Još od ilirskih dana ja se zovem Fatmir.
I još dalje, do ezela, i tamo sam bio Fatmir.
Tamo sam bio sreća i svi su me znali.
I sad sam dobra sreća u ovoj Bosni
I u dobroj sreći ja sam sretan.

Kao što Hrvatsko narodno vijeće staje u zaštitu svoja dva istaknuta člana i reisu-l-ulema ima pravo da štiti sve članove Islamske zajednice, a jedan od članova Islamske zajednice je i Fatmir Alispahić koji ima pravo na zaštitu temeljnih ljudskih prava. Zaštita prava članova Islamske zajednice je dužnost reisu-l-uleme.

Za mentora Alispahiću određen je redovni profesor na predmetu "Bošnjačka književnost" Odsjeka za književnost naroda BiH Filozofskog fakulteta Fahrudin Rizvanbegović.

U obrazloženju odluke Senata UNSA ocjenjuje se da se odluka Nastavno-naučnog vijeća pomenutog fakulteta ne zasniva na zakonskim propisima, te da je u postupku izjašnjavanja o pozitivnom izvještaju Komisije ovo Vijeće postupilo suprotno proceduri utvrđenoj u Pravilima UNSA.

Nezvanično saznajemo da je Senat Univerziteta u Sarajevu, na današnjoj sjednici (06.06.2012.), razmatrao i prihvatio Prigovor mr. Fatmira Alispahića na Odluku Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu (03-09/70 od 9.5.2012.), čime je ta Odluka poništena, a prihvaćen je pozitivan izvještaj Komisije o ocjeni uslova kandidata i podobnosti teme doktorske disertacije pod nazivom „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“.

Nema tog imama koji je ovako ružno govorio o ma kojem katoličkom ili pravoslavnom svešteniku, ali, nema tog ni fratra koji je ovako ružno izvrijeđao jednog muslimana. Fra Ivo Marković je to učinio u ime - „religije koja proizvodi smisao, duhovnost, dobrotu, čistoću duše i polet“, a protiv „deformacije religije koja je ambijent ne-duha i mržnje“, čime je uvrijedio tumačenje islama koje u Bošnjaka predstavlja institucija Reisu-l-uleme. Jasno je da zloba fra Markovića nema nikakve veze sa smislom religije i bosanskih običaja.

Fra Ivo Marković ima pravo da se ne slaže s reisu-l-ulemom i njegovim stavovima, međutim nema pravo da se postavlja kao mjera i kriterij vjerodostojnosti i ocjenjivački sud za ono šta reisu-l-ulema smije a šta ne smije i zbog toga širiti prema njemu zlu volju. Vrijeme je da se Islamskoj zajednici, reisu-l-ulemi i Bošnjacima omogući život bez izvanjskog tutora, da oni svoje vrijednosti i sudove crpe iz sebe, da sami artikuliraju svoje duhovne i nacionalne interese i tako budu odgovorni za svoj slobodan izbor.

Fatmir Alispahić je odvažan mislilac o kome su visoko mišljenje istakli mnogi. Međutim, Fatmirov najveći problem je u tome što misli svojom a ne tuđom glavom te što se tu svoju misao ne libi reći/napisati. Uz to, Fatmir je iznimno kreativna osoba čiju kreativnost su nerijetko iskoristili drugi i okitili se njegovim perjem (Tuzlansko jezero je samo jedan od očitijih primjera). U tom smislu i ovaj tekst ima za cilj da nam djelimično otkrije kako razmišlja jedan odvažni intelektualac kome se, nažalost, radi to što se radi. Cilj ovog teksta je i u tome da se ideja Herc festivala zaštiti i jednom zauvijek pripiše onome ko ju je i zakolutao.

Kako oni u Prijedoru tako i ovi u Sarajevu zaboravljaju da su povijest Bosne pravili slobodoumni heretici a ne podobni i podanički robovi te da je bosanski duh slobode nadživio sve tirane i despote pa će nadživjeti i ove sadašnje koji su sebi umislili da nas nakon pokušaja biološkog istrebljenja sad mogu i duhovno i intelektualno progoniti jednog po jednog dok nam ne ubiju volju za slobodom, kao najvećom dunjalučkom vrijednošću.

"Bošnjački predstavnici nisu ništa uradili za ove tri godine, a morali su. Znali su šta moraju to uraditi. I ja s ovog mjesta moram izraziti poštovanje prema Vladi Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Ambasadi SAD-a u Sarajevu i ambasadoru Patrick Moonu. Moram izraziti zaprepaštenje da su Bošnjaci-muškarci ostavili Srebrenicu ženama da se one bore za njena prava i da slušamo nešto što nije u našoj kulturi, to jeste da podcjenjujemo nečiju pomoć, kao što je pomoć Vlade SAD-a. Moramo uvijek naći načina da se zahvalimo Americi za ono što čini, uključujući i procese u Hagu i za pronalazak ratnih zločinaca", ogorčen je Cerić.

Delegacija Udruženja za kulturu Novo Sarajevo, koju su činili Ibrahim Osmanbašić, predsjednik Udruženja, te pisci Mersida Sadiković, Idriz Hodžić i Dino Porović, posjetila je ovog vikenda u Tuzli mr. Fatmira Alispahića i uručila mu preko 50 knjiga iz svoje biblioteke koje su napisali pisci iz dijaspore i koje se bave iseljeničkim iskustvom. Uručenju je prisustvovao tuzlanski pisac mr. Emir Džambegović sa suprugom Eminom.

Za čiju se slobodu oni, na Filozofskom fakultetu, bore i ko su njihove žrtve? Nedavno smo vidjeli da je na književnom planu – žrtva bio Nedžad Ibrišimović a sad, na ideološkom (nejasnom i fantomskom) – Fatmir Alispahić. Međutim, takvi ne znaju stati kad jednom krenu dijeliti presude na svom „prijekom sudu“: ko se usudi progovoriti – proglasit će ga petokolonašem, suradnikom „jednog nacionaliste i rasiste“ i, evo, prve su takve izgovorene i puštene u javni opticaj: dr. Fahrudin Riznavanbegović i dr. Ugo Vlaisavljević - koji su se zlu pokušali oprijeti – postali su kolaboracionisti i javno razapeti i žigosani!

Ja sam najistaknutiji bošnjački antinacionalista, jer sam konkretnim djelovanjem u ratu javno branio srpske i hrvatske komšije od mogućeg bošnjačkog revanšizma, jer sam javno ustao u zaštitu jednog srpskog mladića koji je pretučen, jer sam skrivao “obilježene” Srbe pod svojim krovom (Burlica, Biogradlija, i dr.), jer sam javno pozivao borce Armije RBiH...

Nakon što je dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu Ivo Komšić u četvrtak 17. maja zabranio potpisivanje peticije ispred Fakulteta, ovih 16 organizacija su uputile zahtjev Općini Centar da se dopusti potpisivanje peticije na trotoaru pored Filozofskog fakulteta. Uprkos upitima, nismo dobili ni odobrenje, ni obavještenje, čime nam je stavljeno do znanja da će eventualno potpisivanje peticije biti sankcionirano od strane policije.

U toj operaciji jednako sudjeluju univerzitetski policajci koji Alispahicu osporavaju gradansko pravo da doktorira, kao i bulumenta placenih sarajevskih novinara koji su ispisali vec stotine tekstova s ciljem da se Fatmir Alispahic prikaže kao "fašista i rasista". Prodekan Filozofskog fakulteta Dubravko Lovrenovic cak je ustvrdio da se - Fatmir Alispahic od ratne zlocinke Biljane Plavšic razlikuje samo po tome što nije osuden.

Ovaj video je protest protiv najavljene zajedničke kandidature Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne da se Stećak stavi na listu UNESCO-a kao kulturni spomenik ovih navedenih zemalja. Ovo je najbezobrazniji napad na kulturno-historijsko blago Bosne i Huma i otvorena agresija i prisvajanje autohtonog Bosansko-Humskog i Bošnjačkog nadgrobnog spomenika.

Zar prodekan doista ne vidi da se pretvorio u političkog komesara koji bdije nad moralom akademske zajednice nad kojom je stekao vlast? Zar ne zna da i odluke o kršenju Etičkog kodeksa Sarajevskog univerziteta donosi Etički komitet, a ne prodekani po svome nahođenju? Još krupniji previd je ovdje u igri: etički kodeks na kojeg se on poziva (pišući ga malim slovom) važi za nastavnike i uposlenike Univerziteta, a ne za kandidate poput Alispahića.

Za nas je nedopustivo, nakon svih zločina, genocida, urbicida i kulturocida kroz koje su Bošnjaci kao autohtoni bosanski i evropski narod prošli, onemogućavati akademsku obradu posljedica brutalne velikosrspske i velikohrvatske agresije. Tema mr. Fatmira Alispahića je i djelimično tema o nama samima – o članovima BAK-a, koji smo ne svojom voljom, bili prisiljeni napustiti svoje kuće i našu bosansku domovinu i počeli život u tuđini sa apsolutnog egzistencijalnog minimuma.

To što ja mislim i pišem da su Ivo Komšić i Dubravko Lovrenović velikohrvatski nacionalisti i šovinisti, zamaskirani u dejtonske kostime, to nema nikakve veze sa temom moje doktorske disertacije koja glasi „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“. Izuzev ako svoj šovinizam nisu institucionalizirali pod krovom Filozofskog fakulteta u Sarajevu. To što Dubravko Lovrenović misli da sam ja „rasist i ksenofob“, to takođe ne bi smjelo da ima ikakve veze sa Filozofskim fakultetom. Nek' to misli kod kuće, kao što i ja kod kuće mislim da je on eksponent velikohrvatske kvazihistoriografije.

To što je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu urađeno zaudara nam na totalitarne režime iz sfere neofašizma i neostaljinizma, kakvi su, nadamo se za nama. Da podsjetimo, Grci su Sokrata ubili iz ideologijskih razloga što se pokazalo historijskim paradoksom i zločinom. Hoće li time Nastavno-naučno vijeće da ubije Alispahića i da ga natjera da u inozemstvu brani doktorat? U ovom slučaju, moderna metoda kaže: znanost se prvenstveno bavi istinom i istinskoj takvoj orijentaciji je strana svaka ideologija.

U svim demokratskim zemljama, univerzitet je izvorište – kritičke svijest i različitosti. U diktatorskim državama diferenciraju se i diskriminiraju se ljudi koji misle drugačije. Tendencije nekolicine ljudi koji pokušavaju uništavati cjelovitu sliku koja je važna i za smisao obrazovanja, znanosti i znanja uopće, kao i za individualno stjecanja znanja neće uspjeti.

Ovo je diskriminacija. Nisam ni rasista ni fašista i nijedan sud me nije proglasio takvim, što mi neki žele prišiti. Mislim da je problem i u temi kojom se želim baviti. Bošnjačko iseljeničko iskustvo prvi put bi se našlo u književnosti, a ono podrazumijeva i bavljenje genocidom nad Bošnjacima, što određeni krugovi ne žele da bude tema na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, rekao je dodajući da će ustrajati u nastojanju da doktorira u Sarajevu.

Ponekad se ne slažem sa njegovim načinom, mislim ponekad da je oštar i previše pesimista, čini mi se da sam mu to čak negdje i napisao u mailu, ali ću izgleda morati tražiti halala od njega, jer je situacija i gora nego što ju je on prikazivao.
Malo je univerziteta na svijetu u kojima se umjesto ponuđenog naučnog rada gleda boja kože, nacionalna ili vjerska pripadnost onoga koji rad nudi.
To je doista svjetska sramota!

Slučaj odbijanja doktorske disertacije mr. Fatmira Alispahića, u režiji dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Ive Komšića, i prodekana za nastavu, dr. Dubravka Lovrenovića, predstavlja teško kršenje zakonskih i etičkih normi. Nastavno-naučno vijeće, koje je stalo iza ove nelegalne odluke, nije imalo nadležnosti da to učini, a što je detaljno obrazložio cijenjeni dr. Ugo Vlaisavljević. Stoga je jedini ispravan put u obaranju nelegalne odluke Nastavno-naučnog vijeća, te u sankcioniranju odgovornih lica koja su svoje političke i nacionalističke animozitete prema mr. Fatmiru Alispahiću prebacila na akademsko polje koje mora biti zaštićeno i ideološki neovisno.

Šest nevladinih organizacija jučer su podnijele zahtjev dekanu Filozofskog fakulteta u Sarajevu Ivi Komšiću da im odbori da u četvrtak, 17. 05, u 11 sati, na plato ispred Filozofskog fakulteta postave sto za potpisivanje "Peticije protiv diskriminacije Fatmira Alispahića na Filozofskom fakultetu u Sarajevu", ali su tek danas 15 minuta do 11 sati od Komšića dobili pismeni odgovor - zabranu organiziranja peticije, pod opravdanjem - da ne dozvoljava političke skupove...

Ne samo da je čudno kako je mogla biti donesena takva odluka, koja nema nikakvo uporište u zakonu, već kako je moguće da nadležna tijela Univerziteta u Sarajevu danima ne reagiraju na ovu sramotu, kojom se ideološka diskriminacija uvodi kao metod selekcije. Iskreno se nadamo da će Univerzitet u Sarajevu smoći snage da izađe iz ove krize, jer bi se slučaj Fatmira Alispahića mogao tumačiti kao početak procesa diskriminacije bošnjačke inteligencije u Sarajevu kao bošnjačkom duhovnom centru.

Verbalni delikt, moralna podobnost, ideološka lojalnost i politička linija na univerzitetima su kategorije koje su u demokratskom svijetu poražene ili se permanentno protiv njih vode borbe. Živjeli smo u uvjerenju da su i na ovim prostorima izgnane te kategorije iz akademske zajednice. Očito je da nisu i valja ozbiljno raditi na demokratizaciji univerziteta i akademske zajednice, njenom oslobađanju od ideološke skučenosti i rigidnosti.

Obaviješteni smo da je Naustavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta u Sarajevo 9. maja 2012. napravilo presedan kakav nije zabilježen u povijesti Univerziteta u Sarajevu - da je jednog kandidata odbilo pod optužbom da je taj kandidat "fašista i rasista". Sedamdest profesora i asistenata bilo je svjedok inkvizicijskog, totalitarnog linča mr. Fatmira Alispahića kojega je Dubravko Lovrenović, bez ikakvih argumenata (morala bi postojati neka presuda!) optužio da je "fašista i rasista" i da kao takav ne može steći "doktorat iz humanističkih znanosti".

Fatmira Alispahića poznajemo preko njegovih tekstova i javnih istupa, ali ne poznajemo sve one detalje njegove biografije koje ga svrstavaju u red najznačajnijih građana Tuzle, grada u kome je već godinama diskirminiran na isti način, od istih ideoloških policajaca, od kojih mu je 9. maja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu uskraćeno građansko i akademsko pravo da doktorira. Zato ovim našim biografskim slovom upoznajmo Fatmira Alispahića...

Nakon ličnog, javnog protesta što u prostoru novo izgrađenog BBI centra nema alkohola i svinjskog mesa od, sada dekana tog istog fakulteta Ive Komšića, nisam iznenađen da se stavio na suprotnu stranu Fatmiru, pogotovo kada je čuo da je ovaj postao hadžija. O Lovrenoviću i njegovom negiranju svega što je bošnjačko, a pogotovo islamsko nevrijedi pričati. Sve je on rekao. Ali me interesuje ko su još, bez Kazaza, sedamnaest imena koju su osporili čovjeku pravo na obrazovanje!!! Tu je najmanje sigurno barem deset Bošnjaka. Nisam rekao muslimana.

Ovim putem želim obrazložiti svoj stav da se ovakve stvari više nikada ne smiju dopustiti u radu našeg vijeća. Ne bi se smjelo dopustiti ne samo da se bez nepobitnih argumenata ne usvoji izvještaj neke odsječke komisije povodom podnošenja prijedloga neke doktorske teze nego se pogotovo ne bi trebalo dopustiti da se na temelju moralnih i političkih diskvalifikacija ličnosti kandidata sudi o tom prijedlogu.

Prema tvrdnjama našeg izvora, u ovim stavovima Lovrenovića je podržalo još 20 profesora, među kojima i dekan Ivo Komšić te profesor Enver Kazaz. Alispahić i njegova tema pod nazivom "Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti" dobili su saglasnost i pozitivnu ocjenu Odsjeka za književnosti naroda BiH o podobnosti i kandidata, o čemu je izvještaj podnio profesor Fahrudin Rizvanbegović. Pozitivno je glasalo još 50 profesora, ali Alispahić nije dobio odobrenje, jer su, prema tvrdnjama našeg izvora, nedostajala još četiri glasa.