Ta pobjeda trebala je gromoglasno odjeknuti svijetom. Sam bosanski narod nije mogao pustiti glasa jer mu je i dalje, unatoč Naredbi, genocidni zločinac držao nož pod grlom i klao još dugo nakon te povijesne Osude i Naredbe. Kao što znamo pokolj u Srebrenici, pred očima nizozemskog kontingenta OUN-a koji je u svojim džepovima imao Naredbu Svjetskog suda i koji ju je izdajnički zanemario (popljuvao!), nosi pečat '1995.', dvije godine nakon Osude i Naredbe.

- Republika Srpska je nepobitno nelegalna tvorevina, zasnovana na dokazanom genocidu i kao takva nema pravnih osnova za postojanjem „ab initio”;
- da su sve, naknadno nametnute, vrhovne ovlasti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nelegalne i predstavljaju grubu povredu nezavisnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine (kršenjem među ostalim i Naredbe Međunarodnog suda pravde);
- da bosanski narod ima moralno pravo, zakonitu osnovu i povijesno društvenu obavezu poništiti rezultate izdaje i zahtjevati da se ovi navodi iz Naredbe Međunarodnog suda...

Uz velike napore članova Izvršnog odbora uspostavili smo kontakte između Vlade BiH i prof. Boylea. Početkom 1993. održao se sastanak zaraćenih strana BiH u New Yorku a svrha je bila potpisati Vance-Owenov plan. Prof. Boyle je savjetovao da se Vladu BiH odvrati od potpisivanja tog plana, jer bi on značio potencijalni gubitak državnosti za BiH. Mi smo prije tog sastanka u New Yorku zvali Vladu BiH iz ureda i pokušali ih odgovoriti od potpisivanja tog plana, a ja sam i osobno razgovarao s Predsjednikom Izetbegovićem nastojeći ukazati na štetnost tog plana.