Htio sam ljepotom obdariti svijet
svijet ili možda samo neke ljude
èitatelje nikad nesvršenih djela
èak ni ne poèetih – ili zapoèetih
i zaboravljenih još prije roðenja
(Mnogi su životi, 20. V. 1973)

New York - U subotu, nakon ranog sabaha drugog februarskog hladnog vikenda, spremili smo se na odlazak u Boston. Pošli smo u posjetu poznatom znalcu bošnjaèke književnosti, dr. Zlatanu Èolakoviæu, sinu veæ na daleko i na široko glasovitog rahmetli Envera Èolakoviæa. Imali smo èast da vidimo jedan dio Enverove rukopisne književne ostavštine, èiji je nasljednik i urednik dr. Zlatan Èolakoviæ. Upravo Enverovo stvaralaštvo pokazuje koliku je volju imao za pisanjem, unatoè tome što su mu bivši komunistièki poslušnici onemoguæivali da objavljuje svoja djela. Meðutim, danas se itekako vidi da Enver i njegova djela žive i da æe živjeti dok je Bosne i Bošnjaka, dok su ti isti poslušnici završili na smetlištu historije i spominju se samo u negativnim kontekstima, ili su pak odavno zaboravili svoju prošlost.
Ujedno, jedan od povoda našeg razgovora je izlazak iz štampe «Legende o Ali-paši» na enleskom jeziku uz devedesetu godišnjicu Enverovog roðenja, u prijevodu dr. Zlatana Èolakoviæa. Takoðer, cilj nam je da potražimo i odgovore na neka važna pitanja koja su veæ duže vremena daleko od bošnjaèke javnosti.


Huškali su na me odvratne pse svojih jezièina


BOSNJACI.net: Prof. Èolakoviæ, pred nama se nalazi samo jedan dio bogate knjizevne ostavstine od vaseg oca Envera. Mozete li nam reci, ko je Enver Èolakoviæ?

Enver Èolakoviæ: Ljudi tvrde da iznimaka nema, a ja sam eto ta iznimka, koje nema… Tko sam? O, da li je to važno? Ja sam, rekao bih samome sebi, autor “Ali-paše”, ali sam ujedno i djelo toga autora, jedno njegovo slabije, neuspjelije djelo, koje – eto – namjesto na papiru, živi na svijetu, živi, muèi se i bori se sa predrasudama …
O, ljudi su zli, sitni, osvetoljubivi i pakosni, teško meðu njima egzistira pjesnik! Neka im bude oproštena njihova glupost!
Èinjenica je da oko mene uvijek lebdi neka maglica tajanstvenosti… Ja nisam jednostavna sastavina mozaika društva, pomalo stršim iz vreæe svagdašnjosti… Priznajem da sam na svoju sredinu utjecao isto toliko malo kao ona na mene. Mi se nismo nikada razumjeli.
Huškali su na me odvratne pse svojih jezièina, a ja nisam bio zvijer, niti plašljivi zec, nego pitomi kuniæ...
Malo je tko doživio toliko poniženja i razoèaranja kao ja. I žao mi je, i nije mi žao. Pa, hajde, plaèimo malo nad grobom jednog ponosa. Grob ponosa? Da, to sam ja. Ali Gospod oživljava nepravedno osuðene u noæi velikog obraèuna!
(Zapisi iz lipnja-srpnja u Enverovom Dnevniku iz 1953. godine)


Zlatan Èolakoviæ: Tko je Enver, ta “iznimka”, to “slabije djelo autora Alipaše”, taj “pjesnik koji pomalo strši iz vreæe svagdašnjosti”, taj “pitomi kuniæ” i “grob ponosa”? Nama, koji smo ga poznavali i voljeli, bio je nepoznanica, bio je sasvim zaèudan èovjek, koji kao da je “pao s neba”.
Je li on prije svega plemiæ, posljednji izdanak slavne maðarske barunske obitelji, koja je dala svjetski poznate slikare, potajno kršten kao beba imenom Eduard Ladiszlaus Mednyanszky, dok mu je otac musliman na rumunjskom ratištu, a pod tim imenom on objavljuje mladiæske pjesme u Budimpešti? Ili je Enver, sin ponosnog Vejsilbega, potomka moænih begova Èolakoviæa, od kojih se jedan po predaji takmièio u snazi sa samim Mujom Hrnjicom? Je li on nasljednik golemog bogatstva, tvornice cigla i opeka, te niza kuæa i gradilišta u samom centru Sarajeva, ili pak siromašno dijete, koje ne može završiti gimnaziju, jer mu otac, koji se parnièi s državom za stotine milijuna, pa sav novac daje advokatima, ni to ne može omoguæiti? Je li on ljevièar, koji odvažno objavljuje i piše antifašistièku literaturu u drugom svjetskom ratu, ili je diplomat, kulturni attaché Hrvatske u Budimpešti u doba neposredno pred slom NDH? Je li on roðeni matematièar, fenomenalni pedagog i znalac mnogih jezika, jer on je doista bio potpuno i savršeno trilingvalan, ili je profesor iz nužde? Je li on uvjereni Hrvat, ili roðeni Maðar, ili pak Sarajlija i Bošnjak? Je li on najtalentiraniji i najnapredniji mladi romanopisac i pjesnik svoga doba, ili pak posljednji predstavnik “crne reakcionarne buržoaske literature”? Je li on pisac žanrovske, trivijalne književnosti i sladunjavih romana koji se dobro prodaju, ili je jedan od dosad neshvaæenih revolucionara književnosti, koji se radosno igra sa svim književnim žanrovima, poput Cervantesa, koji je uz Homera Enveru bio najdraži pisac? Je li on neprijatelj komunista i zakleti liberal, koji piše izvanredne pjesnièke satire protiv Titove Jugoslavije, ili je pak socijalni pisac koji se bori za ponižene i za osloboðenje Bosne i Hrvatske od srpske pljaèke i hegemonije, kako u staroj, tako i u Titovoj Jugoslaviji? Ili je on prije svega napredni borac za dostojni suživot i punu toleranciju meðu vjerama i narodima, za zbližavanje Srba, Hrvata i muslimana ili Bošnjaka u jedinstvenoj, sretnoj Bosni, te zloguki prorok koji strahuje od srbizacije Bosne i povampirenja èetništva i ustaštva? Je li on posljednji vojnik armije Ljubavi, koji hoæe da vitla zastavom Nade?
Enver je sve to, i još više. Kad objavim njegova djela, i bošnjaèka i hrvatska književnost mnogo æe dobiti, ali samo æe dobri èitatelji pojmiti što su i koga su u Enveru izgubili, zbog toga što je bio prisiljen književno djelovati u nemoguæim uvjetima.
Jer Enver jest bio vrhunski talentirani prozaik, poput Andriæa, a ujedno istinski roðeni pjesnik, poput Maka Dizdara!
U sebi je èovjek Enver nosio Dvojnika, besmrtnog mladog pjesnika Envera, kog je obožavao, ali pod èijim teretom je posrtao. Trudio se da tog pjesnika dostigne, da se saživi s njim, ali se samo sukobljavao s njim, osjeæao je da je kao èovjek potpuno inferioran tom Dvojniku. Njegov mu je Dvojnik ostao vjeran i nikad ga nije napustio. Od rane mladosti, pa sve do smrti, pisao je Enver mladalaèki sjajno, nadahnuto. Zato sam sebe rado zove najsretnijim nesretnikom ili najnesretnijim sretnikom, jer za njega je život ionako bio “život u stihu”.
Pjesnikinja Karoly Amy, Enverova prijateljica, o njemu je napisala:
Otišao je Enver, Enver govorljivi,
Dok drugi pijahu vino, on je pio stihove
(navodim po sjeæanju).


Tradicija književnosti u Bosni je vrlo duga i neistražena


BOSNJACI.net: Kome pripada bogata Enverova književna ostavština?

Enver: Isplati se èitav jedan život, ili bar njegov dobar (najvrijedniji) dio, posvetiti toj Bosni…
Imam pravo kad volim ono mrtvo Sarajevo, ljubavlju pisca i djeteta, ljubavlju èovjeka koji zna voljeti. Isplati se, i te kako se isplati, o mom Sarajevu pisati romane. I to bolje, veæe, ljepše, nego što je Alipaša…
(Dnevnik 12. VIII 1953.)
Legendu sam poèeo pisati sa odreðenim ciljem, da saèuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni nego jezik Bosne. Osim toga htio sam da stvorim jedno sintetièko historijsko bosansko vrijeme. Tako je nastao i Ali-paša.Bosna je moja domovina. Naša kuæa u Sarajevu, nedaleko od današnje zgrade sarajevske radio stanice, bila je stjecište književnoga svijeta. Šantiæ nikada nije došao u Sarajevo da nije kod nas svratio. Isak Samokovlija, Safet Bašagiæ, Hamza Humo, Dizdari i drugi bili su naši redovni gosti. Ja i Hamid Dizdar smo bili poznati kao jedini književnici koji su hodali po èaršiji…
Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno… Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriæu ili Branku Æopiæu ne govori prije svega kao o bosanskim piscima. Isti je sluèaj sa hercegovaèkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipièniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Markoviæ nije bosanski pisac… Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, poèelo se govoriti o bosanskoj poeziji… A Mak Dizdar je davno bio dobar i odlièan bosanski pisac.
Tradicija književnosti u Bosni je vrlo duga i tako reæi neistražena.
(Enverov interview s Enesom Èengiæem, Svijet, Sarajevo, 26. II 1971, rbr. Susreti)
Zlatan Èolakoviæ: Prema gornjim Enverovim rijeèima iz 1971., dvojbe nema o tome da njegovo djelo spada prije svega u književnost Bosne, to jest bošnjaèku književnost. No, treba reæi i to da je Èolakoviæ bio izgnan, izbaèen iz bošnjaèke i, šire, bosanske književnosti. Kako je gorko isticao u svom Dnevniku, Bošnjaci su se odrekli njegova djela, oni su ga ponizili, popljuvali, osramotili, opljaèkali, izgnali, ismijali, odbacili, a da se nije maknuo iz Sarajeva, tamo bi ga ubili, u doslovnom smislu rijeèi. Zašto se to desilo, i zašto se tako iskazala zahvalnost na poklonu Legende o Ali-paši, pokušat æu objasniti.


Enverovi neprijatelji


Vjerojatno nikad neæu saznati sa sigurnošæu tko je bio Enverov smrtni neprijatelj, koji je pokrenuo i podržavao lavine neprijateljstva prema Enveru. (Nije iskljuèeno da je Enver bio na nekoj Crnoj listi, o kojoj se šaputalo da je postojala). Prema Krležinom svjedoèenju, ipak je vjerojatno da je Enverov neprijatelj bio netko u koga je Tito imao povjerenje. Oko 1964. godine, moja majka Stella vodila je slijedeæi razgovor s Krležom:

Stella: Poštovani Krleža, pomozite Enveru, spasite ga! Vi znate da je on nevin, da je on dobar pisac i èovjek.
Krleža: Ne mogu. Njemu može pomoæi samo neki rukovodilac u najužem Titovom krugu.
Stella: Pa zar to niste Vi?
Krleža : Ne, nisam.
Stella, o kojoj æu kasnije govoriti, nije bila osoba koja bi išta izmislila.
Ovaj njen razgovor s Krležom je znaèajan, kao i Krležine zagonetne izjave Enesu Èengiæu (koje je Èengiæ snimao i koje nisu bile spontane, nego vrlo promišljene), o tome da je poslao novo izdanje Legende o Alipaši Rodoljubu Èolakoviæu, a s knjigom odaslao poruku da se u Legendi opisuje tema Bosne bolje nego u Èolakoviæevog prijatelja Ive Andriæa (Enes Èengiæ: S Krležom iz dana u dan, I, Globus, Zagreb, 1985., str. 151).
Èini se da je netko izmeðu najbližih Titovih suradnika pakostio je Enveru ne samo do njegove fizièke smrti, nego i dugo nakon nje. Sve do 1984. godine, dakle punih osam godina nakon Enverove smrti, objaviti u Hrvatskoj ili u Bosni išta od Èolakoviæeve ostavštine bio je pravi podvig. Oni urednici koji bi se odvažili na objavljivanje Enverovih djela, pa bio to samo prepjev ili esej o nekom pjesniku, doživljavali su prijetnje i pritiske da to više nikad ne ponove.


Enverova djela su prikazivala Bosnu na drugaciji nacin od Andricevog pisanja


BOSNJACI.net: Kako je došlo do toga da 1944. godine Enver zauvijek napusti Bosnu i zašto?
Enver: Al jutros, Majko, dok gledam u sunce,
i Bosna i Pešta, Evropa i Svijet
sve mi je to vjeruj, postalo ko moje.
Ja sin sam Zemlje, Kosmosa i Vjere
u Ljubav, u Bratstvo, u Slogu i Mir!
I granice sve su ove zore pale!
Madžarska sela i naše kasabe,
tundre i tropi, crnci i kitajci
svi su mi braæa i svugdje mi je dom
gdje Tvoja ljubav sina svoga prati...
(Majci umjesto školjke... 1944)


Zlatan Èolakoviæ: Enverovi neprijatelji širili su objede, nekoliko godina nakon rata, a ne odmah nakon rata, da je Enver bio istaknuti pisac-propagator ustaške NDH. Time se na lak naèin ujedno odbacivalo i Legendu o Alipaši, koja je najljepše prozno umjetnièko djelo bošnjaèke književnosti (Latiæ). Naime, Legenda je imala senzacionalni uspjeh kod èitalaca i kritike u Zagrebu i u Sarajevu. Trebalo je obezvrijediti taj roman, koji prikazuje Bosnu na nov, sasvim drugaèiji naèin nego Andriæ i dotadašnja književna tradicija.
Evo dokaza da se radi o laži: Najbolji Enverovi prijatelji u Sarajevu bili su ljevièari, braæa Dizdari, Humo, Sijariæ, Miliæeviæ. 1944. godine, svi kritièari, kako iz Zagreba, tako iz Sarajeva, zaprepašteni su pojavom fenomenalnog mladog pisca, za kog dotad nisu ni èuli. Anonimni Beharov dopisnik 1944. godine daje slijedeæe znaèajne detalje: Enver je koncem rata bio još uvijek gotovo nepoznat u Sarajevu, da Zagreb i ne spomenem, a u NDH mu je škodilo njegovo prezime (radi poznatog komunistièkog robijaša Rodoljuba Èolakoviæa). Alija Nametak, te Hamid Dizdar i Vladimir Jurèiæ, o Enveru pišu u to doba kao o malo poznatom piscu u Sarajevu, i oni se trude da ga populariziraju. Nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman dobio je na anonimnom natjeèaju.
Kad Envera 1945. i 1946. godine dvaput hapse komunisti i detaljno ispituju, pronalaze da je apsolutno nevin, te da je objavljivao iskljuèivo beletristiku. Napominjem da su u to doba komunisti vrlo olako ubijali nevine ljude, te da su mnogi meðu tim isljednicima bili neodgovorni zloèinci. U Enverovu obranu ustali su i rijetki preživjeli sarajevski Židovi, koji navode u svojim pismenim apelima da su Enver i njegova majka pomagali svakome kome su mogli, stavljajuæi na kocku vlastite živote. (Posjedujem takvo pismeno svjedoèenje, a o antifašistièkom stavu Enverove majke Ilone-Fatime, kojoj je Enver bio silno privržen, govori Enverova Knjiga majci iz 1942.). Enver tvrdi u svom dnevniku da je iskoristio svoj neznatni položaj u sarajevskoj podružnici Matice hrvatske da spasi život piscu Marku Markoviæu. Napokon, Enver je ratno siroèe, jer je u ratu izgubio i oca i majku, koje je ubila bomba.
Dakle, èinjenica da poslijeratni istražitelji nisu osudili Envera nego oslobodili svake krivnje, nesumnjivo dokazuje da je bio nevin. Isto tako, to dokazuje poštovanje koje prema njemu osjeæaju predratni ljevièari i komunisti, poput Krleže, Šinka, Simiæa, kao i liberalni graðanski kritièari, koji su prezirali ustaše, poput Benešiæa, Marakoviæa, Grgeca, Jurèiæa, Slavka Kolara i mnogih drugih pisaca. Ti Zagrepèani su dobro znali, kao i Sarajlije braæa Dizdari, Humo ili Sijariæ, tko su bili sljedbenici ustaša.

Ne vracaj se u Sarajevo

I Hamid i Mak Dizdar javljaju nakon rata Enveru da se ne vraæa u Sarajevo, jer æe izgubiti glavu. Ali ne zato što je on nešto u ratu skrivio, nego zato što su vlasti odluèile opljaèkati Enverovu imovinu, eksproprirati cjelokupno njegovo nasljedstvo. Bilo je daleko jednostavnije ubiti Envera, nego mu dati odštetu. Na Enverovu zemljištu izgraðen je Željeznièki kolodvor, a njegova tvornica srušena. Stoga Enver ostaje u Zagrebu, te iz Zagreba pokreæe parnicu za zaštitu svog nasljedstva ili nadoknadu. Naravno, sudstvo je bilo u rukama pljaèkaške države, koja je ionako nerado priznavala pojam privatnog vlasništva. Enverove kuæe, zemljišta i tvornicu vlasti proglašavaju bezvrijednim oranicama, a sud se s tom procjenom slaže. Enver za svoje stotine milijuna vrijedno nasljedstvo ne dobiva ništa. Otima mu se i krov nad glavom, to jest ruše njegovu kuæu. Ova se parnica vodila godinama, tako da još 1953. Mak izvještava Envera da se na nekom njegovom zemljištu kod Vojne bolnice bespravno gradi novi kompleks zgrada.

BOSNJACI.net: Enver je ipak objavio dosta knjiga i mnoga djela u Hrvatskoj. Zašto nije objavljivao i u Bosni, i je li pokušao objavljivati u Sarajevu?

Enver: Bosna me se odrekla! (Dnevnik, 1953)

Zlatan Èolakoviæ: Za svog života, Enver nije objavio ni jednu svoju knjigu u Bosni. Ovo predstavlja možda najbolnije mjesto u njegovoj biografiji. Enverovi dnevnici jasno dokazuju da se borio da objavljuje u Bosni. Sarajevski književnici tu su odigrali sramnu ulogu. Navesti æu nekoliko Enverovih pokušaja da objavljuje u Bosni, koji su mi poznati.
Nakon što je Legenda odavno rasprodana u Zagrebu, Enver je želi objaviti u Sarajevu. Mak Dizdar smatra da bi to bilo preopasno, te nagovara Envera da mu preda knjigu pripovijedaka za tisak. Enver mu daje rukopis.1954. godine, jedan danas glasoviti bošnjaèki pisac u svojoj recenziji te Enverove knjige osuðuje Enverove pripovijetke kao reakcionarnu književnost. Takva je ocjena bila pogubna za pisca u to doba.
Enver osim braæe Dizdara nije poznavao nikoga tko bi mu mogao pomoæi da objavljuje u Bosni. Stoga ostavlja kod Maka svoju novu, zaista sjajnu zbirku Lokljani (objavio sam je tek 1991., u Zagrebu). 1955. godine, Enverovi bliski prijatelji iz Sarajeva, koje takoðer ne želim imenovati, dolaze Enveru u posjetu. Enver im èita svoje satire, poput danas slavne pjesme Ðerzelezu Ale!, te pasuse iz romana Jedinac, a u društvu su i neki zagrebaèki pisci. Uskoro, svi æe zagrebaèki gosti Enverovog doma biti privedeni na policijska saslušavanja. Enveru postaje jasno da su njegovi prijatelji iz Sarajeva došli k njemu kao – policijski doušnici. Iste godine, Enver po posljednji put, sad veæ oèajnièki, pokušava objaviti knjigu u Sarajevu. Radi se o romanu Melun (Prokletnik). Enver dostavlja ovo djelo na sarajevski anonimni natjeèaj za najbolji roman. No, èlanovi komisije prepoznaju autora, o èemu Envera izvještava Mak. Nagradu je dobio Sijariæ za solidnu prozu Bihorci.
Enverov je roman bio daleko znaèajnije djelo, jer predstavlja prvi bošnjaèki moderni roman pisan u ich-formi, a tema je u politièkom smislu vrlo aktualna. Roman je virtuozno napisan, jer je Enver usavršio svoju romansijersku tehniku u odnosu na Legendu.
Od tada, pa do konca svog života, koliko je meni poznato, Enver više nije ni pokušao objavljivati svoje knjige u Bosni.
Ali zato sam nakon Enverove smrti to pokušao ja! Veæ 1977. godine, predao sam Svjetlosti, na nagovor Alije Isakoviæa, Izabrana djela Envera Èolakoviæa u 5 knjiga. Od te godine, pa sve do 1984., dakle punih sedam godina, uredništvo biblioteke Kulturno nasljeðe nije htjelo razmotriti moguænost objavljivanja ovih djela.
Kad sam dobio stipendiju Fulbrightove zaklade za Harvard, te kad je mojoj majci Stelli postalo jasno da nas je sarajevski izdavaè iznevjerio, otišao sam tamo po rukopise. Bilo je to 1984. godine. U Svjetlosti sam se sastao s Alijom Isakoviæem i glavnim urednikom te biblioteke. Taj mi urednik reèe da uredništvo nije razmatralo objavljivanje Enverovih djela, jer je on bio bolestan. Ja mu dadoh do znanja što o njegovom odgovoru mislim. Uzeo sam rukopise, a Alija me pozvao na ruèak u svoj dom, i ponovio da on iskreno želi objaviti Legendu. I htio bih ovdje istaknuti da je to bila istina. Alija je bio jedini urednik koji se usudio objaviti dio Legende u svom glasovitom Biserju, te jednu Enverovu poemu u èasopisu Život. Alija je bio oprezan èovjek, i objavio je Legendu tek 1991. godine, kad to nije bilo opasno nego oportuno, ali mu to ne zamjeram. To su razlozi zašto se u Bosni Legenda pojavila tek nakon što je u Zagrebu bila objavljena tri puta u velikim edicijama.

Nerazumijevanje bosanskih izdavaca


BOSNJACI.net: Je li bilo interesa bosanskih izdavaèa za Enverova djela u posljednjih nekoliko godina?
Zlatan Èolakoviæ: Interesa je bilo. Na primjer, Svjetlost me je zamolila da dostavim neko Enverovo djelo, kad sam veæ preselio u Canadu. Poslao sam Svjetlosti izvanredni Enverov roman u stihovima Jedinac. Svjetlost je odbila roman, jer je recenzent smatrao da ne bi bio komercijalan. A taj je roman po kvaliteti ravan Legendi! Kad je taj isti rukopis neki znalac književnosti proèitao i razumio njegov smisao, nastala je prava navala ponuda iz Bosne i Hrvatske. No ja sam ih sve odbio, jer sam osjeæao da su to ponude iz politièkih pobuda, a ne ponude ozbiljnih književnih izdavaèa.
Jedini ozbiljni i renomirani izdavaè, koji je iskazao namjeru objavljivanja svih znaèajnih Èolakoviæevih djela, bila je Bosanska knjiga, koju su vodili Gavrilo Grahovac i Ivan Lovrenoviæ. Oni u ugovaranje nisu ušli direktno sa mnom, kao urednikom ostavštine, pa sam prekinuo te pregovore, što mi je danas žao. Sklopio sam prije više godina ugovor za dramatizaciju Legende u sarajevskom Narodnom pozorištu, ali predstava se dosad nije realizirala. Ne znam zašto.
BOSNJACI.net: Gdje se èuva Enverova književna ostavština i koliko ima još uvijek neobjavljenih znaèajnih djela?

Zlatan Èolakoviæ: Cjelokupna Enverova prozna i poetska rukopisna ostavština u mom je posjedu i èuva se u mojim rezidencijama u Canadi i državi Massachusetts. Prve Enverove zapise i prijepise pjesama sredio sam i pohranio u Zavodu za književnost HAZU.
Ostavština je vrlo bogata, a sadrži više romana, knjiga pripovijedaka i novela, pjesnièke zbirke i knjige prepjeva, te neobièno zanimljive dnevnike iz pedesetih godina koji sadrže Enverove autobiografske zapise. Namjeravam objaviti Enverova Sabrana djela u 20 knjiga do stote godišnjice njegova roðenja, to jest do 2013. godine, a u tu svrhu pripremio sam detaljni plan izdavanja.
Takoðer sam preveo Legendu o Ali-paši na engleski. Planiram je uskoro objaviti u Americi, uz devedesetu obljetnicu Enverova roðenja (27. svibanj 2003).

BOSNJACI.net: Poznato je da Enver nije mogao objaviti gotovo ništa punih 20 godina, od 1945. do 1965. godine. Ipak, Enver je potkraj svoga života dosta objavljivao i dobio velika priznanja za svoj rad. Možete li nam nešto reæi o tome?

Zlatan Èolakoviæ: Kad je Enver shvatio da sa svojom bosanskom književnošæu neæe literarno oživjeti, bacio se na prevoðenje austrijske i maðarske poezije, te na pisanje novela. Postupio je vrlo pametno. Povezao se s austrijskim i maðarskim konzulatima i ambasadama. U književnim èasopisima objavio je niz prepjeva i eseja o austrijskoj i maðarskoj lirici i kritici, kao i svojih novela, te pripremio tematske brojeve splitskih Moguænosti, posveæene maðarskoj poeziji i recepciji Krležinih djela. Sam je Krleža dao svoje priloge i uvodnike, pa nema sumnje da je tim èinom baš Krleža ipak pomogao Enveru. S druge strane, Enver je stvorio mnogobrojne veze sa stranim prevodiocima, pa je interes bio obostran.
Tako se Enver vratio u javni život Hrvatske, pa i Bosne na mala vrata, ali je ubrzo postao glasovit u Maðarskoj, Austriji i Njemaèkoj, gdje su njegovi prijatelji bili najveæi pisci i umjetnici svoga vremena. Tih godina boravio je èešæe u Beèu i Budimpešti, nego u Zagrebu. Tako je i Èengiæ snimio veæ navoðeni interview s Enverom u Budimpešti.
Godine 1970., Enver dobiva znaèajna priznanja kako u Maðarskoj (Petofi plaketa, orden Pro Litteris Hungaricis), tako i u Austriji (Križ èasti za znanost i umjetnost I. Reda). Napokon je postao èlan Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih prevodilaca te PENa. Na sveèanom otvorenju Hrvatskog narodnog kazališta prikazuje se njegov prepjev libreta Wagnerovih Majstora Pjevaèa, kao i prepjev Kodalyevog oratorija Psalmus Hungaricus, a Znanje tiska drugo izdanje Legende o Alipaši. Zanimljivo je da tada Enver najavljuje objavljivanje još nekoliko svojih romana (Melun i Mali svijet). U navedenom interviewu Enesu Èengiæu, Enver kaže i slijedeæe:
Sve to, zajedno sa mojim ranijim zbirkama pripovjedaka i poezije predstavlja na odreðen naèin moje kazivanje o Bosni, za koju mi Ivo Andriæ jednom reèe: Ja sam, Envere, u mojoj literaturi došao do avlinskih vrata, a ti si ušao u kuæu (Svijet, Sarajevo br. 665, 26. II. 1971, str. 11).
Ovu Enverovu izjavu shvaæam i kao otvoreni izazov starome Andriæu. Kao što je 1945. godine Andriæ svojom serijom romana zavladao jugoslavenskom književnom scenom, a potisnuo Envera, Enver se sprema 1971. objaviti svoju seriju romana, pripovijedaka i lirike o Bosni. Tako bi doista i bilo, da to nije bilo 1971. godine, te da Bošnjaci nisu bili 1971. ono što su bili, to jest ne-Bošnjaci. Kažem ovo iz slijedeæih razloga:
Zlatko Crnkoviæ, glasoviti zagrebaèki urednik izdavaèke kuæe Znanje, u svom tekstu Legenda o Ali-paši (rubrika Knjige moga života, Vijenac br. 35, Zagreb, 1996.), navodi da je tiskao luksuzno izdanje Legende u ogromnom tiražu, te da je organizirao distribuciju velikog broja primjeraka diljem Bosne. Ako je bilo tako, onda je veæ 1971. godine zagrebaèko izdanje Legende o Ali-paši bilo dostupno bosanskim èitateljima. Reakcija na Legendu u Bosni uopæe nije bilo! Crnkoviæ i Enver bili su duboko razoèarani. Posjedujem samo jedno pismo upuæeno Enveru iz Bosne iz tog doba, koje mu je uputio pisac Anðelko Vuletiæ, a u kom iskazuje svoje divljenje Legendi o Ali-paši.

Ivo Andric nije poznavao dusu Bosne, zato je majstorski i falsificirao


BOSNJACI.net: Koje mjesto po vašem mišljenju Enver zauzima u povijesti bošnjaèke književnosti?

Enver: Šta da napišem. O èemu? O nenapisanim romanima, o mnogim jalovim odlukama da opišem stvarnost naše današnjice, ili da dokažem Ivi Andriæu, kako on ne poznaje dušu Bosne, koju tako majstorski falsificira... (Dnevnik, 2. I. 1953.)
Dan mrtvih. Nije li ovo danas moj dan? Ne! Ja sam samo privremeno mrtav, nasilno umrtvljen za izvjesno kratko vrijeme. O, i te kako sam živ! (Dnevnik, 1. XI. 1953.)
Zlatan Èolakoviæ: Pitanje doprinosa Envera Èolakoviæa bošnjaèkoj književnosti (kako prozi, tako i poeziji) zasad se zaobilazi. Ipak, Horozoviæ, Latiæ i Karahasan dali su neke izjave, koje mi je bilo drago proèitati, dok su neki tekstovi površni (Kazaz, Agiæ, Spahiæ). Evelina Avdagiæ je napisala dobru diplomsku radnju o Enveru, a u brošuri Slike Sarajeva u romanu Legenda o Ali-paši Envera Èolakoviæa izašli su nadahnuti studentski radovi.
Mislim da Enveru još zadugo neæe pripasti ono mjesto u bošnjaèkoj književnosti, koje bi nesumnjivo imao da je mogao objavljivati svoja djela onda kad ih je pisao. S druge strane, on je zadobio onaj položaj za kojim svaki pravi pisac èezne – a to su srca èitalaca. Molim vas da moje slijedeæe rijeèi istaknete:

Ali-paša æe jezditi Bosnom, kao i Enverov Ðerzelez Alija, dok bude Bošnjaka. U romanu Legenda o Ali-paši, Enver u najboljoj evropskoj tradiciji romaneskne forme utemeljuje kulturno-povijesnu samobitnost bošnjaèkoga duha.

Enver je nekoliko godina mlaði od Meše Selimoviæa, a Legendu je objavio 1944., dvadeset i dvije godine prije Mešinog Derviša. Od 1944. pa sve do 1966. godine, na prste jedne ruke mogu se nabrojati bošnjaèki romani vrijedni pažnje. O tome zašto je tako propala bošnjaèka književnost u toku te dvije decenije treba istinito progovoriti. Cijena koju je bošnjaèka književna proza platila gubitkom Envera bila je visoka. Od 1944. pa sve do 1966. godine, ona je samo životarila. Bilo je to razdoblje, kako u šali Enver reèe, u kom budak knjige piše, a pero zemlju ore.

Krleza: Legenda o Ali-pasi je znaèajnija od Andriæevih djela


Enver je veæ 1944. bio pisac koji se mogao takmièiti sa izvanredno nadarenim Andriæem, i razviti jedan drugaèiji, moderniji i humaniji pogled na Bosnu i njene prave probleme. A ti problemi u dvadesetom vijeku nisu muslimani, ni tursko nabijanje na kolac, nego srbiziranje Bosne, te srpski i hrvatski šovinizam, koji podjaruju opasni susjedi. Zato jest Enver bio onemoguæen u svom književnom stvaranju, jer je ukazivao na prave probleme.
Jedini intelektualac koji je to jasno shvatio kad je proèitao Legendu, bio je mudri Krleža. On je veæ tada izjavljivao da je Legenda znaèajnija od Andriæevih djela, što potvrðuju Enverovi dnevnici. Veliki hrvatski kritièar Stanko Lasiæ daje sliènu ocjenu. To nisu samo estetske ocjene, nego etièke i politièke. Ne smije se nikad zaboraviti da Enver na vjenèanje Alije i Almase poziva pripadnike svih konfesija, katolike, pravoslavce i Židove. On se usudio tako nešto napisati i objaviti u Evropi kojom je vladao Hitler! Nakon Legende, Enver je objavio u Zagrebu i neèuveno hrabru antiratnu pjesmu Majko!
Godine 1961., Enver više nije pisao dnevnik. Ipak je nadodao jedan list u svoje dnevnièke zapise. Na njemu je napisao slijedeæe (navodim po sjeæanju):
Nedavno sam indirektno dobio ogromno priznanje za svoj književni rad. Moj zemljak Andriæ dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Ta nagrada dokazuje da Andriæ i ja svojim temama i svojim pristupom Bosni nesumnjivo spadamo u svjetsku književnost.
Ovu Enverovu izjavu ne smije se shvatiti olako. Enver je isto tako zapisao da sebe ne želi usporeðivati s Andriæem. Ta Enverova izjava znaèi da bosanski prozaici do 1961. godine, osim Ive Andriæa i Envera, ne spadaju u svjetsku književnost. Zašto Enver to tvrdi?
Ponekad na internetu gledam šta se sve na chatovima prièa o Legendi i Enveru. Nedavno vidjeh i ovaj èudni zapis:
Ivo Andriæ dobio je Nobelovu nagradu za roman Legenda o Alipaši.

Sudbino, kad ces me u Bosnu povesti?


BOSNJACI.net: Hoæete li nam nešto više reæi o Enverovom obiteljskom životu i njegovoj ženi Stelli?

Zlatan Èolakoviæ: O ovoj temi govorit æu vrlo rado. Enverov brak bio je sretan, a njegova Stella bila je za njega kao roðenog pjesnika ona nužna muza, za koju živi i stvara. On i Stella našli su se u ljubavi, premda su bili kao osobe potpuno suprotni. Stella je bila neobièno pametna osoba, sposobna, marljiva, energièna i onoliko praktièna, koliko je Enver bio sanjar, maštovit, uvijek u oblacima i nepraktièan. O njoj æu za trenutak progovoriti više, ali mi je pala na pamet jedna tako zgodna Enverova pjesma o prvom susretu sa Stellom, koju još nisam objavio, da bih je htio staviti unutar našeg razgovora i pustiti prvo Envera da govori o Stelli. Napominjem da on svoju Stellu obožava, ali joj ipak upuæuje i pjesmu Prijekor, u kojoj joj se ovako obraæa:
O pametna, možda prepametna ženo!
Takoðer joj poruèuje:

Ne gledaj na me s porazne visine
razuma i znanja,
spusti svoje modro
nebobojno oko
duboko, duboko –
do dna
radosti srca što veliko nije
ko um.

(Otvori! 6. XI. 1954.)
Kada Enver upoznaje Stellu 1945. godine, ona ga odmah neodoljivo privlaèi, ali on bježi od nje, jer mu se èini da se njegov i njen svijet ne mogu spojiti. Evo te pjesme, kojoj veæ sam naslov odaje bošnjaèku antipatiju spram zagrebaèkih iskrivljenih germanizama (koji su Enveru nepodnošljivi, jer on savršeno poznaje njemaèki), a tekst ismijava izvještaèenost hrvatskog jezika i malograðanske umjetnosti:

DVA ŠTIMUNGA

S glasovira dame grmi buèni forte,
pa na zidu drhti La natura morte.
Šareni fazani uz boce šampanjca,
pod njima žut potpis uglednoga stranca.
S tamburice moje šepa ganga stara,
na mom zidu drijema slika mog atara.

Tri brvnare legle u krilo planine,
koja im šapuæe prièe iz davnine...
Nikad ta dva svijeta ne mogu se sresti.
Sudbino, kad æeš me u Bosnu povesti?
(30. VIII. 1945.)
No, Enver se na sreæu prevario, i ta su se dva svijeta srela, i on veæ 1947. piše ove divne stihove Stelli:

Ljubav je... ljubav...
Ljubav - - to si Ti!

U tim poslijeratnim godinama Enver se zaljubio i u Stellu i u klavirsku muziku, ili glasovirsku glazbu. Enver piše Stelli svoje najradosnije pjesme, a neke meðu njima, poput Starom mujezinu, spadaju u najljepšu Enverovu liriku. Navest æu još stihove iz Enverove neobjavljene pjesme Propjevaj! (11. XII. 1947.)


Propjevaj!
I reci cvijetu, mrvici,
mravu i travèici, paprati,
slavuju, i kosu, i gavranu,
reci i zemlji i potoku,
rijeci, morima, brdima,
reci i suncu u osvitu,
mjesecu, nebu, zvijezdama –
reci da raj si svoj pronašlo,
duboko kroz njega svud zašlo
i lutalo po njem u zanosu,
i pobralo u njemu plodove
sreæe za trista godina,
ti srce, srce radosno!
...
Propjevaj srce,
sreæa je tu!
Stella je bila kæerka geometra Arthura Podvinca, Židova koji se morao pokrstiti da spasi glavu, te moje bake Marije, koja je slikala krasne pejsaže vodenim bojama. Stella je studirala klavir kod slavnog pedagoga Svetislava Stanèiæa, i u mladosti bila izvrsna pijanistica. Rat i antisemitizam zapeèatili su njenu solistièku karijeru, ali je ona nastavila marljivo vježbati, pa i sad u sebi mogu èuti njene fine energiène interpretacije Bacha.
Stella je bila onoliko uspješna u svojoj karijeri, koliko je Enver bio neuspješan, onoliko poštovana i slavljena od muzièara, koliko su Envera ponižavali, ismijavali i blatili pisci. Premda nikad nije htjela postati èlan Komunistièke partije, zauzimala je visoke, pa i najviše funkcije meðu muzièkim pedagozima. Veæ 1953. godine, bila je jednoglasno izabrana za direktoricu škole Vatroslav Lisinski, najstarije i najpoznatije muzièke ustanove na Balkanu. Tako je bila jedan od rijetkih direktora nekomunista. 1955. godine, kad je morala otiæi na porodiljski dopust, da meni pokloni život, komunisti su je na prevaru maknuli s njenog položaja, ali je ona i dalje s još nekoliko kolega autoritativno vodila ovu ustanovu, i njome ravnala sve do penzije, ako ne de iure, a ono de facto.
Zaslužna je za osnivanje Udruženja Muzièkih pedagoga Hrvatske, kome je bila prvi tajnik, a zatim i predsjednik. Osnovala je poznatu muzièku školu Zlatko Balokoviæ te èak èetrnaest podruènih muzièkih škola, i time omoguæila djeci s periferije Zagreba i iz okolnih sela uèenje sviranja na instrumentima. Vodila je niz radio-emisija o klasiènoj muzici i publicirala mnoštvo izvrsnih struènih èlanaka te Metodiku klavira.
Spomenuo sam samo mali dio njenih zasluga na unapreðenju muzièkog školstva i kulture u Hrvatskoj i Jugoslaviji, za koje ju je Tito odlikovao Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Dobila je i niz drugih priznanja.
Ona se borila za Envera kao lavica, i njena je velika zasluga da je on uspio preživjeti sve nedaæe o kojima sam ranije govorio. Štoviše, njoj treba zahvaliti da je on ipak stvarao svoja djela, èak i u takvim uvjetima u kojima je živio.

Piši, Envere, kad ti je sam Bog dao da tako divno pišeš!


BOSNJACI.net: Recite nam nešto o odnosima Envera i Maka?

Dr. Zlatan Èolakoviæ: Hamid i Mak Dizdar bili su Enverovi najbolji prijatelji iz Sarajeva. Èesto su posjeæivali Envera u Zagrebu, a i on njih u Sarajevu. I voljeli su se. Prvi se Hamid proslavio kao pjesnik svojim Arabeskama (1929) i zbirkom Zapisi u kamenu (1936), dok su i Mak i Enver bili nepoznati. Enver s velikim uvažavanjem piše o Hamidu u svojoj Knjizi majci (1942), i u svakom svom interviewu spominje Hamida kao važnu liènost bošnjaèke kulture i novinarstva.
Zatim je Enver postao slavan svojom Legendom o Alipaši, pa se njemu dive i Mak i Hamid, koji mu se toplo javlja, tješeæi Envera nakon tragiène pogibije roditelja: Piši, Envere, kad ti je sam Bog dao da tako divno pišeš! Hamid je nacrtao ilustracije za prvo izdanje Legende i neumorno propagirao Envera.
Poput Envera, kom je bomba u jednom trenutku ubila oca i majku, braæa Dizdari su proživjeli sliènu strahotu. Ustaše su im veæ pred kraj rata ubile majku i malodobnu sestru.
Enver je cijenio Maka kao izvrsnog pjesnika. Bio je oduševljen ne samo Kamenim spavaèem, veæ i nizom ranijih Makovih zbirki, te je nesebièno organizirao prevoðenje Makove poezije na više evropskih jezika, o èemu posjedujem prepisku s Makom. U svom dnevniku Enver navodi da su on i njegova majka na Makovu vjenèanju, zajedno s Makom i ostalim gostima pjevali Internacionalu, te da je upravo on spasio i saèuvao mnoge rukopise Makovih pjesama, koje je ovaj rastreseni genij razbacivao oko sebe. Enver se ponekad ljuti na Maka u svojim dnevnicima, ali to ne treba uzimati ozbiljno, jer je i Enver bio vrlo impulsivan i osjetljiv.


Pjesnicki dvoboj


Hamida i Maka se dobro sjeæam, i htio bih ovdje isprièati jedan za ljubitelje Makove lirike vrlo zanimljiv dogaðaj. Bio sam samo desetak godina star, ali je moje sjeæanje na to i danas živo. Naime, tada sam jedini puta vidio mog oca Envera - pijanog. A on uopæe nije pio alkohol. Družiti se s Makom, a ne popiti nije išlo jedno s drugim. Mak i Enver doteturali su kasno naveèer nasmijani, neobièno sretni, te su dostojanstveno izjavili da se pripremaju na veliki pjesnièki dvoboj.
Dogovor o dvoboju zaèeo se u nekoj veseloj zagrebaèkoj birtiji, a buduæi sekundant i povod dvoboju bila je atraktivna Heidi Pataki, mlada pjesnikinja i slavistkinja iz Beèa, koja æe kasnije objaviti svoje prijevode Makove i Enverove lirike na njemaèki.
Veæ pomalo ostarjeli pjesnici udvarali su se Heidi uz rumeno hercegovaèko vino. Naizmjenièno su joj recitirali svoje najljepše pjesme. Mak je vjerojatno govorio svoja genijalna Slova iz Kamenog spavaèa, a Enver zasigurno svoj ciklus Boje i pjesme iz sjajne zbirke Biblijske prièe XX. stoljeæa. Pjesnici su zahtijevali da Heidi iznese sud o tome èije su pjesme bolje i ljepše, a Heidi je ostajala neodluèna. Tako te sudbonosne veèeri odluka nije pala, pa je pripite pjesnike Heidi dovela, ili radije dovukla kuæi. Mak i Enver, zajedno s Heidi, utvrdili su slijedeæe uvjete dvoboja. Svaki æe u svom stilu obraditi jednu te istu temu.
Ja sam to upamtio i potražio tu pjesmu. Došao sam do zakljuèka da su se gotovo sigurno dogovorili da temu preuzmu iz samog poèetka Biblije, iz starozavjetne Knjige Postanka, jer samo su te dvije pjesme iz njihova opusa toliko nevjerojatno bliske jedna drugoj.
Mak je svoju pjesmu naslovio Slovo o Postanju i uvrstio na sam poèetak izbora svoje zbirke lirike Ostrva (1966), a iste godine Enver je napisao velièajnu poemu Stvaranje svijeta, u samo jednome danu (!), koju sam kao njegov pjesnièki testament objavio povodom Enverove smrti u sarajevskom èasopisu Život, zaslugom Alije Isakoviæa (1977), a zatim i u Izabranim pjesmama (1990). To sjajno Enverovo djelo izašlo je u više njemaèkih prijevoda, a posljednja tri stiha dao sam uklesati na njegov mehzar:

Bezbojna bjelina
vjeènoga svetišta
svemoguæeg NIŠTA

Evo poèetka Makove pjesme:

SLOVO O POSTANJU
DAN SEDMI
Knjiga postanja
Glava prva

U poèetku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe
bez oblièja i pusta

I bješe tama nad bezdanom
I ti reèe Da bude svjetlost I bi svjetlost
I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje
tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noæ
I bi veèe i bi jutro Dan prvi

Mak poklanja svoja Ostrva Enveru sa slijedeæom posvetom:

Enveru Èolakoviæu
Pravom i dragom Bosniaku
Mak Dizdar
Poèetak Enverove pjesme još je sveèaniji od Makova, jer on kao i lirik i pripovjedaè u jednoj osobi, odmah stvara i prièu o tome tko i kako i èime i gdje i na što piše komentar Biblijskom tekstu:

STVARANJE SVIJETA

Apokrifna starozavjetna prièa poludjelog skolastika napisana u samostanu Monte Casino na marginu Prve glave Knjige Mojsijeve krvlju vlastitom noktom zašiljenim u pero

DAN PRVI

U poèetku stvori Bog nebo i zemlju.
I zemlja bješe bez oblièja i pusta.
I nad bezdanom se rasprostirala tama.
I duh je božji lebdio nad vodom.
I reèe Bog: neka bude svjetlost!
I svjetlost bi.
I vidje Bog da je svjetlost dobra
I rastavi je od zgusnute tame.
I svjetlost Bog nazva dan
I tamu Bog nazva noæ.
I bi veèer i bi jutro:
Dan prvi.

Enverov Ali-paša Lepir, njegova prelijepa Almasa i tvrdica Hasan-dedo vratili su se u svoje Sarajevo, da iz njega više ne izaðu


BOSNJACI.net: Kako je napokon oživio Enver u bošnjaèkoj književnosti?

Zlatan Èolakoviæ: Spektakularno je Enver oživio, toèno onako kako je predvidio u svom dnevniku iz 1953. godine, - Gospod je oživio nepravedno osuðenog Envera - u noæi velikog obraèuna!
14. XI. 1990. godine, u kasnim veèernjim satima u Sarajevu, na predizbornom spektaklu SDA u Zetri, stajao sam na bini i pred mojim oèima bile su tisuæe Bošnjaka. Nakon moga govora o Enveru, Hasija Boriæ i Amir Bukviæ poèeli su èitati Enverove pjesme. Kad se zaèuo topot kopita Ðerzelezova ata Dundula, razvile su se na tribinama zastave s ljiljanima. Zatim su odjeknule Enverove rijeèi, njegov poziv Ðerzelezu:

U džennetu ne miruj više,
ako si mumin i junak,
majèine ne gledaj suze,
ako si ponosni Bošnjak.
Nastao je muk, a zatim - urnebes! Èetiri dana kasnije Bošnjaci su na izborima preuzeli vlast.
Nakon toga, Alija Isakoviæ mi je dostavio ugovor za tiskanje Legende o Ali-paši. Potpisao sam ugovor, i 1991. godine Enverov Ali-paša Lepir, njegova prelijepa Almasa i tvrdica Hasan-dedo vratili su se u svoje Sarajevo, da iz njega više ne izaðu.
Zatim su èetnici napali Hrvatsku, pa okupirali Sarajevo i Bosnu, i fašisti su krenuli u svoj krvavi pohod gomile. Simbolièno je da su spalili i Zetru i nekoliko tisuæa primjeraka Legende o Ali-paši. Ali Legenda je izlazila u nastavcima u Osloboðenju. Postala je najèitanija bošnjaèka knjiga. Enverove poruke iz jednoga strašnog rata, èitali su Bošnjaci u drugome.
Evo što su djeca, koja su preživjela strahote rata, uvidjela u Legendi o Ali-paši (Navodi iz knjige Fatime Nidžare Mujezinoviæ: Uvoðenje uèenika u svijet bošnjaèke književnosti).
Sunèica: Ja se toplo nadam da i danas duboko u nama živi Alija Lepir.
Arijana: Tamo se poštenom èovjeku sve želje ispunjavaju, meðutim, danas pošteni ljudi nemaju ništa, a varalice imaju sve.
Aida: Ova knjiga predstavlja dio mene, dio moje vjere, dio moje tradicije, dio moje Bosne, naroda, i dio mog Sarajeva. Èitajuæi tu knjigu, našla sam se u tom vremenu, a u meni su se probudili osjeæaj zanosa i ljepote. Dopada mi se kako ljudi žive razlièitih vjera i kako meðu njima vlada sloga i poštovanje.
Nermina: Život Alije Lepira mogao bi biti uzor idealnog života za mnoge. On obasjava roman. Njegova dobrota, pravednost, istinsko vjerovanje u Božiju milost, merhamet, predstavljaju samo djeliæ duše Bošnjaka, a ona je zalog opstanka i Bošnjaka, i Bosne na ovim prostorima.