O susjedo zašto, huja te obuze
to što ne provirih kroz tarabu staru
možda sam i htio al' mi ahlak neda
Neviđeni prizor raskopčane bluze
što ga priredila kona na bunaru
sad otrovne riječi preko plota reda

Ža mi tebe, vilo ona južna
baketinu što ti postavili
da se loviš k'o što ptica mala
Godinama ti si zalud tužna
samo kule u more zabili
besida im nebo zaparala

Još sam jutrima u magli zavijen, siroto
kao doručak rudara što silazi u jamu
na čiviliku okačen poput mrtve ptice
Ostajao da sačekam sunce koje sam ot'o
da ga sakrijem u pjesmi što je mirisala na tamu
i godinama se kao trnje spuštala niz lice

Starac i nešto preko starca,
Samuje smireno kraj odžaka.
Toliko je star,
Da posvud zrači utiskom,
Kako je možda,
I vlastite riječi zaboravio,
Odavno.

ČUJTE KAKO MAJKA ZA EVLADOM DO NEBA PIŠTI!
SESTRA PRIJE SMAKNUĆA ZA ČAST SVOJU TUŽI!

GLEDAJTE KAKO MAKANJE NEVINE U GLIBU PLUTAJU
IZ RASPORENIH PRSA, MAJKE IH KRVAVIM MLIJEKOM DOJE!

Da.
Pao sam,
Daleko od vaših očiju,
Koji oduševljeno uživate,
I strasno ismijavate padanja,
Te niko od vas,
Nije me vidio.

Gospodar nebesa i zemlje zna sve.

On je Onaj koji ne zaboravlja.

On je Onaj koji ne dozvoljava
Da nepravda bude nanesena,
Bilo mojemu ili tvojemu.

I kada se El – Fatiha uči
šehidska duša amina
sa dna mezara.

I kad šehidska duša šuti i govori
onda treperi buduće lišće
u šumama kroz koje su gonjeni.

Majkooooooooo
ja ću te umjesto tvoje djece dozivati
krvnici tvoj vapaj ne čuju, jer nikad ništa nisu čuli

Pravdooooooo
zlo se nakotilo mnogo, a ti se negdje zaturila
umjesto majčinim mlijekom ono je mržnjom zadojeno

Ramazanskim postom
se postači kunu,
da je u neznanju,
otac sina, dželatu u ruke zvao.

Hiljade imena djece, žena, ljudi na „Stećku Srebrenica“ je uklesano,
hiljade damara života kamom Srbo-četnika je presječeno,
g e n o c i d u Srebrenici, planski su (u)činili,
samo zato što su Bošnjaci Allhovi robovi bili, a ne njihovi.

A gazije naše k'o zadnje fukare
Svoju brigu brinu, sami sebe brane
I plaćaju cjenu nesloge Bošnjaka
Onih odabranih na mjesta prvaka.

Sanjam pred sabah,
Da u rukama držim bijelu pticu.
Jedno joj krilo zeleno,
Drugo plavo.

VI SRPSKI IZRODI.
I DOK JE KRV TEKLA
I SLIJEVALA SE U MILJACKU
I TREBIŠNJICA JE KRVAVA MI BILA
SRAM VAS BILO SRPSKI IZRODI.

Hrabri vojsku i komandu daje
Da se živ niko ne predaje
Malo bilo dugo ne trajalo
Kad eto ti Plavljani - građani
I sa njima momčad Gusinjani
Još Rugovci s kamene klisure
Za vratom im kratki talagani
U zubima oštri jatagani
Sve pjevaju po dvoje i troje
Pucaju im puške na grozdove