Ova ilahija je zaista prelijepa. Budi u nama neopisiv osjećaj tuge s ponosom i ponos s tugom. U trenutku poželiš da budeš u šehidskom društvu, a onda se zapitaš: zašto samo ilahije o šehidima? Ima li ilahija o gazijama? Koliko god nam ilahija o bosanskim šehidima blaži dušu, ilahija o bosanskim gazijama nam još više dušu snaži. Lijepo je da obilazimo bosanske šehide u bosanskim mezaristanima, ali još ljepše je da obalazimo bosanske gazije u bosanskim gazimestanima - Bobovac, Mile, Jajce...

eogradski nedeljnik NIN u novom broju izašao je sa naslovnom stranicom na kojoj je fotografija ulaza u koncentracioni logor Aušvic sa natpisom “ARBEIT MACHT FREI” (Rad oslobađa), ispod čega dominira naslov “Radni logor Srbija”. Inspiracija je bila jasna, reč je o štrajkovima u firmama Fijat, Gorenje, Goša, itd. koji su ovih dana bili, ili su još uvek u toku, u Srbiji. Radnici štrajkuju jer je mudro srbijansko rukovodstvo zemlju “izreklamiralo” kao zemlju jeftine radne snage, kao “evropski Bangladeš”, da oprosti Bangladeš.

Mi smo tražili mir za dušu, mjesto gdje nema gužve, tiskanja na plaži i u boravišnom prostoru. Gdje se zarad pokondirenosti ne daje više pažnje čupavom kućnom ljubimcu, nego čovjeku. I našli smo, čak i više! Našli smo jednu divnu obitelj koja nam je uljepšala odmor. Odmor u kojem se duša ljuljuškala na na valovima ugodnih razgovora, nesebičnog gostoprimstva i ljudske topline, kakva se mora makar pokušati zabilježiti. Eto, to i činim!

Visokorangirani oficiri bivše Jugoslovenske narodne armije poručivali da će ga skratiti za glavu, a on im je uzvraćao da se "kriju kao miševi i ubijaju civile". Zatim je počeo rat u BiH. "Prvo su se dešavala ubistva u Bijeljini i Zvorniku, a iz Zvornika su mi se javljali kapetan Almir i kapetan Redžo. Prenosio sam u eter informacije koje sam dobivao od njih. Također, skriven u kućama ispod Kula Grada, javljao mi se i obavještavao me o užasima i pokolju jedan Ramiz, kojeg nisam ni poznavao.

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres izjavio je da je potrebno pošteno sagledati prošlost kako se stravični zločini poput genocida u Srebrenici više nikada ne bi ponovili, javlja Anadolu Agency (AA).
Danas se obilježava 22.godišnjica genocida u Srebrenici, a prvi čovjek UN-a Guterres je tim povodom objavio poruku u kojoj se navodi da i UN mora prihvatiti svoju ulogu koju je odigrao u odobravanju izvršenja tako strašnog zločina.

- „Poruka ovogodišnje manifestacije su tri vrijednosti: tradicija, vjera i domovina. „Musalla“ baštini sve ove vrijednosti koje su značajne za opstojnost svakog naroda, pa tako i Bošnjaka. Sjećanjem na sultana Mehmeda Fatiha i njegov dolazak na ove prostore njegujemo tradiciju i vjeru, a samo onaj narod koji ima svijest o svome identitetu može imati domovinu.“, istakao je ef. Adilović.

Nedžib Vučelj je istakao da mu je posebno drago da u Švicarskoj gostuje baš pred godišnje odmore, kako bi pozvao naše u dijaspori da se još više okrenu Bosni i Hercegovini, te svoj godišnji odmor planiraju provesti u svojoj domovini, jer naši ljudi na taj način najbolje pune baterije zadovoljstva duše, a djeca družeći se sa svojom rodbinom, prijateljima, djecom u svome zavičaju najbolje mogu učiti svoj jezik, ali i zavoljeti svoju domovinu.

U večernjim satima istog dana manifestacije na Trgu oslobodilaca održaće se veliki koncert ilahija i kasida uz učešće Latifa Moćevića s orkestrom, hora „Rejjan“ i Mustafe Isakovića. U četvrtak, 6. jula članovi Kluba ekstremnih sportova „Kondor“ izvešće pokaznu vježbu na gradskom mostu i tom prilikom u rijeku Sanu simbolično će biti spušten „srebrenički cvijet“.

Idriz efedija je bio glavni koordinator i preko svojih kolega imama i starih džematlija počelo se sa realizacojim ove akcije. Organizovano je ukupno 12 iftara u 10 različitih džemata širom Bosne sa ukupnim brojem od 700 uplaćenih i pripremljenih iftara. Od toga, posebno bi istakli naše učešće u dva velika projekta iftara na otvorenom u manjem BH entitetu. Jedan u Zvorniku, a drugi ispred naše ljepotice, Aladža džamije u Foči, te nekoliko omladinskih iftara.

Legendarna porodica Ferri i porodica Shabaj-Šabović iz Plava i Gusinja su dio istoga porodičnog stabla čiji su se članovi, sticajem raznih okolnosti, pritisaka, progona, tortura, ubistava i likvidacija od strane Crnogoraca i srpskih agentura poslije 1912. godine, silom prinuđeni da napuste vjekovna ognjišta, raselili u više zemalja svijeta.

Ipak, kada smo dobili svjedočanstvo sa odličnim uspjehom od učenice Medrese, koju smo samoincijativno uplatitili stipendiju pa iako njena porodica više nego skromno živi. Njen otac je 90% ratni invalid, koji nosi rane iz posljednje srpsko-crnogorske i Hrvatske agresije na RBiH. Bio je borac gazijske 7. Muslimanske brigade. Ova mlada Bošnjakinja opravdanje našeg stipendiranja je uredno potkrijepila odličnim uspjehom! Upravo je ovo bio razlog za pisanje i objavu ovog kratkog teksta.

Uvažavajući ukupni doprinos, koji je svojim neumornim i predanim radom dao u proučavanju povijesnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini i cijeneći njegov obimni naučni opus, prioritetno historiografskog karaktera, te njegovo nesebično zalaganje za očuvanje historijskog pamćenja kontinuiteta trajanja Bosne i Bošnjaka na ovim prostorima, Organizacioni odbor vjersko-kulturne manifestacije Dani Hasana Kaimije donio je odluku da nagradu Povelja „Hasan Kaimija“ za životno djelo u 2017. godini dodijeli prof. dr. Enesu Pelidiji.

Prije teravih namaza prisutnima se obratio imam džemata Fikret ef. Fazlić, te se zahvalio džematlijama na podršci i prostoru koji daju omladini, ali i na svemu ostalom, jer u konačnici džamija se i gradi zbog narednih mladih generacija, a da Islamski kulturni centar Graz postaje prepoznatljivo mjesto okupljanja omladine iz regiona, te prepoznatljivo ime vjerskih, kulturnih, omladinskih i naučnih dešavanja.

Ovo je drugi po redu magisterij koji je odbranila Enesa Purišić. Prvi je prije par godina odbranila na Hunter fakultetu na Mahattanu (NY) kada je dobila zvanje magistra Obrazovanja za osobe sa posebnim potrebama.
Enesa je radila kao profesor, dok je trenutno pomoćnik direktora u jednoj od boljih škola u Queensu (New York).

Atlija je, između ostalog, učestvovao u sahranjivanju članova porodice Ivandić iz zaseoka Mlinari. Srpski vojnici su ih natjerali da izađu iz porodične kuće i da sami sebi kopaju grobove, a potom ih pobili i ostavili u poluzatrpanim grobnicama.
Osim članova te porodice svjedok je spomenuo još desetine drugih Hrvata iz Briševa koji su doživjeli sličnu sudbinu, a potom sahranjeni nedaleko od svojih porodičnih kuća u zaseocima Pužići, Jezerce, Muštanica, Stara rijeka, Ivandići...