Zbogom ostaj sjajna princezo, nismo iste krvi,
U snovima si me mamila, gdje se snovi spajaju,
Ludo budni ludovali, i noć se u iskrice smrvi,
Odlazim, jer mi se odlazi, a samo odlasci ostaju.

Poljubila sam krvlju natopljenu zemlju
Udišem bijes u vrelom zraku
Jedna dobra vila me je gledala iz borove šume
Mašući tužno krilima

Vode ih
Nekakvi ljudi,
Kape su razne...,
Poneka puška,
Imaju

Suzno je oko staro
nad laticama ruže
kanulo suze dvije
da rosa to je povjeruju
nišani hladni, bijeli
Zar i ti bubamaro

Dok ih vode, na put bez povratka
Allahu se mole, gdje si smrti slatka
Za njihove muke, samo oni znaju
Obliveni krvlju, sebi kuvet daju.

Tekle su suze na sokaku Trnove
Ostavite bol u grudima
Tijelo je ukočeno, zauvijek
Duša je bolna beskrajna

Treći nas opasno uvjeravaju
kako je kriminal konačno in
u pohlepi se đavolu dodvoravaju
za što bi dali ućkur materin

Pjesmu sinu zapisujem
vrijeme sutra još je tuđe
noć zagrli, nekog pusti
nekog neće
Snove kao ćilim snujem
da u tvoje srce uđe
jedna riječ sa mojih usti
što je čuvam k’o plam svijeće

Uskoro ću, s vama biti,
Srce broji, dane,
Da ja vidim moj Plav, Majko,
I sve ukućane.

I ti si Majko Hatidža, dane brojala
Ti se majko Hatidža, nisi ničega bojala
Stala si prva, na čelu stroja
Ranjenih Majki, bez tačnog broja.

Bože,
Ne mogu dalje,
Šta da radim...?
Moram
Ostavit jednu...!

Ne zaboravi majku, ni brata
mene ćeš svakako sresti
na stazi sjećanja kao stećak stojim
Još je na mojim cipelama seoskog blata
poruka jasna, otvorene pesti
baš kao kamen, godine mnoge brojim

NIJESMO ZABORAVILI VAPAJ ZAROBLJENIH
NIJESMO ZABORAVILI RAMOV OČAJNIČKI ZOV
NIJESMO ZABORAVILI POSLEDNJI NERMINOV DAH
NIJESMO ZABORAVILI NOŽ, ŽICU I SREBRENICU
NIJESMO ZABORAVILI!

Da li ćemo vidjet
svjetlost katakombe-
-lobanje na stolu…
I povraćati tugom ...
U utrobu više
e ne može stati.

DA ISTRIJEBE BOŠNJAKE,
DUŠMANI SE NADAŠE.
ZLOČINCI, KUKAVICE
LJUDIMA I DJECI
RUKE NA LEĐA VEZALI SU
POMOĆ GRUBE ŽICE.