Piše: Šemso AGOVIÆ

Iako do crnogorskog referenduma o samostalnosti ima još oko èetiri mjeseca, predreferendumska kampanja u Crnoj Gori se veæ ozbiljno zahuktava. Stvorena je jedna èitava mašinerija, koja, predvoðena funkcionerima aktuelnog crnogorskog režima, vodi kolo i diktira tempo politièkih dogaðanja, èiji je cilj referendum, odnosno samostalna Crna Gora. Mada su pomenuti funkcioneri manje-više one iste osobe, koje su u èuvenoj jogurt-revoluciji preuzele vlast, one su danas do kraja neprepoznatljive što se tièe njihovih politièkih stavova onda i sada. Oni su sada listom jedinstveni u izjavama da je samostalnost naroda garant ekonomskog i svakog drugog uspjeha. Samostalnost je i uslov opstanka naroda, to oni sada svi »znaju« i javno vehementno govore. Isto tako složno izjavljuju da je pravo na samostalnost prirodno pravo svakog naroda i da ga nikako ne treba i niko ne smije osporavati.
Sve ovo su oni prije petnaestak godina odricali slovenaèkom, hrvatskom, bošnjaèkom i albanskom narodu, svrstavajuæi se èvrsto u redove »branioca« demokratije, koju je diktirao Slobodan Miloševiæ, prijeteæi da æe protiv neposlušnika biti upotrijebljena sila, što su, nažalost, potom i uèinili. Jedna od najsramnijih epizoda njihovog djelovanja iz tog vremena je hapšenje i predaja Bošnjaka izbjeglica monstruoznom psihijatru s Pala, èime su doživotno stavili taèku na svoje »èojstvo« i »junaštvo«, kao i na svoju demokratiju.
Iako sa petnaestogodišnjim zakašnjenjem, periodom koji se mogao iskoristiti za sticanje iskustva, crnogorski put u samostalnost podsjeæa na kola koja su se otisla, i zaustavljanja nema dok sama ne stanu. A na kolima su, silom prilika, i Bošnjaci Crne Gore, za koje tamošnji režim priznaje da ih je 15-17% u državi, i da su tamo domaæe, autohtono stanovništvo. Respektabilna, meðunarodno obavezujuæa cifra, koja ukazuje da bez njih neæe biti lomatanja pomenutih kola. Istina, sami su najodgovorniji o tome kako æe u svemu tome proæi.

Ha ðetiæu, ha sokole, izdrži još malo... Džogiranje pred referendum \"jogurt-revolucionara\" i Pokreta za nezavisnu CG

Radio Slobodna Evropa (RFE) je ovih dana prenijela izjave nekolicine bošnjaèkih prvaka iz Crne Gore, u kojima oni daju svoje viðenje trenutne situacije po pitanju odnosa Bošnjaka prema crnogorskom referendumu. Gospodin Nusret Kalaè, funkcioner DPS-a i predsjednik opštine Rožaje tvrdi, da: „Privrženost Bošnjaka muslimana Crnoj Gori dokazivana je toliko èesto da se njihovo opredjeljenje za independistièku opciju može smatrati neupitnim. Skoro plebiscitarno opredjeljenje za procrnogorsku graðansku opciju garancija je da æe se takav veæinski stav ponoviti. Vjerujem da æe Bošnjaci devedeset posto glasati za nezavisnu državu Crnu Goru. Bošnjaci su na fonu crnogorske državnosti, a oni koji bi željeli da promijene tu svijest - ja ne vidim da su jaki, jer u principu dezavuiše se mali narod. Bošnjaci crnogorski æe biti za ovu državu i mi æemo pobijediti“, tvrdi on.
»Takvo opredjeljenje produkt je manipulacije vlasti«, tvrdi dr. Amer Haliloviæ, potpredsjednik Bošnjaèkog nacionalnog vijeæa i predsjednik Internacionalne demokratske unije. »Bošnjaci su, podsjetimo, nacionalnim partijama posljednih izbora davali oko desetak odsto svojih glasova, što je bilo dovoljno tek za ulazak u lokalne parlamente Plava i Rožaja. Izjašnjavanje na referendumu, ako ga bude, biæe bitno drugaèije. O tom referendumu, eventualnom, razmišljamo iz prostog razloga što smo mi prvo obespravljen narod, kao narod. Mi ne možemo u Crnoj Gori da ostvarimo nijedno od elementarnih prava. Drugo, oni ništa ne obeæavaju da æe eventualno na tom referendumu biti nešto bolje u toj nezavisnoj Crnoj Gori. Treæe, oni su doveli narod na prosjaèki štap. Mislim da, ako se to desi, da æe organi to riješiti. Ja mislim da bi to odvajanje bilo štetno konkretno za bošnjaèki narod iz mnogo razloga«, pretpostavlja doktor Haliloviæ.
„Pedesetak hiljada Bošnjaka i muslimana sa pravom glasa u Crnoj Gori mogli bi biti odluèujuæi tas na vagi za crnogorsku nezavisnost, ali ne i bezuslovno“, kaže predsjednik nekadašnje Stranke demokratske akcije, danas Bošnjaèke demokratske alternative, dr. Sefer Meðedoviæ.
„Demokratska alternativa još nije zauzela stav o tome. U svakom sluèaju podržavamo referendum pod uslovom ako aktuelna vlast bude Bošnjacima dala odreðene ustupke koje mi tražimo. Da imamo odgovarajuæi broj poslanika u crnogorskom parlamentu i saglasno tome odreðen broj resornih mjesta u ministarstvima, javnim službama i organima lokalne samouprave“, kaže Meðedoviæ.
Meðu bošnjaèkim prvacima Crne Gore svakako prièu za sebe predstavlja prof. dr. Šerbo Rastoder. Za njega se i ne može reæi da je »bošnjaèki«, jer ga zbog njegovog anacionalnog i antiislamskog nastupanja u okviru Pokreta za nezavisnu Crnu Goru – svi Bošnjaci jednostavno ne mogu smatrati svojim. On je, izgleda, odmah i bez oklijevanja uskoèio u kola s poèetka ove prièe, pozivajuæi tako liènim primjerom sve ostale da mu slijede. Za svoj anacionalni imidž on dobija punu podršku svojih poslodavaca, koji su i sami u svojim nastupima anacionalni; doduše, oni silom prilika: pritisnuti žestokom velikosrpskom hegemonijom, oni znaju da svoje nacionalne odrednice, kao što je, recimo, crnogorski jezik, ne mogu preferirati, zato su, nekako stidljivo, uveli »maternji«, da ne bi nervirali velikog brata. Jer, veliki brat kaže – slobodna Crna Gora da – ali kao srpska država! Sa srpskim jezikom u školama. Tako se crnogorsko rukovodstvo dosjetilo salomonskog rješenja: kompletno društvo æe biti graðansko. Jedan èovjek – jedan glas! Za slavu toga graðanskog Rastoder baca pod noge sve drugo, pa nacionalne zastave za njega bivaju obiène krpe, duhovna matica Bošnjacima razlièita, a on bi živio i ispod šesnaest krstova, samo da je sit i zadovoljan.
Najkarakteristièniji primjer Rastoderovog antibošnjaèkog djelovanja je njegova upotreba izanðale sintagme BOŠNJAK/MUSLIMAN kao imena svog naroda. Poznato je, naime, da je udruženje ALMANAH na Okruglom stolu u Podgorici 22.03.2003. godine donijelo DEKLARACIJU, koju je potpisalo preko 130 intelektualaca Bošnjaka, i kojom se potvrðuje ime Bošnjak kao jedinstveno ime našeg naroda. Rastoder je bio organizator pomenutog skupa. Meðutim, da apsurd bude maksimalan, potrudiæe se baš on, gazeæi DEKLARACIJU, ne poštivajuæi je, izigravajuæi tako trud i povjerenje njenih potpisnika, pomenutih intelektualaca, ali i svog naroda, i to sve da bi mogao sjednuti na dvije stolice istovremeno. Njemu nije važno da Bošnjaci u samostalnu Crnu Goru uðu pod jednim imenom.
Kako bilo da se završi crnogorska »drama«, konfuzija naših prvaka neæe biti prevaziðena i obeæava da æe preæi i na naš tamošnji narod.