Ja dodajem još “poneku” oko nastave na bosanskom jeziku, s naglaskom da će nastava na bosanskom jeziku svakako ići sa onima koji budu htjeli, te da mi na to imamo pravo. Doktor Mehmed me dopunjuje: “Ovo… što hadžija želi da kaže je... mi konačno moramo stati na svoje noge i naša je odgovornost za mlada pokoljenja da im pružimo kvalitetnu nastavu, na svom jeziku.” Faik Miftari iz Prizrena, porijeklom iz Rečana, albanski nacionalno opredijeljen, saradnik “Selama”, javlja se da podrži naše prijedloge kao umjesne… Sve protiče u dosta lagodnoj atmosferi; dobijamo aplauz. Balić se izvinjava skupu: “Moramo da idemo, imamo još obaveza, vi nastavite dalje sa radom”.

Dok u Peći, u njegovom stanu, zatičemo pjesnika prof. Aliju Džogovića, iznenađenog našom posjetom. Uz kahvu, slušamo i njegovu ratnu priču. Kao i mnogi Pećanci i Kosovari “povlačio” se preko prevoja Kule za Rožaje, pa dalje u Ulcinj, u Crnoj Gori. (Za veliki doprinos Rožajaca kosovskoj prognaničkoj golgoti u časopisu Takvim za 2000. godinu, izdanju “Selama”, on će objaviti poemu “Hvala, Rožaje”). Prof. Džogović nas je dalje informisao i o stradanjima Pećanaca, među njma i o stradanju Bošnjaka.

Kao svoj pristup mome stavu, Džezair Murati, predsjednik DRSM, izvadio je papir sa usvojenim zaključcima MBS-a, iz novembra 1998. Ovaj dokumenat je, inače, u prijevodu na engleski jezik bio s naše strane (potpisnika ovih redova, Azara Zuljija i Džezaira Muratija) predat i američkoj ambasadi u Beogradu preko njenog prvog sekretara i savjetnika, u susretu s njima u ondašnjem sjedištu stranke Rasima Ljajića u Novom Pazaru u Sandžaku.

Na Kosovo u junu i julu mjesecu ulaze vojni kontigenti KFOR-a (NATO-a) iz raznih zemalja, među njima - početkom jula u Prizren - i turski askeri, uz veličanstveni doček stanovnika ovog grada. Emocije su neizbježne, uz poneki šaljivi komentar - da su se, poslije gotovo devedeset godina – “Turci opet vratili”.

Ne znam da li je shvatila da je pretjerala, dodajući čisto srpsko-crkveni diktat za učenje u - ionako - prepunim udžbenicima tvz. nacionalne grupe predmeta (samo) patriotsko-srpskim sadržajima, s obzirom da se do tada u kontaktima s nama roditeljima djece koje je učila i u samoj nastavi nekako držala dosta realno po pitanju (i) činjenice da je u njenom cijelom razredu, kao i u toj školi u nastavi na srpskom jeziku uostalom, zapravo uči(e) bošnjačku djecu, ali također i zbog činjenice da je ona nas lično poznavala.

Poslije kratkog zatišja nastavili smo razgovor o novim bošnjačkim udžbenicima, koje su Bošnjaci u Bosni u najtežim ratnim okolnostrima uspjeli da napišu i odštampaju i da izvrše izmjene i velike historijske pomake u svom školskom sistemu, 1993. godine. Značaj tog poteza je u septembru 1999. u intervjuu “Selamu” ocijenjen od dr. Fahrudina Rizvanbegovića, tadašnjeg ministra obrazovanja Vlade Federacije BiH, da dolazi - “Odmah poslije formiranja Armije RBiH”.

Sjećanje na genocid u Srebrenici treba biti naša sveta obaveza, a dobro bi bilo, da to sjećanje i tebe bolje posluži, te vjerovatno nebi tada spočitavao cijenjenoj Saneli, da se ona treba podsjetiti određenih datuma i kalendara.

Prva akcija započeta prikupljanjem sredstava za protezu Sabahudnu iz Bukovice kod Rožaja, ocu četvero djece. Na Sabahudina se prevrnuo traktor, dok je spremao drva za zimu, a kojem doktori nisu uspjeli spasiti nogu. Da bi dalje dostojanstveno mogo izdržavati svoju petočlanu porodicu, potrebno je bilo pomoći.

"Medina je zaista prelijep grad. Prvi susret s Poslanikovom džamijom i njegovim mezarom bili su posebni. Svi ti trenuci popraćeni su dubokim osjećajima i emocijama. Jednostavno je teško sve to riječima da se opiše. Kada sam sve to vidio, tek tada mi je bilo jasno zašto ljudi nakon što obave hadž kažu da je to teško opisati i da se treba doživjeti."

Kao pisac sakupljao je književnu baštinu plavsko-gusinjskog kraja. Autor je rječnika bosanskog govornog područja ovog kraja, i par knjiga izreka i hikaja koje su kazivali ličnosti ovog kraja. Bio je poslanik i u više navrata odbornik u Općini Plav.
Bio je suradnik web mgazina Bošnjaci.Net na kojem je objavio niz značajnih tekstova. Odlazak Rekovića sa ovog dunjaluka je gubitak za bošnjački korpus, posebno plavsko-gusinjskog podneblja i cijelog Sandžaka.

Da li činimo dovoljno i šta smo dužni govoriti generacijama koje nisu doživjele i preživjele genocid?! Šta im savjetovati da se i njima ne desi to što se desilo njihovim roditeljima i djedovima po koliko puta?

Ovdje smo na ovom dovištu da uklizamo na Siratul-mustekim, da napojimo svoje duše imperativima Allahovim i čistom ljubavlju sa vrela kur'anske poruke. Svemogućeg Allaha molim da nas ovo dovište i zazivanja Njemu, ohrabre i povrate nam izgubljeno samopouzdanje. Neka sva današnja naša promišljanja budu jasan išaret da se u mislima i dobrim djelima ujedinjujemo na putu islama i zdrave islamske misli.

Manifestacija je kao i prethodnih godina počela spuštanjem cvijeća u rijeku Neretvu i skokom sa Starog mosta.
U sklopu manifestacije dodijeliće se međunarodna nagrada "Mostar Peace Connection", koja je ove godine pripala glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Antoniju Guterresu, a koju je u njegovo ime preuzela rezidentna koordinatorica Ujedinjenih naroda Sezin Sinanoglu.

Djeca su u ova dva kampa učila o preživljavanju u prirodi, ali i kretanju s oružjem. Jovanov profil na Facebooku ispunjen je njegovim fotografijama u uniformi, sa posjete Moskvi, a dijeljeni sadržaj se najviše odnosi na ljubav prema Rusiji, Kosovu i ekstremnim srbijanskim i proruskim organizacijama.

Ima diplomu stečenu na Nacionalnom američkom Univerzitetu Rapid City u Južnoj Dakoti, ima familiju; suprugu, doktorku medicine i troje djece, ima marketinšku firmu za projektiranje, ima uspješnu igračku i fudbalsku karijeru, a tek mu je 43 godine