Današnjem obilježavanju prisustvovale su učenice predškolske ustanove "Behar", učenice osnovne škole "Đulistan" te učenice Perzijsko-bosanskog koledža koje su nosile zastave BiH, te transparent ispisan jednom od poznatih historijskih poruka Alije Izetbegovića: "Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo". Predstavnici ovih obrazovnih institucija također, su odali počast i položili cvijeće na mezar prvog predsjednika Predsjedništva RBiH.

Izetbegovićevom narodu, godinama nakon njegovih ljudskih i političkih dostignuća ne trebaju svetačke ni ikonografske uspomene, već njegova mudrost, skromnost i požrtvovanje, sprovedba njegovih ideja, vizija i principa! Njega se nije moglo kupiti, zašto je njegov narod postao tako jeftin?! Kako u velikosrpskoj Jugoslaviji mir potlačenog i porobljenog muslimanskog naroda nije imao vrijednost, tako ni danas sloboda bez zdravog poretka, socijalne pravde i društva jednakih mogućnosti nema težinu.

„Turski brod s 4.500 tona hrane ovih dana se doslovno krčmi i rasprodaje od strane Hrvatskog vijeće obrane (HVO); sa turskog tankera, čija nafta je nabavljena dobrovoljnim prilozima turskih građana, HVO je neovlašteno uzeo 1.000 tona nafte preko kvote koju smo mu doznačili…“, upozoravao je Tuđmana Izetbegović.

Profesor Gazi Husrev-begove medrese i ugledni bošnjački alim, koji je sa rahmetli Alijom Izetbegovićem prošao kroz golgotu montiranog "Sarajevskog procesa" 1983. godine, smatra da je prvi bosanski predsjednik iznad svega bio čovjek slobode, koja je "ispunjena autentičnom, iskonskom i čistom vjerom". Naglasio je da je on, između ostalog, čovjek islamske kulture i tradicije, čovjek reda, zakona, poretka, vizije i otvorenosti za svako dobro i zatvorenosti za svako zlo.

Nekoliko stotina stanovnika Adapazara i Sakarije prisustvovalo je ovoj vrlo značajnoj manifestaciji koja se redovno održava u Turskoj. Posebno je bilo impresivno učešće velikog broja mladih koji su vrlo pažljivo pratili dvoiposatno izlaganja učesnika. Zanimljivo je da je sa vidnim emocijama je dočekan gost iz Bosne i Hercegovine Adamir Jerković, koji je nekoliko godina bio savjetnik i blizak saradnik predsjednika Alije Izetbegovića.

Sinoć je, u povodu godišnjice smrti, u organizaciji JU Muzej "Alija Izetbegović", u Domu Oružanih snaga u Sarajevu održana akademija.
Prisustvovale su kćerke rahmetli Izetbegovića, Lejla Akšamija i Sabina Berberović, kao i brojni članovi njegove porodice, akademici, predstavnici obrazovnih institucija, vlasti, visoki dužnosnici Stranke demokratske akcije (SDA) koju je utemeljio Alija Izetbegović, te brojne ugledne ličnosti i studenti.

Odluka o stvaranju Armije RBiH kapitalni je historijski korak koji pravi Alija Izetbegović. Prvi put u višestoljetnoj povijesti bosanski vojnici pod vlastitom zastavom brane svoju slobodu.

Na poziv organizatora o liku i djelu prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine govorio je Adamir Jerković, nekadašnji savjetnik i bliski saradnik Alije Izetbegovića. On je istakao da je Izetbegović obilježio jednu epohu i ostavio neizbrisiv trag u povijesti Bosne i Hercegovine.

"Danas obilježavamo dan kada nas je ostavio čovjek koji je vodio borbu za slobodu. Borbu u kojoj je bilo sasvim jasno ko je agresor, a ko žrtva, ko napada, a ko se brani", kazao je Silajdžić u svom obraćanju ističući da se u posljednje vrijeme vodi intenzivirana kampanja za izjednačavanjem takozvanih strana u BiH.

On je prvi Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, i to za vijeke vjekova.Umni vođa naroda koji nije smio postojati. Idejno-politički vođa države koja nije smjela postojati. On je vodio Bosnu i Hercegovinu kad je skoro cijeli svijet bio protiv nje.
Mislilac, intelektualac, vojskovođa, vjernik, državnik, pisac, komšija, susjed, prijatelj...
Rahmetli Alija Izetbegović se nije dao pokoriti nametnutim mu, kao i nama, sistemu... piše u kolumni Željko Milićević u povodu petogodišnjice od preseljenja na ahiret rah. Predsjednika.

Znam da nije baš ni lahko pisati ili govoriti o nekome ko je, bar što se nas Bošnjaka tiče, osoba epohe. O nekome ko je posjedovao samo njemu svojstvenu harizmu, sugestivnost, umjerenost u svemu. A to su odlike dobrih, plemenitih osoba. Posebno onih koji u vjeri pronalaze snagu, koji iz vjere crpe i snagu i mudrost i ... svoj putokaz.
Dvadeset deveti novembar 1991. godine, velika dvorana Sportskog centra „Skenderija“ u Sarajevu. Prvi kongres Stranke demokratske akcije. Sjedim negdje u prvom dijelu sale, gledam i slušam upavo baš njega, danas rahmetli Aliju Izetbegovića.

Kabinet reisu-l-uleme obavještava da će se, u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a u povodu obilježavanja pete godišnjice preseljenja na Ahiret Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, proučiti hatma 20. oktobra 2008./21. ševvala 1429. u 12,00 h u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu.

Na danasnji dan, navrsava se dva mjeseca od kada je prestalo da kuca plemenito srce Alije Izetbegovica, prvog predsjednika Predsjednistva R BiH. Iza njega su ostala mnogobrojna djela, kako vjerskog, politickog, filozofskog karaktera… i na nama je, a pogotovo na buducim generacijama da objektivno valorizuju i kvalitetno ocijene to sve skupa.
Nije mnogo ljudi u svijetu za koje se moze reci da su jos za vrijeme svog zivota stekli planetarnu slavu, simpatije i postovanje gotovo citavog slobodoumnog, misleceg covjecanstva, a pogotovo sada nakon smrti, cija se djela razmatraju, proucavaju i studiozno analiziraju kao sto se to danas desava sa djelom Alije Izetbegovica.

Svečana promocija poštanske marke sa likom prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine održana je u četvrtak, 27. novembar 2003. godine u Domu Vojske Federacije sa početkom u 19 sati.
Radi se o blok marki dimenzija 28 x 42 mm koja je štampana u sklopu bloka dimenzija 68 x 52 mm, a njena nominalna vrijednost je 2 KM. Autor marke je poznati bh slikar Ozren Pavlović, a marka je štampana u francuskoj štampariji Cartor.
Na promociji se prisutnima obratio i generalni direktor BH Pošte Kasim Džajić koji je ovom prilikom Bakiru Izetbegoviću uručio prvi primjerak poštanske markice sa likom Alije Izetbegovića te rukom crtan portret Alije Izetbegovića.

Ukazom guvernera Rijada, princa Selmana Abdulaziza, jedna ulica u glavnom gradu Saudijske Arabije dobiæe ime po rahmetli Aliji Izetbegoviæu, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova Bosne i Hercegovine.

Kao otac modernog bosnjackog bica Alija Izetbegovic je na perfektan nacin objedinio sve tri komponente bosnjackog bica (islam, bosnjastvo i bosanstvo) u jedinstvo bosnjackih razlika. On je zrtvovao mir za slobodu vlastitog naroda. On nije htio drzavu bez svoga naroda. U uslovima strasne agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida i urbicida, u uslovima etnickog inzenjeringa i koncentracionih logora smrti kada je ujedinjena Evropa spavala, kada je demokratski svijet pasivno sve to posmatrao, kada UN nisu zeljele otkriti svijetu istinu o koncentracionim logorima smrti na kraju 20. stoljeca u eri demokratije i zastite ljudskih prava, u takvim uslovima Alija Izetbegovic nije pozivao na osvetu i odmazdu.

PIŠE: Sejo OMERAGIĆ

Danas se mogu sjetiti samo onog napadanog i klevetanog Alije Izetbegovica od ovdasnjih "hrabrih" medija i kolega.
Odgovarali su mu na naslovnim stranicama novina, a onda je bosanski predsjednik objavljivao svoja pisma odbrane kao obican citalac. Ne postoji niti jedan sat na onim nasim televizijama, gdje Izetbegovic nije spomenut kao opasan tip, u sve umijesan. Posljednja novinarska susa, cak i oni koji su pisali prve svoje tekstove, spominjali su i optuzivali Izetbegovica.

Sjecam ga se jedne noci u Zenevi. Upravo je zavrseno jos jedno ponizavajuce pogadjanje sa lordom Owenom. Bio je iscrpljen. Zelio je napraviti nekoliko koraka. U setnji mi je priznao da je umoran, zalostan i zgrozen od toga rata u kojem je bio vojskovodja i koji je istovremeno mrzio. Bilo je vrijeme karnevala. Obalu rijeke na nasem putu izmedju hotela Prezident i Richmond preplavile su mase ljudi. Najrazlicitijih. Gomile razdragane djece koja su trcala, plakala, igrala se.

Alija Izetbegović je historijska ličnost, veliki državnik, istinski demokrata, humanist, a prije svega plemenit čovjek u pravom smislu ove riječi.
Rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu, odakle se njegova porodica već 1928. preselila u Sarajevo. Školovao se u Sarajevu, gdje je završio Prvu gimnaziju i diplomirao na Pravnom fakultetu.