Dobri Bosnjani
MURADBEGOVIĆ, Ahmed
je rodjen 3. marta 1898. godine u Gradaccu gdje je pohadjao osnovnu skolu, a gimnaziju u Tuzli, Sarajevu i Bihacu, da bi po zavrsetku rata, 1919, maturirao u Sarajevu.
Iste godine upisao se na Pravni, a nakon dva semestra presao na Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu. Naporedo je pohadjao i zavrsio Dramsko-glumacku skolu 1920-1922. Od 1921. godine sluzbuje kao clan Hrvatskog narodnog kazalista i pomocni reziser dr. Branka Gavelle, zatim kao nastavnik Glumacke skole i profesor Prve realne gimnazije.
Od 1941. do 1945. bio je intendant Hrvatskog drzavnog kazalista u Sarajevu zbog cega je 1945. godine sudjen (!), a poslije amnestije postavljen za korespondenta u Zadruznom savezu u Gradaccu.
1947. premjesten je u Gradsko narodno pozoriste u Tuzlu, gdje vodi dramsku sekciju RKUD ”Mitar Trifunovic Uco” i sudjeluje u osnivanju Narodnog pozorista Tuzla (1949) i casopisa ”Pozoriste”. U ”Ucinoj” dramskoj sekciji rezira komedije Prosidba i Zelena grana, a u Narodnom pozoristu rezira Duboko je korijenje (1949), Sumnjivo lice (1950) i Hasanaginica (1951), kao i svoje drame Rasemin sevdah (1952) i Majka (1953).
1954. godine seli u Dubrovnik i postaje reziser i umjetnicki rukovodilac Narodnog pozorista, sudjeluje u pokretanju Dubrovackih ljetnih igara.
Od 1956. do 1960. godine bio je direktor Drame u banjaluckom Narodnom pozoristu. 1960. Odlazi u mirovinu, seli u Dubrovnik, gdje povuceno provodi ostatak zivota.
Umro je u Dubrovniku 15. marta 1972. godine i pokopan je na grablju Boninovo.
KRALJICI LJEPOTE
Tvoj je osmijeh kao rasap ruza nad bijelim valima uzbudjenih rijeka, a tvoja put je mekahna, kao krzno zerdava i vlazna kao mramor.
Kad se iz tvojih usta, kao iz koraljnih casa, prospe pjesma radosnoga smijeha, zamirisu ti usne, kao zlatna srca snjegovitih ljiljana, a zubi se zablistaju, zablistaju i kao secer se - stope...
Ja sam vidio tvoju ljepotu... ja jedini izmedju miliona poklonika, koji klece na kamenim plocama i tuzno se smijese na tvoje zatvorene prozore... ja sam je vidio i bio sam zalostan...
Njezine su oci bile pune bolnih rijeci, kao oci malih, rastuzenih ptica, koje came, koje dugo came...
Oh da znade, koliko je nasih suza za njom proliveno... i kako su nase duse zanijemile i zamrle od dugog beznadnog cekanja...
Nasa srca probodena praiskonskom ceznjom, krvare, dizu se, rastu i nauznak padaju, kao bijeli - zaklani labudi...
Vjecni Allah, koji je prosuo po nebu zvijezde, po zraku ptice... zakopao je u morske dubine biser, zlato i merdzane... a nju je poslao na zemlju - najljepsi dio svoga velikoga cina - kao svoj najdrazi ures...
Zato smo i mi zedni njezinoga soka i gladni njezine nasmijane duse...
Ukazi nam se kraljice...! Mi cemo te provesti kroz suncane oblake i posaditi na prazni prijesto Ljepote, koji te ceka... koji te dugo ceka.
Ukazi se... ukazi...!
Ahmed Muradbegovic
ŽENI
Zeno! Tvoja cast je grubo povrijedjena,
Vrijednost tvog zivota jadna je i huda:
Tu na svijetu zivis nikad nevidjena,
Kao sablast crna, sto tminom vrluda.
A ljepota tvoja gizdava i mocna,
K\'o vilinska bajka, slavom ovjencana,
Povlaci se svijetom, kao avet nocna,
Sto uzase sije usred bijela dana.
I dusa ti cista, kao prazna knjiga,
U bezdanu grudi zapustena jeci,
iste slasti bola i ljepotu briga,
Zanos svjetlih misli i bozanstvo rijeci.
I dok u tvom srcu kipi, s bojom mlijeka,
Ceznja za zivotom, k\'o molitva bijela,
Tvoj ce zivot potec, k\'o podzemna rijeka,
S prigusenim sumom zakopanih vrela.
O neznana zeno, pruzi bijelu ruku,
Vratimo se svijetu, k\'o nadjena djeca:
On nas vjecno zove u turobnom zvuku,
Jedne mlade pjesme sto moli i jeca.
Digni se i podji, ponosna i lijepa,
Razumno i mirno, s puno ljudske casti!
Pred tvojom ce slavom pozudna i slijepa
Gomila, sto bjesni, na koljena pasti...
Ahmed Muradbegovic
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
je rodjen 3. marta 1898. godine u Gradaccu gdje je pohadjao osnovnu skolu, a gimnaziju u Tuzli, Sarajevu i Bihacu, da bi po zavrsetku rata, 1919, maturirao u Sarajevu. Iste godine upisao se na Pravni, a nakon dva semestra presao na Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu. Naporedo je pohadjao i zavrsio Dramsko-glumacku skolu 1920-1922. Od 1921. godine sluzbuje kao clan Hrvatskog narodnog kazalista i pomocni reziser dr. Branka Gavelle, zatim kao nastavnik Glumacke skole i profesor Prve realne gimnazije.
Od 1941. do 1945. bio je intendant Hrvatskog drzavnog kazalista u Sarajevu zbog cega je 1945. godine sudjen (!), a poslije amnestije postavljen za korespondenta u Zadruznom savezu u Gradaccu.
1947. premjesten je u Gradsko narodno pozoriste u Tuzlu, gdje vodi dramsku sekciju RKUD ”Mitar Trifunovic Uco” i sudjeluje u osnivanju Narodnog pozorista Tuzla (1949) i casopisa ”Pozoriste”. U ”Ucinoj” dramskoj sekciji rezira komedije Prosidba i Zelena grana, a u Narodnom pozoristu rezira Duboko je korijenje (1949), Sumnjivo lice (1950) i Hasanaginica (1951), kao i svoje drame Rasemin sevdah (1952) i Majka (1953).
1954. godine seli u Dubrovnik i postaje reziser i umjetnicki rukovodilac Narodnog pozorista, sudjeluje u pokretanju Dubrovackih ljetnih igara.
Od 1956. do 1960. godine bio je direktor Drame u banjaluckom Narodnom pozoristu. 1960. Odlazi u mirovinu, seli u Dubrovnik, gdje povuceno provodi ostatak zivota.
Umro je u Dubrovniku 15. marta 1972. godine i pokopan je na grablju Boninovo.
KRALJICI LJEPOTE
Tvoj je osmijeh kao rasap ruza nad bijelim valima uzbudjenih rijeka, a tvoja put je mekahna, kao krzno zerdava i vlazna kao mramor.
Kad se iz tvojih usta, kao iz koraljnih casa, prospe pjesma radosnoga smijeha, zamirisu ti usne, kao zlatna srca snjegovitih ljiljana, a zubi se zablistaju, zablistaju i kao secer se - stope...
Ja sam vidio tvoju ljepotu... ja jedini izmedju miliona poklonika, koji klece na kamenim plocama i tuzno se smijese na tvoje zatvorene prozore... ja sam je vidio i bio sam zalostan...
Njezine su oci bile pune bolnih rijeci, kao oci malih, rastuzenih ptica, koje came, koje dugo came...
Oh da znade, koliko je nasih suza za njom proliveno... i kako su nase duse zanijemile i zamrle od dugog beznadnog cekanja...
Nasa srca probodena praiskonskom ceznjom, krvare, dizu se, rastu i nauznak padaju, kao bijeli - zaklani labudi...
Vjecni Allah, koji je prosuo po nebu zvijezde, po zraku ptice... zakopao je u morske dubine biser, zlato i merdzane... a nju je poslao na zemlju - najljepsi dio svoga velikoga cina - kao svoj najdrazi ures...
Zato smo i mi zedni njezinoga soka i gladni njezine nasmijane duse...
Ukazi nam se kraljice...! Mi cemo te provesti kroz suncane oblake i posaditi na prazni prijesto Ljepote, koji te ceka... koji te dugo ceka.
Ukazi se... ukazi...!
Ahmed Muradbegovic
ŽENI
Zeno! Tvoja cast je grubo povrijedjena,
Vrijednost tvog zivota jadna je i huda:
Tu na svijetu zivis nikad nevidjena,
Kao sablast crna, sto tminom vrluda.
A ljepota tvoja gizdava i mocna,
K\'o vilinska bajka, slavom ovjencana,
Povlaci se svijetom, kao avet nocna,
Sto uzase sije usred bijela dana.
I dusa ti cista, kao prazna knjiga,
U bezdanu grudi zapustena jeci,
iste slasti bola i ljepotu briga,
Zanos svjetlih misli i bozanstvo rijeci.
I dok u tvom srcu kipi, s bojom mlijeka,
Ceznja za zivotom, k\'o molitva bijela,
Tvoj ce zivot potec, k\'o podzemna rijeka,
S prigusenim sumom zakopanih vrela.
O neznana zeno, pruzi bijelu ruku,
Vratimo se svijetu, k\'o nadjena djeca:
On nas vjecno zove u turobnom zvuku,
Jedne mlade pjesme sto moli i jeca.
Digni se i podji, ponosna i lijepa,
Razumno i mirno, s puno ljudske casti!
Pred tvojom ce slavom pozudna i slijepa
Gomila, sto bjesni, na koljena pasti...
Ahmed Muradbegovic
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
