Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Dobri Bosnjani
BALIC, Prof. dr. Smail

rodjen je 26. augusta 1920. godine u Mostaru. Bio je jedan od najznacajnijih i najstarijih bosnjackih intelektualaca koji je stvarao i zivio dugi niz godina u emigraciji. Predavao je na dvije Visoke becke skole. Od 1938. do 1986. godine djelovao je u okviru Frankfurtskog instituta za povijest arapsko-islamskih nauka.

Iz niza njegovog stvaralackog rada i brojnih djela isticu se knjige: Kultura Bosnjaka (I izdanje, Bec 1973. i II izdanje, Zagreb 1994.), Rufvom Minaret (III izdanje, Hamburg 1984.), Das unbekannte Bosnien (Koln, Weimer, Wien 1992.) i mnoga druga djela, studije i clanci koji su izlazili u mnogim svjetskim poznatim casopisima.

Dr. Balic je bio dopisni clan Kraljevske akademije za istrazivanja islamske civilizacije (Amman) i bio je redovni clan Njemackog orijentalistickog drustva, kuratorijuma Austrijskog drustva za orijent Hamer Purgstall i Drustva austrijskih knjizevnika. Godine 1995. pojavilo se jos jedno njegovo kapitalno djelo u izdanju Kulturne zajednice Bosnjaka \"Preporod\" iz Zagreba, pod nazivom \"Bosna u egzilu 1945.-1992.\"

Istacemo da je, neovisno na godine starosti, izuzetno je bio aktivan i vrlo cest gost na brojnim kongresima, simpozijima, seminarima gdje na adekvatan nacin predstavljao Bosnu i Bosnjake. Takodjer, mozemo reci, da je bio pravi bosnjacki ambasador u egzilu koji predstavljao nasu bogatu kulturu i tradiciju.

Isto tako, dr. Smail Balic je bio jedan od onih bosnjackih intelektualaca i naucnika koji su mnogo ucinili za razumijevanje i priblizavanje islama evropskoj javnosti. Posljednje godine zivota je mnoge studije i predavanja posvetio vracanju islama onakvog kakav je ranije bio na nasem tlu. Velike su njegove zasluge i za nacionalno identificiranja Bosnjaka.

Dr. Balic je govorio pored bosnaskog jezika, jos arapski, turski kao i persijski i engleski, a govorni jezik mu je bio njemacki. Ustavri na njemackom jeziku su objavljena vecina njegovih djela.

14. marta 2002. godine u Becu (Austria), zavrsena je ovo dunjalucka plemenita misija prof. dr. Smaila Balica.(ERK)

Djela:

Kultura Bosnjaka (first edition Vienna 1973), Ruf vom Minarett (third edition Hamburg 1984), Das unbekannte Bosnien (Cologne, Weimar, Vienna 1992), Der Islam im Spannungsfeld von Tradition und heutiger Zeit (Würzburg, Altenberge 1993), Der Islam - europakonform? (Würzburg, Altenberge 1994) and Mostar - Wem gehört die leidgeprüfte bosnische Stadt? (Soest 1993).



Iz arhive www.ferhadija.com: 20. Mar. 2002.
Povodom tuznog habera da je Prof. Dr. Smail Balic preselio na ahiret




ZIVOTNI VIJEK JE DARIVAO ISLAMU, BOSNI I BOSNJACIMA



Kada primite neki tuzan haber pokusavate na sve nacine da sebe uvjerite da se ipak to nije dogodilo. I ja bih volio da ovaj tuzan haber nikada nisam cuo. Posebno ne kada je haber vezan za meni dragog i cestitog covjeka i mog vrlog prijatelja. Ali, Svevisnji Gospodar je sva ziva bica darivao sa dva Svijeta, ovo dunjaluckim i ahiretskim. Prema tome svaki haber trebamo primiti sa saburom i zahvaliti se Allahu dz.s. na svim blagodatima koje nam je darivao.

Doista sam se rastuzio na haber, da je 14. marta 2002. godine u Becu (Austria), zavrsena ovo dunjalucka plemenita misija prof. dr. Smaila Balica. Prestalo je da kuca veliko srce bosnjacke institucije koja je hodala, ali njegova djela nam ostaju da nam budu nur u ovo dunjaluckom mraku. Preselio je na ahiret covjek koji cijeli svoj zivot proveo u egzilu. Zaista, tuzano! Preselio je na ahiret covjek koji je cio svoj ovo dunjalucki zivot usmjerio na prvom objavljenom ajetu: Uci i proucavaj u ime svoga Gospodara... Preselio je na ahiret covjek koji je svoj zivotni vijek darivao islamu, domovini Bosni i Bosnjacima.

Imao sam cast da upoznam i nakon toga da se s prijateljim sa dr. Smailom Balicem, sa kojim sam uradio dva kapitalna intervjua: Bosna je Bosnjacka (1995.) i Bosnjastvo se usijeca u svijest ljudi (1999.). Starosnu dob na njemu niste mogli primjetiti, jer aktivnostima kroz zivot sa kojima se bavio, zahtijevaju puno energije kako intelektualne tako i fizicke. Intelektualna energija kod njega je bila vrlo izrazajna sto potvrdjuju njegova cesta putovanja po svim zemljama ovog dunjaluka, kao i ucestvovanja na raznim seminarima, kongresima, simpozijima gdje je drzao predavanja o islamu, Bosni, Bosnjacima i njihovoj historiji i bogatoj kulturi. Sto mozemo reci da je bio pravi bosnjacki ambasador u egzilu jer su njegova predavanja bila uvijek rado i sa posebnom paznjom i merakom slusana, naravno i posjecivana.

Prof. dr. Smail Balic rodjen je 1920. godine u Mostaru. Jedan je od najznacajnijih i najstarijih bosnjackih intelektualaca koji je zivio i stvarao duzi niz godina u emigraciji. Predavao je na dvije Visoke becke skole. Od 1983. do 1986. godine djelovao je u okviru Frankfurtskog instituta za povijest arapsko-islamskih nauka. Pred osnivanje sarajevskog Islamskog teoloskog fakulteta 1977. godine, bio je, uz prof. Tajiba Okica, predvodjen za clana nastavnickog vijeca sto, medjutim, usljed neckanja sluzbenog Beograda, nije moglo biti ostvareno. Sto je ujedno jedan od pokazatelja kako se i tadasnji glavni grad odnosio prema onima koji su stitili svoju vjeru i kulturu, mada je tada bilo najpovoljnije djelovati iz dijaspore.

Iz njegovog bogatog stvaralackog rada, brojnih djela i clanaka isticu se knjige: Kultura Bosnjaka (I izdanje, Bec 1973. i II izdanje, Zagreb 1994.), Ruf vom Minaret (III izdanje, Hamburg 1984.), Das unbekannte Bosnien (Koln, Weimer, Wien 1992.), Der Islam in Spannungsfeld von Tradition und heuteige Zeit (Wuerzburg ’93), Der Islam – europaconform? (Wuerzburg ’94), Mostar – Wem gehoert dieleidgepruefe bosnische Stadt? (Soest ’93), Bosna u Egzilu 1945. – 1992. (Zagreb ’95), kao i mnoga druga djela, studije i clanci koji su izlazili u mnogim domacim i svjetskim poznatim casopisima.

Dr. Balic je bio dopisni clan Kraljevske akademije za istrazivanja islamske civilizacije (Amman) i redovni je clan Njemackog orijentalistickog drustva, kuratorijuma Austrijskog drustva za orijent Hamer Purgstall i Drustva austrijskih knjizevnika. Pred kraj prosle godine mu je na Al Azharu urucena diploma pocasnog doktora Islamskih nauka.

Hvala Ti dragi prof. Balicu za sve sto si ucinio za islam, Bosnu i Bosnjake.

Molimo Allaha dz.s. da njegovoj plemenitoj dusi podari sve Dzennetske ljepote. Amin!


Esad R. Krcic




In memoriam: Akademik Smail Baliæ 20. august 1920. – 14. mart 2002.


Piše: Mr. Alaga DERVIŠEVIÆ





Akademik Smail Baliæ 20. august 1920. – 14. mart 2002.

Bio jedan od najstarijih i najznaèajnijih bošnjaèkih intelektualaca u emigraciji u kojoj je radio djelovao 60 godina. Autor sa oko 30 knjiga i oko 350 nauènih i struènih radova. Osnivaè i urednik èasopisa i bošnjaèkih institucija. Govorio je i pisao na šest jezika
Rahmetli akademik, prof. dr. Smail Baliæ, roðen je 20 augusta 1920. godine u Mostaru, gdje je završio osnovno obrazovanje, a Gazihusrevbegovu medresu u Sarajevu. Studije je zapoèeo u Zagrebu, koje je poèetkom Drugog svjetskog rata nastavio u Beèu, gdje je diplomirao i doktorirao i ostao da živi i radi sve do penzije i prelaska na ahiret 14. marta 2002. gdje je i sahranjen. Najveæi dio radnog vijeka je proveo kao nadsavjetnik Austrijske nacionalne biblioteke u svojstvu struènog referenta za orijentalne jezike. Bio je predavaè na dvije visoke beèke škole: Hochschule für Welthandel (Visoka škola za svjetsku trgovinu) i Hochschule für öffentliche Lehranstalt für orientalische Sprache (Visoka-javna-društvena škola za orijentalne jezike). Takoðer je bio dopisni èlan Kraljevske akademije za istraživanje islamske civilizacije (Amman) i redovni èlan Njemaèkog orijentalnog društva, kuratorijuma Austrijskog društva za Orijent Hammer-Purgstall i Društva austrijskih književnika. Aktivno je sudjelovao u okviru Frankfurtskog instituta za povijest arapsko-islamskih nauka. Bio je predavaè na mnogim univerzitetima i nauènim ustanovama širom svijeta i èlan mnogih znaèajnih nauènih institucija u više zemalja, te dobitnik mnogih priznanja i nagrada, kao što je Austrijski orden za nauku i umjetnost 1. klase.
Akademika Smail Baliæ je bio jedan od najznacajnijih, najistaknutijih i najstarijih bošnjaèkih intelektualaca koji je èitav svoj aktivni intelektusalni radni vijek proveo, stvarao i djelovao u emigraciji. Objavio je oko 30-tak knjiga od kojih se posebno isticu knjige: Kultura Bošnjaka (I izdanje, Beè 1973. i II izdanje, Tuzla 1994.), Ruf vom Minaret (Zov sa minareta, III izdanje, Hamburg 1984.), Das unbekannte Bosnien (Nepoznata Bosna, Köln, Weimer, Wien 1992.), Der Islam im Spannungsfeld von Tradition und heutiger Zeit (Islam u napetom polju od tradicije i današnjeg vremena, Würzburg, Altenberge 1993). Njegova zadnja knjiga, Islam für Europa (Islam za Europu), je izašla 2001. godine u Njemaèkoj u kojoj je rahmetli Baliæ na neki naèin zaokružio svoje istraživanje i prouèavanje naèina i moguænosti rada, življenja, razvoja i prosperiteta muslimana u Europi, odnosno na Zapadu. U navedenoj knjizi akademik Baliæ je sažeo svoja istraživanja i poglede na mjesto, ulogu, znaèaj u buduænost islama i muslimana u Europi i na Zapadu opæenito, iznoseæi svoje mišljenje i prijedloge za rješavanje najvažnijih pitanja i nesporazuma izmeðu Islama i Zapada, odnosno, prije svega, izmeðu nosilaca izokrenutog i u politièke svrhe zloupotrebljenog islama i standarda života i djelovanja koji važe na Zapadu, te posljedica i reprekusija koje takve manipulacije sa islamom ima na odnose zapadnog društva prema muslimanima. Kao da je znao da æe mu biti posljednja knjiga, te u kontekstu zaoštravanja muslimanskog pitanja u Europi u njoj je ponudio moguæe odgovore na mnoga aktuelna pitanja, kako muslimana na Zapadu, tako i društava i sistema u kojima žive, koristeæi se, uz vlastito životno iskustvo kao muslimanski intelektualac, nauènik i stvaralac i dosadašnjim nauènim, vjerskim, politièkim, tehnièko-tehnološkim, ekonomskim i drugim dostignuæima Zapada. Zaista je velika šteta i sramota što ni jedna islamska, bošnjaèka niti državna institucija, pored tolikih sumnjivih knjiga raznih islamskih sekti i pokreta, koje samo dodatno razvlaèe pamet ovom jadnom i izbezumljenom bošnjaèkom narodu još uvijek nije pokazala interes za objavljivanje ove znaèajne Baliæeve knjige na bosanski jezik. Iz naziva nekih poglavlja i podnaslova ove knjige, može se zakljuèiti o kojim temama i aktuelnim pitanjima i problemima muslimana u Evropi autor u njoj raspravlja, kao naprimjer: Islamsko kontra europskom, Živjeti sa islamom u Europi, Islam i demokratija, Može li islam u sekularistièkom svijetu egzistirati? Sekularno društvo kao izazov i šansa, Šta èini identitet jednog muslimana u zapadnom svijetu? Shvaæanje šerijata u pluralistièkom društvu, Religija i politika u islamu, Jednakopravnost žene, O mahrami (pokrivaèu glave kod žena) ne stoji ništa u Kur’anu, Islamizam znaèi nestabilnost i nesigurnost, Islam u europskim školama, Bosna: Islam, paradigma europskog islama Kur\'an poruka za današnje ljude i tako dalje.
Od knjiga na bosanskom jeziku do sada su prevedene i izdate tri i to: Kultura Bošnjaka koju je 1994. godine izašla u izdanju Izdavaèke kuæe Hamidoviæ iz Tuzle, Bosna u Egzilu, koja je 1995. godine izašla u izdanju Kulturnog društva Bosnjaka \"Preporod\" iz Zagreba, te Zaboravljeni islam, koju je izdalo Društvo bosanskih akademièara u Beèu 2000. godine.

Osnivaè i urednik nauènih èasopisa


Pored velikog broja objavljenih knjiga, prof. Baliæ je objavljivao u najpoznatijim èasopisima u svijetu iz oblasti svoje struke, a sam je pored èasopisa \"Bosanski pogledi\", koji je osnovao Adil Zulfikarpašiæ, a koji su on i Baliæ zajedno ureðivali bio osnivaèem i urednikom dva druga èasopisa na njemaèkom jeziku: «Der gerade Weg» (Pravi put), koji je izlazio od 1975. do 1981. godine, kada je umjesto ovoga pokrenuo i ureðivao èasopis: «Islam und der Westen» (Islam i Zapad), kao nezavisni tromjeseèni èasopis europskih muslimana, ureðivan i pisan na njemaèkom, arapskom, engleskom, francuskom, bosanskom, turskom i albanskom jeziku u kojem su svoje radove objavljivali najpoznatiji islamski i drugi svjetski uèenjaci. Ova dva èasopisa i njihov urednik Baliæ su dali ogroman doprinos u boljem razumijevanju islama i drugih religija, posebno islama i kršæanstva, te zbližavanju islama i muslimana sa Zapadnom civilizacijom. Osim toga, bio je osnivaè i dugogodišnji predsjednik Muslimanske socijalne službe u Beèu, kao i prvog bošnjaèkog džemata 1973. godine koji je kao takav uz onaj u Èikagu najstariji džemat u dijaspori. Jedino, kao i mnogi drugi zaslužni Bošnjaci, od svoje države Bosne i svojih Bošnjaka za koje je toliko brinuo i uèinio, još ništa nije dobio, pa èak ni jednu prevedenu knjigu, \"Kulture Bošnjaka\", koja je prvi put štampana 1973. godine u Beèu, a na naš jezik je prevedena izašla u privatnoj knjižari Hamidoviæ u Tuzli, a

Bonn 1995: Akademik Baliæ, dr. Alija Piriæ...
trebao je po zaslugama veæ naziv ulice u Sarajevu dobiti. Zašto je to tako, Bošnjacima neko mjerodavan, mora dati odgovor. Još èudnije zvuèi, ako se zna da su za vrijeme bivše Jugoslavije mnogi Bošnjaci su imali neprilika sa tajnom policijom ako bi se saznalo da posjeduje njegovu veæ spomenutu poznatu knjigu, «Kulturu Bošnjaka», objavljenu još daleke 1973. godine, a neki su i u zatvoru zbog nje zaglavili. O njemu se u tom vremenu u intelektualnim muslimanskim krugovima šaptalo, ali kada je došlo vrijeme, poslije pada komunizma, da ga se i njegovo ogromno znanje, nauèno i struèno iskustvo iskoristi, od toga ne bi ništa. Niko se nije sjetio da ga pozove na Sarajevski univerzitet, da bar honorarno predaje na postdiplomskim studijama orijentalistike, islamske filozofije, islamistike, arabistike, turkologije, odnos islama i muslimana prema Zapad i obratno, pa èak ni na Fakultet islamskih nauka, gdje mu je prije svega bilo mjesto, ne samo da predaje studentima, veæ postdiplomcima i vodi buduæe magistrante i doktorante. Siguran sam, da æe veoma brzo doæi vrijeme kada æe se na njemu braniti magistarske i doktorske teze kod nas i u svijetu, a vjerovatno, prije u svijetu.
Iako u poodmaklim godinama, zadnjih desetak godina u periodu genocida, golgote i egzodusa Bošnjaka bio je izuzetno aktivan i rado viðen gost na mnogim bošnjaèkim i bosanskohercegovaèkim tribinama i seminarima u inostranstvu, kao i na najznaèajnijim nauènim i struènim skupovima širom svijeta, gdje je predstavljao Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu i njenu bogatu kulturu i tradiciju na najbolji moguæi naèin. Govorio je i pisao na šest stranih jezika: Pored njemaèkog i bosanskog, na engleskom, arapskom, turskom i perzijskom, što je rijetkost u svijetu, a kamoli, a o nama da i ne govorimo.
Posmatrajuæi i tumaèeæi Kur\'an, kao glavni izvor islama i islamskog vjerovanja dinamièki u prostoru i vremenu, i uvažavajuæi savremena nauèno-tehnološka dostignuæa Zapadne civilizacije, koja, po njemu: «Ni u kom sluèaju nisu u sukobu sa Kur\'nom, pa prema tome ni sa islamom, naprotiv, ona su potvrda kur\'anskog Božanskg porijekla, koji je mnoga današnja nauèna dostignuæa spomenuo prije nego što ih je nauka otkrila i dokazala, i zbog toga Kur\'an od svih stvari èovjeku na prvo mjesto stavlja kao obavezu sticanje znanja, samo je potrebno znati i umijeti, Kur\'an tumaèiti, istièe autor, koji nije dat za jedno geografsko podruèje, niti jednom narodu, veæ cijelom èovjeèanstvu, gdje vladaju razlièiti uslovi življenja i djelovanja».

Politièki islam najveæi problem i nesporazum meðu muslimanima


Problem se svodi, prema autoru na to da se danas islam zloupotrebljava prije svega u politièe svrhe, pa je po njemu takozvani politièki islam najveæi problem nesporazuma meðu muslimanima. Jer, danas, zbog ne postojanja pluralistièkog i demokratskog društva u veæini islamskih zemalja, u nekim je èak pluralistièko politièko djelovanje zabranjeno, pa islam doðe kao poligon za ispoljavanje raznih politièkih opcija, jer je jedino na tom polju dozvoljeno razlièito mišljenje i sektašenje, što razni vjerski i politièki demagozi koriste za izborne glasove nepismenih i neosvješæenih narodnih masa obilatno koriste u osvajanju vlasti.
Tako on veæ u uvodu svoje posljednje knjige o tome kaže: \"Kao neka nova vrsta poslanika se uzimaju politièki motivirani interpretatori islama novog formata kao Abu\'l-A\'la Mawdudi (prem. 1979), Ali Šariati (prem.1977) i Hasan Turabi, generalni sekretar u Sudanu djelujuæe \"Islamske Narodne Konferencije\". Sve tri pomenute osobe uopæe nisu teolozi, veæ dolaze iz neteoloških oblasti: žurnalistike, sociologije i politièkih nauka. Politièki islam sve više zauzima ulogu bivših \"Harigita\", davne religiozno-politièke sekte, koju karekterišu rigorozni oblici \"borbe za boga\", koja se takoðer koristila terorom. Njena najprominentnija žrtva je bio halifa hazreti Alija (656-661). U svjetskoj javnosti se propovjedaèi i sljedbenici politièkog islama nazivaju fundamentalistima. Oni sami sebe smatraju islamistima (islamijjun), a nekada se takoðer nazivaju i \"usulijjun\", to jest oni koji se orijentišu prema osnovama i temeljima. Bitno za njihovo religiozno i socijalno ponašanje je, da se oni služe životnim modelima islama iz prvog doba i pokušavaju taj model sprovesti u praksu kao jedini dokaz pobožnosti. Pri tome se ponašaju eklektièki: Preuzeæe se sve ono, što se može upotrijebiti za izgradnju religiozno nadahnute politièke ideologije. Za njih je

Naslovnica èasopisa Behar
islam religija i teorija o državi jedno. Islam je patent za riješavanje svih moguæih životnih i svjetskih problema (al-islam ka-kull). U kriznim situacijama se koriste nasiljem, pri èemu i nedužni ljudi postaju žrtve. Oni najfanatièniji meðu njima optužuju ostale grupe vjernika spog neodgovarajuæeg vjerovanja i propasti religije. Njihovi zaštitni znakovi su nasilje i sistem ekskomuniciranja (takfir). Svjetska predstava islama u takvim teorijama èini štetu samom islamu i stvara svijetu velike teškoæe. Nikad u historiji islama nije bilo meðu muslimanima toliko nesloge kao danas».

Uvažen autor, istraživaè i struènjak


Da je rahmetli Baliæ kompetentna osoba da govori i odgovara na ovakva i slièna pitanja o mjestu i ulozi islama danas u svijetu, naroèito na Zapadu govore stavovi i mišljenja najeminentnijih zapadnih autora kao što su pisci Predgovora ove knjige dr. Michael Dippelreiter i dr. Bernhard Stillfried, koji su pored ostalog napisali: \"Ne postoji bolja osoba od autora, koji više od 60 godina živi u Austriji, da razjasni ove nesporazume», a po mišljenju Fuada Kandlia: (profesora na Univerzitetu u Karlsruheu) «Smail Baliæ je predstavnik svjetski otvorenog islama». Austrijski kardinal König, koji je još 1964. na Al-Azhar-Univerzitetu u Kairu govoreæi na jednom važnom predavanju o monoteizmu za profesora Baliæa rekao: \"Dr. Smail Baliæ se može nazvati evropskom dimenzijom južno-evropskog autohtonog islama. Ja veæ dugo zastupam mišljenje da su muslimani u Bosni vrijedan most izmeðu islama, prije svega arapskog podruèja, i kršæanske orijentacije Zapadne Evrope.\"
Koliko je akademik Baliæ bio uvažavan i cijenjen kod nauènika i struènjaka na Zapadu kovori i podatak da su mu oni 1998. godine u povodu 60 godina stvaralaèkog rada posvetili knjigu. \"Blück in Zukunft\" (Pogledu buduænost), sa kompletnom bibliografijom od 1938-1998. godine, od nekih 350 jedinica, što predstavlja rijedak sluèaj na Zapadu da se jednom autori za života tako nešto priredi. Mnogi Baliæa danas zaobilaze zbog njegove kritike politièkog islama i zloupotrebe islama u sve i svašta, te zbog njegovih, kažu liberalnih stavova o životu i naèinima prilagoðavanja muslimana radu i djelovanju na Zapadu, posebno o uskom i zastarjelom shvatanju muslimanskog identiteta koji se svodi na folklor, nošnju i opšti vanjski izgled, gdje odijevanje muslimanskih žena na Zapadu dobija poseban znaèaj, koji èesto znaèi: «biti ili ne biti». Pitanje identiteta se kod muslimana posmatra statièno, premda se zna da je sve podložno vremenu i promjenama, pa i identitet. Odjeæa u modernom svijetu nije i ne može biti identitret naroda i vjere. Zna se da je identitet muslimana \"Kelime i šehadet\".
Iz nativa nekih poglavlja i podnaslova ove knjige, može se zakljuèiti o kojim temama i aktuelnim pitanjima i problemima muslimana u Evropi autor u njoj raspravlja, kao naprimjer. Islamsko kontra europskom, Živjeti sa islamom u Europi, Islam i demokratija, Može li islam u sekularistièkom svijetu egzistirati? Sekularno društvo kao izazov i šansa, Šta èini identitet jednog muslimana u zapadnom svijetu? Shvaæanje šerijata u pluralistièkom društvu, Religija i politika u islamu, Jednakopravnost žene, O mahrami (pokrivaèu glave kod žena) ne stoji ništa u Kur’anu, Islamizam znaèi nestabilnost i nesigurnost, Islam u europskim školama, Bosna: Islam, paradigma europskog islama Kur\'an poruka za današnje ljude,

Šta je danas identitet nacija i religija


Sigurno je, da Baliæevo objašnjenje mnogih pitanja i problema o islamu i muslimanima danas, prije svega u Evropi u kojoj je on živio i intelektualno djelovao gotovo 60 godina, ne zadovoljava mnoge tumaèe i misionare islama, prije svega one konzervativnije, iako se zna da je rahmetli Baliæ za sve te godina provedene na Zapadu, gdje je studirao orijentalne jezike i doktorirao iz podruèja islamske filozofije najbolje mogao snimiti i osjetiti sve vidove, naèine i moguænosti življenja i opstanka islama i muslimana na Zapadu. On je kao aktivan istraživaè, novinar, publicista, prevodilac i nauènik i predavaè na mnogim univerzitetima u svijetu, koji je govorio i pisao na šest stranih jezika bio u prilici da dobro ocijeni šta muslimani trebaju èiniti i kako se ponašati da bi opstali, saèuvali i razvijali svoj islamski i nacionalni identitet. Na više mjesta u ovoj knjizi, profesor Baliæ govori da nije islamski identitet u nekakvoj nošnji i folklornom vanjskom izgledu, veæ je to bio i ostao kelime-i-šehadet, na šta se danas, u organizaciji, prije svega konzervativnih grupacija pod utjecajem raznih sekti u islamu kao što su vehabije i slièno u najveæoj mjeri svodi identitet muslimana na Zapadu, jer ne postoji propisana islamska nošnja, koja uglavnom predstavlja neèiju kulturni i folklornu tradiciju. Nažalost, kod mnogih muslimana na Zapadu upravo je nošnja i vanjski izgled, brada i slièno jedino èime se mogu dièiti i na sebe skrenuti pažnju da su muslimani, jer drugih istinskih u praksi dokazanih kvaliteta u veæini sluèajeva nemaju, pa se tako moraju na neki drugi naèin isticati. O pitanju islamskog identiteta muslimana u zapadnom svijetu, dr Baliæ, prije više od dvadeset godina, u jednom drugom tekstu kaže: \"Musliman, koji danas živi na Zapadu, ne izlaže se zbog svoje vjerske pripadnosti nikakvoj opasnosti. Sasvim suprotno: on ima ovdje u odreðenim podruèjima djelovanja mnogo bolje moguænosti nego u zemljama gdje je islam domaæa vjera. On se može, naprimjer, poslužiti slobodom govora i štampe. Niko ga ne sprjeèava u obavljanju vjerskih dužnosti. Mogao bi na Zapadu izgraditi mrežu djelotvornih zavoda ili organizacija poput muslimanskog \'Caritasa\', a da ga vlast u tome ne sprjeèava. Takve akcije nisu moguæe ni u Alabniji, ni u Turskoj, (stanje 1982. god.) niti još u ponekim muslimanskim zemljama. Šta sprjeèava neprekidno trajanje islamske svojstvenosti danas na Zapadu? Dva èimbenika, unutrašnji i vanjski, ugrožavaju islamski identitet kako se vremenom stvorio. Unutrašnju opasnost èini nezadovoljavajuæe, uvjetima nove okoline neprimjereno vjersko razumijevanje. Pod pojmom islama podrazumijevaju se zastarjeli naèini mišljenja i nadgradnje, koji uopæe ne spadaju u bitnu srèiku nauke, nego su samo dijalovi starog orijentalnog kulturnog naslijeða. Islam narodnih masa ima èisto folklorno (narodno) lice. Novovremeni propovjednici islama stavili su sebi, èini se, zadatak da svaki utjecaj Zapada odstrane iz islamskog svijeta. Pritom nisu svjesni èinjenice, da je u prvom stoljeæu islamske povijesti kršæanstvo, svakako glavni nosilac zapadnog naèina mišljenja, utjecalo na oblikovanje islamskog identiteta. Neizbrisive tragove na izvjestan tip islamske pobožnosti ostavilo je sirijsko monaško kršæanstvo. (Jedan takav utjecaj je naroèito u držanju prema ženi). Utjecaji židovstva su dovoljno poznati. teologija ih navodi pod imenom»

Naslovnica Baliæeve knjige
Postavlja se pitanja, šta je danas identitet naroda i pripadnika pojedinih religija. Bio sam oèevidac masovnijeg odlaska Jevreja u njemaèkoj subotom u sinagogu, kada su gotovo svi do jednog tek na ulazu u sinagogo vadili iz džepa jevrejsku kapicu i stavljali je na glavu, dok su se ulicom kretali bez nje. U ovim turbulentnim vremenima na Zapadu danas, kakao je krenulo sa muslimanima, zbog èega su i oni sami krivi za takvo stanje, može se oèekivati da bi mahrama na glavama mladih muslimanskih djevojaka, studentica u buduænosti mogla biti \"žuta traka\", kao znak prepoznavanja nekoga koga treba napastovati, ismijavati i slièno. Danas identiteti, posebno naroda na Zapadu nisu samo oni identiteti iz njihove prošlosti, veæ prije svega identiteti neèega što predstavlja njihovu moæ i prestiž u tržišnom i nauèno-tenološkom pogledu. Tako naprimjer, identitet današnjeg Japanca, sigurno ne predstavlja šogunska nošnja iz prošlosti, ili Amerikanca i Njemcima naprimjer, koje svi danas znamo po Tojoti, Soniju, Folkswagenu, Mercedesu, Simensu, Avaksu, Tornadu IBM-mom, modernim mobitelima i elektronikom, te drugim poznatim tvrtkama, zasnovanim na modernoj nauci, tehnologiji i menadžmentu pomoæu kojih vladaju svijetom. Njemci su se naprimjer odrekli svoga pisma gotice, kakao bi bili konkurentni svijetu u kojem vlada latinica ili u najnovije vrijeme svoga najjaèeg oružja novèanice «D Marke», radi istih ciljeva, dok su se Arapi naprimjer odrekli brojeva koje su oni sami izmislili, a uzeli indijske, koje èitav svijet koristi, osim njih. Stavljanje identiteta danas u prvi plan, u odnosu na druge, ima smisla ukoliko on pomaže razvoju, prosperitetu i imidžu jedne nacije, koji predstavlja nadmoæ nad drugima u takmièenju na svjetskom nivou, što æe druge privuæi, a ne iritirati ih. U protivnom treba ga ostaviti za internu upotrebu, a na svjetsku utakmicu iæi sa onim što je konpatibilno, mjerljivo i što donosi uspjeh. Kada muslimani, posebno Arapi, budu u stanju da se sa Zapadom takmièe i pobijeðuju ih na tržištu znanja i proizvodnje i budu imali svoje prepoznatljive robe koje æe Zapad kupovati, osim jeftine nafte kao prirodnog bogastva, tada æe imati èime da se dièe. Do tada ostaju im plemenski obièaji iz prošlosti, koje oni, jer nemaju šta drugo prestaviti svijetu, predstavljaju kao islamske i sa njima ratuju i prijete naprednom Zapadu. O tome i o takvim pitanjima i izazovima današnjice je govorio i pisao rahmetli profesor Baliæ u ovojim tekstovima i knjigama, prije svega, sa stanovišta prilagoðavanja i adaptacije muslimana, u sredinama, kao što je Zapad, gdje muslimani ubuduæe bez odgovora na te izazove i životna pitanja ne mogu uspješno živjeti, razvijati se, niti opstati.

Sarajevo, 13 marta, 2006. god.









[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z
ABDAGIĆ, Muhamed
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa