Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
DOMOVINA TE ZOVE!
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Historija BiH

DA SE NE ZABORAVI: 15 godina od srpsko-crnogosrke okupacije i zloèina u dobojskoj regiji - Spisak žrtva i imena zloèinaca
DOBOJ – LOGORI, ŽRTVE, DŽELATI
Objavljeno: 30. April 2007. 00:04:00
Doboj nakon 15 g. nema popis žrtava stradalih u agresiji 1992 – 1995.g., kažnjen je samo jedan zloèinac, dok ostali slobodno šetaju gradom i obavljaju važne opæinske, entitetske i državne funkcije. Ovom prilikom donosimo kratak hronološki pregled pripreme srpsko-crnogorskog agresora za okupaciju dobojskog regiona, spisak imena nekoliko stotina ubijenih Dobojlija i spisak imena nekoliko desetina odgovornih za uèinjene zloèine u Doboju, u ime nedužnih žrtava. Žrtve opæine Doboj ubijene tokom agresije 1992. – 1995. imaju svoja imena, svoja prava, ne bi trebale biti ignorisane niti zaboravljene. Mišljenja da od mrtvih nema koristi mogu biti pogrešna. Ako mrtvi ne dobiju mjesto koje im pripada nema istine. Bez istine i prihvatanja istine, nema napretka nikome. Da, žrtve imaju svoja imena, ali i zloèinci takoðer. Imena žrtva objavljujemo da se ne zaborave, a imena zloèinaca da se pamte i izvedu pred licem pravde. Sada, na vlastima BiH je da što prije to urade i da ne dozvole da zloèinci uživaju u blagodatima slobode. Ovaj tekst upozorava sve nas, da ne dozvolimo zloèincima da mirno šetaju!!!

Za Bošnjaci net pripremio: Amil A. BOŠNJAK

Pregled sadržaja:
Uvod
Planiranje operacije \'\'Okomito odsijecanje Posavine\'\' tokom 1991.g.
Prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskom kraju – krajem 1990.g.
Obuka i stvaranje SDS militarnih jedinica na podruèju Doboja
Realizacija plana \'\'Koridor\'\' u Posavini
Blokada Doboja
\'\'Èišæenje\'\' Grapske i Ševarlija
Naredba za formiranje \'\'VRS\'\'
Još o dobojskim strahotama
Dobojski logori abecedno
Spisak 388 dobojskih žrtava
Spisak odgovornih za zloèine u dobojskom kraju - abecedno
Izvori informacija

Kliknite na sliku za uveæati

Mapa dobojske regije

Doboj - pogled sa tvrðave prema jugu

Doboj - pogled prema istoku na gl. ulicu Želj. stanicu i pl. Ozren

Uvod


Grad Doboj, regionalni centar sjevernog dijela toka rijeke Bosne nakon 15 g., nema popis žrtava ubijenih tokom agresije 1992 – 1995. Postoji nekoliko internet stranica o gradu Doboju sa spiskovima Dobojlija razasutim širom svijeta, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti, ali popisa ubijenih Dobojlija nema. Bivši dobojski novinari, takoðe razasuti po svijetu, u svojim èlancima redovito ne spominju ni agresiju, ni žrtve, ni dželate. Istraživati zloèine, pisati o stadanjima civila je opasno što pokazuje primjer banjaluèkog novinara i urednika \'\'Nezavnisnih novina\'\' Kopanja Željka na kojeg izvršen atentat oktobra 1999.g. (nakon pisanja o zloèinima i zloèincima u Doboju). Dobojski trojac u vrijeme okupacije grada: predsjednik SDS-a Milan Ninkoviæ, naèelnik CSB-a Andrija Bjeloševiæ i ratni k-dant svih dobojskih srpskih vojnih i paravojnih formacija major Milovan Stankoviæ pokušavaju izbjeæi suoèenje sa istinom i zakonom. Ovaj tekst pokušava, bar jednim dijelom popisati dobojske žrtve i dobojske dželate, u ime nedužnih žrtava. Donosimo imena, abecedno, ubijenih civila do kojih se moglo doæi. Ovaj spisak ne obuhvaæa ubijene ili poginule pripadnike bilo kakvih vojnih ili policijskih snaga. Na spisku su dvije vrste žrtava: ubijenih bliskim direktnim kontaktom ili ubijenih metkom - granatom sa distance. Svima je zajednièko, u trenutku ubistva nisu davali otpor i nisu nosili nikakvo oružje. Po svim meðunarodnim normama nisu ništa krivi. Na spisku nedostaju imena ubijenih srpskih civila iz ove kategorije, njih prvih godina agresije skoro da nije ni bilo u Doboju i okolini. Takoðe nedostaje veæina ubijenih s podruèja Doboj Istok, gradskog jezgra Doboja i nekih naselja u dolini r. Usore. Do njihovih imena nismo uspjeli doæi. Postoji nada da æe ovaj tekst pokrenuti da se spisak ubijenih Dobojlija upotpuni bez gledanja na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Da se agresija pripremala mnogo ranije te da se lakše razumiju prilike koje vladale pred samu agresiju, donosimo kratak pregled opæe situacije u dobojskom kraju i dijelu Posavine tokom 1991.g. i poèetka 1992.g.

Planiranje operacije \'\'Okomito odsijecanje Posavine\'\' tokom 1991.g.


Doboj je vojno-strateški važan region pa nije èudo da se ovdje agresija na BiH pripremala puno ranije nego se ostvarila i da je Doboj bio okružen vojnim objektima sa svih strana. Ti objekti su: veliki vojni garnizon Miljkovac, veliki vojni poligon s objektima Putnikovo brdo (jugozapadno), ogromni magacini Ševarlije, ogromni podzemni hangari Potoèani (jugoistoèno), limeni hangari u južnom predgraðu Usora te vojni magacini u sjevernom predgraðu Bare. Veæina vojnih objekata je izgraðivana u blizini ili samim jezgrima naselja sa muslimanskom veæinom. Gradovi dobojske regije, osim Tešnja i Graèanice, su takoðe bili puni vojnih objekata i skladišta. Tokom 1991. na planini Ozren je napravljena velika vojna baza sa bolnicom i radio stanicom a izgraðivane su užurbano \'\'važnije\'\' dionice regionalnih i lokalnih puteva. Èak je bila planirana izgradnja \'\'poljoprivrednog\'\' aerodroma na PD \'\'Dr. Mujbegoviæ\'\' u Modrièi. Tokom druge polovice 1991.g.,
nakon rata u Sloveniji, bivša JNA je tokom pripremnog razdoblja za operaciju \'\'okomitog odsijecanja Bosanske posavine\'\' (B.Brod, Derventa) pravcem jug-sjever (znaèi od Doboja prema Savi) prebacila na dobojski teren znaèajan ljudski i tehnièki potencijal iz tadašnjeg 17. tuzlanskog korpusa (k-dant general Savo Jankoviæ) i smjestila ga u dobojsko vojno-strateški vrlo važno naselje Podnovlje (izmeðu èetiri opæine: B.Brod, Derventa, Doboj i Modrièa) gdje je uspostavljeno k. mjesto (k-dant ove operativno-taktièke grupe JNA bio pukovnik Stublinèeviæ). U ovom mjestu na Vuèjaku je roðen Nikola Kalabiæ, desna ruka èetnièkog voðe iz 2.svjetskog rata Draže Mihajloviæa, pa ono doðe i nekakav simbol srpskom narodu. Odavdje se takoðe moglo brzo intervenisati na Vukovar koji poèetkom aprila 1991. bio blokiran i okružen barikadama. Tih dana je prema Posavini, a naroèito prema Ozrenu, svakodnevno i intezivno prevožen MTS, oružje i oruðe iz dobojskih kasarni.
Kliknite na sliku za uveæati

Doboj - uži dio grada pogled iz satelita

Doboj - pogleda na kasarnu Miljkovac Orašje dio Èaira

Doboj - južno predgraðe Usora
Na planini Ozren i toponimu Preslica cijele godine ureðivana je vojna baza sa bolnicom i radio stanicom na èijem ureðenju radili iskljuèivo Srbi. To ne èudi jer je SDS u mjestu Bos. Petrovo Selo kod Graèanice još 06.maja 1991.g. proglasila SAO Ozren. Mjeseca jula otpoèela je u Doboju, kao i na teritoriji cijele BiH, nasilna i \'\'ilegalna\'\' obuka te \'\'tajno\'\' naoružavanja srpske populacije od strane JNA. Dana 16.oktobra 1991.g. JNA je zvanièno prestala nositi obilježje zvijezde petokrake a tih dana je otpoèela podjela oružja JNA srpskim selima Doboja i ostalih bh regija. K-dant garnizona Doboj potpukovnik Æazim Hadžiæ je s majorom Milovanom Stankoviæem i potporuènikom Miroslavom Iliæem srpskim \'\'dobrovoljaèkim\'\' odredima na podruèju Doboja, Graèanice, Maglaja i Tešnja (sa težištem na planinu Ozren) podijelio blizu 4.000 AP te mnogo raznovrsnog oruða (minobacaèi, haubice, pamovi, topovi), kao i ostalih ubojitih sredstava. Osim ovoga u ozrensko selo Tumare (Tumarsko brdo, 10 km sjeveroistoèno od Zavidoviæa), gdje ureðen moderan vojni heliodrom, je samo iz dobojskih kasarni izmješteno 5270 cijevi naoružanja i 140 tona municije. Sve to u dogovoru sa k-dantom 4.korpusa JNA u Sarajevu gen. Vojislavom Ðurðevcem. Po sliènom receptu je iz kasarne Derventa mjeseca oktobra 1991. na lokalitet Ribnjak kod Prnjavora prebaèeno 12 haubica 122 mm, 12 topova 76 mm, 12 topova 100 mm, 10 topova 20 mm te veæi broj transportera s protuoklopnim raketama, a koje u to vrijeme obezbjeðivala paravojna srpska jedinica \'\'Vukovi s Vuèjaka\'\' èiji k-dir bio Milankoviæ Veljko. Ne zaboravimo da su dana 22.11.1991. u Sarajevu uhvaæena 3 velika kamiona s raketama JNA na kojima bile naljepnice \'\'banane\'\' i \'\'ananas\'\'. Iz dobojskog garnizona je takoðe k-dant 11. partizanske divizije 17. korpusa JNA pukovnik Sreten Stošiæ uzeo bataljon tenkova. Ovim naoružanjem su tokom maja i juna1992. srpski ekstremisti srušili bošnjaèka i hrvatska sela Doboja te u prvom naletu protjerali oko 20.000 stanovnika. Nakon upada \'\'vojnika JNA\'\' u Sekretarijat za narodnu odbranu Doboj i otimanja svih dokumenata vezanih za mobilizaciju stanovništva, dana 11.10.1991. u Domu JNA Doboj je vršena mobilizacija lokalnog stanovništva. Rezervisti srpske nacionalnosti se odazvali, plus veliki broj njihovih dobrovoljaca, dok veæina pozvanih rezervista Muslimana i Hrvata vratila JNA uniforme i vojna zaduženja. Od srpskih oficira se tom prilikom moglo èuti \'\'Srešæemo se još\'\'. Od muslimana je jedino tokom novembra u mjestu Poljice na ušæu Spreèe u Bosnu (MZ Svjetlièa) formirana posadna èeta od 156 muslimanskih dobrovoljaca naoružana pješadijskim i ruènim protuoklopnim naoružanjem zaduženim u kasarni \'\'4.juli\'\' Doboj èiji k-dir bio rezervni kapetan Durmiæ Mirsad iz Svjetlièe, u to vrijeme bliski suradnik majora Milovana Stankoviæa, a koja se nakon godinu dana svog postojanja prikljuèila jedinicama Armije BiH. Neraskidiv èvor SDS, CSB i JNA (Ninkoviæ, Bjeloševiæ, Stankoviæ) potvrdio sastanak SDS-a BiH održan 11.12.1991. u Doboju. (Tada je šef CSB Doboj, Andrija Bjeloševiæ posebno podvukao važnost \'\'ovladavanjem mjestima na koridoru izmeðu Krajine i istoène Bosne\'\'. To se potpuno poklapalo sa planom \'\'Operacija vertikalnog odsijecanja Posavine\'\' i planom stvaranja Velike Srbije). Nekoliko dana nakon ovog sastanka srpski poslanici tkz. Srpske skupštine su donijeli odluku o formiranju srpske BiH a svjetski mediji pisali da to BiH dovodi u poziciju \'\'baève baruta\'\' te da se \'\'historija voli ponavljati u Jugoslaviji, posebno kad je tragièna\'\'. Važno je napomenuti da su se na cijeloj teritoriji BiH veæ ranije poèele samoproglašaviti SAO. Npr. u Bijeljini je 19.09.1991. formirana SAO Sjeveroistoèna Bosna kao \'\'neodvojivi dio SFRJ i sastavni dio federalne jedinice BiH koja æe se pripojiti Jugoslaviji\'\'. Na kakve su brutalnosti spremni zagovornici tih SAO pokazuje primjer ubistva predsjednika Muslimanske bošnjaèke organizacije (MBO) u Vražiæima kod Lopara, Abdulaha Kovaèeviæa, koji bio inicijator formiranja zasebne opæine koja ne bi bila u sastavu SAO. Naime njega su \'\'rezervisti JNA\'\' odveli iz njegove kuæe u Vražiæima dana 29.11.1991. da bi njegovo mrtvo tijelo nakon više od mjesec dana izbacili iz helikoptera, taènije dana 06.01.1992., i to u neposrednoj blizini njegove kuæe. Zadnjih dana 1991.g., taènije 30.12.1991. zapoèela je užurbano glavna reorganizacija bivše JNA (nakon raspuštenja 5.VO èija k-da bila u Zagarebu) te finalne pripreme JNA za okupaciju BiH. Podvlaèimo bivša JNA je BiH tretirala kao dio Srbije i Crne Gore, to postalo oèigledno. Istoèni dio Bosne (istoèno od r. Bosne) dodijeljen 1.VO, južni dio BiH podreðen novoformiranoj 4.VO a zapadni i srednji dio BiH ušao u nadliježnost 2.VO. K-da 2. VO je bila u Sarajevu, a 4.VO u Podgorici (vidi mapu). K-du èinili 92,6 % Srbi, 7 % Crnogorci, a ostali samo 0,4 %.

Prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskom kraju – krajem 1990.g.


Daleko prije poèetka ovih priprema u dobojskom kraju pala prva žrtva srpskog nacionalizma. Samo 5 dana nakon prvih višestranaèkih izbora u BiH održanih 18.11.1990.g. gdje je glasalo blizu 3 miliona graðana i izbora predsjedništva BiH (F.Abdiæ, A. Izetbegoviæ, B.Plavšiæ, N. Koljeviæ, S.Kljujiæ, F.Boras i E.Ganiæ) u dobojskom kraju se desilo prvo ubistvo izazvano nacionalnom mržnjom. U pravoslavnom mjestu Jabuèiæ Polje koje granièi sa muslimanskim mjestom Potoèani 7-8 km južno od Doboja je od srpskih nacionalista dana 23.11.1990.g. napadnuta grupa muslimanskih omladinaca koja se vraæala sa igranke na lokalnu željeznièku stanicu. Taj unaprijed pripremljeni napad bio vrlo žestok, mnogo omladinaca bilo povrijeðeno a mladiæ Grahiæ Fehre Mehmed (r.1969.) iz mjesta Pridjel je pretuèen do smrti. Ubijen je u nepoznatim okolnistima, napad se desio u kasnim noænim satima po mrklom mraku (upotrebljavano i vatreno oružje), pa oèevidaca nije bilo. Meðu mladiæima bio i mladi imam Ismail ef. Mehmedoviæ koji uspio izbjeæi i ostati nepovrijeðen. Razlog napada bio \'\'pjevanje muslimanskih pjesama\'\' na želj. stanici stanici i dijelu reg. puta u Jabuèiæ Polju. Buduæi da su mladiæi pjevali pjesme pri dolasku, rano naveèe, to znaèi da je ovaj napad organizovan istu veèe s jasnom namjerom da se mladiæi saèekaju u mraku i bez obzira da li su to isti oni koji su pjevali ili nisu napadnu i pobiju. Èinjenice govore da mladiæ Mehmed Grahiæ niti je znao da su pjesme pjevane niti je u dolasku uopæe prolazio blizu tog srpskog sela. Srpski napad bio vrlo silovit, brutalan, stradali su mladiæi koji nisu razumjeli šta se dešava. Srpske komšije su znale da pogriješiti ne mogu, jer se radilo o muslimanima. Kasnije su svi mediji u BiH pisali o ovome, dobojski i maglajski SUP-ovi su radili na (ne)otkrivanju poèinioca ovog napada i tijela nastradalog mladiæa. Nisu otkrili ni tijelo ni napadaèe (tijelo je kasnije sluèajno pronaðeno). Uzalud su rodbina i stanovnici Pridjela svojim tijelima zaustavljali meðunarodni željeznièki saobraæaj u svom mjestu tražeæi razjašnjenje ovog sluèaja. Ništa nije pomoglo

Obuka i stvaranje SDS militarnih jedinica na podruèju Doboja


Srpski oficiri zaduženi za vojnu obuku srpskih SDS jedinica na podruèju Doboja (M.Stankoviæ, M.Iliæ) su uz odobrenje gen. Ðurðevca (M. Stankoviæ je više puta boravio u Sarajevu kod gen. Ðurðevca) potražili pomoæ za taj posao. Tako su poèetkom 1992.g. na podruèje Doboja iz Srbije došli dijelovi paravojnih jedinica da vrše obuku srpskih dobrovoljaca. Meðu njima bilo \'\'Arkanovaca\'\' (voða Željko Ražnjatoviæ Arkan pod patronatom Srpske radikalne stranke), \'\'Šešeljevaca\'\' (voða vojvoda Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke i Srpskog èetnièkog pokreta), \'\'Belih orlova\'\' (voða Mirko Joviæ, predsjednik Srpske stranke narodne obrane), \'\'Rojalista\'\' (voða Mihailo Mlaðenoviæ, predsjednik Srpskog rojalistièkog bloka), \'\'Crvenih beretki\'\' (voða Franko Simatoviæ Frenki, profesionalni radnik SDB-a Srbije hrvatskog porijekla iz Boke Kotorske), kasnije \'\'Martiæevaca\'\' ili \'\'Knindži\'\' (voða Milan Martiæ). Rezultat tih obuka je bilo stvaranje \'\'domaæih\'\' paravojnih jedinica \'\'Jorgina grupa\'\' (voða Nikola Jorgiæ), \'\'Predini vukovi\'\' (voða Predrag Kujundžiæ Predo), \'\'Karagine grupe\'\' (voða Slobodan Karagiæ Karaga), \'\'Miæe\'\' (voða Miroslav Pijunoviæ Piko), \'\'Vukovi sa Vuèjaka\'\' (voða Veljko Milankoviæ).

Realizacija plana \'\'Koridor\'\' u Posavini


Kliknite na sliku za uveæati

Vojno-teritorijalna podjela uoèi agresije na BiH – mapa

Raspored i sastav VRS kada je zloèinac Mladiæ preuzeo rukovodstvo

Plan zauzimanja što veæe teritorije BiH

Arkanovi tigrovi u Posavini

Nakon pomenutih priprema ujedinjenog srpskog agresora, totalne srpske kontrole vojske i policije Doboja i izjave (29.januar 1992.) general-majora Ratka Mladiæa da se \'\'9. korpus JA transformiše u regularnu vojsku Republike srpske krajine\'\' otpoèela je otvorena agresija na Posavinu u proljeæe 1992.g. Veæ u februaru su zlostavljani bosanski Hrvati u naselju Dragalovci koje leži na pruzi Doboj – B.Luka kada su ih naoružani pripadnici srpskih formacija poèeli zaustavljati te oduzimati stvari i novac. Marta mjeseca je srpska vojska poèela ukopavati teška naoružanja u mjestu Kladari prema Derventi te mnogim drugim lokalitetima. U pravcu Dervente su se kretale kolone tenkova i drugih vojnih vozila a prostor su nadlijetali i avioni bivše JNA. Po planu \'\'Vertikalno odsijecanje Posavine\'\' prvo je blokiran Bosanski Brod na r. Savi (03.03.92.) èija blokada izabrana upravo nakon objavljivanja zvaniènih rezultata održanog referenduma za nezavisnosti R BiH. Od strane \'\'Martiæevaca\'\', koji tokom februara pristigli na podruèje Derventa, u mjestu Lužani Bosanski dana 15.03.1992. presreten je u svom autu Kataviæ Ivica, Hrvat iz Komarice, opæina Doboj, gdje je ubijen na licu mjesta a njegovo auto otuðeno. Veæ dana 26.marta pukovnik Sreten Stošiæ sa peèatom 11. partizanske divizije je otvoreno dao naredbu za pokret tenkova iz Doboja prema B.Brodu. Time aktiviran ranije pripremljeni plan \'\'Drina\'\' i izvršen otvoren armijski udar na RBiH. U medijima ovaj dolazak tenkova u Posavinu, od strane predstavnika bivše JNA obrazložen \'\'redovitom obukom mladih vozaèa\'\'. Tragièan bilans od 30 ubijenih i preko 100 ranjenih u B.Brodu se desio 28.marta 1992.g. Veæ 30.marta naveèe u Bijeljini je baèena bomba u kafiæ \'\'Istambul\'\' blizu autobuske stanice koju bacio Zekiæ Aleksandar iz Gojsovca kom prilikom je ranjeno 6 gostiju a veæ sutradan ranim jutrom su \'\'Arkanovci\'\', \'\'Beli orlovi\'\' i domaæe srpske jedinice napale Bijeljinu naèinivši neviðene masakre. Tih dana hiljadama izbjeglica Posavine nahrlilo na podruèje Slavonskog Broda. U Doboju je 03. aprila 1992.g. SDS tajno osnovao srpski KŠ Doboja dok se javno vršili taktièki pregovori o moguænosti suživota i humane podjele Doboja na tri nacionalno utjecajne zone. Tog istog dana u bijeljinskog džamiji izvršen masakr a gradovi Tuzla i Brèko opkoljeni srpskom jugovojskom. Na prvi dan Bajrama 4.aprila 1992. zapoèela otvorena agresija na Derventu a tog istog dana je bez vidnog razloga u svom autu na regionalnom putu Doboj – Maglaj ubijen Grahiæ Huseina Adil iz Pridjela dok se s posla vraæao kuæi. Tada je srpska vojska bila veæ ukopana u predjelu Lipca, Pridjela i Željeznièke stanice Doboj Novi a 11.aprila su tenkovi i topovi otvoreno izašli iz dobojskih kasarni i stacionirali se po brdima oko Doboja. Srbi su tih dana zauzeli TV odašiljaè na Majevici a slijedeæi grad koji došao na red je bio Bosanski Šamac u kojem pucnjava i zatvaranje mosta preko Save zapoèela 17.aprila. Veæ 19.aprila zapoèela agresija na Odžak, 30.aprila na Orašje na Savi a 1.maja na Brèko. Masakr nad Muslimanima i Hrvatima u Gornjim Kolibama kod B.Broda i zauzimanje tog mjesta u Posavini se desio u ponedjeljak na Uskrs dana 20.04.1992. Dana 23.aprila u dobojsku kasarnu stiglo 250 pripadnika \'\'Belih orlova\'\' a tog istog dana je k-da 2.VO izdala naredbu da se iz 904.pazadinske baze Ševarlije – Potoèani u 993. pozadinsku bazu Krèmarice prebaci 450 tona municija, jedan dio intendantskog materijala prebaci u B.Luku a dio rezervi iz skadišta u Loznicu u Srbiji. Tad je zapaljena rafinerija B.Brod, a Derventa zasuta napalm-bombama. A onda je na red došao Doboj.

Blokada Doboja


Po popisu iz 1991.g. opæinu Doboj naseljavalo 102 549 stanovnika od kojih: Bošnjaka 41 164, Srba 39 820, Hrvata 13 264, Jugoslovena 5765 te ostalih 2536. Za vrijeme agresije ukupno je protjerano 46230 stanovnika dobojskih naselja od èega 35422 Bošnjaka i 10808 Hrvata plus odreðen broj ostalih. Veæina Dobojlija iz mješovitih brakova kao i dio Srba je napustio teritoriju. Barikade od vreæa u Doboju postavljene su u utorak 28.aprila na svim važnijim punktovima na ulazu i izlazu iz grada. Tih dana Doboj imao 1844 srpska dobrovoljca na spisku koje predvodili k-dant èetnièkog odreda Drago Ljubièiæ i njegov zamjenik Tihomir Gligoriæ, plus sve ostale paravojne, policijske i vojne jedinice. Otvoreni napad na muslimansko naselje Miljkovac, gdje lociran glavni
Kliknite na sliku za uveæati

Etnièka karta R BiH 1991.g.

Srpsko-fašistièka zastava na dobojskoj tvrðavi

Prof. dr. Ilija Tipura - nakon tortura u Centralnom zatvoru i radnom logoru Rudanka podlegao u banjaluèkoj bolnici

Novinar Ismet Grahiæ - nakon hapšenja brutalno likvidiran
dobojski garnizon, bio u petak 1.maja naveèe, kad ubijen veæi broj nenaoružanih civila muslimanske nacionalnosti. Drugom maja 1992. grad osvanuo pun vojske, vršine kontrole na ulazu i izlazu iz grada. Glavna k-da srpskog KŠ bila u zgradi ŽTP Doboj. Isti dan naveèe fizièki zauzete zgrade važnijih gradskih i regionalnih institucija, prekinute telefonske linije te uzurpiran radio Doboj i ostali mediji. Oko 5000 Muslimana i Hrvata je samo tog dana izbjeglo prema Tešnju i Maglaju. Ipak nedjelja, 03.maj 1992., se uzima kao dan totalne blokade Doboja. Nakon jutarnjeg napada iz ozrenskih naselja, zgrade ŽTP gdje su tokom noæi dajèevima doveženi naoružani vojnici i kasarne Miljkovac i nepruženog otpora (grad nije imao ko braniti) u grad umarširali pripadnici bivše JNA, pješadija, srpski dobrovoljci, èetnici koje predvodili profesor Drago Ljubièiæ, Goran Radojèiæ i Slobodan Karagiæ dajuæi prvo megafonom ultimatum za predaju oružja nesrpskih mještanima Doboja, Orašja, Miljkovca, Èaršije, Èaira, Krèevina, Šušnjara, a kasnije bošnjaèkim naseljima Pridjel, Ševarlije i Potoèani. Zatim su oko 13:30 sati zapoèeli jaku pucnjava po gradu i žestoko granatiranje zapadnih uzvisina Doboja. Sa Ozrena je takoðe ispaljeno nekoliko projektila na skelu u Pridjelu Gornjem, most na ušæu r. Usore i Londžu u Makljenovcu na narod koji se povlaèio prema Tešnju. Nemoæni braniti se pred takovom silom mještani zapadnih uzvišica se povukli jedinim moguæim južnim pravcem preko Miljkovca, Prisada, Ularica i Makljenovca prema Tešnju (kasnije su na padinama ispod Putnikova brda uspostavili liniju odbrane južnih dobojskih naselja i Tešnja). U Miljkovcu je tada viðeno nekoliko staraca ubijenih krampovima a na Putnikovom brdu dovedeni zarobljeni civili kako kopaju srpske rovove. I dio mještana južnih ozrenskih naselja bošnjaèke nacionalnosti (Pridjel, Ševarlije, Potoèani) se preko skele na r. Bosni povukao prema Tešnju. Okupirani Radio Doboj cijeli dan objavljivao zahtjev \'\'oružje bezuvjetno predati\'\' te obavijest \'\'grad Doboj je osloboðen od ustaša\'\' pozivajuæi \'\'sve\'\' medicinske sestre da doðu na posao. Nesrpsko stanovništo užeg dijela grada je tako ostalo u svojevrsnom logoru zvanom Doboj. Zvjerstva i tortura u samom gradu, gdje nije bilo nikakvog oružja niti otpora, su vršena tokom više godina. Hapšenja Bošnjaka i Hrvata su vršena bez povoda, ljudi ponižavani, ubijani, silovani, zatvarani u logore, radne vodove a kasnije i mobilisani u srpske vojne jedinice. Sretniji su uspjeli, uz velike novce, izbjeæi preko Svjetlièe gdje djelovala jedinica rez. kapetana Mirse Durmiæa, ili biti razmijenjeni. Hapšenja znaèajnih, uglednih i imuænijih Dobojlija nesrpske nacionalnosti, te i samih \'\'neposlušnih Srba\'\', je otpoèelo odmah 4.maja 1992. Pohapšeni su svi aktivisti SDA, HDZ, te direktori, radnici SUP-a, drugi funkcioneri. Meðu njima i naèelnik SUP-a Doboj prof.dr. Ilija Tipura, koji tuèen, ponižavan i odvoðen u Rudanku na prisilni rad da bi od posljedica tortura umro u banjaluèkoj bolnici. Bivši k-dir milicije Doboj Karlo Grgiæ je uhapšen pred ulazom u zgradu MUP-a, kasnije likvidiran zajedno s Dragom Martinoviæem. Dobojski novinar Salih Begoviæ je takoðe bio uhapšen, nakon premlaæivanja i dva dana zatvora sreæom pušten dok novinar \'\'Glasa željeznièara\'\' Ismet Grahiæ je, nakon teških tortura, brutalno likvidiran. Dobojski imam Humiæ ef. Džemal je takoðe brutalno likvidiran. Bilo ubistava po ulicama naoèigled ljudi, neki su ljudi tjerani da goli hodaju po gradu. Ubiparipoviæ Mirko se isticao hapšenjem, ponižavanjem i odvoðenjem civila (èesto bosonogih) u logor na Usoru. Silovane su djevojke i žene naoèigled njihovih familija, u njihovim stanovima a neke ubijene na monstruozne naèine. Organizirani su i ženski logori u dobojskim školama odakle su odvoðene na silovanja. Ubijeno je dosta ljudi, kako u gradu tako i okolnim okupiranim naseljima. Prvih majskih dana \'\'Srpski radio Doboj’’ puštao èetnièke pjesme, Milovan Stankoviæ govorio: \"Sad smo sastavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni graðani’’, te obavijesti \'\'Vukovi s Vuèjaka èiste teritoriju\'\'. Uskoro napadnuta bošnjaèka i hrvatska sela sjeverno od Doboja, izvšen masakr u Grapskoj, te protjerano stanovništvo Ševarlija i okoline.

\'\'Èišæenje\'\' Grapske i Ševarlija


Grapska sa svojih 2271 stanovnikom je bila jedno od veæih muslimanskih nasela opæine Doboj smješteno 7 km sjeveroistoèno od Doboja na desnoj obali r. Bosne uz prugu Doboj – Šamac.
Kliknite na sliku za uveæati

Djevojcica Edina Hidiæ iz Grapske dobija proteze za obije noge u Niagara Rehab Centre u Kanadi - jun 1993.

Hidiæ Edina nakon oporavka u Kanadi - ljeto 1993.

Omer Hoziæ r. 1910 iz Pridjela - posmrtni ostaci naðeni u pepelu zapaljene kuæe.

Do detalja razraðen srpski napad svim sredstvima na ovo trebavsko naselje opkoljeno srpskim selima: Kostajnica, Èivèije, Kladari, se desio 10. maja 1992.g. pod komandom k-danta OG Doboj pukovnika Milivoja Simiæa i njegovog sina, majora Milovana Stankoviæa, predsjednika srpskog KŠ Doboj i IO SDS-a Doboj Bore Paravca (rodom iz susjednog sela Kostajnica), vojvode Predraga Kujundžiæa, Nikole Jorgiæa i drugih a sve uz odobravanje k-danta 1. KK general-majora Momira Taliæa. Nakon uobièajenih \'\'megafon ulitimatuma\'\' i roka od svega nekoliko desetaka minuta da se preda oružje, naselje je žestoko napadnuto pješadijom uz nemilosrdnu artiljerijsku potporu. Najmanje 34 civila su ubijena samo u prvom naletu, prema izjavama mnogih svjedoka nakon ubistva je 27 spaljeno u jednoj kuæi. Svega 250 stanovnika ovog naselja se kroz šume i srpski obruè uspjelo probiti prema Graèanici Po zauzeæu Grapske neki od zarobljenika su odmah pobijeni, neki zadržani nekoliko dana pa pobijeni, dok veæina zatvorena u sabirne logore \'\'Dom\'\' i \'\'Osnovna škola Kostajnica\'\'. U bjesomuènom granatiranju stradalo dosta djece i žena u privremenom skloništu gdje boravila grupa od 50-tak mještana a svjetska štampa pisala o sluèaju ubistva Aliæ Kemale (r.1955) i njeno dvoje djece, sina Amela (r.1974) i kæerke Amele (r.1978) a naroèito živog svjedoka tog dogaðaja, 13-togodišnje djevojèice Edine Hidiæ koja preživjela to granatiranje ali ostala bez obje noge. Edina Hidiæ je prilikom oporavka u Kanadi ljeta 1993.g. medijima izjavila o nehumanom tretmanu u \'\'dušmanskoj\'\' bolnici Doboj, gdje nakon ranjavanja prevežena, u kojoj operisana bez anestezije uz ogromne patnje i bolove. Nakon porobljavanja Grapske mlaði muškarci su pritvoreni u \'\'Centralni zatvor\'\' Doboj i logor \'\'Bare\'\' odakle su neki odvedeni na Ozren, neki u trebavsko naselje Osjeèani, gdje su likvidirani, a neki su prebaèeni u druge logore. Nakon totalnog \'\'èišæenja\'\' ovo naselje opljaèkano te sve do zadnje kuæe spaljeno ukljuèujuæi zgradu škole i omladinskog doma. Logoraši sa najdužim stažom provedenim u srpskim kazamatima su upravo Grapæani, jedan od njih, Husakoviæ Sakiba Jasmin je proveo taèno 1342 dana u 10-tak srpskih logora na teritoriji cijele BiH (O tome je 1996.g. detaljno pisala \'\'Arena\'\'). Hodža iz Grapske Fehriæ ef. Redžo je takoðe dugo bio u srpskim logorima o èemu svjedoèi njegova knjiga. Nakon Grapske \'\'oèišæena\'\' je Sjenina Rijeka (hodža Vehaboviæ ef. Muhamed i njegov otac Ibrahim ef., penzionisani imam, takoðe dospjeli u dobojske logore) te sva ozrenska muslimanska naselja u dobojskoj opæini a to su: Bos. Suho Polje, Potkamen, Pridjel, Ševarlije, Potoèani. Ova posljednja tri (oko 4000 stanovnika) su napadnuta 18.06.1992. u vrijeme visokog vodostaja r. Bosne, kom prilikom ubijeno 59 mještana od kojih 8 nakon ubistva spaljeno u jednoj štali. Oko 400 civila Ševarlija i Potoèana, ukljuèujuæi žene i djecu, zatvoreno u podrume kasarne Ševarlije a veæi dio se uspio spasiti preko r. Bosne na podruèje tešanjske opæine. Nakon nekoliko dana žene, djeca i starci pušteni prema Graèanici a muškarci ostavljeni u ovom logoru. Oèevici ovih dogaðanja prièali straviène prièe o brutalnosti srpskih napadaèa i granatiranju jednog malog èamca na nabujaloj r. Bosni kojim narod pokušavao preæi na lijevu obalu.

Naredba za formiranje \'\'VRS\'\'


Isti dan, kada uèinjen masakr u Grapskoj, tj. 10.05.1992., izdata je Naredba za formiranje \'\'Vojske republike srpske\'\' koju potpisao general pukovnik Blagoja Adžiæ. U naredbi stojalo: \'\'Formira se Glavni štab VRS u sljedeæem sastavu: k-dant gen. potpukovinik Ratko Mladiæ, naèelnik štaba gen.major Manojlo Milovanoviæ, pomoænik za moral i informisanje gen. major Milan Gvero, pomoænik za pozadinu gen. major Ðorðe Ðukiæ, naèelnik sigurnosti pukovnik Zdravko Tolimir i naèelnik za mobilizaciju pukovnik Miæo Grubor\'\'. Veæ 19.05.1992. poèeo je djelovati Generalštab VRS kao glavna k-da, Ratko Mladiæ pristupio reorganizaciji VRS: 5. korpus iz Banja Luke pretvoren u 1.KK (krajiški korpus) èiji k-dant postao general-major Momir Taliæ, 9. i 10. korpus u 2.KK, 17. korpus u IBK (istoèno-bosanski korpus), 4. korpus u Sarajevsko-romanijski korpus i 13.korpus u Hercegovaèki korpus (vidi mapu). Dakle u BiH djelovalo 6 korpusa sa 135 000 vojnika, 550 tenkova, više od 1300 topova i 430 oklopnih transportera, povrh toga Vojska Jugoslavije (SCG) rasporeðena na lijevoj i desnoj obali Drine, pominjane paravojne jedinice, \'\'vikendaši\'\' iz Srbije, dobrovoljci i plaæenici Rusije, Ukrajine, Rumunije, Grèke. Operativna grupa Doboj (OG Doboj) je od rukovodstva VRS reorganizovana 03.07.1992.g. koju uskoro nakon toga lièno posjetio gen. Ratko Mladiæ. Ovom naredbom, reogranizacijom i Mladiæevom posjetom zloèini na terenu se nastavili žešæim tempom.

Još o dobojskim strahotama


Kliknite na sliku za uveæati

Doboj - Ruševine gornje èaršijske džamije

Krov Centralnog zatvora u Doboju

Kasarna Ševarlije - podrumi magacina pretvoreni u logor – pogled iz satelita

Hadžikaduniæ Nurudin Picija iz Makljenovca - zaklan i baèen u bunar pored rodne kuæe

Neopisivo je šta se u Doboju dešavalo tokom prvih nekoliko mjeseci nakon okupacije grada. Hapšenja, proganjanja, ubistva, silovanja. Srušene su sve džamije i katolièka crkva, uveden je policijski sat, kretanje bilo dozvoljeno samo od 8:00 do 11:00 sati prije podne. I to ne u grupi veæoj od tri osobe. Vršene su organizovane pljaèke svih okupiranih i \'\'oèišæenih\'\' naselja, zarobljeni logoraši su natjeravani da opljaèkano utovaraju u vojne kamione. Punom parom djelovale paravojne srpske jedinice ranije spomenute. \'\'Crvene beretke\'\' su u zatvoru Doboj vršili muèenja i silovanje Muslimanki, neke od silovanih su zbog \'\'neposlušnosti\'\' ubili. Takoðe muèili zatvorenike logora \'\'Bare\'\' i \'\'Perèin disko\'\'. U Doboju je bilo organizovano krštenje nekrštenih Srba (komunista) a od Muslimana i Hrvata je traženo da preðu na pravoslavnu vjeru što su neki morali uèiniti. U prostorijama Srednjoškolskog centra \'\'23.august\'\' Doboj i logoru \'\'Hangar Usora\'\' organizovani su ženski logori èija upraviteljica bila bivša profesorica S-H jezika, Mirjana Šainoviæ, koja srpske vojnike dovodila da sebi proberu zatoèenicu za silovanje. Jednu profesoricu silovalo pet njenih bivših uèenika a silovane su i medicinske sestre koje nastavile raditi u bolnici. Nakon jednog silovanja u bolnici silovane su bile izvrgnute ruglu Srpkinja koje govorile: \'\'Da su bili jedan ili dvojica, to bi vam dobro došlo, ali sedam, nije li to malo previše\'\'. Dobojski regionalni centar i bolnicu su godinama zajedno gradili graðani dobojskog regiona ali prvih dana okupacije Doboja ova bolnica je postala ekskluzivno srpska. Dobila je kasnije ime \'\'Sveti apostol Luka\'\' koje ostalo do danas. Èak ni bolesnici nisu mogli biti druge nacije. To potvrðuje podatak da je djevojèica Edina Hidiæ 10. maja operisana bez anestezije te da je jutra 29.05.1992. pred dobojsku bolnicu došao kombi marke TAM 2001 (na kom pisalo \'\'KPD Spreèa\'\') i odvezao jedan dio bolesnika nesrpske nacionalnosti u nepoznatom pravcu. Spisak nesprskih pacijenata saèinila dr. Branka Vukoviæ a sve odobrio tadašnji šef bolnice dr. Èedomir Laliæ (rodom iz Prijepolja, Srbija). Uskoro su srpske vlasti na èelo ove medicinske ustanove postavile dr. Miodraga Joldiæa nazvanog \'\'Dobojski Mengele\'\' koji odmah otpustio sve ljekare i ostalo medicinsko osoblje nesrpske nacionalnosti a angažovao srpske ljekare. Nasilno su vršili transfuziju krvi zarobljenih civila. \'\'Martiæevci\'\' ili \'\'Knindže\'\' s podruèja Knina (oko 30 hiljada) predvoðeni lièno Milanom Martiæem, koji na podruèje Doboja došli poèetkom ofanzive na Posavski koridor (jedna od njihovih baza bila smještena u Maloj Soèanici kod Dervente) su bili posebno okrutni. Tijesno su suraðivali sa Veljkom Milankoviæem tokom operacije \'\'Koridor\'\' kada su srpske snage potpomognute pripadnicima JNA i tri združena korpusa: Banjaluèki, Kninski i Tuzlanski (oko 8000 vojnika) otpoèele žestoku ofanzivu na prostor Bosanske posavine. (Prvo su na udaru bila sela dobojske opæine: Johovac, Kotorsko, Foèa, Veliki Prnjavor, Vranduk, Velika, Komarica, Bukovac a zatim sela derventske opæine: Velika Soèanica, Modran, Cer, Plehan, Omeragiæi). Poznat je sluèaj silovanja kad su Martiæevci silovali dvije sestre naoèigled roditelja a zatim ih zaklali u kupatilu njihova stana. U Doboju bilo nekoliko punktova vezanih za silovanje. Osim pomenutog SŠC bila to i kuæa Kerkez Milana i Zahide u Doboju koja pretvorena u mali privatni konc-logor u koji nasilno dovoðene mlade, èak i maloljetne Muslimanke, na sadistièke orgije srpskih zloèinaca. Takoðe bio logor-bordel osnovan u jednoj osnovnoj školi, èiji upravitelj bila Nikoliæ Nada, bivši trgovac varaždinske \'\'Koke\'\' gdje je nakon odupiranja silovanju brutalno zaklana Hidiæ Sejda iz Doboja. Dvije kæerke Hadžimahoviæ Ramiza iz Doboja su silovane u njihovom stanu, zatim ubijene te na kraju zapaljene u požaru izazvanom eksplozijom plina. Primjer okrutnosti je i sluèaj Begoviæ Derviša, kog su strpali u zamrzivaè-škrinju na kojoj sjedili dok nije izdahnuo a njegovu suprugu su tom prilikom zaklali u kupatilu. U Ševarlijama je osam civila nakon ubistva zapaljeno u jednoj štali (slièno kao u Grapskoj), u Pridjelu èetvoro staraca ubijeno pa zapaljeno u kuæi Suhopoljac Rame Hoziæ Omer i Mrkanoviæ Avdo sa njihovim ženama ), u Potoèanima je svirepo ubijen Ahmetoviæ Omera Mehmedalija koji dugo umirao iskrižanog stomaka u obliku krsta, u Makljenovcu je sredinom jula svirepo ubijen Hadžikaduniæ Saliha Nurudin, invalid bivše JNA, tako što je zaklan pa baèen u bunar pored rodne kuæe. Na Putnikovom brdu je 12.jula 1992. (Petrovdan), prilikom napada oslobodilaca Doboja iz pravca Tešnja postavljen \'\'živi zid\'\' od logoraša iz logora \'\'Perèin disko\'\' kom prilikom poginulo njih 24, veæinom stanovnika naselja Bukovaèke Èivèije. Još je mnogo sliènih primjera, detalje pogledajte u opisima logora, te spiskovima žrtava i dželata.

Dobojski logori abecedno


Bare – vojni hangari u sjevernom dobojskom predgraðu
Vojni magacini za MTS su jednim dijelom pretvoreni u logor a drugim nastavili služiti istoj svrsi. Tu su zatvarani Bošnjaci i Hrvati okolnih dobojskih naselja (Dragalovci, Bukovaèke Èivèije) od kojih su organizirani radni vodovi za pretovar doveženog MTS, poljoprivredne poslove na podruèjima sjeverno od Doboja te utovar opljaèkane robe u kamione. U ovom logoru su vršena brutalna muèenja zatoèenika, a prva muèenja su osjetili pripadnici rezervnog sastava MUP RBiH s podruèja Doboja koji zatvoreni u ovaj logor da se uskoro o njima ništa nije znalo. I kasnije su zatvorenici èesto premlaæivani i na razne naèine ponižavani. Uprava logora se mijenjala. Jedan od upravnika logora Bare (period od 12.06.92 do 15.01.93) je bio bivši nastavnik historije i geografije OŠ \'\'Josip Jovanoviæ\'\' Tadiæ Milan (njegov sin Tadiæ Jovo bio magacioner) a zamjenici mu bili nastavnik filskulture iz Dervente Slavko Nogo i Jeftiæ Aco. Jedno vrijeme upravnik logora je bio raniji k-dir straže Zatvora Doboj Vidoviæ Stevo. Razlièite srpske oružane formacije su deportovale Bošnjake i Hrvate u ovaj logor, jedan dio logoraša logora \'\'Perèin disko\'\' je prebaèen ovdje.

Centralni zatvor Spreèa u Doboju
U ovom logoru (istražni zatvor) zatoèenike nesrpske nacionalnosti su muèili pripadnici \'\'Crvenih beretki\'\', a èesto i Nikola Jorgiæ. Isti su vršili muèenja i silovanja Muslimanki, neke od tih zatoèenica su zbog \'\'neposlušnosti\'\' ubili. Mnoge zatoèenike su odvodili na prisilni rad kao moderno roblje bez ikakve nadoknade uz vrlo slabu ishranu. Poznato je da je nekoliko zarobljenih Bošnjaka iz Grapske iz ovog zatvora odvedeno na srpsku bazu Ozren gdje su likvidirani 25.maja 1992. Takoðe je veliki broj uglednijih Dobojlija, bivših funkcionera, novinara prošao torture ovog zatvora. Osnivaè ovog okrutnog logora bio Mandiæ Momèilo.

Èivèije Bukovaèke – bošnjaèko naselje sjeverno od Doboja
Ovo ravnièarsko poljoprivredno naselje leži na lijevoj obali r.Bosne uz M – 17 desetak kilometara sjeverno od Doboja. Prvih dana maja selo je okupirano, oduzeto je od muslimanskog stanovništva svo oružje (manje od 30 dugih i kratkih cijevi), nekoliko mještana ubijeno (Begoviæ Halima Salih kog nožem ubio Mikereviæ Nenad sin Milke iz Lužana, te pištoljem na pumpi ispred kuæe Hamidoviæ Hazim) a cijelo naselje pretvoreno u svojevstan logor bez prava kretanja i komunikacije bilo s kime. Kasnije su žene, djeca i starci protjerani a svi sposobni muškarci pohapšeni od strane Crvenih beretki i deportovani prvo u logor \'\'Hangari Usora\'\', zatim logor \'\'Perèin disko\'\' i logor \'\'Bare\'\'. Meðu njima i hodža Beèiæ ef. Nezir i njegov sin Haris, uèenik medrese. Kasnije je samo za jedan dan u živom zidu na Putnikovom brdu ubijeno 17 muškaraca iz ovog naselja (tri brata Omerèiæa, dva brata Mujanoviæa, harmonikaš Hamidoviæ Ramiz i njegov sin, Ahmiæ Ešef i njegov sin itd.).

Doboj Novi – podzemne prostorije željeznièke stanice i prosor ložione
Sabirni logor. Pošto je željeznièki saobraæaj bio obustavljen, masivne zgrade dobojskog èvora poslužile su kao idealni sabirni konc-logori za nesrpsko stanovništvo.

Duga njiva na Trebavi
Na ovom lokalitetu, na planini Trebavi (izmeðu Doboja i Modrièe), srpski su zloèinci dovodili Bošnjakinje i seksualno ih zlostavljali. Samo u jednom danu iz Modrièe su doveli 15 djevojaka za koje se više nikada nije ništa èulo. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovdje je bila èetnièka komanda.

Hangari Usora – vojni limeni hangari kod tvornice \'\'Bosanka\'\'
Vojni hangari u južnom predgraðu Usora su bili mjesto torture mnogih civila nesrpske nacionalnosti a jedan dio organiziran kao ženski logor. Veliki broj Bošnjaka i Bošnjakinja užeg dijela Doboja, Èivèija, Grapske, Pridjela zatim Modrièe i Dervente, Hrvata iz okolnih hrvatskih naselja i Dragalovaca je provelo u ovom kazamatu više od 8 mjeseci. Prema izvještaju Human Rights Watcha Mirko Ubiparipoviæ je iz kuæa i sa dobojskih ulica hapsio po svom nahoðenju nesrpsko stanovništvo i dovodio u ovaj logor, èesto bosonoge, usput ih tukao, otimao novac a neke i ubio. Ishrane u ovom logoru skoro da nije ni bilo, a takoðe ni vode nisu dovoljno davali. Crveni križ je djelimièno intervenisao da logoraši ne pomru od gladi. Šainoviæ Mirjana je dovodila srpske vojnike koji probirali zatvorenice i odvodili na silovanje. Ovdje su zatvarani takoðe dobojski nastavnici i profesori a njihovo hapšenje su podsticali bivše kolege iz SŠC Doboj: Radovan Petroviæ, Pero Ozrenac, Vasilije Šainoviæ, Pero Tomiæ, Bogdan Jovanoviæ i Radenko Krulj, kao povjerinici SDS-a za srednje školstvo. Odgovorni su za stradanje profesora Nedžada Šaliæa, Smaila Avdiæa i drugih koje rukometaš Ðoko Lavrniæ deportovao u ovaj logor.

Kostajnica – prostorije Osnovne škole
Ovo pravoslavno naselje (rodno mjesto Borislava Paravca) se nalazi na desnoj obali r. Bosne na regionalnom putu Doboj – Modrièa. U osnovnoj školi organiziran sabirni logor za porobljeno stanovništvo Grapske Gornje koja granièi s ovim naseljem. Zatvarane su žene, djeca, starci i mlade djevojke. Dio pušten a dio prebaèen u druge logore.

Kuæa Kerkez Milana i Zahide u Doboju
Kerkez Milan i Zahida su u svojoj kuæi otvorili privatni konc-logor u koji nasilno dovodili Bošnjakinje, èak i maloljetne, na sadistièke orgije srpskih zloèinaca.

Miljkovac - Kasarna \'\'4. juli\'\'
Glavni dobojski garnizon u Miljkovcu je jednim dijelom pretvoren u logor i muèilište.

Nogometni stadion FK Sloga Doboj
Najveæi sabirni logor gdje je bilo zatvoreno oko 4000 civila nesrpske nacionalnosti odmah po okupaciji Doboja. K-dant ovog logora je bio Radivoje Raða.

Osnovna škola Doboj
U jednoj osnovnoj školi u užem dijelu Doboja organiziran je ženski zatvor. Nekoliko stotina Bošnjakinja je sabijano u jednu salu gdje su ih pripadnici srpskih oružanih jedinica sistematski silovali, prebijali, pljuvali i urinirali po njima i na razne druge naèine ponižavali. Prema HRW za ove zloèine najodgovorniji su Nikola Jorgiæ, dr. Obrad Filipoviæ i dr. Miodrag Joldiæ te upraviteljica logora Nada Nikoliæ, bivši trgovac varaždinske \'\'Koke\'\', koja bila sauèesnik u mnogim sadistièkim orgijama i ubistvima zarobljenih Bošnjakinja (meðu kojima svakako i Sejde Hidiæ koju srpski zloèinci zaklali jer se odupirala) Kroz ovaj logor prošlo oko 1400 logorašica.

Perèin disko – Kuæa Kasima Perèe blizu ušæa Usore u Bosnu
Ova bivša diskoteka je organizirana kao logor za zarobljene muškarce okolnih dobojskih naselja, naroèito Bošnjaka iz Èivèija Bukovaèkih i Hrvata iz Dragalovaca. Logoraši su nemilosrdno premlaæivani zbog banalnih povoda, ishrana bila vrlo slaba a najveæi problem bio skuèenost prostora bez ventilacije. U ovom logoru bilo zatvoreno 360 logoraša, od njih su organizirani radni vodovi koji radili na kopanju tranšea, poljoprivredne radove sjeverno od Doboja, sjeèu šume na Ozrenu. Od 50-tak logoraša skinutih do pasa i poredanih u redove po deset je dana 12.07.1992. postavljen \'\'živi zid\'\' na Putnikovom brdu od kojih 24 ubijena. Poznato je da na prisilnom radu u Dragalovcima na željeznièkoj stanici ubijen Ahmiæ Hadžan z. Djed iz B.Èivèija.

Preslica na Ozrenu
Preslica je brdo na Ozrenu 10 km jugoistoèno od Doboja. Ova srpska baza sa bolnicom i radio stanicom je ureðivana tokom 1991.g., a mjesto inaèe poznato iz 2.svjetskog rata. Urednik srpskog radija \'\'Ozren\'\' je bio Ozren Jorganoviæ, dugogodišnji novinar i radio reporter radio Graèanice koji poèetkom agresije iz Graèanice \'\'izbjegao\'\' na Ozren da propagira velikosrpsku ideju. Ova baza je povremeno služila za dovoðenje zarobljenika i civila na ispitivanje i muèenje. Veæina dovedenih brutalno likvidirana meðu kojima dosta Grapæana dovedenih iz dobojskih logora ‘’Centralni zatvor’’ i ‘’Bare’’ krajem maja 1992.g.

Pridjel Gornji, Ševarlije, Potoèani
Tri muslimanska naselja južno od Doboja, na desnoj obali r. Bosne uz magistralnu prugu Šamac – Sarajevo su kao jedna cjelina bila svojevstan logor od 03.05.1992. – 18.06.1992.g. Zabrana kretanja, odsijecanje skele na r. Bosni i kontrola obala, prekid telefonskih linija, stalne patrole srpske policije èinila su ova naselja pravim logorom. Mještanin Ševarlija Jupiæ Mehmeda Kasim je uhvaæen u rejonu pravoslavnog sela Jabuèiæ polje da više nikada nije viðen. Finalni udar srpskih snaga na ova tri mjesta uslijedio 18.juna 1992. u vrijeme velikog vodostaja r. Bosne kad veæina stanovništva protjerana preko jednog malog èamca na lijevu obalu, 59 nenaoružanih civila ubijeno a preko 400 stotine zatvoreno u podrume kasarne bivše JNA Ševarlije.

Rukometni stadion Doboj
Ovo je bio sabirni, privremeni logor.

Spreèa - prostorije kamenoloma na ušæu r. Spreèe
Ovaj logor služio svrsi slièno kao i Centralni zatvor Doboj.

Srednjoškolski centar \'\'23. avgust\'\'
Prema izvještaju HRW-a kroz ovaj logor prošlo preko 1000 žena nesrpske nacionalnosti. Glavna potkazivaèica je bila Mirjana Šainoviæ koja tu dovodila srpske vojnike radi silovanja.

Ševarlije – podrumi vojnih magacina bivše kasarne JNA i prostorije tvornice kreèa
Oko 400 civila, veæinom stanovnika Ševarlija i Potoèana koji nisu uspjeli izbeæi na èamac je zatvorena u ovaj logor dana 18.06.1992. Ranije su ovdje bili zatvoreni stanovnici muslimanskog naselja Rjeèica Stara, opæina Maglaj. U logoru istog dana umrla Èaniæ Mustafe Umihana a sutradan su sve žene i djeca pušteni na Spreèanskom mostu prema Graèanici. U logoru zadržano 120 muškaraca Bošnjaka a 20-tak ih prebaèeno u dobojske logore. Prisiljavani su raditi na ranije zasijanim muslimanksim poljima. Logor Ševarlije je nakon 56 dana raspušten (13. avgust 1992.) da bi svi logoraši bili prebaèeni u druge srpske logore na podruèju Posavine. Najveæi broj je prebaèen u modrièke logore \'\'Pustara\'\' i \'\'Sportska dvorana\'\'. Danas vlasti RS žele ovu kasarnu pretvoriti u Centalni zatvore RS iako ti objekti leže u samom centru bošnjaèkih naselja pored osnovne škole, željeznièke i autobuske stanice te tvornice kreèa.

Spisak 388 dobojskih žrtava


Žrtve opæine Doboj ubijene tokom agresije 1992 – 1995 imaju svoja imena, svoja prava, ne bi trebale biti ignorisane niti zaboravljene. Mišljenja da od mrtvih nema koristi mogu biti pogrešna. Ako mrtvi ne dobiju mjesto koje im pripada nema ni pomirenja. Bez pomirenja, bez istine i pravde, nema napretka nikome. Sreæa se ne gradi na nesreæi drugog i drukèijeg. Ograde mržnje koje uzdižu voðe srpskog naroda ništa dobro ne donose tom narodu. Spisak koji donosimo ide abecedno a ne hronološki, mnogo je ubijenih daleko nakon hapšenja, mnogo je onih èija sudbina još nije poznata a neke žrtve imaju ista imena i prezimena.

Aèkar Jure Zoran, Hrvat iz Vranduka, opæina Doboj (21.04.1970), zadnji put viðen u Derventi 06.07.1992. Sudbina nepoznata.
Ademoviæ Elvis iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ademoviæ Fadil iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ademoviæ Ibrahim iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ahmetoviæ Omera Mehmedalija Dale iz Potoèana, od strane srpskih napadaèa svirepo ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu, iskrižanog stomaka u obliku krsta ostavljen da umre.
Ahmetoviæ Rame Bego iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu pištoljskim hicem kroz usta od strane srpkih napadaèa.
Ahmiæ Alije Bego z. Begica iz B. Èivèija (r. 25.05.1968), ubijen u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih snaga.
Ahmiæ Ešef, bivši taksista iz B. Èivèija, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Ahmiæ Ešefa Senad iz B. Èivèija (r. 08.02.1974), kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' nestao na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g. Zadnji put viðen u Makljenovcu.
Ahmiæ Alije Jusuf iz B. Èivèija(r.28.02.1968), ubijen u Grapskoj 10.05.92.
Ahmiæ Muhamed iz B. Èivèija , vozaè gradskog autobusa u Doboju, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.

Ahmiæ Hadžan z. Djed iz B.Èivèija, ubijen u Dragalovcima na željezniènièkoj stanici na prisilnom radu gdje odveden kao logoraš logora ‘’Perèin disko’’.
Ahmiæ Mehmeda Denis Deno iz B. Èivèija, kao logoraš u Kuli poginuo u rejonu kasarne Lukavica kod Sarajeva.
Ahmiæ Vahida Senad iz B. Èivèija (r. 23.03.1973), ubijen 10.05.92 u Grapskoj.
Ahmiæ Muje Zijad iz B. Èivèija (r.1939), radnik Bosnaprijevoza Doboj, kao logoraš logora Perèin disko ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Alagiæ dr. Sejo iz Doboja, radio u željeznièkoj ambulanti, poginuo u Sarajevu od granate na ulici dana 26.07.1992.
Alibašiæ ? roð. Spreèo, Bošnjakinja iz Ševarlija, supruga Aziza Alibašiæa rodom iz Mraviæa, kao prognanik ubijena granatom dana 23.05.1994.g. u Mraviæima, opæina Doboj Jug od koje poginule ukupno 3 osobe a 4 ranjene (Poginuli: njen brat i njegova kæerka; ranjeni: njen sin Nedžad Alibašiæ (u stomak), bratiæ Nijaz Šeæiæ (bez noge), snaha i još jedna bratišna. Sve od iste granate.
Aliæ Fejze Bajrudin iz Grapske (r.14.05.1962). Od strane srpskih snaga uhvaæen 07.05.92. u Grapskoj, minibusom je prebaèen u srpsko selo Osjeèane gdje kasnije likvidiran. Oženjen, otac dvoje djece: sin Arnes, kæerka Arnesa. Tijelo ekshumirano 1998. u mjestu Koprivna kod Modrièe i sahranjeno u Grapskoj.
Aliæ Hanka starica iz Grapske (r.1900), ubijena 10.05.1992.god. od strane srpskih snaga u rodnom mjestu.
Aliæ Mirsad iz Grapske, od strane srpskih snaga ubijen 10.05.1992. u rodnom mjestu.
Aliæ Muje Alema, starica iz Grapske, (r.1910), strijeljana u Grapskoj 15.06.1992.
Aliæ Omera Osman iz Grapske(r.20.04.1928), strijeljan 15.05.1992 u Grapskoj sa ostalim mještanima.
Aliæ Rešida Fahir iz Grapske (r. 17.11.1949), ubijen 10.05.1992. u rodnom mjestu.
Aliæ Safeta Amel iz Gapske (r. 17.03.1974), tek svršeni mašinbravar, ubijen 10.05.92. od strane srpskih snaga u rodnom mjestu zajedno s majkom Kemalom i sestrom Amelom.
Aliæ Safeta Amela, 14-godišnja djevojèica iz Grapske (r. 19.04.1978), ubijena s bratom Amelom i majkom Kemalom u Grapskoj dana 10.05.1992.g.
Aliæ Safeta Kemala iz Grapske (r. 03.08.1955), od strane srpskih snaga ubijena u Grapskoj zajedno sa dvoje svoje djece, sinom Amelom i kæerkom Amelom.
Avdakoviæ Galiba Omer iz Doboja (r. 06.05.1942), zadnji put viðen u Doboju maja 1992. Sudbina nepoznata.
Avdiæ Aziza Nihad iz Doboja (r. 23.11.1960.), zadnji put viðen na Grbavici kod Sarajeva dana 23.06.1992.god.
Baèinoviæ ? , djevojèica prognanik iz Bosanskog Suhog Polja, ubijena granatom u mjestu Samariæ, Klokotnica, opæina Doboj Istok, prilikom srpskog granatiranja sa Ozrena dana 03.05.1994.g. dok se narodu dijelio sjemenski krompir. Tri dana se doktori tuzlanske bolnice borili za život ove 13-togodišnje djevojèice, da bi umrla u teškim mukama jer bila ranjena u crijeva. Od iste granate ranjeno još 5 osoba.
Bajramoviæ Ibrahima Hasan iz Miljkovca (r.1924), zarobljen 01.10.1993. u Miljkovcu otkad mu se gubi svaki trag.
Bajro ?, stariji Bošnjak iz Matuziæa, u pucnjavi na Vidovdan 02.07.1994. ubijen metkom dok kupio sijeno u svojoj njivi u Matuziæima.
Barukèiæ Ante, Hrvat, 70-togodišnji starac iz Dragalovaca, ubijen na stubištu njegove kuæe juna 1992. od strane pripadnika srpskih snaga.
Barukèiæ Ivica, Hrvat iz Dragalovaca, naoružani pripadnici srpskih jedinica ga uhapsili aprila 1992., zatvorili u logor \'\'Bare\'\' da bi ga nakon raznih brutalnosti i premlaæivanja ubili maja 1992.
Barukèiæ Ivica, Hrvat iz Dragalovaca (r.1973.) strijeljan 02.06.1992. uz zid grobljanske kapelica na mjesnom katolièkom groblju od strane srpskih snaga nakon bezuspješnog prekopavanja nekoliko grobova u kojima tražili zakopano oružje.
Barukèiæ Jozo, Hrvat iz Dragalovaca (r.1952), živ zapaljen u njegovoj kuæi.
Barukèiæ Jozo z.Brljak, Hrvat iz Dragalovaca, ubijen u Dragalovcima tokom februara 1994.
Barukèiæ Mato z.Bijeli, Hrvat, 74-godišnji starac iz Dragalovaca, tokom februara 1994. ubijen u svojoj kuæi od strane srpskih snaga.
Barukèiæ ?, Hrvat iz Dragalovaca, pripadnici srpskih snaga ga ubili juna 1992. u njegovoj kuæi.
Beèiæ Mehmeda Sejad iz Kotorska (r.08.06.1962), nestao 01.07.1992.god u Kotorsku.
Beèiæ Mina iz Grapske, od strane srpskog napadaèa ubijena 10.05.1992. u Grapskoj.
Beèiæ Osmana Nedžad iz Kotorska, ubijen srpskom granatom u Kotorsku krajem maja 1992.g.
Beèiæ Ševke Safet iz Kotorska (r. 07.01.1961), trag mu se gubi od 17.06.1992 u Kotorsku.
Begièeviæ Mehe Ismet iz Bukovice Male(r. 15.06.1954), nestao jula 1992. u Johovcu.
Begiæ Mehe Smail iz Ševarlija, muèki ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu.
Begiæ Osmana Amela, djevojèica iz Ševarlija, ubijena srpskom granatom na obali r. Bosne prilikom progona od strane srpkih napadaèa 18.06.1992. na mjestu zvanom Kulina.
Begiæ Osmana Haris, djeèak iz Ševarlija (r. 1986.), kao prognanik ubijen srpskom granatom 29.10.93. u centru Maglaja.
Begoviæ Mehmedlije Alija iz Bukovice Male, ubijen 12.06.1992.god u rodnom mjestu.
Begoviæ Derviš iz Doboja, od strane pripadnika srpskih jedinica muèki ubijen u svom stanu juna 1992.god. kad je strpan u zamrzivaè-škrinju dok nije izdahnuo. Tom prilikom u kupatilu zaklana njegova supruga.
Begoviæ ? , supruga Derviša Begoviæa, juna 1992.g. zaklana u svom stanu u kadi nakon što su njenog muža ugušili u škrinji zamrzivaèu.
Begoviæ Idriza Mihrudin z.Mirèe iz Bukovaèkih Èivèija, kao logoraš logora Kula kod Sarajeva poginuo na prisilnom radu.
Begoviæ Murata Muradif iz Bukovice Male, dana 12.06.1992., pretuèen od srpkih napadaèa u rodnom mjestu, nakon èega psihièki rastrojen izvršio samoubistvo vješanjem.
Begoviæ Halima Salih iz Bukovaèkih Èivèija (18.g), prvih dana maja ubio ga nožem ispred njegove kuæe u Èivèijama bivši poznanik Mikereviæ Nenad sin Milke iz Lužana.
Bekavac Anuša, Hrvatica iz Dragalovaca, ubijena ruènom bombom koju nepoznata osoba ubacila u njenu kuæi.
Bešiæ Ahmeta Esad iz Grapske (r.1965), nakon zarobljavanja u Grapskoj i tortura u Centralnom zatvoru Doboj, likvidiran na Ozrenu 25.05.1992., tijelo nije pronaðeno.
Bešiæ Hasan Safet iz Grapske, dugogodišnji logoraš srpskih logora, kao logoraš logora Kula poginuo na prinudnom radu u Šuæurima na Dobrinji u Sarajevu.
Bešiæ Mehmeda Šerif iz Grapske (r.12.07.1964), radio u GP ‘’Radnik’’ Doboj, nakon zarobljavanja u Grapskoj bio zatvaran u logore ‘’OŠ Kostajnica’’ i ‘’Centralni zatvor Doboj’’ da bi 24.maja 1992.god. bio odveden na Ozren i likvidiran.
Bešiæ Muje Kasim iz Grapske (r.12.11.1950), vozaè autobusa u Bosnaprijevozu Doboj, predsjednik SDA Grapska, oženjen, otac dvoje djece (sin Nihad, kæerka Emina), nakon zarobljavanja u Grapskoj i torture u Centralnom zatvoru Doboj, likvidiran na Ozrenu dana 25.05.1992., tijelo nije pronaðeno.
Bešiæ Muradifa Ramiz iz Grapske (15.07.1971), autoprijevoznik, nakon hapšenja u rodnom mjestu i torture u Centralnom zatvoru Doboj, dana 24.05.1992. sa ostalima odveden na Ozren gdje je likvidiran.
Bešiæ Ramiz iz Grapske, nakon zarobljavanja u Grapskoj odveden u Sremsku Mitrovicu gdje je likvidiran.
Bešiæ Nedžad iz Grapske kod Doboja, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu i torture u Centralnom zatvoru Doboj, dana 24.05.1992. sa ostalima odveden na Ozren gdje je likvidiran.
Bešiæ Rešida Rešida, roð. Hidiæ, Bošnjakinja iz Grapske(r. 17.06.1952), nestala u Grapskoj dana 10.05.1992.god. Sudbina nepoznata.
Bešiæ Salih iz Grapske kod Doboja, sudbina nepoznata.
Bešiæ Samir iz Grapske, kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva natjeran kopati tranšeje na Zlatištu kod Sarajeva gdje poginuo dana 27.10.1993.god.
Bešiæ Sida roð. Hidiæ, Bošnjakinja iz Grapske (r. 27.08.1952), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Bešiæ Verner iz Grapske, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je likvidiran juna 1992. zajedno sa Bešiæ Zijadom.
Bešiæ Vernera Nahid iz Grapske (r. 01.01.1968), grað. tehnièar, bio zaposlen u OŠ ‘’Ismet Kapatenoviæ’’ u Grapskoj, ubijen u Grapskoj 10.05.1992.god. gdje ga na lokalnom mezarju nakon 5 dana sahranila njegova majka Fatima da bi i ona nakon par dana takoðe bila ubijena.
Bešiæ Zijad iz Grapske, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je likvidiran juna 1992. zajedno sa Bešiæ Vernerom.
Bešlagiæ ?, Bošnjak iz Doboja, (suprug Nade Bešlagiæ) nakon ponižavanja i tjeranja da potpuno gol hoda gradom zaklan dana 04.05.1992. god u Doboju na oèigled komšiluka.
Bešlagiæ Nada, iz Doboja, pripadnici srpskih snaga ubili ju juna 1992 u Doboju zajedno s mužem.
Bešlagiæ Agana Mirhada, roð. Hoziæ, Bošnjakinja iz Pridjela (r.1960), ubijena granatom u Matuziæima dana 03.03.1994. god. zajedno sa mužem Ševkom i dvoje djece.
Bešlagiæ Ragiba Muradif iz Staniæ Rijeke kod Doboja (r.1925), nestao maja 1992. u Jakešu kod Modrièe.
Bešlagiæ Ševke Aldin djeèak (r.1988), u Matuziæima ubijen granatom na spavanju dana 03.03.1994. god. zajedno sa ocem, majkom i sestrom.
Bešlagiæ Ševke Edina, djevojèica (r.1980), u Matuziæima ubijena granatom na spavanju dana 03.03.1994. god. zajedno sa ocem, majkom i bratom.
Buljubašiæ Avde Ramiz iz Miljkovca kod Doboja (r. 05.12.1937), zadnji put viðen u Doboju 20.07.1992.god. Sudbina nepoznata.
Buljubašiæ Ibrahima Mehmed iz Doboja (r. 13.11.1942), zadnji put viðen u Doboju 03.03.1993.
Èabriæ ?, Bošnjakinja iz Makljenovca, zaseok Plana iznad Vile, opæina Doboj, dana 15.09.1992.god. ubijena granatom u mjestu Lepenica južno od Doboja. Od iste granate poginuo još jedan civil a njen muž ranjen.
Èabriæ Nedžada Nihada iz Makljenovca (r.1978), opæina Doboj, djevojèica prognanik, ubijena u Tešanjci velikom kasetnom bombom koja izbaèena na Tešanjku iz srpskog aviona dana 08.10.1995.g. i kom prilikom poginulo 9 osoba a 51 ranjena.
Èajiæ Hasana Enes iz Potoèana (r. 1972), poginuo u Dubravama kod Tuzle.
Èajiæ Huse Alema iz Potoèana, ubijena kod svoje kuæe u Potoèanima dana 18.06.92. prilikom progona koji vršili pripadnici srpskih jedinica.
Èaliæ Franjo, Hrvat, predsjednik HDZ Usora, geler ispaljene granate ga pogodio taèno u srce u Kraševu ispred dobojskog DC magacina dana 17.04.1994.god. u momentu dok Unproforcima pokušavao naæi adekvatan smještaj.
Èaliæ Marko, rimokatolièki sveæenik iz Dragalovaca, star oko 58 godina, odmah nakon mise dana 31.maja 1992.god. pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili i strpali u logor gdje ga izložili najtežim oblicima fizièkog i psihièkog maltretiranja (udaranja, gladovanja, guranje crijeva ‘’šlaufa’’ u debelo crijevo i dr.). Od posljedica torture u logoru preminuo u Njemaèkoj gdje bio na lijeèenju.
Èampara Ibrahima Hata, roð. Hajriæ, starica iz Kotorska (r. 09.11.1911), nestala u Derventi 01.05.1992. Sudbina nepoznata.
Èaniæ Mustafe Ibro (1936) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlije te sa još 7 ubijenih zapaljen u štali Èaniæ Bege.
Èaniæ Mustafe Umihana iz Ševarlija, umrla u podrumima logora Kasarna JNA Ševarlije 18.06.92., prvog dana kad zatvorena.
Èavaliæ Muje Salih iz Kotorska (r. 29.11.1916), poginuo 15.06.1992. u rodnom mjestu od ispaljene granate s položaja srpskih snaga.
Èehiæ Ibrahima Sakib iz Grapske Gornje kod Doboja (r. 28.12.1958) ubijen 10.maja 1992. u rodnom mjestu, oženjen, otac dvoje djece (Ibrahim, Bilal), bio zaposlen u RKTK ‘’Ševarlije’’, vanredni student treæe godine prava u Doboju. Svirao gitaru i bio dobar sportaš. Ukopan je 14.maja 1992, kod porušene džamije, a ukop obavili zarobljeni Grapæani.
Èièak Filipa Stipo, Hrvat iz Doboja, srpska policija ga juna 1992. zatvorila u Centralni zatvor Doboj, toliko je pretuèen da je krvav umro na rukama zatvorenika Marka Èaliæa.
Èoliæ Jozo, Hrvat iz Dragalovaca, kao logoraš logora \'\'Bare\'\' poginuo pri obavljanju prisilnih fizièkih radova na Putnikovom brdu.
Æosatoviæ Sakiba Sanita iz Doboja (r. 1977.), smrtno stradala na podruèju Tešnja dana 03.11.1993.g.
Æosiæ Jure Mato, Hrvat (r.06.11.1954), kao logoraš logora ‘’Bare’’ ubijen dana 11.07.1992.g.
Deliæ Esada Denis (r.17.04.1981) iz B.Èivèija, ubijen u Grapskoj 10.05.92.
Deliæ Omera Benjamin, dijete iz Mraviæa (r.1992),ubijeno granatom dana 03.05.1994.god. u Mraviæima.
Deliæ Osmana Suljo iz Makljenovca (r. 24.08.1938), zarobljen u Makljenovcu 03.05.1992. od kad mu se gubi trag.
Durmiæ Omera Rašid iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Durmiæ Salke Smail iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. pa zapaljen u štali sa ostalima.
Durmiæ Smaila Salih iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Duvnjak Petra Stipo, Hrvat iz Doboja (r. 15.05.1961), nestao 05.05.1992. u Makljenovcu kod Doboja. Sudbina nepoznata.
Džaniæ Alije Sakib iz Pridjela G. (1958), muèki ubijen 18.06. 1992. u svom rodnom mjestu pa baèen u nabujalu rijeku Bosnu.
Džaniæ Halila Amira, 20-godišnja djevojka iz Pridjela G., ubijena u Jelahu na radnom mjestu dana 05.10.1994. u lokalnoj pucnjavi.
Džaniæ Huske Šefik iz Pridjela G. (1947), muèki ubijen 18.06.1992. u svom rodnom mjestu prilikom hajke srpskih jedinica.
Džaniæ Ibrahima Ibro iz Pridjela G. (1956), stradao 17.06.1992. u rodnom mjestu prilikom progona srpskih vojnih i paravojnih snaga utopio se u nabujaloj r. Bosni.
Dželiloviæ Abdulaha Sead iz Kotorska (r. 02.10.1966), nestao 17.06.1992. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Dželiloviæ Senad iz Kotorska, ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa srpskih položaja, proljeæa 1992. god.
Ðogiæ Murata Hasan iz Doboja (r. 23.09.1952), nestao 18.06.1992.god. u Komarici, opæina Doboj. Sudbina nepoznata
Ðuheriæ Muharema Adil iz Kotorska (r.28.04.1952), dana 16.06.1992., nastradao u Kotorsku. Sudbina nepoznata
Eminoviæ Hasana Emsar, prognanik iz Doboja (r.1978), dana 08.05.1995.g. smrtno stradao na podrjuèju Tešnja.
Esegoviæ Ante Jure, Hrvat iz Foèe kod Doboja (r. 27.12.1958), nastradao 16.06.1992. u rodnom mjestu. Tijelo nije pronaðeno.
Fehriæ Mehe Mustafa (1965) iz Ševarlija, zaklan 18.06.92. u Ševarlijama pa baèen u nabujalu r.Bosnu.
Fetiæ Osmana Abdulah iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Fetiæ Sadika Salih (1954) iz Ševarlija, na dan progona stjeran dana 18.06.92 u nabujalu r. Bosnu gdje se utopio. Od strane Amora Mašoviæa dana 15.11.2005.god. tijelo preuzeto na graniènom prijelazu Raèa kod Bijeljine koje ekshumirano na jednom groblju u Srbiji zajedno sa ostalih pet tijela (Zec Durme Mirsad roð. 1970.god. iz Sarajeva, Lubiæ Osman roð. 1929 iz Sarajeva, Aljiæ Osmo roð. 1964 iz Bijeljine, Ramiæ Saliha Hajro, roð. 1968.godine iz Hrance kod Bratunca, te Mramorac Hasan Osman, roðen 1964.godine iz Graèanice)
Galiæ Jakov, Hrvat iz Dervente, ubijen u logoru Bare dana 12.07.1992.g.
Gogiæ Mijata Bariša, Hrvat iz Bukovca (r. 06.08.1931), nastradao u Bukovcu juna 1992.god. Sudbina nepoznata.
Grahiæ ?, starica iz Pridjela, majka ubijenog Grahiæ Fehre, poginula od granate ispaljene sa Ozrena dana 08.10.1992.god. u rejonu Mraviæa, Doboj Jug.
Grahiæ Fehre Mehmed, mladiæ iz Pridjela G., opæina Doboj r.1969), prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskoj okolici, u hajci na bošnjaèku omladinu muèki ubijen 11.05.1991 u Jabuèiæ Polju, tada opæina Maglaj, prilikom povratka sa omladinske igranke iz mjesta Potoèani.
Grahiæ h. Huseina Adil, iz Pridjela G. (r.1960.) – u svom autu muèki ubijen, bez vidnog razloga, na regionalnoj cesti Doboj – Maglaj od srpskih rezervista u mjestu Pridjel Donji na južnom dijelu Željeznièke stanice Doboj na prvi dan Bajrama 04.04.1992.
Grahiæ Mehmeda Fehro iz Pridjela G. (1944), otac ranije ubijenog mladiæa, muèki ubijen 18.06.1992. ispod brda Šibovi u rodnom mjestu. U trenutku ubistva na sebi imao kožun, patike, hlaèe i kaput. Njegov skelet pronaðen dana 29.10.1992. na mjestu ubistva.
Grahiæ Mešina Omer iz Pridjela G.(1937), muèki ubijen 18.06.1992. u rodnom mjestu.
Grahiæ Muharema Hasan iz Pridjela G.(1929), muèki ubijen 18.06.1992. ispod brda Šibovi iznad vojne kasarne Ševarlije. U trenutku ubistva imao novèanik sa liènom kartom i uplatnicom za hodžarinu, a od odjeæe gumene èizme, 2 hlaèe i pulover.
Grahiæ Saliha Edhem (1924), iz Pridjela G., muèki ubijen 18.06.1992. u rodnom mejstu prilikom hajke srpskih jedinica.
Grgiæ ?, Hrvatica iz Doboja, majka naèelnika Grgiæ Karla, pripadnici srpskih snaga su je silovali, neutvrðenog dana 1992., nakon èega je odmah umrla.
Grgiæ Karlo, Hrvat iz Doboja, penzionisani naèelnik MUP-a Doboj. Srpske vlasti ga zarobile i zatvorile u Centralni zatvor, a potom ga i ubili na podruèju Doboja, neutvrðenog dana 1992. god., zajedno sa Dragom Martinoviæem.
Gvozden Muharema Benjamin iz Kotorska kod Doboja, ubijen je u Kotorsku granatom ispaljenom s položaja srpskih snaga, u proljeæa 1992. god.
Hadžiæ Ahmeta Ibrahim Baja (1951) iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžiæ Beæira Adel, djeèak iz Doboja (r.1991), dana 20.08.1993.god. poginuo u Tešnju.
Hadžiæ Envera Hamzalija iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. pa zapaljen u štali sa ostalima.
Hadžiæ Fatima, žena Mustafe Hadžiæa (r. 01.12.1924), strijeljana zajedno s mužem u Grapskoj.
Hadžiæ Hasana Salim iz Grapske (r. 04.04.1961), uhvaæen 07.05.1992. u Grapskoj, odveden u srpsko selo Osjeèane gdje kasnije likvidiran. Tijelo ekshumirano 1998. u mjestu Koprivna kod Modrièe i sahranjeno u Grapskoj.
Hadžiæ Hilme Osman (1930) iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžiæ Ibrahima Mustafa iz Grapske (r. 29.10.1920), strijeljan zajedno sa suprugom Fatimom i osalim mještanim Grapske.
Hadžiæ Muhameda Osman iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžiæ Senad iz Kotorska, ubijen granataom u proljeænoj srpskoj ofanzivi 1992. u rodnom mjestu.
Hadžiæ Šabana Ramiz iz Grapske, (r. 06.05.1955), oženjen, otac troje djece (Šaban, Sanel, Sanela). Ubijen 10. maja 1992.god. u rodnom mjestu prilikom progona stanovništva od pripadnika srpskih snaga.
Hadžiæ Senad iz Kotorska, ubijen granatom u rodnom mjestu u proljeænoj srpskoj ofanzivi 1992.
Hadžikaduniæ Dževada Ramiz iz Makljenovca (r. 04.01.1967), zarobljen u Makljenovcu dana 04.05.1992. od kad mu se gubi trag.
Hadžikaduniæ Hase Midhat, dobojski hirurg svjetskog glasa (r.1953), nesretnim sluèajem s 15 metaka ispaljenim iz zagija ubijen na radnom mjestu u Ratnoj bolnici Tešanj dana 24.07.1993.g. od strane sina direktora bolnice i poznatog politièara dr. Ekrema Ajanoviæa.
Hadžikaduniæ Osmana Mujo iz Makljenovca (r. 1914), zarobljen u Makljenovcu 09.05.1992.god od kad mu se gubi trag.
Hadžikaduniæ Saliha Nurudin Picija iz Makljenovca (roð. 15.11.1958), proglašen vojnim invalidom maja 1983. zbog nezgode u bivšoj JNA, zaklan 12.07.1992.god. u Makljenovcu i baèen u bunar pored rodne kuæe. Trodnevno vaðenje posmrtnih ostataka završeno 06.11.1998. u Makljenovicu (Plane) na licu mjesta od strane Amora Mašoviæa i predstavnika Crvenog krsta Daniela D\'Esposito-a.
Hadžimahoviæ Ramiza prva kæerka? Bošnjakinja iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su je zajedno sa sestrom prvo silovali, a zatim ubili izazvavši požar eksplozijom plina kad su obe izgorjele.
Hadžimahoviæ Ramiza druga kæerka? Bošnjakinja iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su je zajedno sa sestrom prvo silovali, a zatim ubili izazvavši požar eksplozijom plina kad su obe izgorjele.
Hajdiæ Saliha Refik iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama od srpkih napadaèa.
Hajriæ Adema Nusret iz Kotorska (r. 02.10.1972), kao civil poginuo jula 1992. u selu Bosanski Lužani kod Bosanskog Broda prilikom napada srpskih borbenih aviona na kolonu. Tijelo nije pronaðeno.
Halilovilæ Saliha Amir, Bošnjak iz Tešnja (r. 22.06.1968), nestao 27.04.1992. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Haliloviæ Muharema Meho iz Kotorska (r.26.09.1969) ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa srpskih položaja.
Hamidoviæ Ramiza Safet iz B. Èivèija (r. 02.01.1970), logoraš logora \'\'Perèin disko\'\', ubijen u živom zidu 12.07.1992. na Putnikovom brdu zajedno sa ocem Ramizom.
Hamidoviæ Ramiz iz B. Èivèija (r.1939), poznati harmonikaš, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' ubijen zajedno sa sinom Safetom u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.
Hamidoviæ Saliha Ramiz iz Bukovice Male, izvšio samoubistvo vješanjem nakon što je dana 12.06.1992. bio primoran gledati silovanje njegove supruge koje izvršilo nekoliko pripadnika srpskih jedinica.
Hariæ Rasima Ibrahim iz Doboja (r. 1954), posljednji put viðen dana 09.10.1992. u Gornjim Šušnjarima, opæina Doboj. Sudbina nepoznata.
Hasanèeviæ Jusufa Suvad Suta iz Grapske (r. 16.07.1973), neoženjen, kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva poginuo 08.06.1993.godine na prinudnom radu kopanja srpskih rovova od gelera granate u Nedžariæima kod Ilidže. On je tokom progona u Grapskoj zatvoren prvo u logoru ‘’Bare’’ a zatim u više razlièitih logora diljem BiH.
Hasanèeviæ Mehmeda Senad Prsko, rodom iz Grapske, kao logoraš logora \'\'Kula\'\' ubijen u Dobrinji 4, dana 06.01.1994.
Hasanèeviæ Redže Šemsudin iz Grapske (r. 01.01.1968), nakon zarobljavanja i prebacivanja u dobojski zatvor, 07.05.1992 godine, prebaèen u srpsko selo Osjeèane na Trebavi, sa još nekoliko Grapæana i drugih zarobljenika mu se od tada gubi svaki trag.
Hasica Bege Sead iz Miljkovca (r. 22.02.1944), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasièiæ Hasiba Muharem iz Kotorska (r. 1953), dana 26.06.1992. nestao u Blažuju kod Sarajeva od kad mu se gubi svaki trag.
Hasièiæ Memeda Taib iz Miljkovca (r. 25.02.1951), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasièiæ Mustafe Bego iz Miljkovca (r. 1912), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasièiæ Omera Mehmed iz Miljkovca (r. 30.11.1919), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasièiæ Saliha Mustafa iz Miljkovca (r. 22.01.1931), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hedžiæ Fahira Hajrudin iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja neutvrðenog dana 1992. u rodnom mjestu.
Hedžiæ Hajrudin, starac iz Grapske (r.1904), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih jedinica.
Hedžiæ Mehmeda Jusuf iz Kotorska, ubijen od strane srpskih snaga u Kotorsku, neutvrðenog dana 1992.
Hedžiæ Vejsila Ibrahim iz Komarice kod Doboja (r. 09.07.1962), ubijen u Kotorsku granatom 18.06.1992. ispaljenom sa srpskih položaja.
Herceg Osmana Ibrahim iz Doboja, poginuo 13.10.1992 u mjestu Joviæi kod Maglaja.
Hidiæ Salima Ismet iz Grapske (r. 21.01.1954), oženjen, otac dvoje djece (Edin, Džana), vozaè zavidoviæke ‘’Krivaje’’, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa a 15.05.1992. ukopan na mezarju pored srušene džamije u Grapskoj.
Hidiæ Smaila Husein iz Grapske, ubijen u Grapskoj 10.05.1992., od strane srpskih snaga.
Hidiæ Smaila Senija iz Grapske (r.15.10.1924), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Hidiæ Amila Ismet iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidiæ Atifa Esed iz Grapske (r. 06.02.1958), oženjen, otac dvoje djece (Sevdin, Edin), zarobljen u Grapskoj, zatvoren u Centralni zatvor Doboj odakle je 25.05.1992. odveden u nepoznatom pravcu, otkad mu se guvi svaki trag.
Hidiæ Huse Abdulah iz Grapske (r. 1936), nakon zarobljavanja u Grapskoj sudbina nepoznata.
Hidiæ Huske Avdija iz Grapske (r.03.08.1930), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hidiæ Huske Salim iz Grapske (r. 01.11.1927), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Hidiæ Ibrahima Mevludin Mali iz Grapske (r. 24.07.1964), oženjen bez djece, ubijen u rodnom mjestu 10.05.1992.god. od strane srpskih napadaèa.
Hidiæ Ibrahima Munever, kao logoraš logora \'\'Kula\'\' ubijen u kasarni Lukavica kod Sarajeva
Hidiæ Ibrahima Samir, kao logoraš logora \'\'Kula\'\' poginuo prilikom prisilnog rada na kopanju tranšea na Zlatištu kod Sarajeva od nagazne mine dana 27.10.1993..
Hidiæ Irfan iz Grapske (r. 21.10.1962), oženjen, otac jednog djeteta (Jasmin), strijeljan u Grapskoj 15.06.1992. zajedno sa ostalima.
Hidiæ Jusufa Senija roð. Hadžiæ, porijekom iz Kotorska (r. 1923), živjela u Grapskoj, ubijena 11.05.1992. u Grapskoj.
Hidiæ Muhameda Ajša iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidiæ Nahid iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Hidiæ Rešida Fatima iz Grapske (r. 27.12.1946), strijeljana 10.05.1992. u Grapskoj.
Hidiæ Rešida Muhamed Duga iz Grapske (r. 04.08.1944), strijeljan u Grapskoj 15.06.1992. sa ostalima.
Hidiæ Saliha Mirzet iz Grapske (r. 16.10.1958), oženjen, otac dvoje djece (Amel, Amela), manervista na željeznièkoj stanici u Rijeci, strijeljan 15.06.1992. u Grapskoj sa ostalima.
Hidiæ Samir iz Grapske kod Doboja, zarobljen u Grapskoj, prošao kroz nekoliko srpskih logora, poginuo od nagazne mine dana 27.10.1993.god. kao logoraš logora ‘’Kula’’ prilikom kopanja srpskih tranšea na koje bio primoran.
Hidiæ Sejda iz Doboja, ‘’neustrašiva Dobojka’’, koju su srpski zlocinci zaklali, jer se energièno oduprla njihovom silovanju u logoru – bordelu organizovanom u jednoj dobojskoj osnovnoj školi èiji upravitelj bila Nikoliæ Nada, bivši trgovac varaždinske ‘’Koke’’.
Hidiæ Smaila Husein iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidiæ Sulejmana Ajša iz Grapske (r. 11.08.1957), ubijena u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih snaga.
Hidiæ Šerifa Ismet Iæo iz Grapske (r. 17.06.1955), radnik sarajevske Hidrogradnje, ubijen kod Sarajeva u logoru Butmir 28.02.1993.god. gdje dospio nakon prolaska kroz logore Centralni zatvor Doboj, Gradiška, Manjaèa, Batkoviæ. Nakon razmjene juna 1994. njegovi ostaci sahranjeni na šehidskom mezarju Klokotnica kod Doboja.
Hodžiæ Ahmeta Nedžad iz Ševarlija (r. 17.03.1965), ubijen 26.06.1992. u rejonu Dervente, sahranjen u katolièkom naselju Plehan.
Hodžiæ Beæira Džemal iz Ševarlija, ubijen 18.06.1992. u Ševarlijama prilikom srpskog progona stanovništva.
Hodžiæ Ibrahima Ramo z.Liston iz Pridjela G., zarobljen i ubijen u Doboju, sudbina nepoznata.
Hodžiæ Mehmeda Rifat iz Ševarlija (r.20.03.1956), maja 1992.god. odveden sa radnom mjestu iz ‘’Apatinske pivare’’ Doboj gdje mu se gubi svaki trag.
Hodžiæ Rame Mehmed iz Pridjela G. r.1938), utopio se u r. Bosni 02.06.1992. prilikom pokušaja prelaska na drugu obalu.
Hodžiæ Redže Nisvet iz Ševarlija, ubijen 18.06.1992. u Ševarlijama pa zapaljen u štali Èaniæ Bege.
Hodžiæ Uzeira Izudin z.Gulit iz Grapske (r. 29.03.1971), neoženjen, poginuo 02.02.1993.god. kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajevo na Zlatištu kod Sarajeva. Nakon zarobljavanja 10.05.92. u Grapskoj prošao kroz logore ‘’Centralni zatvor Dobo’’, ‘’Gradiška’’, ‘’Manjaèa’’, ‘’Butmir’’. Godinu dana nakon pogibije razmijenjen i sahranjen u Klokotnici na šehidskom mezarju.
Hodžiæ Zaima Rusmir z.Suma (r.1950), kao zarobljenika ubili su ga, neutvrðenog dana 1992. god. pripadnici srpskih snaga.
Hoziæ Agana Hajrudin Pudo iz Pridjela G. (r.1947), prvo zlostavljan u jednoj garaži u rodnom mjestu a onda muèki ubijen 18.06.1992.g. od strane pripadnika srpskih snaga.
Hoziæ Huseina Malka, starica iz Pridjela G. (r.1919), žena Hoziæ Omera, muèki ubijena 18.06.1992. u Pridjelu zajedno s mužem i još dvoje staraca. Ostaci naðeni ispod pepela zapaljene kuæe kovaèa Suhopoljac Rame u Pridjelu G. (Amor Mašoviæ izvršio identifikaciju). Sahranjena na mezarju ‘’Zemine’’ u Pridjelu.
Hoziæ Tahira Omer starac iz Pridjela G. (r.1910), star 82 godine, muèki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem zajedno sa ženom i još dvoje staraca. Ostaci naðeni ispod pepela zapaljene kuæe kovaèa Suhopoljac Rame u Pridjelu G. (Amor Mašoviæ izvršio identifikaciju). Sahranjen na mezarju ‘’Zemine’’ u Pridjelu.
Hrnjièiæ Arifa Sead iz Doboja (r. 28.04.1964), nastradao 09.06.1992 u Jablanici kod Maglaja. Nepoznato.
Humiæ ef. Džemal, imam u Doboju, rodom iz Staniæ Rijeke, nakon svakojakih tortura likvidiran tokom maja 1992. god. u nepoznatim okolnostima.
Hurtiæ Ibrahima Admir iz Grapske (r. 1978), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hurtiæ Bajre Zarif iz Grapske (r. 11.07.1938), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od strane srpskih napadaèa.
Hurtiæ Hajrudina Mustafa Brato iz Grapske (r. 1947), kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva natjeran kopati tranšeje u minskim poljima na srpskim linijama oko Sarajeva gdje je od nagazne mine poginuo dana 27.10.1993.god.
Hurtiæ Hasana Ibrahim iz Grapske (r. 01.07.1947), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od strane srpskih napadaèa.
Hurtiæ Huseina Ibrahim Brajko iz Grapske (r. 01.06.1943), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Hurtiæ Huseina Šerif iz Grapske (r.01.01.1939), ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskog napadaèa.
Hurtiæ Medžida Ferzeta iz Grapske, (r. 17.02.1949), udata (muž Brajko), strijeljana u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hurtiæ Muje Kasim iz Grapske (r. 25.10.1970), neoženjen, radnik dobojske Montaže, ubijen direktnim kontaktom od srpske ruke u kasarni Lukavica kao logoraš logora ‘’Kula’’ dana 18.07.1993. Nakon godinu dana tijelo razmijenjeno i sahranjeno na šehidskom mezarju ‘’Debelo brdo’’ u Klokotnici, Doboj Istok.
Hurtiæ Mustafe Amela iz Grapske (r. 31.03.1977), ubijena 10.05.1992. godine u Grapskoj od srpskih napadaèa.
Hurtiæ Mustafe Esad Eso iz Grapske (r. 17.01.1954), ubijen 10.05.1992. god. u Grapskoj od pripadnika srpskih snaga.
Hurtiæ Osmana Mehmed iz Grapske (r. 15.06.1938), zadnji put viðen u Grapskoj 15.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Hurtiæ Šefika Hadžib iz Grapske (r. 24.04.1964), ubijen 10.05.1992 u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Hurtiæ Šefika Trumbe iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hurtiæ Šerifa Izet iz Grapske (r. 20.06.1961), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od srpskih napadaèa.
Hurtiæ Šerifa Salih iz Grapske (r. 04.04.1968), kao logoraš logora \'\'Kula\'\' ubijen dana 29.04.1993 kod Pala, na Poljinama.
Husakoviæ Hazima Nedžad iz Grapske (r. 26.08.1969), neoženjen, radnik dobojske ‘’Montaže’’, ubijen u veèernjim satima dana 10.05.1992. u Grapskoj prilikom progona stanovništva od strane srpskih napadaèa.
Husakoviæ Muje Mehmed iz Grapske (r. 22.06.1942), ubijen 10.05.1992.u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Husakoviæ Muje Salih iz Grapske (r. . 01.01.1930), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Husakoviæ Sulejmana Nusret z.Topuz iz Grapske, kao srpski zarobljenik prisilno mobilisan, poginuo na Becnju iznad Doboja.
Husanoviæ Muhamed iz Doboja, ubili ga pripadnici srpskih snaga tokom juna 1992. Huseinbašiæ Smaje Haris, djeèak, prognanik iz Ševarlija (r.1981), ubijen granatom dana 29.10.93. u centru Maglaja.
Huskiæ Atifa Hakija iz Kotorska (r. 20.08.1939), ubijen srpskom granatom u Derventi blizu Auto-moto društva.
Huskiæ Haskija iz Kotorska, zarobljen u Derventi i zatvaran u logore ‘’Kasarna JNA Derventa’’ i ‘’Stari mlin’’ na rijeci Vijaki blizu Prnjavora gdje ga krajem aprila 1992. ubili pripadnici srpske paravojne jedinice ‘’Vukovi s Vuèjaka’’.
Huskiæ Muharema Sabrija, iz Makljenovca (r. 05.06.1956), uhvaæen 27.05.1992. u Makljenovcu otkad mu se gubi trag.
Huskiæ Sulje Asim iz Doboja, porijeklom iz Kotorska, poznati dobojski ženski frizer, ubijen u Kotorsku granatom ispaljenom sa srpskih položaja, u proljeænoj srpskoj ofanzivi 1992.god.
Huskiæ Zijada Mujo iz Kotorska, ubijen u Kotorsku proljeæa 1992.
Ibrahimoviæ Hasana Fadil iz Grapske (r. 10.05.1960), radnik RO ‘’Bitas’’ Sarajevo, oženjen, otac troje djece: Edina, Nermina, Vahida, svirao gitaru, ubijen u Grapskoj 10.05.1992., sahranjen u Grapskoj 15.05.1992. na mezarju uz džamiju.
Ibrahimoviæ Hasana Muhamed Sudo iz Grapske (r. 05.03.1937), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Ibrahimoviæ Hasana Muhamed iz Grapske (r. 05.03.1937), zarobljen u Grapskoj te nakon tortura u dobojskom zatvoru gubi mu se trag.
Ibrahimoviæ Hasana Salih Džebo iz Grapske (r. 02.08.1935), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Ibrahimoviæ Ibrahima Sulejman iz Makljenovca, poèetkom maja 1992. umro u bolnici Doboj za vrijeme okupacije grada u nepoznatim okolnostima.
Imamoviæ Agana Muhamed iz Kotorska (r. 15.09.1959), ubijen 08.06.1992. u Ritešiæu od pripadnika srpskih snaga.
Imširoviæ Idriza Ismet iz Orahovice Donje kod Graèanice, zarobljen 16.05.1992. u Barama kod Doboja od kad mu se gubi trag
Isiæ Huse Smail iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja proljeæa 1992.
Isiæ Saliha Sadeta, roð. Mehinoviæ iz Ševarlija (r. 25.05.1953). Zadnji put viðena u Hadžiæima kod Sarajeva 23.08.1992.god. od kad joj se gubi trag.
Jaciæ Smaje Smail iz Miljkovca(r. 13.04.1953), zadnji put viðen u Miljkovocu 19.07.1992.god. od kad mu se gubi trag.
Jašareviæ Huseina Safet iz Èaira kod Doboja (r. 20.03.1956), zarobljen 10.jula 1992. na Èairama, otkad mu se gubi trag.
Jukiæ Huseina Sadeta roð. Suljkanoviæ, iz Lukavice kod Doboja (r. 17.03.1961), nestala 26.05.1992. u Odžaku otkad joj se gubi trag.
Jupiæ Adema Omer iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga.
Jupiæ Avde Mujko iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga.
Jupiæ Hasana Kasim iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga
Jupiæ Hasana Muharem iz Potoèana (r. 1917), ubijen 18.06.92. u Potoèanima od strane srpskih napadaèa.
Jupiæ Mahmuta Amir iz Ševarlija (r. 18.02.1973), kao logoraš srpskih logora prilikom prisilnog rada stradao septembra 1992. u Kotorsku.
Jupiæ Mehmeda Kasim iz Ševarlija (r. 15.06.1953), uhvaæen dana 08.06.1992.g. na regionalnom putu Doboj - Maglaj u srpskom selu Jabuèiæ polje, gdje mu se gubi svaki trag.
Jupiæ Muharema Mustafa iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu od strane srpskih napadaèa.
Jupiæ Mujke Senad Jupi iz Ševarlija, zarobljenik u Doboju koji prisilno mobiliziran u jedinicu srpske ‘’Devete mještovite brigade’’, èiji k-dir bio Nijemèeviæ Edin iz Kotorska, je prilikom srpskog napada na bošnjaèko-hrvatsku liniju Križ kod Miljanovaca, opæina Tešanj-Usora, poginuo dana 04.03.1994.g. U toj jedinici prisilno bilo mobilisano ukupno 215 nesrba: 162 Bošnjaka i 53 Hrvata.
Jupiæ Mujke Umka, ženska osoba iz Ševarlija, ubijena 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadaèa.
Jupiæ Rame Mehmed iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu tokom srpske hajke na civilno stanovništvo.
Jupiæ Saliha Samil iz Ševarlija, uhapšen u Doboju i ubijen oktobra 1992 u Doboju, sahranjen na mezarju ‘’Humka’’ u Doboju.
Jurkiæ Mije Marko, Hrvat iz Doboja (r. 08.09.1966), nestao 05.11.1993 u Gornjem Svilaju kod Odžaka otkad mu se gubi trag.
Kadriæ Safet iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu prikom srpske hajke na civilno stanovništvo Potoèana, Ševarlija i Pridjela.
Kadriæ Selima Ševal iz Grapske (r.05.05.1958), oženjen, dvoje djece: Amela i Belma, ubijen 10.05.1992.godine u Grapskoj.
Kahrimanoviæ Osmana Izet iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 20.02.1967), ubijen 07.05.1992 u Crkvini kod Bos. Šamca.
Kahrimanoviæ Šefik iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj.
Kaiæ Goran, Hrvat iz Doboja, nakon zarobljavanja ubili ga 28.07.1992. pripadnici srpskih snaga (niški specijalci i banjaluèki diverzanti).
Kalem Ante, Hrvat iz sela Raškovaca, opæina Doboj, od strane srpskih snaga uhvaæen i zatvoren u logor ‘’Bare’’ odakle je tjeran na prinudni rad na prvim vatrenim linijama na lokalitetu Putnikovo Brdo iznad Makljenovca gdje je dana 12.07.1992.god. smrtno stradao.
Kamariæ Muje Armin, dijete iz Ševarlija (r.1987) ubijen granatom 29.10.93. u centru Maglaja.
Karaliæ Mehmeda Husein iz Grapske (r.13.11.1929.), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992.
Karaliæ Omera Šefik iz Grapske (r.28.10.1940.), oženjen, dvoje djece: Muhamed i Nahid, strijeljan 15.06.1992.
Karaliæ Saliha Rabija iz Grapske r.(08.11.1929.), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Karamatiæ Mijata Jure z. Janjiæ, Hrvat iz Komarice (r.1934), nestao tokom 1992., vjeruje se da su ga tokom 1992. ubili pripadnici srpskih formacija.
Karamatiæ, Hrvat iz Johovca, civil, star 19 g., pripadnici srpskih snaga su ga masakrirali i ubili dana 06.07.1992. u Johovcu, opæina Doboj.
Karamehiæ Huseina Mesud iz Kotorska, ubijen 1992.god. u Kotorsku od pripadnka srpskih snaga.
Kataviæ ? Hrvat iz Komarice, opæina Doboj, ubijen tokom aprila 1992. u Komarici od strane pripadnika srpskih snaga.
Kataviæ Ivica, Hrvat is Komarice, opæina Doboj, presreten 15.03.1992. na mag. putu Derventa – B. Brod u mjestu Lužanima Bosanskim u svom autu od strane Martiæevaca, koji u Posavinu pristigli iz Hrvatske tokom februara 1992., gdje je ubijen na licu mjesta a njegov auto otuðen.
Kataviæ Luke Pejo, Hrvat iz Komarice (r. 26.05.1961), stradao u Kostrešu kod Dervente dana 06.09.1992.god.
Klobodanoviæ Alije Agan iz Doboja (r.14.02.1959), od 20.maja 1992. kad je zadnji put viðen u Doboju gubi mu se trag.
Kneževiæ Ivana Filip, Hrvat iz Makljenovca (r. 26.03.1958), zadnji put viðen 06.maja 1992. u Makljenovcu od kad mu se gubi trag.
Kojiæ Dragiæa Željko, Hrvat iz Doboja (r. 28.10.1975), nastradao u Sitnici kod Kljuèa dana 25.09.1995.
Kokiæ ?, otac Kokiæ Bore, Hrvat iz Doboja, juna 1992.god., ubijen (zaklan) od strane srpskih snaga u Doboju zajedno sa suprugom.
Kokiæ ?, Hrvatica iz Doboja, majka Kokiæ Bore, pripadnici srpskih snaga su je tokom juna 1992.god. zaklali zajedno sa njenim mužem.
Kopèiæ Jakova Pejo, Hrvat iz Makljenovca (r. 12.05.1962), zarobljen 05.05.1992 u Makljenovcu otkad mu se gubi trag.
Kopèiæ Karlo, bivši penzionisani k-dir milice Doboj. Ljeta 1992. toliko su ga tukli pripadnici srpske vlasti da je podlegao batinama.
Kotoriæ Æazima Nijaz iz Kotorska, opæina Doboj, ubijen granatom ispaljenom s položaja srpskih snaga u Kotorsku, proljeæa 1992.god.
Krajina Jakova Doma, roð. Lukiæ, Hrvatica iz Žabljaka (17.05.1907), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu.
Krajina Joze Anica, Hrvatica iz Makljenovca (r. 05.04.1920), stradala 12.07.1992. god u Makljenovcu.
Krajina Nikole Katica, Hrvatica iz Makljenovca (13.10.1935), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu.
Krajina Nikole Marica, Hrvatica iz Makljenovca (04.07.1934), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu
Krdžaliæ Salke Ferzet iz Grapske (r. 27.11.1961), radnik ‘’Energoinvesta’’ Rudanka, oženjen, otac dvoje djece: Mina i Zlata, strijeljan u Grapskoj sa ostalim mještanima.
Krnjiæ Iva, Hrvatica iz Donjih Božinaca, opæina Doboj, ubijena oktobra 1992.god. u Donjim Božincima od strane pripadnika srpskih snaga.
Kruško Omera Æazim iz Šija kod Doboja (r. 31.10.1930), nestao u Doboju 05.12.1992. otkad mu se gubi trag.
Kruško Mehmeda Šerif iz Šija (r.20.06.1963) poginuo u Kotorsku dana 11.06.1992. prilikom jakog napada srpskih jedinica. U Kotorsku je i sahranjen.
Kurtoviæ Mustafe Avdulah iz Mirièine kod Graèanice (r. 19.05.1934), uhvaæen u Doboju 03.05.1992 od kad mu se gubi svaki trag.
Kurtušiæ Ivana Pera, roð. Bilandžiæ, Hrvatica iz Johovca kod Doboja (r. 1909), stradala jula 1992 u mjestu Foèa, opæina Doboj.
Letiæ Hasana Adem iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu prilikom hajke srpskih napadaèa na civile ovog mjesta.
Letiæ Huse Hasiba, ženska osoba iz Ševarlija, juna 1992. u vrijeme totalne okupacije i blokade Ševarlija, Potoèana i Pridjela preminula u svojoj kuæi u nepoznatim uslovima.
Mahmutoviæ Selima Sabahudin iz Ševarija, ubijen 18.06.92. pa zapaljen sa ostalima u štali Èaniæ Bege.
Majetiæ Franjo, Hrvat iz Doboja, ubijen u Doboju.
Maleškiæ Ibrahima Husein iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 26.07.1965), zadnji put viðen 17.11.1992. u rejonu Doboja.
Mariæ Mate Marko, Hrvat iz Komarice kod Doboja (r. 19.06.1945), stradao u Komarici 17.06.1992.
Mariæ Mirka Božo, Hrvat iz Vranduka kod Doboja (r. 11.07.1968), stradao u Komarici 18.06.1992.
Martinoviæ Drago, Hrvat iz Doboja, nakon zarobljavanja i raznih tortura u logoru \'\'Centralni zatvor\'\' Doboj, odveden iz logora i likvidiran zajedno sa Grgiæ Karlom.
Matanoviæ Jozo, Hrvat iz Doboja, elektrièar u Regionalnoj bolnici Doboj, nakon brutalnih tortura juna 1992. u \'\'Centralnom zatvoru Doboj\'\', preminuo u bolnici Banja Luka od posljedica te tortura i zadobijenih rana.
Matiæ Ivana Anica, roð. Matanoviæ, Hrvatica iz Johovca kod Doboja (r. 26.06.1915), od strane pripadnika srpskih snaga ubijena 10.08.1992. u Johovcu na nogometnom igralištu.
Mehiæ Hasana Ševko iz Bušletiæa kod Doboja (r. 18.01.1958), stradao 19.04.1993. u mjestu Svjetlièa kod Doboja.
Mehiæ Senad iz Grapske, ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane pripadnika srpskih snaga.
Mehinagiæ Delije Delija iz Jablanice kod Maglaja (r. 09.04.1971), nestao u Doboju 18.06.1992.god.
Mehinoviæ Agana Bahrija iz Ševarlija (r.1954), bivši radnik ‘’Bosnaprijevoza’’, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu sa bratom Rukibom. Manojloviæ Kosta iz Pridjela Donjeg je oèevidac njegovog ubistva.
Mehinoviæ Agana Rukib iz Ševarlija (r. 1938), ubijen 18.06.92. u Ševarlijama zajedno sa bratom Bahrijom.
Mehinoviæ Mustafe Suad Beneš iz Ševarlija (r. 1971), ubijen granataom 18.06.92. prilikom srpskog granatarinja mjesta Kulina na desnoj obali r. Bosne prilikom prisilne evakuacije stanovništva.
Mehmedoviæ Mustafe Mustafa iz Doboja (r. 14.09.1970), nestao u Zvorniku 24.02.1992.god.
Memagiæ Muharema Alija (1936) iz Makljenovca, ubijen u džamiji.
Mešiæ Huse Esad iz Potoèana kod Doboja (r. 07.07.1959), stradao 18.06.1992. u mjestu Kulina na desnoj obali r. Bosne. Utopio se u nabujaloj vodi bježeæi ispred srpskih napadaèa.
Mešiæ Huseina Sejdo iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u Potoèanima od strane srpskih napadaèa.
Mešiæ Ibrahima Jusuf iz Svjetlièe (r. 20.05.1926), ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Mešiæ Saliha Smail iz Potoèana, poginuo 23.05.1992.god., nepoznato.
Mešinoviæ Dževad iz Doboja, jedan od bivših rukovodilaca PTT Doboj, nesretnim sluèajem poginuo na Krdniji kod Tešnja dana 19.06.1994.g.
Mrkaljeviæ Mustafe Bajro iz Kotorska, ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa položaja srpskih snaga.
Mrkanoviæ Ibrahima Avdo iz Pridjela G. (r. 1913) – muèki ubijen 18.06.1992. u rodnom mestu, zajedno sa suprugom Hanifom, ostatke naðene ispod pepela zapaljene kuæe kovaèa Suhopoljac Rame iz Pridjela identifikovao Amor Mašoviæ.
Mrkanoviæ Sabita Hanifa iz Pridjela G. (r. 1919), zajedno s mužem ubijena 18.06.1992. u Pridjelu G. Ostatke, naðene ispod pepela zapaljene kuæe kovaèa Suhopoljac Rame iz Pridjela identifikovao Amor Mašoviæ.
Mujadžiæ Mešina Mehmed iz Potoèana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu prilikom progona stanovništva od strane srpskih napadaèa.
Mujakoviæ Jusuf iz Grapske (r.1920), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj Gornjoj od strane srpskih napadaèa.
Mujakoviæ Mehe Husein iz Grapske (r. 01.09.1945.) ubijen u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih napadaèa.
Mujakoviæ Sejfudina Safet iz Grapske (r. 20.06.1971), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj Gornjoj od strane srpskih snaga.
Mujanoviæ Muje Halid iz B. Èivèija, bivši radnik GP \'\'Radnik\'\' Doboj, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' zajedno s bratom Mehom ubijen u živom zidu na Putnikovu brdu dana 12.07.1992.
Mujanoviæ Muje Meho, iz B. Èivèija, bivši radnik GP \'\'Radnik\'\' Doboj, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' zajedno s bratom Halidom ubijen u živom zidu na Putnikovu brdu dana 12.07.1992.
Mujkanoviæ Hazim iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Mujkanoviæ Mehe Husein iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Mujkanoviæ Mehmed iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Mujkanoviæ Nijaz iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Mujkanoviæ Rifet iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Mujkanoviæ Sejfudina Safet iz Grapske (r.20.07.1971) ubijen snajperom u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Mujkanoviæ Smail iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Mujkiæ Mahmuta Hajdo iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa ocem i bratom.
Mujkiæ Mahmuta Izet (1960) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa ocem i bratom.
Mujkiæ Mahmuta Mahmut (1934) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa dva sina.
Muratèehajiæ Avdo iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Muratoviæ Hasana Adem iz Grapske, bio invalid bez nogu (r.15.05.1930.), stijeljan u Grapskoj 15.06. 1992. sa ostalima.
Muratoviæ Ibrahima Mevla roð. Mulaliæ iz Grapske (r. 13.07.1933), porijekom iz Lukavica Rijeke, supruga Adema Muratoviæa, ubijena u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Muratoviæ Omera Rešid Rašo iz Grapske (r.15.07.1928), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Muratoviæ Saliha Zlata, roð. Bjelobrkoviæ, starica iz B. Èivèija (r. 1908), nestala u Doboju 13.05.1992. otkad joj se gubi trag.
Mustafiæ Huse Rešad iz Doboja, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadaèa pa potom zapaljen u štali Èaniæ Bege sa ostalima.
Mustafiæ Ibro iz Sjenine kod Doboja, ubijen u Grapskog 10.05.1992. od strane srpskih napadaèa.
Nikiæ Mate Vinko, Hrvat iz Doboja (r. 13.08.1965), zarobljen u Makljenovcu kod Doboja 05.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Nikoleti Alojzija Hrvoje, Hrvat iz Doboja (r. 27.01.1954), zadnji put viðen 12.06.1993. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Nukièiæ Hasiba Safet iz Grapske (r. 20.02.1965), ubijen 25.05. 1992., dan nakon što je odveden iz ‘’Centralnog zatvora’’ Doboj gdje bio zatvoren.
Nukièiæ Saliha Rifat iz Grapske (r. 19.07.1952), oženjen, otac dvoje djece: Amira i Amir, ubijen u Grapskoj 10.05.1992.god. od strane srpskih snaga.
Odobašiæ Ibrahima Dževad iz Kotorska kod Doboja (r. 01.08.1951), zadnji put viðen 10.jula 1992. u rejonu Doboja otkad mu se gubi trag.
Omerèiæ Osme Arif iz B. Èivèija, autoprijevoznik, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' ubijen u živom zidu zajedno s braæom Haskom i Mehom dana 12.07.1992.
Omerèiæ Osme Hasko, iz B. Èivèija, autoprijevoznik, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' ubijen u živom zidu zajedno s braæom Arifom i Mehom dana 12.07.1992.
Omerèiæ Osme Meho iz B. Èivèija, autoprijevoznik, kao logoraš logora \'\'Perèin disko\'\' ubijen u živom zidu zajedno s braæom Arifom i Haskom dana 12.07.1992.
Omerèiæ Omera Mehmedalija iz Doboja (r. 25.06.1939), zarobljen jula 1992. u Doboju otkad mu se gubi trag.
Osmanbegoviæ Alije Fikret iz Ševarlija (r.20.06.1955), likvidiran 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadaèa.
Osmanbegoviæ Avde Esma, ženska osoba iz Ševarlija, prognanik, ubijena granatom u Zavidoviæima.
Osmanbegoviæ Mustafe Mustafa iz Ševarija (r.1960), bez vidnog razloga uhapšen 20.05.2005. na regionalnom putu izmeðu naselja Jabuèiæ Polje i Trbuk, opæina Maglaj, te prebaèen u jedan od dobojskih logora. Zadnji put je viðen 10.06.1992. u Doboju otkad mu se gubi svaki trag.
Palislamoviæ Refik iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Palislamoviæ Tidža iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Peleš Behadera Fehim iz Doboja (r. 1941), stradao 18.09.1995. u Donjim Šušnjarima kod Doboja. Sudbina nepoznata.
Plièaniæ Sulejman z. Sule iz Doboja (oko 50 g.), grað. tehnièar, prisilno mobilisan u srpsku vojsku, poginuo prilikom srpskog napada na muslimansko naselje Kaloševiæ, opæina Tesliæ, u momentu pokušaja prebjega na slobodnu teritoriju 11.03.1994.g.
Pranjiæ ?, Hrvat, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga maja 1992. u selu Komarica.
Pranjiæ Doma, Hrvatica iz Dragalovaca (oko 70 g.), pripadnici srpskih snaga su se 15.07.1992. u njezinoj kuæi na njoj iživljavali; u ranim jutarnjim satima je umrla od zadobivenih ozljeda.
Pranjiæ Pajo, Hrvat iz Dragalovaca, ubijen ruènom bombom koju pripadnici srpskih snaga ubacili u njegovu kuæu.
Radoviæ Slavko, Hrvat iz Johovca, opæina Doboj, tokom redovnog služenja JNA februara 1992. pripadnici bivše JNA su ga zaklali u jednom selu kod Vinkovaca u Hrvatskoj. Prije tog zloèina njegov pretpostavljeni oficir JNA je pred svim vojnicima izjavio da æe \"sve ustaše u kasarni pobiti\".
Redžiæ Asima Nedžad iz Doboja (r. 15.06.1967), stradao 27.06.1992. u rejonu Doboja. Sudbina nepoznata.
Salatiæ Zlatana Amir, mladiæ iz Pridela G., uhapšen mjeseca maja 1992. u Doboju, zatvoren u jedan od logora, sudbina nepoznata.
Seksan Žarka Severin iz Doboja (r. 16.07.1971), nestao 29.05.1992 u Modrièi.
Selimbašiæ ?, Bošnjak iz Doboja, muž Nisvete Selimbašiæ roðene Skula i rodom iz Matuziæa, ubijen, nepoznato. Takoðe ubijen njegov brat.
Sinanoviæ Mehe Fikret iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu od strane srpskog napadaèa.
Slijepèeviæ Ahmeta Senad, porijeklom iz Kotorska, novinar ‘’Derventskog radija’’ (r. 21.05.1960.), pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili u Derventi u ulici ‘’Ilije Grbiæa’’ skupa s bratom i nekoliko civila da bi nakon tortura u logorima ‘’Kasarna JNA Derventa, ‘’Stari mlin’’ na r. Vijaki u blizini Prnjavora krajem 1992. bio ubijen od strane srpske jedinice ‘’Vukovi s Vuèjaka’’.
Slijepèeviæ Ahmeta Suad, porijeklom iz Kotorska (r. 08.06.1957), pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili u Derventi u ulici ‘’Ilije Grbiæa’’ skupa s bratom i nekoliko civila da bi nakon tortura u logorima ‘’Kasarna JNA Derventa, ‘’Stari mlin’’ na r. Vijaki u blizini Prnjavora krajem 1992. bio ubijen od strane srpske jedinice ‘’Vukovi s Vuèjaka’’.
Smajloviæ Ekrem iz Pridjela G. (r. 1941.), epileptièar, umro 07.05.1992 na dan prvog granatiranja srpskih minobacaèa s podruèja Pridjela Donjeg na skelu Pridjel, Matuziæe, most Ušæe i Londžu u Makljenovcu .
Smajloviæ Muje Delista, djevojèica iz Pridjela G. (r.1978) ubijena granatom u Maglaju ispaljenom sa srpskih položaja.
Smajloviæ Mustafe Šerifa, starica – prognanik iz Pridjela G., ubijena granatom u Lepenici ispaljenom sa srpskih položaja.
Spahiæ Juse Šemso iz Kotorska kod Doboja (r. 1940.), stradao u Kotorsku 16.06.1992. Tijelo nije pronaðeno.
Spahiæ Muharema Almir iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja u mjestu Kotorsko kod Doboja proljeæa 1992.
Spahiæ Muharema Amir iz Kotorska kod Doboja (r. 30.04.1970), stradao u Komarici 18.06.1992. Tijelo nije pronaðeno.
Suljiæ Ibrahima Omer iz Grapske (r. 08.01.1959 ), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Suljiæ Sulejmana Alija iz Grapske (r. 06.05.1944), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Šahman Zaima Hanija, roð. Bavrk, Bošnjakinja iz Jablanice kod Tešnja (r. 1920), nestala 03.05.1992. u Rjeèici Donjoj kod Doboja.
Šeèiæ ? , Bošnjak iz Mraviæa, opæina Doboj Jug, poginuo od granate ispaljene sa Ozrena u njegovo dvorište dana 23.05.1994.g. Od iste granate poginula njegova kæerka i njegova sestra, udata Alibašiæ. Od iste granate ranjeni: sin, snaha i druga kæerka, te sestriæ Nedžad Alibašiæ.
Šeèiæ ?, Bošnjakinja iz Mraviæa, opæina Doboj Jug, poginula dana 23.05.1994.g. u dvorištu porodiène kuæe od srpske granate ispaljene sa Ozrena. Od iste granate poginuo njen otac i tetka a ranjen brat Nijaz, snaha, sestra i teèiæ Nedžad Alibašiæ iz Ševarlija.
Šišiæ Jakuba Nedžad iz Doboja (r. 06.10.1950), nestao 11.10.1992. u Doboju.
Škiljo Ejuba Elvir iz Mraviæa, sin lokalnog mesara, ubijen dana 07.06.1993. snajperom dok pecao ribu na obali r. Bosne u rodnom mjestu.
Škrebo Ejuba Ibrahim iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 1969), likvidiran u Posušju juna 1992, od strane hrvatskih snaga. Tijelo nije pronaðeno.
Tabakoviæ Muharem Harika, bivši dobojski kinooperater, ubijen u svojoj kuæi na Èaršiji, iznad mezarja zvanog \'\'Humka\'\' u maju 1992.g.
Tipura Ilija, Hrvat iz Ritešiæa kod Doboja, (r. 26.05.1935), bivši naèelnik SUP-a Doboj, od strane srpskih vlasti uhapšen 03.05.1992. u Doboju i zatvoren u logor. Teško maltretiran, više puta premlaæivan, na njemu vršene razne vrste torture. Od posljedica torture teško se razbolio na prinudnom radu u Rudanci odakle je 30.08. vraæen u \'\'Centralni zatvor\'\' a na intervenciju Crvenog krsta je pušten da bi 12. 09.1992. u komi dospio u Dobojsku bolnicu a dva dana kasnije operisan u Banja Luci. Preminuo 20.09. 1992. u Banjaluèkoj bolnici gdje je i sahranjen.
Titoriæ Ševala Alenko, Bošnjak iz Doboja (r. 16.03.1963), nestao 26.05.1992 u Bratuncu. Tijelo nije pronaðeno.
Topiæ Muhameda Smajo iz Doboja (r. 14.06.1932), zarobljen u Doboju septembra 1992. otkad mu se gubi trag. Tijelo nije pronaðeno.
Tranjanin Æama iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Tranjanin Emka iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadaèa.
Tukiæ Ibrahima Osman iz Mraviæa kod Doboja (r. 02.04.1944), stradao u rejonu Žepèa 23.06.1993. Tijelo nije pronaðeno, sudbina nepoznata.
Tuljiæ Ivo, Hrvat iz Dragalovaca kod Doboja (oko 70 g.), ubijen 02.06.1992. ruènom bombom u svojoj kuæi.
Vidak Šime Mato, Hrvat iz Bukovca, opæina Doboj (r. 25.03.1965), ubijen 18.06.1992. u Komarici od strane srpskih snaga.
Vidoviæ Jose Jozo, Hrvat iz Prisada kod Doboja (r. 14.08.1959), zarobljen u Prisadama 05.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Zaimoviæ Kemala Jasmin iz Matuziæa (r.1985), ubijen u Tešanjci velikom kasetnom bombom koja izbaèena na Tešanjku iz srpskog aviona dana 08.10.1995. i kom prilikom poginulo 9 osoba a 51 ranjena.
Zeèeviæ ?, Bošnjak iz Grapske, pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili i zatvorili u logor ’’Bare’’ gdje je tokom juna 1992. podlegao od zadobijenih rana nakon premlaæivanja.
Zeèeviæ Ejuba Zehrudin iz Kotorska, kao civil ubijen u srpskoj ofanzivi na Posavinu 1992.u selu Lužani Bosanski, opæina Derventa, prilikom bombardovanja kolone prognanika koje izveli borbeni avioni sprskih snaga.
Zeèeviæ Nusreta Nijaz iz B. Èivèija (r. 17.05.1966), nestao u Grapskoj, 20. maja 1992. otkad mu se gubi trag.
Zirdum Vida Stipo, Hrvat iz Komarice kod Doboja (r. 12.05.1962), stradao u Komarici dana 18.06.1992.god. Sudbina nepoznata.
Zuliæ Æiro, magistar iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su ga zaklali juna 1992.god. u Doboju. Bili su ga prvo pustili iz zatvora da bi ga nakon toga drugi uhapsili i zaklali.

Spisak odgovornih za zloèine u dobojskom kraju - abecedno


Bjeloševiæ Andrija
Kantonalni sud Zenica je još augusta 1997.g. podigao optužnicu protiv Andrije Bjeloševiæa (takoðe Ninkoviæa i Stankoviæa) tereteæi ga za krivièna djela genocida i ratnog zloèina protiv civilnog stanovništa poèinjena na podruèju dobojske regije od maja 1992.g. do decembra 1994.g. Na osnovu reporta HRW-a (Human Rigts Watch), smatra se odgovornim za masovna ubistva, muèenja, silovanja žena, te prinudno raseljavanja stanovništva, pljaèkanje i uništavanje imovine koje izvršili pripadnici CSB-a Doboj. On je bio regionalni naèelnik CSB Doboj i savjetnik ministra unutrašnji poslova RS za pitanja policije na regionalnom nivou. Policijske snage pod njegovom kontrolom uèestvovale u etnièkom èišæenju, okupiranju i razaranju dobojskih naselja te protjerivanju nesrpskog stanovništva prema Tešnju i Graèanici. Vršili su ubistva, odvoðenja i zlostavljanja nesrpskog stanovništva u logorima \'\'Bare\'\', \'\'Hangari Usora\'\', \'\'Kasarna Ševarlije\'\', \'\'Perèin disko\'\' te naroèito \'\'Centralni zatvor\'\'. Imao je jak utjecaj i kontrolu nad policijskim snagama Doboja, Tesliæa, Derventa, B. Broda, Modrièe, B. Šamca i Odžaka, te tijesnu suranju sa rukovodstvom SDS-a Doboja, SDS RS te pripadnicima bivše JNA i srpskim paravojnim formacijama s namjerom uništenja nesrpskog, naroèito bošnjaèkog civilnog stanovništva. Smatra se odgovornim za \'\'Živi štit\'\' od logoraša iz logora \'\'Perèin disko\'\' na Putnikovom brdu dana 12.07.1992. i likvidiranje veæeg broja civila iz logora \'\'Kasarna 4. juli Miljkovac\'\', slanje srpske paravojne jedinice \'\'Miæe\'\' iz Doboja u Tesliæ poèetkm maja 1992.g., naredbe izdate paravojnim formacijama \'\'Ubijte muslimane gdje god ih naðete\'\', likvidiranje najmanje 15 zatvorenih civila iz logora \'\'Centralni zatvor\'\' krajem maja 1992., masovna trodnevna ubijanja civila Pridjela, Ševarlija i Potoèana na obalama r. Bosne koje trajalo od 17. do 19. juna 1992.g. Nakon rata bio savjetnik za sigurnost u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS. Pojavio se ljeta 2003. pred istražnim sudijom Kantonalnog suda u Zenici, izjavio da se ne osjeæa krivim i odluèio se braniti šutnjom. Sud mu dozvolio da se brani sa slobode a njegov advokat Danilo Stijoviæ tvrdi da æe dokazati nevinost njegovog kandidata.

Dostaniæ Rado
Veæi dio ratnog perioda bio k-dir jednog od najjaèih artiljerijskih uporišta VRS na planini Ozren kao jedan od eksperata za civilne ciljeve odakle je svakodnevno bombardovao okolna nesrpska naselja ukljuèujuæi mjesta Doboj jug, Doboj istok te gradove Graèanica, Lukavac, Tuzla, Živinice, Banoviæe, Olovo, Zavidoviæe, Maglaj i Tešanj. Najpoznatiji masakr je tuzlanska Kapija, a bilo je sliènih po Zavidoviæima, Maglaju, Tešnju, Brijesnici. Nakon Daytonskog sporazuma, umjesto da bude optužen za ratne zloèine, dobio visoku funkciju naèelnika sektora za operacije DGS-a (Državne graniène službe BiH).

Ðurðeviæ Vlado
Naslijedio je 1993. Andriju Bjeloševiæa na poziciji regionalnog šefa policije Doboj. Na toj poziciji ostao sve do 1998.g. HRW ima dokaze da je uèestvovao u organizaciji etnièkog èišæenja. Trenutno direktor \'\'Dobojinvesta\'\'. Èlan je SNSD stranke.

Ðurièiæ Predrag
Èetnièki vojvoda sa Ozrena. Jedan od glavnih organizatora i izvršilaca pokolja bošnjaèkog stanovništva južnih dobojskih naselja na desnoj obali r. Bosne (Ševarlije) sredinom juna 1992.

Gligoriæ Milenko, direktor radija \'\'Srpski radio Doboj\'\'
Dugogodišnji direktor radija \'\'Srpski radio Doboj\'\', sekretar SDS-a Doboj, širio mržnju i propagandu, na radiju ugošæavao zloèince poput Vojislava Šešelja, Ratka Mladiæa, Milana Martiæa, Radovana Karadžiæa, k-dire srbijanskih, krajiških i lokalnih paravojnih zloèinaèkih jedinica. Aktivno pomagao Milanu Ninkoviæu u organizovanju zloèinaèke jedinice \'\'Miæe\'\'. Rodom je iz Pridjela kod Doboja, ranije radio u ŽTP Doboj.

ZLOÈINAC
Kliknite na sliku za uveæati

Tihomir Gligoriæ - jedan od organizatora okupacije Doboja i okolnih mjesta

Gligoriæ Tihomir, potpredsjedik SDS-a Doboj
U doba izvšenja najveæih zloèina u dobojskoj regiji bio zamjenik SDS-a, bio jedan od planera akcije progona stanovnštva Pridjel, Ševarlije, Potoèani. Kasnije prešao u Socijalistièku partiju, bio potpredsjednik Vlade RS a dana 01.09.1998.g. je imao èast pustiti prvi srpski voz na relaciji Doboj Novi – Paklenica. Zastupnik je u Parlamentu BiH i predsjedavajuæi Parlamentarne komisije za utvðivanje iznosa i trošenja donatorskog novca. Autor knjige o zloupotrebi crkve i nacionalnih osjeæanja pod nazivom \'\'Velika prevara\'\', izdate 2005.g.

Iliæ Miroslav
Na listi Haškog tribunala zbog uèinjenih ratnih zloèina u okolici Doboja. Bliski suradnik majora Milovana Stankoviæa, naroèito se isticao u prvim danima okupacije Doboja.

Joldiæ dr. Miodag
Dobojski Mengele, od strane SDS-a poèetkom agresije 1992. postavljen za šefa dobojske bolnice. Otpustio sve ljekare i radnike bolnice nesrpske nacionalnosti a postavio srpske ljekare. Nasilno transfuzirali ogromne kolièine krvi zarobljenim Bošnjacima. Mnoge medicinske sestre su silovane u bolnici. Na spisku je zabrane ulaska u USA.

ZLOÈINAC
Kliknite na sliku za uveæati

Novinar Ozren Jorganoviæ - urednik èetnièkog radija na Ozrenu

Jorganoviæ Ozren, novinar
Dugogodišnji novinar i voditelj programa \'\'Radio Graèanica\'\'. Bio poznati ljubitelj i kolekcionar bosanske sevdalinke. Iznenada iz Graèanice otišao na planinu Ozren te postao glavni urednik novoosnovanog srpskog radija \'\'Radio Ozren\'\' koji širio mržnju, laži i velikosrpsku propagandu tokom cijele agresije na BiH, a bio je jedan od urednika radija \'\'Srpski radio Doboj\'\' uz Gligoriæ Milanka. Poslije rata imao problema sa srpskim vlastima, povukao se.

Jorgiæ Nikola Jorga
Joja od Doboja (r.1964) je bio voða krajnje ekstremne grupe srpskih zloèinaca zvane \'\'Jorgina grupa\'\' koji èinili neviðene zloèine u Doboju i okolici. Osnovao logor \'\'OŠ Kostajnica\'\' gdje je roðen, (rodno mjesto Borislava Paravaca) u koji nakon masakra zatvoreni civili Grapske. Vršio ubistva u logoru \'\'Bare\'\' o èemu \'\'Slobodna Bosna\'\' objavila èlanak \'\'Samo u jendom danu Jorgiæ je ubio 23 Bošnjaka\'\', a takoðe u skoro svim ostalim logorima. Tokom maja na Spreèanskom mostu u dobojskom predgraðu Poljice vršio pljaèkanje protjeranih Bošnjaka deportovanih stoènim vagonima iz banjaluèke regije koji bili pušteni dolinom Spreèe
ZLOÈINAC
Kliknite na sliku za uveæati

Zloèinac Nikola Jorgiæ \'\'Joja od Doboja\'\' - osuðen na doživotnu robiju u Njemaèkoj

prema Graèanici. Tih dana je uhapsio 21 Bošnjaka, deportovao ih u logor \'\'Kasarna 4.juli\'\' u Miljkovcu da bi osmoricu nakon 3 dana sproveo u \'\'Centalni zatvor\'\' gdje im na krovu zatvorske garaže naredio da se meðusobno tuku željeznim šipkama i bokserima. Jednom Bošnjaku je u Centralnom zatovoru lièno stavio kantu na glavu i udarao gredom dok ga nije ubio. U Dusseldorfu na aerodromu je 1995. uhapšen od njemaèkih vlasti te zbog 11 sluèajeva uèestvovanja u genocidu, 30 ubistava i uèestvovanja u napadima i silovanjima osuðen na nekoliko doživotnih robija od strane sudije Guenter Krantz-a. On je njemaèki državljanin gdje živio od 1969., oženjen Njemicom Petrom, otac je šestoro djece. Kaznu izdržava u zatvoru Bohum, Njemaèka, ima TV u sobi i pravo posjete.

Karagiæ Slobodan Karaga
Voða paravojne formacije \'\'Karagina grupa\'\' kao dio \'\'Crvenih beretki\'\' a bio pripadnik i formacije \'\'Miæe\'\' i bliski suradnik ekstremiste Milana Mrkonjiæa iz Tesliæa. Megafonom Bošnjacima Doboja i okoline davao ultimatum da predaju oružje. Tukao zatvorenike po dobojskim logorima, naroèito logoru \'\'Perèin disko\'\' i èinio razne druge zloèine. Zbog ratnih zasluga postao menadžer \'\'Zanatproma\'\' te suvlasnik dijela tvornice \'\'Bosanka\'\', a dugo živio u kuæi jednog protjeranog Bošnjaka (dr.Kruškiæ). Vlasnik je kafiæa \'\'Tango\'\' u Doboju, na slobodi.

Kerkez Milan i Zahida
U svojoj kuæi u Doboju otvorili privatni konc-logor u koji nasilno dovodili Bošnjakinje, èak i maloljetne, na sadistièke orgije srpskih zloèinaca.

Kneževiæ Savo, pravoslavni pop u Tesliæu
U doba agresije bio predsjednik tesliækog SDS-a te èlan Narodne skupštine RS na Palama te jedan od glavnih organizatora etnièkog èišæenja Tesliæa i okoline. Bio desna ruka Milanu Ninkoviæu Miæi iz Doboja, idejnom tvorcu dobojske paravojne formacije \'\'Miæe\'\' koja vršila monstruozne zloèine u okolici Tesliæa. Po izvještajima HRW-a proglašen je jednim od najekstremnijih liènosti buduæi da brutalno likvidirao svoje politièke oponente. Sada je pravoslavni pop u Tesliæu.

Kujundžiæ Predrag Predo
Voða paramilitarne grupe \'\'Predini vukovi\'\', bivši bravar dobojskog \'\'Trudbenika\'\' rodom iz B. Suhog Polja na Ozrenu. Od samog poèetka po nareðenju SDS-a Doboj vršio naoružavanje i obuku po srpskim selima. Uèestvovao je u okupaciji Doboja, proterivanju nesrpskog stanovništva iz nekoliko sela (Grapska, Ševarlije) a posebno Bukovaèkih Èivèija gdje je mještane dugo primoravao na prisilni rad u njegovu korist. Poslije rata dovoðen u vezu sa tajnom organizacijom ‘’Gavrilo Princip’’ poznatijoj kao ‘’Crna ruka’’ koja nabavljala novac za Karadžiæevo obezbjeðenje iznuðivanjem i reketom imuænijih ljudi. Po okonèanju agresije na BiH imenovan je direktorom ‘’Auto-moto društva’’ Doboj, otvorio je lanac picerija po Doboju, vlasnik je disko kluba u Barama. Tokom 2000.g. dobijena je saglasnost od Haškog tribunala za njegovo procesuiranje, na listi je zabrana ulaska u USA i zemlje EU. Na slobodi.

Lavrniæ Ðoko, bivši rukometni reprezentativac
Rukometni reprezentativac bivše Jugoslavije, roðen 06.juna 1946.g. Dana 03.05.1992., taèno u 16:00 sati (po isteku ultimatuma) kad Doboj okupiran, viðen za PAM-om 12.7 mm montiranim na kamionu a cijevi uperenih prema muslimanskom naselju Orašje iznad Doboja. Deportovao viðenije Dobojlije nesrpske nacionalnostu u logor \'\'Hangari Usora\'\'. Cijelo vrijeme tokom agresije bio u ratnoj uniformi, vatreni je èlan SDS-a. Vlasnik kafiæa \'\'Žorž\'\' u Doboju.

Lisica Slavko, k-dant TOG Doboj
Prvo pukovnik JNA a kasnije general VRS. Tokom agresije bio k-dant TOG Doboj (taktièko-operativne grupe), planer i realizator veæine taktièko-operativnih manevara i prodora, naroèito tenkovskih tokom operacije \'\'Koridior\'\' u Posavini ljeta 1992.g., slobodnih južnih i istoènih podruèja opæine Doboj i susjednih opæina (Tešanj, Maglaj, Gradaèac). U dobojskom kraju poznat po neuspjelom tenkovsko-pješadijskom napada izvšenom 20.marta 1993.g. na ušæu Usore u Bosnu.

Ljubièiæ Drago, ratni naèelnik opæine Doboj
Srednjoškolski profesor, kao èlan SDS-a od 1990.g. do 1998.g. bio naèelnik opæine Doboj. Direktno je tokom 1991.g. uèestvovao u stvaranju srpskih vojnih i paravojnih jedinica, bio k-dant jednog èetnièkog odreda. Na istoj poziciji bio tokom cijele agresije. Od prvog dana uèestvovao u okupaciji Doboja te etnièkim èišæenjima okolnih naselja. Prvog dana okupacije užeg dijela grada predvodio pripadnike srpskih snaga u društvu sa Goranom Radojèiæem i Slobodanom Karagiæem kada su u grad ušli tenkovi sa jugoslavenskim zastavama i zapoèela žestoka pucnjava po dijelovima grada sa bošnjaèkom veæinom. Imao jak utjecaj na upravnike dobojskih logora. SDS je napustio 1997. i prikljuèio se SNS-u Biljane Plavšiæ. Poslije bio direktor Uprave prihoda Doboj i poslanik SNS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Miæe
Paravojna formacija formirana kao specijalna jedinica dobojskog CSB-a koja vršila zloèine po Tesliæu i okolnim dobojskim naseljima, izvšila masakr u mjestu Rankoviæ a kasnije strijeljali logoraše na Klupama u planini Borja. Naziv dobila po nadimku Miæe svog mentora Milana Ninkoviæa iz Doboja a djelolave su kao dio \'\'Crvenih beretki\'\'. Uz voðe Pijunoviæ Miroslava z. Piko i Karagiæ Slobodana z. Karaga poznata su imena: Æulibrk Dušana Dobrivoje Braco (r.1956 u Doboju), Deviæ Vitomir, Ðuriæ Riste Stojan (r.1952. u Buletiæu kod Tesliæa), Gavranoviæ Saša, Kezunoviæ Dragomir, Momiæ Ranko, Slavuljica Mirka Dario, Spasojeviæ Bože Slavko Bata (r 1957. u Doboju), Subotiæ Predrag, Šljiviæ Rodoljub, Šljuka Ranko, Šljuka Zoran, Tadiæ Steve Zoran (r.1960. u Doboju, živio u Maglaju), Tekiæ Mihalila Slobodan Rako (r.1953. u Doboju). Neki pripadnici ove jedinice su bili uhapšeni u hotelu \'\'Kardijal\'\' Tesliæ, ali su na intervenciju svojih mentora pušteni na slobodu. S \'\'Miæama\'\' su tijesno suraðivali predsjenik opæine Tesliæ Nikola Perišiæ te pravoslavni pop i narodni poslanik Savo Kneževiæ.

Mihajloviæ Tomislav Kuka
Bio pripadnik rezervnog sastava \'\'srpskog MUP-a\'\' a zajedno sa \'\'Miæama\'\' i \'\'Crvenim beretkama\'\' uèestvovao u progonu stanovništva Tesliæa i okoline. Protiv njega uz hašku suglasnost pokrenut krivièni postupak u Kantonalnom sudu Zenica januara 2003. u trenutku kada bio direktor firme \'\'Sirovina-produkt\'\' Tesliæ.

ZLOÈINAC
Kliknite na sliku za uveæati

Zloèinac Veljko Milankoviæ voða Vukova s Vuèjaka - poginuo i dobio spomenik

Milankoviæ Veljko
Na ratnoj obuci bio kod Kapetana Dragana u selu Golubiæ kod Knina, vrativši se oktobra 1991.g. osnovao paravojnu jedinicu \'\'Prnjavorske knindže\'\' a zatim jedinicu \'\'Vukovi s Vuèjaka\'\' (baza bila u mjestu Kremna kod Prnjavora) s kojom tada osiguravao lokalitet Ribnjaka kod Prnjavora gdje tada bilo izmješteno preko 50 raznih artiljerijskih oruða iz kasarne Derventa. Predvodio u suradnji sa k-dantom garnizona Derventa Ljubomirom Obradoviæem i oficirom JNA Brankom Ratiæem ovu jedinicu 12.05.1992. u oružanom napadu na derventsko naselje \'\'Kineska èetvrt\'\' kada ubijen veæi broj Bošnjaka i Hrvata (Bjelkanoviæ Drago, Majstoroviæ Ivica, Huseinèehajiæ Senad, sin Age Memiæa zvani Žaba, a lièno je iz pištolja ubio djeèaka Haliloviæ Salke Admira). Oèistili su bošnjaèko selo Lišnja gdje vršili ubistva i paljevine a naroèito se istakli u akciji \'\'Koridor\'\' u Posavini koja zapoèela 14.06.1992. gdje su tijesno suraðivali sa pridošlim Martiæevcima. Vršili napade na Johovac, Kotorsko i Foèu te kontrolisali put Doboj – Podnovlje. Nakon pada Posavine, ratovao po Slavoniji i Kninskoj krajini gdje je kod Kasiæa i poginuo. Dobio spomenik, srpski narod Vuèjaka slavi ga vitezom i herojem.

Nikoliæ Nada
Bivši trgovac varaždinske \'\'Koke\'\', bila upravitelj logora-bordela u osnovnoj školi Doboj. Svjedok je i sauèesnik mnogih sadistièkih ubistava zarobljenih žena nesrpske nacionalnosti meðu kojima i Sejde Hidiæ koja brutalno ubijena (zaklana) jer se odupirala silovanju.

Ninkoviæ Milan Miæe
Predratni, ratni i poratni predsjednik SDS-a Doboj i èlan KŠ Srpski Doboj, jedan od najodgovornijih organizatora uèinjenih zloèina u dobojskom regionu (uz Bjeloševiæa i majora Stankoviæa). Roðen 15.06.1943. u mjestu Bukovica Mala, opæina Doboj. Ranije bio profesor u Saobraæajnoj školi, 1990.g. postao predsjednik SDS-a Doboj. Po izvještajima HRW-a odgovoran je za formiranje specijalne jedinice dobojskog CSB-a nazvane \'\'Miæe\'\' koja vršila zloèine po Tesliæu i okolnim dobojskim naseljima. Poznat po izjavi iz 1993. na srpkom radiju Doboj: \'\'Sve muslimane treba pobiti da grad ostane srpski\'\'. Takoðe se tereti za krivièna djela genocida i ratnog zloèina protiv civilnog stanovništva poèinjena na podruèju Doboja od maja 1992. do decembra 1994. U nekoliko saziva je bio skupštinski poslanik, od 1996. do 1998. obavljano dužnost ministra odbrane RS, bio direktor dobojskog \'\'Tehnogasa\'\' te voða poratnih ilegalnih paramilitarnih grupa koje pomagale haške bjegunce. Protiv njega je nakon smjene vlade Gojka Krlièeviæa, u kojoj bio ministar odbrane, poveden krivièni postupak za pronevjeru oko 2 miliona KM. Nije se odazvao sudskom pozivu zbog \'\'srèanih problema\'\' koje lijeèi na VMA Beograd, protiv njega 2003. raspisana potjernica i odreðen pritvor.

ZLOÈINAC
Kliknite na sliku za uveæati

Borislav Paravac predsjednik Kriznog Štaba i IO SDS-a Doboj u vrijeme okupacije i uèinjenih zloèina

Paravac Borislav
Tokom 1992. predsjednik KŠ Srpski Doboj i predsjednik IO SDS-a Doboj. Zovu ga \'\'poslušnik Milana Ninkoviæa\'\'. Jedan je od organizatora logora Duga njiva, OŠ Kostajnica, prostorija kamenoloma kod ušæa Spreèe te napada na Grapsku. Bio poslijeratni èlan Predsjedništva R BiH.

Perišiæ Nikola
Predsjednik SO Tesliæ i ratnog KŠ Tesliæ, prema izvještajima HRW-a jedan od glavnih organizatora etnièkog èišæenja na podruèju Tesliæa kao i tijesni suradnik paravojne jedinice \'\'Miæe\'\' iz Doboja. Napustio politiku, okrenuo se biznisu, još je u Tesliæu.

Petroviæ Obren
ZLOÈINAC
Kliknite na sliku za uveæati

Obren Petroviæ naèelnik SO Doboj - potpisivao rješenja o hapšenju civila

Dugogodišnji još aktualni naèelnik SO Doboj. Svjedok hapšenja mnogih civila nesrpske nacionalnosti. Potpisivao rješenja o pritvoru. Trenutno mirotvorac, èest gost na otvaranjima vjerskih objekata ukljuèujuæi i džamije. Za primjer evo jednog takvog rješenja: \'\'Rješenje o pritvoru br.13-5/02-230/2-132/92 od 29.08.1992.god.: OBRAZLOŽENJE: Postoji osnovana sumnja da je A.A. u aprilu 1992.god. izvršio K.D. oružane pobune iz èl.124 stav 1. preuzetog iz KZ SFRJ. Naime, imenovani je sa dugim naoružanjem držao stražu na podruèju M., èime je ugrožavao Ustavom utvrðeno društveno i državno ureðenje. Kako oružje sa kojim je imenovani držao straže do današnjeg dana nije pronaðeno, postoji bojazan da bi boravkom na slobodi uništio tragove K.D., što je riješeno kao u dispozitivu. Naèelnik. (potpis) Petroviæ Obren.\'\' (Èinjenice govore da je svo pješadijsko naoružanja, kog bilo vrlo malo po muslimanskim selima, predato srpskim vlastima daleko prije datuma sa ovog rješenja tj. prvih dana mjeseca maja nakon datog ultimatuma).

Pijunoviæ Milana Miroslav Piko
Jean od voða zloglasne paravojne jedinice dobojskog CSB zvane \'\'Miæe\'\' nazvane po idejnom tvorcu Milanu Ninkoviæu zvanom Miæe iz Doboja. Odgovan za zloèine na podruèju Tesliæa i Doboja. Vlasnik kafiæa \'\'Piko\'\' u Doboju. Roðen 1956. u Zenici a živio u Maglaju.

Radojèiæ Goran
Aktivni uèesnik okupacije Doboja, 3.maja 1992. bio na èelu srpskih formacija u društvu sa Nikolom Ljubièiæem i Slobodanom Karagiæem.

Raða Radivoje
K-dant sabirnog logora na nogometnom stadionu FK \'\'Sloga\'\' Doboj gdje bilo sluèeno oko 4000 civila nesrpske nacionalnosti, veæinom Bošnjaka.

Saviæ Milan
Kao zamjenik naèelnika CSB Doboj Andrije Bjeloševiæa svjedok je svih zloèina i genocida uèinjenog u Doboju i okolici.

SDS Doboj – aktivni èlanovi užeg rukovodstva
U vrijeme uèinjenih najveæih zloèina prema nesrpskom stanovništvu Doboja i okolice utjecajni i aktivni èlanovi SDS-a su, osim predsjednika SDS-a Milana Ninkoviæa, predsjednika IO SDS-a Borislava Paravca, Andrije Bjeloševiæa, dr. Miodraga Joldiæa, bili i: Daniloviæ Novak, Filipoviæ dr. Obrad, Gligoriæ Milorad, Gojkoviæ Rade, Gojkoviæ Zorica, Ivoševiæ Miodrag (uzimao novac za oslobaðanje logoraša), Kovaèeviæ Ljubomir, Krivokapiæ Savo, Lukiæ Dušan, Mitroviæ Nada \'\'ženski policajac\'\', Paravac Duško, Radaniæ Milovoje, Stojiæ Rajko, Živkoviæ Dušan i još mnogi.

SDS Doboj – Povjerenici za srednje školstvo

Podsticali hapšenje bošnjaèkih intelektualaca i nastavnika. Izravno odgovorni za stradanje dobojskih profesora Nedžada Šaliæa, Smaila Avdiæa i drugih. Evo njihovih imena: Jovanoviæ Bogdan, Krulj Radenko (postao kasnije upravitelj Umjetnièke galerije Doboj), Ozrenac Pero, Petroviæ Radovan, Šainoviæ Vasilije i Tomiæ Pero.

Simiæ Milivoje, pukovnik bivše JNA
K-dant OG Doboj u sklopu Prvog krajiškog korpusa, jedan je od direktnih izvšilaca genocida uèinjenog u Grapskoj 10.maja 1992. Smijenio majora Stankoviæa koji postao vojni k-dant Ozrena.

Slavuljica Mirko
U vrijeme okupacije Doboja bio oficir za sigurnost pod nadleštvom majora Milovana Stankoviæa. Kasnije postao šef policije Doboj. Zaustavio istragu uhapšenih pripadnika zloglasne paravojne srpske formacije \'\'Miæe\'\' i pustio ih na slobodu (njegov sin Dario bio pripadnik te formacije). I dalje je šef Stanice javne bezbjednosti Doboj.

Stankoviæ Milovan, major bivše JNA
Kao pomoænik k-danta dobojskog garnizona Æazima Hadžiæa uskoro postao ratni k-dant Doboja, scenarista okupacije Doboja, jedna od najjaèih i najodgovornijih figura organizovanih i uèinjenih zloèina u dobojskom regionu (uz Bjeloševiæa i Ninkoviæa). Na dan okupacije Doboja na radiju objavio \'\'Sada smo sasavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni graðani\'\'. Direktni uèesnik genocida u Grapskoj, Pridjelu, Ševarlijama, Potoèanima, Bukovice Male i Bukovaèkih Èivèija. Nakon postavljanja pukovnika Simiæ Milovoja za k-danta OG Doboj, postao vojni k-dant Ozrena. Tereti se za krivièna djela genocida i ratnog zloèina protiv civilnog stanovništva na regionu Doboja od maja 1992. do decembra 1994. Jedan je od osnivaèa paramilitarne jedinice \'\'Miæe\'\'. Bio vlasnik nezavisnih novina \'\'Alternativa\'\'. Smijenjen je (penzionisan) 1999. sa mjesta ministra policije u vladi Milorada Dodika te odselio u Beograd.

Šainoviæ Mirjana
Srednjoškolska profesorica S-H jezika koja još 1991.g. u razredu postavila sliku Svetog Save i pozdravljala uèenike sa \'\'pomoz Bog\'\'. U ženski logor \'\'SŠC 23. avgusti\'\' i ženski dio logora \'\'Hangari Usora\'\' u Doboju dovodila srpke vojnike koji probirali zatvorenice i odvodili na silovanje. Aktivni èlan Srpske radikalne stranke (SRS).

ZLOÈINCI
Kliknite na sliku za uveæati

Taliæ Momir - k-dant 1.KK

Taliæ Momir, k-dant 1.KK
General-pukovnik Taliæ Momir (r.15.07.1942. u Piskavici, R BiH) je tokom agresije cijelo vrijeme bio k-dant 1.KK (1. krajiškog korpusa) koji nastao od bivšeg 5. korupusa JNA u Banja Luci u èijem su sastavu bile jedinice koje vršile masakre po Posavini. Nakon zauzimanja Posavine od èina general-majora (ovaj èin dobio 26.07.1991., ranije je bio pukovnik) napredovao do general-potpukovnika (31.12.1992), a nakon rata je dobio najveæi èin i najveæu dužnost u VRS. Dužnost naèelnika generalštaba primio 16.02.1998.g.

Ubiparipoviæ Mirko
U privatnim kuæama i na dobojskim ulicama po svom nahoðenju tukao i zarobljavao civile Doboja nesrpske nacionalnosti (èesto bosonoge i gole izvuèene iz kreveta) tražeæi od njih novac i sprovodio u logor \'\'Hangari Usora\'\' gdje su bili izloženi brutalnim batinanjima, poniženjima a danima im uskraæivana voda i hrana.

Živkoviæ Duško
Šef SDB (službe državne bezbjednosti) Doboj. Dovodi se u vezu sa organiziranjem paravojnih formacija, naroèito formacije \'\'Miæe\'\' koja vršila zloèine u Tesliæu i dobojskoj okolini.

Izvori informacija

- Aldobašiæ Mirudin: ‘’Pljaèke i ubistva, vrline opanèarsko-guslarskih hordi\'\'
- Dnevne novine, 23.07.1992.,\'\'Zloglasne Miæe na slobodi\'\'.
- Domazet Davor Lošo: \'\'Hrvatska i veliko ratište\'\'
- Džanko Muhidin, \'\'Genocid nad muslimanskim stanovništvom u Doboju\'\'.
- Bašiæ Nedžad: \'\'Children in Bosnian Tragedy\'\', kanadsko izdanje.
- Gušiæ Bedrudin: \'\'Koncentracioni logori u BiH za vrijeme agresije 1992 – 1995\'\'
- Hasanèeviæ dr.Esad: \'\'Žrtve rata 1992 – 1995\'\',Tešanj
- ICG Balkan Report no. 103 \'\'War criminals in Bosnia\'s Republika Srpska\'\', 02.11.2000.
- Izvještaji HRW-a (Human Rights Watch) iz Helsinkija
- Izvještaji sa suðenja: Meðunarodni krivièni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu
- Kulenoviæ Tarik: \'\'Pripreme za rat i poèetak rata u Bosni i Hercegovini 1992.godine\'\'
- Laziæ dr. Miodrag: \'\'Dnevnik ratnog hirurga\'\'
- Lukaè Dragan: \'\'Ratni zloèini u Bosanskoj posavini\'\'
- Mrkiæ Vlado, èlanak \'\'Èeta poštenih agresora\'\', Dani, 03.03.2000.
- Nezavisne novine 29.09.1999.\'\'Ask Milovan Stankovic and Dusko Zivkovic who Mobilized and Sent \'\'Mice\'\'\'\'.
- Omerdiæ Muharem: \'\'Prilozi izuèavanju genocida nad Bošnjacima 1992 – 1995\'\'
- Osloboðenje, 14.07.1994. str.5.: \'\'Dvadeset osam mjeseci kazamata\'\'
- Osloboðenje, 30.12.1996. str.13 \'\'Gosporadi rata u Doboju i Tesliæu\'\'
- Radoviæ Bora: Jugoslovenski ratovi 1991 – 1999 i neke od njihovih drušvenih posledica\'\'
- Slobodna Bosna br 55, str 27. \'\'Samo u jednom danu Jorgiæ je ubio 23 Bošnjaka\'\'
- Sofiæ Sejfudin, Lindenblatt – Bratislava, \'\'Susreti i sjeæanja\'\' str.51.
- Web magazin \'\'Bošnjaci net\'\': Arhiva 2005, 17.06.2005.\' \'Ubistva i progoni Bošnjaka južno od Doboja\'\'.
- Web stranica \'\'Ratni zloèini u BiH\'\'
- Web stranica: \'\'Tipura.com\'\'



Ostali prilozi:
» ISLAM U BOSNI I EVROPI
Fikret Hafizović | 28. August 2013 14:19
» KOSOVSKI BOJ - MIT A NE STVARNOST
Fikret Hafizović | 11. June 2013 01:48
» KAKO ISELITI MUSLIMANE?
| 09. May 2013 16:20
» RAZDOBLJA U STVARANJU EVROPSKIH TEOKRATSKIH DRŽAVA
Fikret Hafizović | 29. April 2013 19:53
» RADOVAN KARADŽIĆ – SLOBODAN MILOŠEVIĆ
e-novine.com | 01. April 2012 01:42
» SPAŠAVANJE MUVEKKITOVE "HISTORIJE BOSNE"
Avaz | 09. August 2011 08:49
» DEFINICIJA GENOCIDA I ETNIČKOG ČIŠĆENJA
Bošnjaci.Net | 18. March 2011 09:26
» TRIJEBLJENJE BOŠNJAKA: SRPSKA AGRARNA REFORMA I KOLONIZACIJA 1918.
Prof. dr. Dženana Efendić Semiz | 08. December 2010 20:54
» BORBA ZA BOSNU I HERCEGOVINU NIJE ZAVRŠENA
Dr. Haris Silajdžić | 21. November 2010 14:13
» SAFIKADIN MEZAR
Mehmed Meša Delić | 19. August 2010 16:14
» SREBRENICA – TRAJNA OPOMENA
| 26. July 2009 20:28
» AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU (1992-1995)
Mr. Smajo Halilović | 06. April 2009 13:25
» ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Mr. sci. Alija Muminović | 14. December 2008 18:48