Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Dobri Bosnjani
MEŠIÆ, Hajro - Legendarni kapetan Hajro

roðen je u Srednjoj Trnovi, opština Ugljevik. Otac Meho, majka Zejfa, roðena Beæiroviæ, rodom iz sela Šepak, opæina Zvornik.

Imao je dva brata i dvije sestre. On je bio drugo dijete po redu.
Osmogodišnju skolu završio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi. Po završetku osnovne škole pohaðao je i zavrsio podoficirsku školu JNA u Sarajevu.
Tokom službe u JNA, vanredno je završio vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio èin kapetana.

Bio je oženjen i ima tri sina i suprugu koji sada žive u Tuzli.

Posljednju službu u JNA, odradio je u Hrvatskoj u Karlovcu. JNA i Hrvatsku napušta i vraæa se u rodni kraj Srednju Trnovu kada su poèela ratna dogadjanja u Sloveniji i Hrvatskoj.

Poslije prvih višestranaèkih izbora u BiH, stranka SDA ukazuje mu povjerenje i nagovara ga da prihvati mjesto komandira stanice policije u opæini Ugljevik. Nerado je prihvatio to radno mjesto, ali samo na kratko vrijeme, jer je vrlo brzo shvatio šta se sprema i kakva je situacija bila na terenu.

Demonstrativno napušta Ugljevik i stanicu policije sa još par drugova i odlazi u mjesto Teoèak, gdje je u daljem toku dogaæanja bio glavni organizator što je slijedilo. (Mustafa Mešiæ)




Pjesma posveæena kapetanu Hajri




ZMAJ OD MAJEVICE




Majevica, prelijepoga cara,

Pružila se ko da se odmara,

Na Suncu je zelena i žuta,

Ko dolamom sva je ogrnuta.



Bujnu šumu povjetarac njiše,

Mirno sanja, svojim hladom diše.

Preko noæi bez mira ostade,

Majevica ratište postade.



U podnožju na istoènoj strani,

Teoèak se morao da brani,

Od dušmana, nesreænog ubice

Tada stvori svoje jedinice.



U borbama oko Teoèaka,

Mnogo beše hrabrih i junaka.

Za svoj narod pogibe ih dosta,

Jedan od njih i legenda posta.



Kao ponos svoje zajednice,

Tad pogibe \"Zmaj od Majevice\" .

Priroda ga hrabrim uèinila,

Hvala majci, što ga je rodila.



Heroj Hajro kapetan je bio,

Teoèaèke borce je vodio.

Uèio ih kako ratovati,

Goloruki puške otimati.



Trnova ga Teoèaku dade,

Da povede i stare i mlade.

Napadnuti narod da odbrani,

Od zle æudi proklete nemani.



Esad Mešiæ




ZMAJ OD MAJEVICE


Buduæi da kao komandir Stanice milicije u Ugljeviku nije prihvatio zaraznu srbizaciju svega i svaèega, te nije iskazao traženu lojalnost srpskim vlastima, morao je iæi iz tog kraja. Sa grupom odvažnih momaka iz svoje Trnave obreo se u Teoèaku. Tu je našao nešto pristalica za rat protiv èetnika, ali veæina žitelja nerado su u svojoj sredini gledali ove “buntovnike” koji su im remetili “san o mirnom suživotu sa komšijama”. Tek, valjalo je iæi dalje. A dalje se moglo samo kroz šume, mimo neprijateljskih utvrðenja, preko èuvene Zeèije kose - za koju su se vojske u svim ranijim ratovima otimale - pa do Vitinice.

U ovoj sredini Hajro i njegovih dvadesetak momaka naišli su na bolje raspoloženje za suprostavljanje agresoru. Naroèito je to važilo za mladiæe koji su bili presretni da se pojavi neko ko bi ih mogao predvoditi.

Pošto je dao upustva o organizovanju odbrane tamošnjih sela, sa nešto veæom grupom momaka Hajro odluèuje da krene u pomoæ legendarnim braniteljima zvornièke “Kule”.
Najprije su pokušali preæi preko Kalesije, ali u ovom mjestu nisu naišli na razumjevanje. Nije bilo vremena za gubljenje, pa je uslijedio povratak prema sapanjskim selima, a zatim pohod prema Zvorniku - niz sapanjsku dolinu.

Još prije stupanja u borbene okršaje kapetan Hajro nameæe se izuzetnom voljom, snagom i izvanrednim razumjevanjem vojne situacije. Tako stièe i ogroman autoritet meðu vojnicima, koji su bezpogovorno slijedili njegove namjere.

Sa “Kule” su stizale vijesti o sve jaèim najezdama èetnièkih snaga, èvrsto riješenih da zauzmu ovo strateško uporište. Hajro i momci spuštajuæi se preko Debeljaka, Nezuka, zaseoka, Klise i Brane crvenog mulja na Ðuliæima do Dardagana gdje su postavljene barikade i time zaprijeèena komunikacija prema Sapni. Èetnici su zapoèeli djejstva sa svojih položaja na ]irilovom brdu i Kovaèevcu. Nakon smrti prvog našeg borca prihvaæena je borba. Ispoljivši neviðenu hrabrost i umijeæe Hajro i borci razbijaju neprijateljske položaje i stižu do mosta u Ceru.

U saradnji sa Hasetom Tiriæem i njegovim specijalcima iz Bijeljine, te kapetanom Senadom komandirom Pariotske lige, bilo je planirano više akcija na tom podruèju. Meðutim, izostala je dogovorena podrška iz muslimanskih sela - Ðuliæa i Klise. tada stiže i teška vijest da je “Kula” pala.
Uslijedili su dogovori - šta dalje. Hajro i dalje ispoljava ratobornost i zalaže se za nastavak borbi, revoltiran èetnièkim porukama: Pala je Kula, sutra æete i vi!

Ipak, uvažio je rezon kapetana Senada, da moraju izbjeæi èetnièko okruženje, jer bi došlo do sloma tadašnjeg ustanièkog i vojnièkog jezgra Sjeveroistoène Bosne sa posljedicama pogubnim za èitavu regiju. Tako su odluèili da izvuku snage prema sapanjskom kraju.

Zatim slijede svakodnevne bitke za odbranu Zaseoka (gdje hrabro gine kapetan Senad), Nezuka, Goduša, Vitinice i Kovaèeviæa. Èetnike su ti napadi koštali stotine žrtava. U organizaciji odbrane, na ovom kraju Hajri su pomogli kapetan Džemail Spahiæ i kapetan Šemsudin Muminoviæ, kasnije komandant Opštinskog štaba OS Zvornik. Hajrini borci: Babak, Bobe, Mujo i mnogi drugi èesto vrše uspješna ofanzivna borbena dejstva na teritoriji koje su pod kontrolom èetnižkih snaga. u nekoliko navrata razbijena su neprijateljska utvrðenja u Ravnim Njivama, Brðanima, Odžaèini, te djelovima Boškoviæa, Malešiæa i Šetiæa.

Teoèak je dugo vremena bio u okruženju, ali èetnici nisu žurili sa napadima na tom kraju raèunajuæi ionako da je to njihova teritorija. Za to vrijeme momci iz bošnjaèkih sela tog podruèja, prikrivajuæi se, prolaze i prikljuèuju se Hajri. Neki od njih upadali su u zasjede i doživjeli tragiènu sudbinu.

Kada je bošnjaèkom narodu teoèanskog kraja zaprijetilo masovno odvoðenje u konc-logore i druga stradanja, Hajro se sa vojskom probija u Teoèak i organizuje odbranu koja do danas uspješno odolijeva elitnim jedinicama SAO Semberije i Majevice prekinuvši važnu komunikaciju Bijeljina - Priboj.
Uviðajuæi snagu ustanièkog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu èetnièke teritorije, Hajri se sa uvažavanjem poèinju obraæati èetnièke voðe Dubajiæ, Mauzer i ostali - stalno nudeæi pregovore i primirja. I tu onda demonstrira vrhunsku vojnu i politièku taktiku. Nastavlja s pregovorima ali istovremeno priprema velku “Majevièku oluju” oslobodilaèki slalom kroz èetnièka utvrðenja. Uz pomoæ i sadejstva boraca sapanjskog kraja Hajrina vojska, iz dana u dan, ruši èetnièka uporišta: Laze, Èaklovicu, Èaire, Rastošnicu, Vsiljeviæe, Zavid, Rožanj, Skakovicu. Time je obezbjeðena komunikacija Teoèak - Goduš. Za oko 15.000 civila u teoèanskom kraju to je postao put nade i spasa. Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali živi.

Na slobodnoj teoèanskoj teritoriji organizuje se uzorna vojna i civilna vlast. Provodi se regrutacija i obuka mladih vojnika u tamošnjoj kasarni, vrše se pripreme za buduæe oslobodilaèke zahvate, jer èovjek Hajrinog kova nije mogao imati mira dok èitava Bosna ne bude slobodna.
Autoru ovih redova, koji je jedini puna èetiri mjeseca u sredstvima informisanja govorio o ovom nenadmašnom vojskovoði i èovjeku, koji ga je nazvao “umjetnikom rata” - u nekoliko je navrata pominjao svoju ogorèenost zbog toga što su mu neki “foteljaši” iz regionalne komande pripisivali da je sirovi seoski lider, buntovnik koji vodi neki svoj rat.
Bio je to veliki moralni grijeh “birokrata” koji su u rat ušli, ako su uopšte ušli, kad je Hajro veæ iza sebe imao odbranjena i osloboðena prostranstva.

On je vodi svoj rat onoliko koliko je morao, jer da je èekao nekakav “zajednièki rat” ne bi bile spašene desetine hiljada ljudi sapanjskog i teoèanskog kraja, ne bi bilo slobodnih teritorija bez kojih se ne bi odbranila ni Spreèanska dolina, a može se pretpostaviti kakav bi to bio dodatni teret za branitelje Tuzle.

Sreæom, narod ga je dobro razumio i èvrsto mu je vjerovao. Legenda o kapetanu Hajri, kao spasitelju naroda i nenadmašnom vojskovoði, davno je prešla granice zvornièko-teoèanskog ratišta.

A legende ne nastaju i ne ostaju tek tako.
Hajro je poginuo u najplemenitijoj misiji. Pokušao je da otvori koridor prema opkoljenom i napaæenom narodu Kamenice, onom narodu koji mjesecima umire od gladi i èetnièkih najezda, onim herojima koji su nadèovjeèanskim naporima oèuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne. Sluèajna smrt (ako u ratu ima sluèajne smrti) sprijeèila ga je da ne zada odluèujuæi udarac, veæ razbijenim agresorskim snagama izmeðu Sapne i Kamenice.

Noæ uoèi pogibije - pjevao je sa èuvenim goduškim komandirom - Jusom Jusiæem Bonzom pjesmu o “Zmaju od Bosne”.

Kažu da ju je ponavljao bar deset puta. I imao je pravo da je pjeva, jer se u ovom ratu ponajviše približio legendi “Zmaja od Gradaèca”.





Zahvaljujemo se Edi i Kitabhani.net za poslati prilog.




(Hasan Hadžiæ “Pade nam Zmaj od Majevice”, “Ratna tribina” br. 11 od 21.11.1992.)


[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z
ABDAGIĆ, Muhamed
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa