nikako ne možemo ići”, i zatražiše dodatne garancije - “jer, nama to što piše u pisanoj odluci UNMIK-a (koju smo mi priložili) o spremnosti za plaćanje i uvoz knjiga iz BiH, nije dovoljno, već bi trebalo da nam se uplati avans od tridesetak hiljada DM (KM), prije nego krenemo u posao”.

I, tako je i bilo. Prof. Alija je tada, a i kasnije u sličnim situacijama, smještaj imao u slobodnoj kući moga tasta Šabana (koji je bio na “privremenom” radu u Švicarskoj), na Alijino izričito traženje - da ne “deranžira nikoga”. Inače, prof. Džogović je kasnije sastavio i “Aneks” bosanskog jezika i književnosti kao pisani separat školskom programu, zato što je to bio jedan od uslova od strane Radne grupe u ime direktorijata obrazovanja UNMIK-a i Ministarstva PVK, za odobrenje uvoza udžbenika iz BiH.