Taj èovjek je gori od svake prirodne nepogode. Ne želiš da ga sretneš, a on te pronaðe i poène verbalno daviti. Uživa u tome. Samo da je u centru pažnje, makar vodio monolog." Ove rijeèi mog poznanika-filozofa koji je upoznao Vojislava Šešelja još u davno vrijeme, dok nije bio èetnièki vojvoda, nego samo obièni srpski nacionalista, mlaka su verzija onoga što on zapravo jeste. Iskreno saosjeæam sa haškim tužilaštvom i sudijama koji æe u sljedeæe dvije godine morati da se bave likom i djelom osobe koja i u zatvorskom okruženju voli da prièa kako je 1991. godine tadašnja jugo-vojska dijelila uniforme njegovim dobrovoljcima. Šešelj hvali JNA da je u rekordnom roku uspjela da pronaðe njegov broj, pa je dobio dva kompleta maskirne uniforme, udobne èizme, dvogled i oficirsku torbicu (za preko ramena). Jedino je šubaru kupio sam kod nekoga krznara u Staroj Pazovi i na nju zalijepio kokardu.
Voja Šešelj je svoje krvave otiske ostavio u Vukovaru, Zvorniku, Bijeljini, Brèkom, Mostaru, Nevesinju, Sarajevu (tamo je sa brda lièno isprobao pucanje po civilima iz snajperske puške, mitraljeza i topa), èak i u Vojvodini. Lièno je bodrio i moralno "sokolio" svoje stranaèke paravojne formacije, sljedbenike i uèenike poznate po masakrima civila u mnogim opštinama i selima u BiH i Hrvatskoj kad su pobijene cijele porodice.
Na predraspravnom roèištu održanom u utorak, tužiteljka i sudija mogli su licem u lice da se uvjere ko æe im do daljnjega zagorèavati život. Šešelj to zove "vaðenjem džigerice". Tokom procesa on namjerava da dokaže da je tužiteljka nesposobna, nekompetentna, nespremna.

Vijesnik: Voja Šešelj je svoje krvave otiske ostavio u Vukovaru, Zvorniku, Bijeljini, Brèkom, Mostaru, Nevesinju, Sarajevu (tamo je sa brda lièno isprobao pucanje po civilima iz snajperske puške, mitraljeza i topa), èak i u Vojvodini. Lièno je bodrio i moralno "sokolio" svoje stranaèke paravojne formacije, sljedbenike i uèenike poznate po masakrima civila u mnogim opštinama i selima u BiH i Hrvatskoj kad su pobijene cijele porodice.

"Moje veoma izraženo mentalno zdravlje i fizièka snaga omoguæiæe mi da rasturam, razvaljujem i razaram optužnicu najmanje po èetiri sata, koliko namjeravam govoriti u daljnjih 245 dana na svakoj sjednici suda", poruèuje Šešelj i to misli najozbiljnije. Od jaèine njegova glasa tužiteljka i njeni saradnici ne mogu u slušalicama dobro da èuju prevod. Šešelj je odabrao taktiku maksimalnog iscrpljivanja druge strane, stalnog pravnog prigovaranja (tu je potkovaniji i vještiji od Slobodana Miloševiæa) i cjepidlaèenja. Pravni fakultet je završio kao "desetkaš" (odlièan student), pa se brani sam i smatra da mu u Hagu niko nije dorastao, naroèito u unakrsnom ispitivanju. Odbija bilo kakvu elektronsku dostavu i prezentaciju dokumentacije. Sve mu se mora prenijeti na papir, prevesti na srpski, i napisati æirilicom. Uporno se drži prièe da ne zna da koristi raèunar i da ne govori engleski ni francuski. Time želi da zaguši tužilaštvo tonama dodatnog papira potrebnog da mu se zaista prevede svaka rijeè, transkript i sudski spis. Sudsko vijeæe odobrilo je taj skupi postupak (nakon što je Šešelj uporno štrajkovao glaðu) uprkos primjedbama tužilaštva da on, koristeæi se jezikom ratobornog nacionalizma, smiješno odugovlaèi cijeli proces, iznoseæi uglavnom samo "šuplje prigovore i namjerno glumi sljepilo".
A što bi negdje drugo napravili ovakvom Šešelju koji u ratno vrijeme nikome nije ponudio pošteno suðenje? U Iranu bi vjerovatno visio na kranu dizalice, u Iraku bi mu Al Kaida odsjekla glavu, u Avganistanu bi ga talibani objesili o gredu fudbalskog gola, a u Pakistanu strijeljali - i sve to bez prevoda na æirilièno pismo. Meðutim, civilizovana Evropa bira drugaèiji naèin, makar to bila i parodija pravde.