Intervjui
INTERVIEW: Isnam TALJIĆ, književnik, autor “Romana o Srebrenici”, dobitnik velikoga priznanja u Maleziji uvrštavanjem u antologiju savremene svjetske pripovijetke
NAJTEŽE JE BITI PRIZNAT BOŠNJAK MEÐU BOŠNJACIMA
|
|
Autor: M. Baltić
Objavljeno: 07. March 2005. 00:03:00
Razgovarao: Mustafa FEJZIĆ
BOŠNJACI.net: Priznanje koje Vam je ukazano u Maleziji uvrštavanjem u antologiju savremene svjetske pripovijetke naišlo je na veliko zanimanje u bh. medijima kako u zemlji, tako i u dijaspori. Kako ste to Vi doživjeli?
TALJIĆ: Drago mi je da ste to tako doživjeli. Znate, najteže je biti priznat Bošnjak među Bošnjacima! Što se tiče tog uvrštavanja, to je zaista bila velika, svjetska konkurencija, a na kraju su zastupljeni savremeni književnici iz 17 zemalja širom svijeta, ukupno 25 pisaca, što znači da se i Bošnjak našao među takvima.
BOŠNJACI.net: Srebrenica je velika rana Bošnjaka. Ona je rijeka krvi koja će teći dok teče život ijednoga jedinog potomka šehida koji je pao za bosansku zemlju. Ona je rana neprebolna. Šta za Vas znači riječ SREBRENICA?!
TALJIĆ: Dr. Muhammed Mahathir, u predgovoru engleskog izdanja moje knjige Roman o Srebrenici (The Story of Srebrenica) kaže da je «Srebrenica, ime grada koje je jedva mogao izgovoriti, duboko urezana u njegovome srcu». Svijet zaista zna za Srebrenicu, ali bi je htio i zaboraviti. Pogotovo Bošnjaci u svijetu mogu mnogo učiniti da se to ne dogodi. Meni je Srebrenica više od simbola u koji je izrasla, jer je dio moga zavičaja. Tamo sam bio kao beba u naramku i poslije dolazio mnogo puta. U odbrani Srebrenice mi je poginuo tetak Sabit Pašalić i mnogo mojih prijatelja. Dvojica njih, ekonomist Hilmo Subašić i inžinjer Mirsad Kavazbašić, vodili su dnevnik želeći da ja, na osnovu toga, napišem roman o Srebrenici. S njima se gubi trag i njihovim bilješkama. Kad su mi to pričali njihovi sinovi, ja sam već bio napisao Roman o Srebrenici. Allah je najveći! I radi njih dvojice mi je drago da je to dobra knjiga.
BOŠNJACI.net: Glavni junak Vašega romana o Srebrenici egzistira kroz svoje vjerovanje, kroz stanja napaćenog tijela, u preplitanju zbilje i snova, na granici života i smrti, a oboje priželjkuje i nijednoga se ne boji. U njegovom bitisanju u Srebrenici i kasnijem proboju iz obruča ka slobodnoj teritoriji, zgusnuta su stoljeća i mileniji ovoga grada, dočarana nastajanja i nestajanja generacija i iscrtana stradanja hiljada Bošnjaka stjeranih i mrcvarenih među srebreničkim brdima. Jeste li ovim likom, njegovom sudbinom, htjeli prikazati povijest Bosne i Bošnjaka, potom sve patnje kroz koje su prošli Bošnjaci u minuloj agresiji?
TALJIĆ: Ne samo patnje, nego i hrabrost. Bošnjaci jesu patili, jesu stradali, ali su se umjeli i boriti. Roman obuhvata period koji je duži od dvije hiljade godina. Toliko je stara Srebrenica, što znači da taj grad baštini civilizaciju koja je – ako uzmemo u obzir da je sada 2005. godina – duža od savremene zapadne civilizacije. Ta prošlost je bila burna, često tragična, ali i slavna. Tako je i sa posljednjom agresijom na Bosnu i Srebrenicu. Tamo su ljudi ustrajno branili ideju o slobodi, umirući od gladi, da bi bili izdani i prepušteni koljačima. Moje je bilo, i pred Bogom i pred ljudima, da kao književnik iz toga kraja o tome napišem roman, a da čitalac ne odustane na početku ili na sredini, nego da sa zanimanjem pročita svih 200 i nešto strana, da pri tome i ne zabavljam i ne mučim čitaoca. Meni je drago što ta knjiga ostavlja dojam ponosa.
BOŠNJACI.net: Ovaj roman je i priča o borbi Bošnjaka da opstanu u svijetu mržnje, nacionalne isključivosti i genocidno-fašisoidnih poriva. Čitajući ovaj roman, koji je i čitanka ispunjena svojevrsnom poviješću urbaniteta Srebrenice, čovjek ne može a da ne razmisli o temeljnom pitanju: svrsi čovjekova poriva da mrzi. Šta je to svojstveno tim ”ljudima” koji su bili u stanju uraditi sve ono ružno, nehumano, genocidno, prljavo, što čovječiji um ne može shvatiti?
TALJIĆ: Ti neljudi to nama čine duže od sto godina, ali smo sada prvi put u poziciji da to smijemo priznati i sami sebi, da više ne moramo kriti i zavlačiti glavu u njedra. Kakva je god država sadašnja Bosna, ona je ipak nekakva država i Bošnjaci su se izborili za prava kakva ranije stvarno nikad nisu imali. Ne bi valjalo da ih sami sebi uskraćujemo. Mi se nejmamo čega sramiti. Historija nad nama je krvava, ali smo i opstali. Priznat nam je jezik kojim govorimo hiljadu godina, a bosanski jezik je među najbogatijim. Naša kultura je velika, itd., sve do naše kuhinje, kojoj je – to znate vi koji živite u svijetu – teško naći premca. Dakle, trebamo se baviti i drugima i nikako im ne zaboraviti, ali moramo koristiti i vlastite resurse, kojima, objektivno, raspolažemo. Dobro je da nas ima svukud po svijetu, trebamo biti svjesni svoje veličine i mogućnosti i ne trebamo sebe potcjenjivati.
BOŠNJACI.net: Čitav svijet zna za 11. juli i planetarnu tragediju Bošnjaka Srebrenice. Ovom temom bave se mnogobrojni autori u svijetu. Njihovi tekstovi i filmovi prikazuju razmjere zločina i bave se uzrocima koji su do njega doveli. Vaš roman na literaran način, što je veoma bitno, o tome produbljuje i upotpunjuje bošnjačko pravo na sjećanje i pamćenje i jedini je relevantni literarni odgovor na takva pitanja. Objavljivanje Vaše knjige na engleskom je jedinstveno svjedočenje koje će biti pristupačno i čitaocu na Zapadu. Koji je značaj izlaska knjige na engleskom jeziku?
TALJIĆ: Moj roman na engleskom u Maleziji objavljuje izdavač koji je Hindus, a recenzent dr. Mahathir je među najuvaženijim svjetskim ličnostima i najistaknutiji musliman današnjice. To je bolje za knjigu, ali bih više volio da je izdavač neka bošnjačka organizacija u svijetu, neki naš lobi (ako ga imamo, a moramo ih imati). Promocija treba biti uskoro u Kuala Lumpuru. I Univerzitet iz Sydneya me pozvao na promociju u Australiji. Sumnjam da će me pozvati, recimo, i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, a ako bi to i učinili, iskustvo me uči da bi se do toga držalo kao da nisam ni došao. Znamo mi sebe, zar ne! Ali, volio bih da naša djeca tamo – koja već ne znaju čitati na bosanskom, a zaboravljaju ga i govoriti – čitaju na engleskome tu knjigu koja im je argument da se, poput Jevreja, izbore za istinu o hrabrosti i stradanju svoga naroda. To je knjiga koja ne odbija čitaoca u tome nekom smislu da nam je «dosta više i spominjanja tragedije» itd., nego je to vrlo čitljiva i potrebna literatura. Volio bih da dođe do Bošnjaka u svijetu i da se oni zauzmu da bude prevedena i na druge jezike. Književnik iz Slovenije Feri Lainšček je napisao da je iz moga romana više saznao o tome šta se zbivalo u Bosni nego iz hiljada agencijskih izvještaja, tv-emisija i knjiga.
BOŠNJACI.net: O Vašem djelu Roman o Srebrenici je izrečena ocjena da je riječ o najboljoj knjizi koja je u posljednjih 30 godina objavljena u bh. i bošnjačkoj književnosti. Kako Vi tumačite takva mišljenja mnogih i šta je sa objavljivanjem trećeg izdanja na bosanskom jeziku? Vašeg Romana o Srebrenici nema u prodaji.
TALJIĆ: U Bosni su to rekli oni koji su u sebi imali snage da su uzdignu iznad uobičajenoga prešućivanja, ali je i dr. Mahathir na taj način pisao o toj knjizi, također neki i u Americi, među njima i M. A. Potter, jevrejska književnica, doktor teologije i kreativnoga pisanja... A što se tiče finansijskih teškoća s objavljivanjem novog izdanja Romana o Srebrenici na bosanskome jeziku, još je važnije to što se ova knjiga traži, što ljudi pitaju kad će se pojaviti novo izdanje. Navršava se deset godina od stradanja Srebrenice, pa bi dobro bilo da to bude obilježeno i novim izdanjem u Bosni, uporedo s objavljivanjem engleskoga prijevoda.
BOŠNJACI.net: Ima još nešto, očigledno i sveprisutno, a s mjerom naglašeno, što se ovom prilikom ne smije propustiti da se ne naglasi kad su u pitanju Vaše knjige – to je duhovnost, uzvišenost osjećanja i pripadanja islamu i islamskom prakticiranju života na Dunjaluku. To je kao podloga ukomponirano u glavni lik i ovoga romana. Njegova odanost vjeri je jednaka zraku koji se udiše, krvotoku koji ga održava, to je nešto što se potpuno podrazumijeva, što je veličanstveno i izdignuto. Značaj i uticaj islama na Vas kao književnika, Bošnjaka, muslimana u Vašem životu i kako se to odnosi na Vaše stvaralaštvo?
TALJIĆ: Islam nije od jučer i ne treba se imamima miješati u posao, jer ga oni znaju obavljati. Mnogi pisci, nakon što je to postalo moguće, čine nakaradnu uslugu i književnosti i islamu pišući o tome toliko nametljivo da je to njihovo «rastumačivanje» odbojno i «izgoni iz vjere» pošten narod. Islam se treba podrazumijevati. On je upravo kao disanje. U njegovoj jednostavnosti je njegova veličanstvenost. Allah najbolje zna, a ja nastojim da ne pametujem, nego da moje pisanje bude istinski i s pravom mjerom protkano islamom.
BOŠNJACI.net: Vjetrometina, Put iz Meke, Muhadžiri, Kuća na Drini, Roman o Srebrenici su samo neki naslovi Vaših knjiga. I u samim naslovima vaših djela prevladavaju muslimanski, bosanski, bošnjački, izbjeglički termini.
TALJIĆ: Baš lijepo da se to i tako doživljava. To je, napokon, i književni odraz naše stvarnosti. Da nam djeca više ne rastu uz „farbanu“ i tuđinsku lektiru. Da i ne govorim o ranijim, o zabranjenim vremenima, ali mnogi pisci o Bosni i sad pišu tako kao da se taj minuli rat nije događao nama i s nama, kao da su u pitanju Eskimi, mada ni život Eskima nije lahak i o njima bi se moralo pisati s više odgovornosti.
BOŠNJACI.net: Knjiga pod naslovom Najveće priče, koju također ne možete objaviti, ustvari je kazivanje o 25 vjerovjesnika koji su potvrđeni Kur'anom. Odakle inspiracija za takvo djelo i nešto više o tome?
TALJIĆ: Inspiracija je kratkoga daha. Možda se tako može napisati pjesma. Ja nisam pjesnik. Pišem prozu, a to je mukotrpni danonoćni rad na duge staze. I ta još neobjavljena knjiga koju spominjete je rezultat takvoga rada, višegodišnjega proučavanja i pripreme. Kur'an je, definitivno, najveća knjiga. Iz nje neprestano treba crpiti znanje. Ona nadahnjuje... Sva kazivanja o vjerovjesnicima čiji nam se prijevodi serviraju napisali su neki Arapi ili zapadni konvertiti. Vrijeme je bilo da to napokon učini i Bošnjak, jer će nam ta interpretacija biti bliža, a ova je i dosad najobuhvatnija. Mislio sam da pišem svoju prvu knjigu za djecu, ali sam shvatio da je to knjiga za odrasle, a onda i za djecu.
BOŠNJACI.net: Prema grubim procjenama, u dijaspori živi oko milion Bošnjaka. Koji su to temeljni stubovi djelovanja Bošnjaka u dijaspori, odnosno bošnjačke organiziranosti?
TALJIĆ: Islamska zajednica je jedina postojeća bošnjačka institucija. Ako od drugih budete čekali pomoć iz Bosne, nećete je dočekati i nestat će vas kao Bošnjaka već u prvoj generaciji. Ako to naši ljudi ne zapažaju i ako vama to ne smeta, vaša djeca će vas proklinjati zato što ste ih ostavili bez identiteta. Što prije to shvatite, još ima vremena da pomognete i sebi, a tako i Bosni. Ne treba se ni očaravati, ni razočaravati, treba se suočiti s istinom i nositi se s teretom. Morate se sami organizirati i nalaziti načine da se ne razilazite. Lahko se svađati, ali nije teško naći i ono što nam je zajedničko i u čemu se možemo razumjeti. Makar koliko-toliko razumjeti, a i to je bitno da bi izrastalo neko zajedništvo i uporedo se poštivale različitosti među nama takvima kakvi smo. Nabrojat ću četiri podjednako važna stuba, a nejma razloga da se ne ujedinimo na tome da smo mi Bošnjaci, da nam je matična domovina Bosna, da nam je maternji jezik bosanski, da nam je islam vjera. To je neporecivo, i to je i minimum i maksimum našega promišljanja o Bosni. Sve ostalo su detalji.
BOŠNJACI.net: Zahvaljujući lobiranju KBSA, bosanski jezik je priznat u Kanadi kao internacionalni, jezik svjetskog naslijeđa. S druge strane, bošnjačka djeca na Zapadu, nažalost, slabo govore bosanski, postoji mogućnost njihovog asimiliranja u zapadna društva. Kako se oduprijeti ovome zlu?
TALJIĆ: I u američkoj državi Ilinois (glavni grad Chicago) Bošnjaci su se izborili da se zvanično prizna bosanski jezik. To su potvrde uspješnosti samoinicijative naših ljudi. Zabluda je da će pomoć Bošnjacima u dijaspori doći iz „multietničkih“ ambasada ili iz države BiH, od Paravca i njegovih, Čovića i njegovih ili od Lagumdžijinih, a Tihić nije ni sjena rahmetli Izetbegovića. Znači, uzdati se u sebe! Naravno, ne treba stati na priznavanju bosanskoga jezika. Djeci treba dati u ruke knjige dobrih pisaca, dovoditi im pisce, ali da, pri tome, pisce vrednujemo s uvažavanjem. Kad me pozovu na gostovanje, umjesto honorara, smatraju da mi to treba biti čat. Jest čast (i ja se odazovem), ali se od časti ne živi, a dobri pisci u Bosni žive teže nego ikad. Naravno, nije sve u jeziku i čitanju, ali jest mnogo.
BOŠNJACI.net: Čest ste gost u dijapori i Bošnjaci Vas veoma cijene kao književnika, a Vaše knjige su među najčitanijim. Kad ćete ponovo gostovati u dijaspori, kad ćete posjetiti Skandinaviju? I, Vaša poruka Bošnjacima u dijaspori!
TALJIĆ: Naprotiv, samo sam bio u jednoj zemlji izvan Bosne! Možda imate taj dojam zato što se moje knjige čitaju, idu od ruke do ruke, ljudi ih vole, a i ja njih volim. Znaju da ne lažem, da se ne pravim slijep kod očiju i da pišem istinu, knjige pamćenja. Pišem iz dna duše, mukotrpno i pošteno, pravu književnost, bez prelamanja preko koljena. Narod je sit folera i laganja. Bože zdravlja, došao bih gdje me god pozovu. Imam krajnje ozbiljan poziv glavnog imama iz Švedske i vjerovatno će to biti kad Idriz ef. Karaman osmisli to gostovanje. Volio bih kad bi to neko naš iz Danske uvezao, pa da dođem i u zemlju u kojoj vi živite. A poruka Bošnjacima u dijaspori je da smo mi bolji nego što to mislimo o sebi, a pogotovo možemo više i možemo se trgnuti. Sa vama je Bosne mnogo više nego što je zaista ima. To je jasno našim neprijateljima. Treba biti i nama.
BOŠNJACI.net: Hvala Vam na razgovoru?
TALJIĆ: Hvala Vama na odlično pripremljenim pitanjima. Bilo mi je zadovoljstvo razgovarati s kolegom koji ima tako odgovoran odnos prema novinarstvu. S takvom koncepcijom, web magayin će učiniti mnogo u ovome vremenu koje je prelomno za Bosnu i Bošnjake, posebno kad je u pitanju razmišljanje svakoga našeg čovjeka u dijaspori.
 |
TALJIĆ: Drago mi je da ste to tako doživjeli. Znate, najteže je biti priznat Bošnjak među Bošnjacima! Što se tiče tog uvrštavanja, to je zaista bila velika, svjetska konkurencija, a na kraju su zastupljeni savremeni književnici iz 17 zemalja širom svijeta, ukupno 25 pisaca, što znači da se i Bošnjak našao među takvima.
BOŠNJACI.net: Srebrenica je velika rana Bošnjaka. Ona je rijeka krvi koja će teći dok teče život ijednoga jedinog potomka šehida koji je pao za bosansku zemlju. Ona je rana neprebolna. Šta za Vas znači riječ SREBRENICA?!
TALJIĆ: Dr. Muhammed Mahathir, u predgovoru engleskog izdanja moje knjige Roman o Srebrenici (The Story of Srebrenica) kaže da je «Srebrenica, ime grada koje je jedva mogao izgovoriti, duboko urezana u njegovome srcu». Svijet zaista zna za Srebrenicu, ali bi je htio i zaboraviti. Pogotovo Bošnjaci u svijetu mogu mnogo učiniti da se to ne dogodi. Meni je Srebrenica više od simbola u koji je izrasla, jer je dio moga zavičaja. Tamo sam bio kao beba u naramku i poslije dolazio mnogo puta. U odbrani Srebrenice mi je poginuo tetak Sabit Pašalić i mnogo mojih prijatelja. Dvojica njih, ekonomist Hilmo Subašić i inžinjer Mirsad Kavazbašić, vodili su dnevnik želeći da ja, na osnovu toga, napišem roman o Srebrenici. S njima se gubi trag i njihovim bilješkama. Kad su mi to pričali njihovi sinovi, ja sam već bio napisao Roman o Srebrenici. Allah je najveći! I radi njih dvojice mi je drago da je to dobra knjiga.
BOŠNJACI.net: Glavni junak Vašega romana o Srebrenici egzistira kroz svoje vjerovanje, kroz stanja napaćenog tijela, u preplitanju zbilje i snova, na granici života i smrti, a oboje priželjkuje i nijednoga se ne boji. U njegovom bitisanju u Srebrenici i kasnijem proboju iz obruča ka slobodnoj teritoriji, zgusnuta su stoljeća i mileniji ovoga grada, dočarana nastajanja i nestajanja generacija i iscrtana stradanja hiljada Bošnjaka stjeranih i mrcvarenih među srebreničkim brdima. Jeste li ovim likom, njegovom sudbinom, htjeli prikazati povijest Bosne i Bošnjaka, potom sve patnje kroz koje su prošli Bošnjaci u minuloj agresiji?
TALJIĆ: Ne samo patnje, nego i hrabrost. Bošnjaci jesu patili, jesu stradali, ali su se umjeli i boriti. Roman obuhvata period koji je duži od dvije hiljade godina. Toliko je stara Srebrenica, što znači da taj grad baštini civilizaciju koja je – ako uzmemo u obzir da je sada 2005. godina – duža od savremene zapadne civilizacije. Ta prošlost je bila burna, često tragična, ali i slavna. Tako je i sa posljednjom agresijom na Bosnu i Srebrenicu. Tamo su ljudi ustrajno branili ideju o slobodi, umirući od gladi, da bi bili izdani i prepušteni koljačima. Moje je bilo, i pred Bogom i pred ljudima, da kao književnik iz toga kraja o tome napišem roman, a da čitalac ne odustane na početku ili na sredini, nego da sa zanimanjem pročita svih 200 i nešto strana, da pri tome i ne zabavljam i ne mučim čitaoca. Meni je drago što ta knjiga ostavlja dojam ponosa.
Poslije rata je objavio Roman o Srebrenici te romane Put iz Mekke, Kuća na Drini i Vjetrometina. Nema nikakave dvojbe da je Isnam Taljić naš najbolji pripovjedač. Njegova djela dobijaju na vrijednosti i zato što osjeća islamski, misli bošnjački, piše bosanski. Jedan je od rijetkih bh. pisaca koji su se usudili pisati o genocidu, a njegov Roman o Srebrenici je ocijenjen kao najbolja knjiga koja je u posljednjih 30 godina objavljena u bh. i bošnjačkoj književnosti. |
TALJIĆ: Ti neljudi to nama čine duže od sto godina, ali smo sada prvi put u poziciji da to smijemo priznati i sami sebi, da više ne moramo kriti i zavlačiti glavu u njedra. Kakva je god država sadašnja Bosna, ona je ipak nekakva država i Bošnjaci su se izborili za prava kakva ranije stvarno nikad nisu imali. Ne bi valjalo da ih sami sebi uskraćujemo. Mi se nejmamo čega sramiti. Historija nad nama je krvava, ali smo i opstali. Priznat nam je jezik kojim govorimo hiljadu godina, a bosanski jezik je među najbogatijim. Naša kultura je velika, itd., sve do naše kuhinje, kojoj je – to znate vi koji živite u svijetu – teško naći premca. Dakle, trebamo se baviti i drugima i nikako im ne zaboraviti, ali moramo koristiti i vlastite resurse, kojima, objektivno, raspolažemo. Dobro je da nas ima svukud po svijetu, trebamo biti svjesni svoje veličine i mogućnosti i ne trebamo sebe potcjenjivati.
BOŠNJACI.net: Čitav svijet zna za 11. juli i planetarnu tragediju Bošnjaka Srebrenice. Ovom temom bave se mnogobrojni autori u svijetu. Njihovi tekstovi i filmovi prikazuju razmjere zločina i bave se uzrocima koji su do njega doveli. Vaš roman na literaran način, što je veoma bitno, o tome produbljuje i upotpunjuje bošnjačko pravo na sjećanje i pamćenje i jedini je relevantni literarni odgovor na takva pitanja. Objavljivanje Vaše knjige na engleskom je jedinstveno svjedočenje koje će biti pristupačno i čitaocu na Zapadu. Koji je značaj izlaska knjige na engleskom jeziku?
TALJIĆ: Moj roman na engleskom u Maleziji objavljuje izdavač koji je Hindus, a recenzent dr. Mahathir je među najuvaženijim svjetskim ličnostima i najistaknutiji musliman današnjice. To je bolje za knjigu, ali bih više volio da je izdavač neka bošnjačka organizacija u svijetu, neki naš lobi (ako ga imamo, a moramo ih imati). Promocija treba biti uskoro u Kuala Lumpuru. I Univerzitet iz Sydneya me pozvao na promociju u Australiji. Sumnjam da će me pozvati, recimo, i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, a ako bi to i učinili, iskustvo me uči da bi se do toga držalo kao da nisam ni došao. Znamo mi sebe, zar ne! Ali, volio bih da naša djeca tamo – koja već ne znaju čitati na bosanskom, a zaboravljaju ga i govoriti – čitaju na engleskome tu knjigu koja im je argument da se, poput Jevreja, izbore za istinu o hrabrosti i stradanju svoga naroda. To je knjiga koja ne odbija čitaoca u tome nekom smislu da nam je «dosta više i spominjanja tragedije» itd., nego je to vrlo čitljiva i potrebna literatura. Volio bih da dođe do Bošnjaka u svijetu i da se oni zauzmu da bude prevedena i na druge jezike. Književnik iz Slovenije Feri Lainšček je napisao da je iz moga romana više saznao o tome šta se zbivalo u Bosni nego iz hiljada agencijskih izvještaja, tv-emisija i knjiga.
BOŠNJACI.net: O Vašem djelu Roman o Srebrenici je izrečena ocjena da je riječ o najboljoj knjizi koja je u posljednjih 30 godina objavljena u bh. i bošnjačkoj književnosti. Kako Vi tumačite takva mišljenja mnogih i šta je sa objavljivanjem trećeg izdanja na bosanskom jeziku? Vašeg Romana o Srebrenici nema u prodaji.
TALJIĆ: U Bosni su to rekli oni koji su u sebi imali snage da su uzdignu iznad uobičajenoga prešućivanja, ali je i dr. Mahathir na taj način pisao o toj knjizi, također neki i u Americi, među njima i M. A. Potter, jevrejska književnica, doktor teologije i kreativnoga pisanja... A što se tiče finansijskih teškoća s objavljivanjem novog izdanja Romana o Srebrenici na bosanskome jeziku, još je važnije to što se ova knjiga traži, što ljudi pitaju kad će se pojaviti novo izdanje. Navršava se deset godina od stradanja Srebrenice, pa bi dobro bilo da to bude obilježeno i novim izdanjem u Bosni, uporedo s objavljivanjem engleskoga prijevoda.
BOŠNJACI.net: Ima još nešto, očigledno i sveprisutno, a s mjerom naglašeno, što se ovom prilikom ne smije propustiti da se ne naglasi kad su u pitanju Vaše knjige – to je duhovnost, uzvišenost osjećanja i pripadanja islamu i islamskom prakticiranju života na Dunjaluku. To je kao podloga ukomponirano u glavni lik i ovoga romana. Njegova odanost vjeri je jednaka zraku koji se udiše, krvotoku koji ga održava, to je nešto što se potpuno podrazumijeva, što je veličanstveno i izdignuto. Značaj i uticaj islama na Vas kao književnika, Bošnjaka, muslimana u Vašem životu i kako se to odnosi na Vaše stvaralaštvo?
TALJIĆ: Islam nije od jučer i ne treba se imamima miješati u posao, jer ga oni znaju obavljati. Mnogi pisci, nakon što je to postalo moguće, čine nakaradnu uslugu i književnosti i islamu pišući o tome toliko nametljivo da je to njihovo «rastumačivanje» odbojno i «izgoni iz vjere» pošten narod. Islam se treba podrazumijevati. On je upravo kao disanje. U njegovoj jednostavnosti je njegova veličanstvenost. Allah najbolje zna, a ja nastojim da ne pametujem, nego da moje pisanje bude istinski i s pravom mjerom protkano islamom.
BOŠNJACI.net: Vjetrometina, Put iz Meke, Muhadžiri, Kuća na Drini, Roman o Srebrenici su samo neki naslovi Vaših knjiga. I u samim naslovima vaših djela prevladavaju muslimanski, bosanski, bošnjački, izbjeglički termini.
TALJIĆ: Baš lijepo da se to i tako doživljava. To je, napokon, i književni odraz naše stvarnosti. Da nam djeca više ne rastu uz „farbanu“ i tuđinsku lektiru. Da i ne govorim o ranijim, o zabranjenim vremenima, ali mnogi pisci o Bosni i sad pišu tako kao da se taj minuli rat nije događao nama i s nama, kao da su u pitanju Eskimi, mada ni život Eskima nije lahak i o njima bi se moralo pisati s više odgovornosti.
BOŠNJACI.net: Knjiga pod naslovom Najveće priče, koju također ne možete objaviti, ustvari je kazivanje o 25 vjerovjesnika koji su potvrđeni Kur'anom. Odakle inspiracija za takvo djelo i nešto više o tome?
TALJIĆ: Inspiracija je kratkoga daha. Možda se tako može napisati pjesma. Ja nisam pjesnik. Pišem prozu, a to je mukotrpni danonoćni rad na duge staze. I ta još neobjavljena knjiga koju spominjete je rezultat takvoga rada, višegodišnjega proučavanja i pripreme. Kur'an je, definitivno, najveća knjiga. Iz nje neprestano treba crpiti znanje. Ona nadahnjuje... Sva kazivanja o vjerovjesnicima čiji nam se prijevodi serviraju napisali su neki Arapi ili zapadni konvertiti. Vrijeme je bilo da to napokon učini i Bošnjak, jer će nam ta interpretacija biti bliža, a ova je i dosad najobuhvatnija. Mislio sam da pišem svoju prvu knjigu za djecu, ali sam shvatio da je to knjiga za odrasle, a onda i za djecu.
BOŠNJACI.net: Prema grubim procjenama, u dijaspori živi oko milion Bošnjaka. Koji su to temeljni stubovi djelovanja Bošnjaka u dijaspori, odnosno bošnjačke organiziranosti?
TALJIĆ: Islamska zajednica je jedina postojeća bošnjačka institucija. Ako od drugih budete čekali pomoć iz Bosne, nećete je dočekati i nestat će vas kao Bošnjaka već u prvoj generaciji. Ako to naši ljudi ne zapažaju i ako vama to ne smeta, vaša djeca će vas proklinjati zato što ste ih ostavili bez identiteta. Što prije to shvatite, još ima vremena da pomognete i sebi, a tako i Bosni. Ne treba se ni očaravati, ni razočaravati, treba se suočiti s istinom i nositi se s teretom. Morate se sami organizirati i nalaziti načine da se ne razilazite. Lahko se svađati, ali nije teško naći i ono što nam je zajedničko i u čemu se možemo razumjeti. Makar koliko-toliko razumjeti, a i to je bitno da bi izrastalo neko zajedništvo i uporedo se poštivale različitosti među nama takvima kakvi smo. Nabrojat ću četiri podjednako važna stuba, a nejma razloga da se ne ujedinimo na tome da smo mi Bošnjaci, da nam je matična domovina Bosna, da nam je maternji jezik bosanski, da nam je islam vjera. To je neporecivo, i to je i minimum i maksimum našega promišljanja o Bosni. Sve ostalo su detalji.
BOŠNJACI.net: Zahvaljujući lobiranju KBSA, bosanski jezik je priznat u Kanadi kao internacionalni, jezik svjetskog naslijeđa. S druge strane, bošnjačka djeca na Zapadu, nažalost, slabo govore bosanski, postoji mogućnost njihovog asimiliranja u zapadna društva. Kako se oduprijeti ovome zlu?
TALJIĆ: I u američkoj državi Ilinois (glavni grad Chicago) Bošnjaci su se izborili da se zvanično prizna bosanski jezik. To su potvrde uspješnosti samoinicijative naših ljudi. Zabluda je da će pomoć Bošnjacima u dijaspori doći iz „multietničkih“ ambasada ili iz države BiH, od Paravca i njegovih, Čovića i njegovih ili od Lagumdžijinih, a Tihić nije ni sjena rahmetli Izetbegovića. Znači, uzdati se u sebe! Naravno, ne treba stati na priznavanju bosanskoga jezika. Djeci treba dati u ruke knjige dobrih pisaca, dovoditi im pisce, ali da, pri tome, pisce vrednujemo s uvažavanjem. Kad me pozovu na gostovanje, umjesto honorara, smatraju da mi to treba biti čat. Jest čast (i ja se odazovem), ali se od časti ne živi, a dobri pisci u Bosni žive teže nego ikad. Naravno, nije sve u jeziku i čitanju, ali jest mnogo.
BOŠNJACI.net: Čest ste gost u dijapori i Bošnjaci Vas veoma cijene kao književnika, a Vaše knjige su među najčitanijim. Kad ćete ponovo gostovati u dijaspori, kad ćete posjetiti Skandinaviju? I, Vaša poruka Bošnjacima u dijaspori!
TALJIĆ: Naprotiv, samo sam bio u jednoj zemlji izvan Bosne! Možda imate taj dojam zato što se moje knjige čitaju, idu od ruke do ruke, ljudi ih vole, a i ja njih volim. Znaju da ne lažem, da se ne pravim slijep kod očiju i da pišem istinu, knjige pamćenja. Pišem iz dna duše, mukotrpno i pošteno, pravu književnost, bez prelamanja preko koljena. Narod je sit folera i laganja. Bože zdravlja, došao bih gdje me god pozovu. Imam krajnje ozbiljan poziv glavnog imama iz Švedske i vjerovatno će to biti kad Idriz ef. Karaman osmisli to gostovanje. Volio bih kad bi to neko naš iz Danske uvezao, pa da dođem i u zemlju u kojoj vi živite. A poruka Bošnjacima u dijaspori je da smo mi bolji nego što to mislimo o sebi, a pogotovo možemo više i možemo se trgnuti. Sa vama je Bosne mnogo više nego što je zaista ima. To je jasno našim neprijateljima. Treba biti i nama.
BOŠNJACI.net: Hvala Vam na razgovoru?
TALJIĆ: Hvala Vama na odlično pripremljenim pitanjima. Bilo mi je zadovoljstvo razgovarati s kolegom koji ima tako odgovoran odnos prema novinarstvu. S takvom koncepcijom, web magayin će učiniti mnogo u ovome vremenu koje je prelomno za Bosnu i Bošnjake, posebno kad je u pitanju razmišljanje svakoga našeg čovjeka u dijaspori.
